Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pn-106/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari prvo tužitelja ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], i drugo tužiteljice NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje s adresom u [adresa], zastupani po punomoćniku Ivici Kučincu, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika KČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku iz Valpova, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 23. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, odlukom objavljenom 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] – [adresa] da prvo tužitelju ĆČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] – [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.500,00 eur (slovima: tisućupetstotinaeura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, počevši od podnošenja tužbe dana 26.05.2025. godine pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku OČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] – [adresa] da drugo tužiteljici NČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]

– [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.500,00 eur (slovima: tisućupetstotinaeura) i na ime naknade imovinske štete iznos od 157,79 eur (stotinupedesetsedameuraisedamdesetdevetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana počevši od podnošenja tužbe dana 26.05.2025. godine pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi prvo tužitelju ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tužiteljici NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.397,05 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 25. svibnja 2025. podnijeli tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnom navode da ih je 13. siječnja 2025. u [adresa], u [adresa] napao tuženikov pas, pasmine Američki staford koji je bez nadzora vlasnika istrčao iz dvorišta na kućnom broju 51. Tom zgodom tužitelji su šetali svog psa mješanca, zvanog Ć te je u tom napadu tuženikov pas napao i njihovog psa. U štetnom događaju tužitelji su zadobili lakše tjelesne ozljede koje su opisane u nalazima koje su priložili uz tužbu te su pretrpjeli intenzivni strah bojeći se za svoju sigurnost i zdravlje. Također, tuženikov pas u štetnom događaju nanio je nekoliko ugriznih rana psu Ć u vlasništvu prvo tužiteljice NČ, jednu veću ranu veličine 3 cm u predjelu prepona, više modrica po tijelu te je izbio tri zuba, zbog čega su tužitelji zatražili liječničku pomoć za svog psa u veterinarskoj ambulanti ZetaVet d.o.o. u Valpovu te su za troškove liječenja svog psa ukupno platili 157,79 eura. Tužitelji su se prije pokretanja ovog postupka obratili tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Tuženik im je ponudio da im isplati iznos od 500,00 eura što tužitelji nisu prihvatili pa su stoga podnijeli ovu tužbu kojom traže da tuženik na ime pravične novčane naknade, zbog povrede prava osobnosti, svakom od dva tužitelja isplati iznos od po 1.500,00 eura te da pored toga drugo tužiteljici NČ isplati i iznos od 157,79 eura na ime imovinske štete, u vidu plaćenih troškova liječenja psa Ć, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik izričito ne navodi da osporava da bi se sam štetni događaj dogodio, već navodi da nema neposrednih saznanja o štetnom događaju jer u vrijeme kad se isti zbio nije bio kod kuće. Također, navodi da je njegova majka nakon saznanja za događaj otišla do tužitelja ispričati se i ponuditi plaćanje troškova liječenja njihova psa, s tim da je imala namjeru da plati i određenu naknadu za minorne ozljede koje su tužitelji pretrpjeli, ali je tom zgodom bila izložena verbalnom napadu, od strane tužitelja, zbog čega se morala javiti liječniku jer je pretrpjela panični napad. Smatra da sam opis događaja koji su tužitelji naveli u tužbi nije životan i okolnostan pa opreza radi osporavaju takav slijed događaja. Naglašava da je njegov pas, koji je sudjelovao u predmetnom incidentu, nedugo nakon tog incidenta otrovan te je 23. travnja 2025. uginuo. Kako tuženikov pas nije sudjelovao ni u kakvom drugom incidentu, tuženik zbog tog opravdano sumnja da je trovanje njegovog psa povezano sa događajem iz tužbe. Zaključno navodi da priznaje tužbeni zahtjev do iznosa od 657,79 eura od kojeg iznosa se dio od 157,79 odnosi na troškove liječenja psa te iznos od 500,00 eura na ukupnu naknadu štete koju su tužitelji eventualno pretrpjeli u predmetnom štetnom događaju, dok preostali iznos naknade štete smatra pretjeranim i nerealnim te ga osporava.

