REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-274/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja Državne nekretnine d.o.o., Zagreb, Planinska 1, OIB: 79058504140, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, protiv tuženika TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu Ivice Matulina, tuženika i njegovog punomoćnika, 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženom ŽG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju Državnim nekretninama d.o.o., Planinska 1, OIB 79058504140 iznos od 834,89 €, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 343,79 € od 21.12.2023 pa do isplate,

na iznos od 49,11 € od 21.01.2024 pa do isplate,

na iznos od 49,11 € od 21.02.2024 pa do isplate,

na iznos od 49,11 € od 20.03.2024 pa do isplate,

na iznos od 49,11 € od 19.04.2024 pa do isplate,

na iznos od 49,11 € od 19.05.2024 pa do isplate

na iznos od 49,11 € od 20.06.2024 pa do isplate,

na iznos od 49,11 € od 20.07.2024 pa do isplate,

na iznos od 49,11 € od 18.08.2024 pa do isplate,

na iznos od 49,11 € od 19.09.2024 pa do isplate

na iznos od 49,11 € od 18.10.2024 pa do isplate,

prema stopi po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu 562,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da temeljem Ugovora od 21. svibnja 2018. sklopljenog s nadležnim ministarstvom upravlja nekretninom upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], etažno vlasništvo, garaža u podrumu površine 15,11 m2, u vlasništvu Republike Hrvatske temeljem Ugovora od 21. svibnja 2018. s nadležnim ministarstvom. Ističe da tuženik tu garažu koristi bez pravne osnove, odnosno bespravno. Navodi da tuženik za takvo korištenje ne plaća naknadu. Tvrdi da je za razdoblje od lipnja 2023. do listopada 2024. nastao dug u iznosu od 834,89 eura. Ističe da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno Zakonu o parničnom postupku. Navodi da se tuženik na taj zahtjev nije odazvao. Tvrdi da tuženik i dalje ne plaća naknadu za korištenje garaže. Predlaže da sud naloži tuženiku isplatu dugovanog iznosa 834,89 eura s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava sve navode tužitelja iz tužbe kao neosnovane. Ističe da ugovor između tužitelja i ministarstva nema utjecaja na njegov pravni status korisnika garaže. Navodi da nije točno da garažu koristi bespravno niti da ne plaća naknadu. Tvrdi da je pravo korištenja garaže stekao još 1974. godine temeljem ugovora o učešću za stambenu izgradnju. Navodi da iz tog ugovora proizlazi da ima pravo korištenja garaže dok traje njegovo pravo korištenja stana. Ističe da je s prednikom tužitelja sklopio i ugovor o davanju stana na korištenje kojim je garaža obuhvaćena kao dio cjeline. Navodi da je već vođena identična parnica u kojoj je pravomoćno odbijen zahtjev za plaćanje naknade za korištenje garaže. Tvrdi da iz tih presuda proizlazi da nije dužan plaćati naknadu ni sadašnjem tužitelju. Ističe da je i Ministarstvo obrane ranije prihvatilo takvo pravno stajalište i otpisalo njegova dugovanja. Navodi da mu nikada nije omogućeno da otkupi garažu iako je to više puta tražio. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Iako je tužitelj dostavom zahtjeva za mirno rješenje spora i povratnice dokazao da je 16. studenoga 2025. dostavio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora tri mjeseca prije podnošenja tužbe, sud ukazuje da se u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuju odredbe čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije Republika Hrvatska.