3. Tijekom postupka stranke su u bitnom ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

4. Kako bi utvrdio činjenično stanje sud je u dokaznom postupku proveo dokaze saslušanjem u svojstvu svjedoka BČ te prvo tužitelja ĆČ NČ i drugo tužiteljice NČ na okolnosti dinamike samog štetnog događaja, duljine i intenziteta njegova trajanja, kao i ozljeda koje su tužitelji u istom pretrpjeli. Također je saslušan i tuženik na okolnost ima li saznanja o štetnom događaju. Provedeno je medicinsko vještačenje na okolnost intenziteta i trajanja pretrpljenih fizičkih boli i straha, naruženosti i drugih posljedica koje je štetni događaj ostavio na tužitelje te je na okolnosti provedenog vještačenja usmeno saslušan stalni sudski vještak na glavnoj raspravi. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu i to kako slijedi: potvrda str. 4 spisa, dokumentacija veterinarske prakse N o povijesti bolesti i račun str. 5-8 spisa, nalaz KBC Osijek str. 9 i 11 spisa, nalaz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo str. 10 spisa, šest fotografija str. 12-17 spisa, podnesak naslovljen kao opomena pred tužbu sa pisanim očitovanjem na tu opomenu str. 18-19 spisa, karton pacijenta str. 20 spisa, potvrda o uplati str. 22 spisa, karton pacijenta str. 30 spisa, potvrda o uginuću životinje str. 31 spisa, potvrda o uplati str. 44 spisa, nalaz vještaka str. 47-49 spisa, račun vještaka str. 50 spisa, podnesak vještaka str. 62-64 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, koju su pretrpjeli u štetnom događaju koji se zbio 13. siječnja 2025. kad ih je prilikom šetnje sa njihovim psom Ć napao tuženikov pas, pasmine Američki stafordski terijer koji je izašao na ulicu iz dvorišta kroz otvorenu kapiju na adresi tuženika.

6. Među strankama nije sporno da se je predmetni događaj zbio jer i sam tuženik tijekom postupka to nije osporavao, s obzirom da je ponudio u odgovoru na tužbu tužiteljima na ime imovinske štete iznos od 157,79 eura te na ime neimovinske štete iznos od 500,00 eura. S tim u vezi nije sporna niti visina imovinske štete koju drugo tužiteljica NČ potražuje u iznosu od 157,79 eura za liječenje svog psa Ć jer joj tuženik taj iznos uopće ne osporava. Tuženik u odgovoru na tužbu nije osporavao da je vlasnik psa pasmine Američki stafordski terijer koji je napao tužitelje, kritične zgode, jer je izričito u odgovoru na tužbu, u više navrata naveo da je riječ o njegovom psu pa stoga Sud tu činjenicu ne smatra spornom, iako je tuženikova majka, saslušana u svojstvu svjedoka, iskazivala da je pas samo stjecanjem okolnosti u dokumentaciji veterinara glasio na tuženika dok je ustvari u vrijeme štetnog događaja bio u vlasništvu njezine svekrve, tuženikove bake.

7. Među strankama je sporna sama dinamika štetnog događaja, kao i intenzitet i trajanje fizičkih i psihičkih boli kod tužitelja pa je samim tim sporna i visine neimovinske štete koju potražuju tužitelji.

8. Iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

- da je drugo tužiteljica NČ **.**.2025. u 18,01 sati prijavila Policijskoj postaji Belišće da je njenog supruga ĆČ, ovdje prvo tužitelja te njenog psa napao pas u [adresa], u [adresa], pod kbr. 47 te da su izlaskom na mjesto dojave policijski službenici utvrdili da su tužitelji, istog tog dana, šetali svog psa mješanca te da je iz dvorišta kućnog broja 51, u [adresa], u [adresa], istrčao pas pasmine Američki staford, u vlasništvu ovdje tuženika te je napao psa tužitelja izgrizavši ga po glavi, vratu i tijelu, a u samom događaju, ogrebotinu na desnoj ruci zadobio je i prvo tužitelj ĆČ prilikom pokušaja sprječavanja napada, stranica 4 spisa,

- da iz povijesti bolesti te računa, stranica 5-8 spisa, proizlazi da je u Veterinarskoj ambulanti ZetaVet d.o.o., u Valpovu, izvršena obrada i liječenje psa u vlasništvu drugo tužiteljice NČ, dana 13. siječnja 2025., koji je doveden zbog napada drugog psa te je tom zgodom utvrđeno da pas drugo tužiteljice po tijelu ima nekoliko ugriznih rana, jednu razderanu ranu u preponi veličine 3 cm, razderanu usnu, više modrica po čitavom tijelu, s tim da je liječenje psa plaćeno ukupno 157,79 eura,

- da iz nalaza i fotografija, koji su dostavljeni uz tužbu, stranica 9-17 spisa, proizlazi da su se tužitelji 13. siječnja 2025. javili na Objedinjeni hitni bolnički prijem KBC Osijek, s tim da je u anamnezi navedeno da su rekli da ih je napao pas te je zabilježeno kod prvo tužitelja ĆČ da ima sitnu, punktifornu ugriznu ranu promjera nekoliko milimetara na dorzumu desne šake, koja oskudno krvari, bez ozljede tetive, da je glutearna regija bez kontulzija i da je NC status uredan, dok je kod drugo tužiteljice NČ zabilježeno da su uočene dvije površne ekskorijacije desnog koljena, promjera 3,4 cm te da je NC status uredan, s tim da opisano u cijelosti proizlazi i iz fotografija gdje su vidljive opisane ozljede,

- da je iz ispisa pismena pod nazivom Uginuće životinje, koje je izdano na obrascu Ministarstva poljoprivrede i koje je ovjereno pečatom Veterinarske stanice Valpovo, stranica 31 spisa, proizlazi da je pas, pasmine Američki stafordski terijer, po imenu K, ženskog spola, oštenjen 11. rujna 2017., cijepljen 5. veljače 2025., vakcinom Biocanr, da je isti uginuo 23. travnja 2025., s tim da je kao vlasnik naveden, ovdje tuženik KČ, uz naznaku osobnih podataka koji su identični podacima tuženika, koji su naznačeni uz tužbi.

8.1. Sud nije posebno cijenio karton pacijenta, na stranici 20 spisa, koji glasi na BČ, majku tuženika, jer podaci o njezinom zdravstvenom stanju i dijagnozama, po ocijeni ovog Suda, nisu bitni za razrješenje ovog spora. Naime, navodi da su tužitelji verbalno napali majku tuženika nakon štetnog događaja te da je ista zbog toga pretrpjela napadaj panike, po ocijeni ovog Suda nisu bitni za razrješenje ovog spora jer naknadu štete u ovom predmetu ne traži BČ, već samo tužitelji. Osim toga, ukoliko je do verbalne prepirke i došlo, ista je životna s obzirom na okolnosti predmetnog slučaja te je u svakom slučaju reakcija koja se može očekivati nakon što su tužitelji pretrpjeli napad psa u štetnom događaju, iako takvu reakciju tužitelja, ako je do iste uopće došlo ne opravdava ovaj Sud.

9. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc.dr.sc. Vjekoslava Wertheimera dr.med. specijalista ortopeda s užom specijalnošću iz dječje ortopedije, koji je uz to i sveučilišni magistar ortopedije i traumatologije od 2. veljače 2026., stranica 47-49 spisa, proizlazi da je vještak Nalaz sačinio uvidom u liječničku dokumentaciju tužitelja, njihove zdravstvene kartone, ovaj spis te je izvršio klinički pregled tužitelja, 27. siječnja 2026. Na osnovu sveg navedenog, vještak je utvrdio da u medicinskoj dokumentaciji postoje zabilježene ozljede od dana 13. siječnja 2025. koje su opisane u nalazima koje je Sud analizirao u prethodnoj točki Obrazloženja ove Presude, s tim da je vještak prilikom kliničkog pregleda prvo tužitelja ĆČ utvrdio da postoji uredno srasli ožiljak na području desne nadlanice šake, nepravilnog oblika, da su kretanja u desnoj šaci uredna, a istom zgodom je tijekom pregleda drugo tužiteljice NČ utvrdio da više ne postoje fizičke ozljede, ali da je pacijentica prilikom pregleda bila emocionalno aditirana, uplakana, potresena te da je sa nelagodom anamnestički opisala predmetni štetni događaj. Stoga je ozljede koje su ĆČ i NČ pretrpjeli u štetnom događaju, vještak opisao kao ugriz psa u desnom predjelu šake za ĆČ i oguljenog desnog koljena za NČ. Također je naveo da je prvo tužitelj ĆČ trpio bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana, te blagog intenziteta u trajanju od još 30 dana, dok je NČ trpjela bolove blagog intenziteta ukupno 14 dana. ĆČ je primarni strah jakog intenziteta trajao kratko za vrijeme ozljede i neposredno nakon nje, dok je sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao 3 dana, te strah blagog intenziteta trajao 12 dana, s tim da tako pretrpljeni strah kod ĆČ nije ostavio trajne posljedice. Kod NČ primarni strah jakog intenziteta trajao je jako kratko za vrijeme štetnog događaja i neposredno nakon njega, sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je tri dana, a strah blagog intenziteta trajao je 12 dana. Vještak je zaključio na kraju da kod ĆČ postoji blaga naruženost uvjetovana ožiljkom na desnoj šaci, koji je vidljiv trećim osobama u ponekim situacijama.