4. Tijekom postupka sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige (list 3-12 spisa), rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Z-47/16 od 12. svibnja 2021. (list 13-20), zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine (list 21), izvadak otvorenih stavaka (list 22-23), zahtjev za mirno rješenje spora s nacrtom tužbe i povratnicom (list 24-29), dopis Ministarstva obrane tuženiku od 29. rujna 2008. (list 37-38), Ugovor o učešću za stambenu izgradnju od 28. studenoga 1974. (list 39-40), Ugovor o davanju stana na korištenje od 13. studenoga 1974. (list 41), Zapisnik o objavi presude Općinskog suda u Zagrebu posl. br. PmV 1079/84 od 3. lipnja 1987. (list 42-43), presudu Okružnog suda u Zagrebu posl. br. Gž-7414/87 od 17. studenoga 1987. (list 44-45), Ugovor o korišćenju strana od 20. ožujka 1975. (list 57- 59), izračun visine naknade za korištenje (list 65), te prepisku punomoćnice tuženika i tužitelja vezano za otkup garaže (list 66-69) te je saslušao tuženika.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za korištenje bez valjane pravne osnove garaže u vlasništvu Republike Hrvatske površine 15,11 m2 na adresi [adresa], za razdoblje od lipnja 2023. do listopada 2024. godine.

7. Prema čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

8. Među strankama nije sporno da je predmetna garaža u utuženom razdoblju bila u vlasništvu Republike Hrvatske i da je bila u posjedu tuženika. Nesporno je i da tužitelju navedena garaža dana na upravljanje, što uključuje i pravo na naplatu naknade za bespravno korištenje. Konačno, tuženik je na ročištu za glavnu raspravu od 20. travnja 2026. učinio nespornim visinu utužene naknade za korištenje.

9. Između stranaka je prvenstveno sporno pravo tuženika na posjed garaže te je sporno uopće pravo tužitelja da naplaćuje naknadu za korištenje predmetne garaže sve dok Republika Hrvatska tuženiku ne vrati nesporno uplaćenu naknadu za učešće.

10. Tuženik je u svom iskazu naveo da je bio civilni zaposlenik Brodarskog instituta, koji je prilikom gradnje kuća u nizu u [adresa] primijenio model učešća radnika u izgradnji. Tvrdio je da je stoga s Brodarskim institutom sklopio ugovor o učešću za izgradnju predmetne garaže, te da je s te osnove Institutu uplatio 15.000 dinara. Od tada je u posjedu predmetne kuće s garažom, te je naveo da ga od tada nitko nije tražio predaju u posjed te garaže, već da ga je isključivo Direkcija za upravljanje i gazdovanje vojnostambenim fondom tražila 80-tih isplatu naknade za korištenje, te je u tim postupcima odbijen njihov zahtjev za isplatu. Nakon pretvorbe stanarskog prava otkupio je predmetnu kuću, a više puta je tražio i otkup garaže s tim da je zahtijevao svoje zakonsko i ugovorno pravo na povrat naknade za učešće, a državna tijela mu nisu htjela vratiti naknadu pa nije došlo do otkupa garaže. Naveo je da je i sada spreman garažu otkupiti, čim mu tužitelj isplati učešće u izgradnji te garaže. Tvrdio je da garaža zajedno s mojom kućom čini i građevinsku i funkcionalnu cjelinu te da se u njoj nalaze vodovod, kanalizacija, struja i centralno grijanje. Iskazao je da se od stupanja u posjed 1974. godine smatra poštenim i zakonitim posjednikom, jer to proizlazi iz ugovora o učešću za stambenu izgradnju. Naveo je da ga nakon presuda iz 80-tih godina državna tijela više nisu tražila isplatu najamnine sve do negdje 2008. kada ga je Ministarstvo obrane pisanim putem zatražilo da plaćam najamninu. Nakon što je primio taj zahtjev se obratio se Pučkom pravobranitelju koji je od Ministarstva zatražio očitovanje, te se u očitovanju Ministarstvo obvezalo da mu neće naplaćivati naknadu.

11. Ovaj iskaz sud je prihvatio kao u cijelosti vjerodostojan jer je tuženik iskazivao uvjerljivo i životno, a sadržaj njegovog iskaza je potkrijepljen ispravama u spisu te na njega niti tužitelj nije imao nikakvih prigovora.

12. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-16/2021-5 od 1. ožujka 2021. za isplatu naknade za koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pri čemu je nužno da