9.1. S obzirom da je tuženik prigovorio nalazu vještaka u dijelu koji se odnosi na naruženje prvo tužitelja ĆČ jer smatra da naruženja nema te u dijelu u kojem je vještak opisao ozljede tužitelja sud je pozvao i saslušao sudskog vještaka na glavnoj raspravi. Vještak je u svom iskazu na raspravi održanoj 23. travnja 2026. u cijelosti ostao kod svog pisanog Nalaza. Istaknuo je u odnosu na navode tuženika o naruženju da je prvo tuženik ĆČ prilikom pregleda kod vještaka uzrujano pokazivao na mjesto ugriza na području desne šake te opisivao ozljedu, njezin izgled i nastanak uz osjećaj nespokoja. Naglasio je da činjenica što prvo tuženik ĆČ nije uzimao analgetike ne isključuje postojanje bolnog sindroma kod istog. Kod takvog tipa ozljede nije oštećena samo koža, već i ostala tkiva i to potkožno masno tkivo, vezivno tkivo i mišić uz prisutno aktivno krvarenje i oteklinu svih priležećih struktura, vrijeme cijeljenja navedenih tkiva nije jednako, već ista zacjeljuju u različitim vremenskim intervalima. Prvo dolazi do cijeljenja površinskog tkiva kože, dok dublje strukture zacjeljuju duže, pa tako mišići zacjeljuju čak i do 8 tjedana od nastanka ozljede slijedom čega vrijeme koje pacijent trpi bolove traje duže od onoga koje je potrebno da zacijeli samo koža. Da je kod prvo tuženika ĆČ u pitanju samo ozljeda kože tad ista ne bi bila okvalificirana od strane nadležnog ordinarijusa kao ugrizna rana, već kao ogrebotina. Dakle, u samome nalazu prilikom hitnog liječničkog prijma doktor koji je pregledao tužitelja ozljedu je okarakterizirao kao ugriznu ranu, a ne kao ogrebotinu s obzirom da je kod ugriza došlo do proboja što je u nalazu opisano riječima punktiforna ugrizna rana, znači da je pripadajući opis naznačen u nalazu u skladu sa zapažanjima koje je uočio dok je bio na hitnom objedinjenom bolničkom prijemu. U odnosu na navode tuženika kako vještak ne može iznositi mišljenje o strahu pacijenta jer je dječji ortoped, vještak se usmeno očitovao da je kao liječnik kroz 15 godina dežurao na hitnom traumatološkom prijmu. Osim toga, radio je i na Zavodu za hitnu medicinu te je kod svoje dugogodišnje radno iskustvo i stručne kvalifikacije stekao potrebne vještine i znanja zbog kojih je ovlašten procjenjivati psihofizičko stanje pacijenata, prepisivati lijekove za smirenje pa je slijedom navedenoga ovlašten i stručan procjenjivati pretrpljeni strah. Osim što je uža specijalnost vještaka ortopedija isti je uz to i sveučilišni magistar traumatologije.

9.2. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo usmeno pojašnjenje kao stručno, objektivno i vjerodostojno. Vještak je nalaz sačinio u skladu s pravilima struke te je u svom usmenom izlaganju prilikom saslušanja na glavnoj raspravi na jasan i argumentiran način pojasnio svoja utvrđenja te je za svoju stručnost iznio argumente koje u cijelosti prihvaća ovaj sud. Stoga sud prigovore tuženika na nalaz vještaka, a posebno na njegovu stručnost smatra u cijelosti neosnovanim te usmjerenim na osobni obračun punomoćnika tuženika s vještakom i u konačnici na odugovlačenje ovog postupka. Punomoćnik tuženika kao odvjetnik i pravnik sasvim sigurno, bez obzira na svoje dugogodišnje iskustvo, nema potrebna stručna znanja iz medicinske struke pa samim time isti je po mišljenju ovog suda u svojim prigovorima na nalaz vještaka iznosio paušalne tvrdnje izvučene iz konteksta obrazloženja pojedinih sudskih odluka pri tome se obračunavajući na neprimjeren način sa zaključcima koje je izveo vještak te je na taj način ustvari pokazao da njegove primjedbe nisu objektivnog karaktera, već da su iste usmjerene u neke druge svrhe koje nemaju veze s konkretnim postupkom.

10. Iz iskaza svjedoka BČ kao i iz iskaza prvo tužitelja ĆČ i drugo tužiteljice NČ suglasno proizlazi da je tuženikov pas pasmine američki stafordski terijer istrčao iz dvorišta obiteljske kuće u kojoj stanuje tuženik i svjedokinja BČ koja je njegova majka kroz otvorenu kapiju te da je napao psa kojeg su šetali prvo tužitelj ĆČ i drugo tužiteljica NČ, a koji je pas u vlasništvu drugo tužiteljice NČ. Tužitelji su pokušavali duže vrijeme razdvojiti dva psa. U tome dijelu osim što su iskazi naprijed imenovanih međusobno suglasni isti su i dani jasno, životno i uvjerljivo pa ih sud u cijelosti uzima kao istinite.

10.1. Iz iskaza tužitelja suglasno proizlazi da su šetali svog psa na povodcu, da je isti tad imao oko 10 kg i da je riječ o udomljenom socijaliziranom psu koji su preuzeli iz azila. Drugo tužiteljica NČ uložila je dosta truda kako bi tog psa socijalizirala odnosno priviknula ga na suživot s ljudima jer je isti odrastao u azilu s drugim psima te je rijetko bio u kontaktu s drugim ljudima. Prilikom šetnje vidjeli su otvorenu kapiju te psa kako sjedi u dvorištu. Prije nego li su uspjeli išta poduzeti iz dvorišta je istrčao taj pas (tuženikov) te je napao njihovog psa. Njihov se je pas sklupčao, nije pružao nikakav otpor jer je znatno manji i slabiji od tuženikovog psa te je tom zgodom zadobio više ugriznih rana po cijelome tijelu, kao i razderotinu ispod vrata, istome su ispala tri zuba. Prvo tužitelj ĆČ odmah je pokušao razdvojiti pse, a prilikom razdvajanja ugrizao ga je tuženikov pas u predjelu šake, drugo tužiteljica NČ je zadobila oguljotine na koljenima prilikom pokušaja da zaštiti svog psa. Na kraju su uspjeli nekako uz pomoć tuženikove susjede sa svojim psom otići u susjedno dvorište dok je majka tuženika BČ koja je izašla na ulicu kad je vidjela što se događa uspjela tuženikovog psa zatvoriti u svoje i tuženikovo dvorište. Tužitelji ne spore da su verbalno prigovorili tuženikovoj majci nakon prestanka samog štetnog događaja da ne smiju tako opasnog psa ostaviti bez nadzora i da moraju zatvarati kapiju od dvorišta, ne spore niti da bi tuženik i njegova majka kasnije došli do tužitelja kako bi se ispričali, ali osporavaju da bi vrijeđali i omalovažavali tuženika i njegovu majku. Sud iskaze tužitelja u naprijed navedenom dijelu također cijeni kao istinite jer su isti dani jasno, životno i okolnosno. Ozljede koje je zadobio pas u vlasništvu drugo tužiteljice NČ, kao i ozljede koje su zadobili tužitelji, a koje su isti u iskazima opisali u cijelosti su u skladu s medicinskom dokumentacijom koju su tužitelji dostavili tijekom postupka i koju je sud pročitao u dokaznom postupku pa stoga ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi sud posumnjao da tako dani iskazi nisu istiniti.

10.2. Sud prihvaća kao istinit samo dio iskaza tuženika u dijelu u kojemu je isti naveo da je neposredno prije štetnog događaja automobilom izašao iz dvorišta i da nije zatvorio kapiju. U preostalom dijelu u kojemu je isti iskazivao da se brzo vratio i da je kapija trebala biti otvorena samo nekih 10-tak minuta te da se je tuženikova baka trebala brinuti za psa koji je prilikom njegovog odlaska bio s njom u kuhinji, sud ne može prihvatiti jer je isti u suprotnosti s opisom samog događaja kako su ga opisali tužitelji i tuženikova majka, svjedokinja BČ. Također sud ne može prihvatiti niti iskaze svjedokinje BČ u dijelu u kojem je iskazivala da pas ustvari nije bio tuženikov, već da je bio u vlasništvu tuženikovog oca te da su se tuženik i ona odrekli nasljedstva iza tuženikovog oca zbog dugova pa tako nisu naslijedili niti tog psa, slijedom čega se je za psa nastavila brinuti baka koja je u međuvremenu preminula, s tim da je ista bila živa u vrijeme kad se štetni događaj zbio i da je ista trebala držati psa pod nadzorom, a ne ga pustiti na ulicu. U navedenom dijelu iskaz je u suprotnosti s navodima koje je tužitelj isticao u odgovoru na tužbu te u odgovoru na odštetni zahtjev, a koji je odgovor tuženikov punomoćnik dostavio punomoćniku tužitelja prije pokretanja ovog postupka. Naime, u tim podnescima tuženik je u više navrata decidirano spornog psa opisao kao svog psa te nije niti jednom riječju poricao ili navodio da on nije vlasnik tog psa. Stoga, pokušaj tuženikove majke, saslušane u svojstvu svjedoka, da prikaže kako je stvarni vlasnik psa njezina svekrva (koja je preminula nedugo nakon štetnog događaja), a ne tuženik, kojem se je pokušaju manjim djelom u svom iskazu priklonio i tuženik, sud cijeni neuvjerljivim te očito smišljenim kako bi tuženik ishodio uspjeh u ovom postupku protivno stvarno činjeničnom stanju.

11. Iz čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) proizlazi da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan istu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Iz čl. 1064. ZOO-a proizlazi da za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik, s tim da se prema relevantnoj sudskoj praksi pas smatra opasnom stvari. Neimovinska šteta regulirana je čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a iz kojeg proizlazi da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, s tim da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast. Nadalje, iz čl. 1100. ZOO-a proizlazi da će sud u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, s tim da će pri određivanju visine pravične naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjene citiranih odredbi, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je izveo zaključak da je američki stafordski terijer u vlasništvu tuženika 13. siječnja 2025. isključivom krivnjom tuženika, koji je ostavio otvorenu dvorišnu kapiju, istrčao iz dvorišta na ulicu te je na nogostupu napao psa kojeg je na povodcu šetala drugo tuženica NČ. Prvo tuženik ĆČ te drugo tuženica NČ prilikom tog napada koji je trajao više minuta nastojali su zaštiti svog psa te odbiti napad tuženikovog psa prilikom čega su zadobili tjelesne ozljede koje su opisane u tužbi, a koje proizlaze u cijelosti iz medicinske dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju detaljno je opisao te ozljede pa sud nema niti jedan razlog zbog kojeg bi posumnjao da tužitelji iste nisu zadobili u štetnom događaju. U samom tom događaju ugrizne rane zadobio je i pas koji je u vlasništvu drugo tužiteljice NČ te su tužitelji tog psa liječili kod ovlaštene veterinarske prakse za što im je ispostavljen i račun koji su platili. Tijekom postupka tuženik nije osporavao ozljede koje je u štetnom događaju zadobio pas u vlasništvu drugo tužiteljice NČ, a nije osporavao niti zbrojeni iznos računa koji su plaćeni za liječenje tog psa, a koje je račune platila drugo tužiteljica NČ tako da iznos materijalne štete u visini od 157,79 EUR, nije ni bio sporan. Stoga je tuženik drugo tužiteljici NČ na ime imovinske štete koja odgovara iznosu plaćenom za liječenje njezinog psa dužan isplatiti iznos od 157,79 EUR temeljem čl. 1045. st. 1. i 1046. ZOO-a, sve u vezi sa čl. 1064. ZOO-a. Tijek Zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete drugo tužiteljici NČ određen je od dana podnošenja tužbe, a ne u skladu s čl. 1086. ZOO-a jer je drugo tužiteljica NČ zakonske zatezne kamate za imovinsku štetu zatražila od dana podnošenja tužbe. Da je Sud postupio po čl. 1086.

ZOO-a tad bi prekoračio tužbeni zahtjev.

14. Polazeći od Nalaza sudskog vještaka (str. 47-49 spisa) i utvrđenog činjeničnog stanja, prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir cilj kojemu služi ta naknada (da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom), kao i slijedeće kvalifikatorne okolnosti:

- vrstu i lokalitet ozljeda (ugrizna rana na dorzumu desne šake i zadobiveni udarac glutealne regije pri padu kod prvo tužitelja ĆČ, ekskorijacija desnog koljena kod drugo tužiteljice NČ …),

- životnu dob tužitelja (prvo tužitelj ĆČ rođen 1968., drugo tužiteljica ŠČ rođena 1970.),

- utvrđenu jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli (prvo tužitelj ĆČ trpio bolove srednjeg intenziteta 3 dana i bolove blagog intenziteta 35 dana, drugo tužiteljica NČ trpila bolove blagog intenziteta 14 dana),

-utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha (prvo tužitelj ĆČ trpio primarni strah jakog intenziteta za vrijeme štetnog događaja i neposredno nakon njega, sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je 3 dana, a strah blagog intenziteta 12 dana, drugo tužiteljica NČ trpila je strah jakog intenziteta za vrijeme štetnog događaja i neposredno nakon njega, sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je 3 dana, a strah blagog intenziteta 12 dana),

- naruženost (kod prvo tužitelja ĆČ postoji blaga naruženost uvjetovana ožiljkom na desnoj šaci koji je vidljiv trećim osobama u ponekim situacijama, prilikom saslušanja 13. studenog 2025. str. 37 spisa imenovani je pokazao prisutnima u sudnici desnu šaku te se je uređujući sudac uvjerio da se na dnevnom svjetlu na neposrednoj blizini tužitelja do osobe koja promatra jasno može uočiti ožiljak na desnoj šaci ĆČ).

Temeljem navedenih činjenica, uzimajući pri tome i činjenicu da su tužitelji udomili svog psa te da je posebno drugo tužiteljica NČ za istog čvršće emotivno vezana i da je trpjela strah, jer se je pored straha za svoju sigurnost bojala i za život svog psa kojeg je napao i ozlijedio tuženikov pas, a uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete donesene 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV- 47/20), u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud smatra da prvo tužitelju ĆČ pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 1.500,00 eura te da isti iznos pripada i drugo tužiteljici NČ. Pritom valja navesti da je ovaj Sud Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske primijenio kao orijentacijske, a ne kao puku matematičku formulu za izračun naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tijek zakonskih zateznih kamata određen je temeljem čl.1103. ZOO-a. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I. i II..

15. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa). Tužitelji su uspjeli u cijelosti u ovom postupku pa su im stoga i priznati troškovi koji su prema ocjeni ovog suda bili nužni za uspjeh, a koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema VPS-u naznačenom u tužbi u iznosi od 3.157,79 EUR, s tim da je na kraju sud na ime naknade štete tužiteljima dosudio zbirno identičan iznos. Stoga je tužiteljima priznato kako slijedi:

-trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, Tbr. 7.1. Tarife,

-trošak zastupanja na ročištima održanim 9. rujna 2025., 13. studenog 2025. i 23. travnja 2026. u iznosima od po 200,00 eura, ili ukupno 600,00 eura za sva tri ročišta Tbr. 9.1. Tarife.

16. Slijedom navedenog, troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku zbirno iznose 800,00 eura, s tim da su isti uvećani za 10% za svaku od četiri naprijed navedene radnje temeljem Tbr. 40.1. Tarife, jer je isti punomoćnik zastupao oba tužitelja tako da troškovi zastupanja sveukupno iznose 880,00 eura (800,00 x 10%), punomoćnik tužitelja nije u sustavu PDV-a tako da mu PDV na navedeni iznos nije niti dosuđen. Tužiteljima je priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 400,00 eura, koji je trošak u cijelosti iskorišten, jer je taj iznos i isplaćen sudskom vještaku kao nagrada za vještačenje prema računu str. 50 spisa temeljem rješenja str. 54 spisa. Nadalje, tužiteljima je priznat trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 39,02 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 78,03 eura. Temeljem svega navedenog tužiteljima su priznati troškovi ovog postupka u zbirnom iznosu od 1.397,05 eura.

17. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 14. svibnja 2026.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1. Prvo tužitelju i drugo tužiteljici po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku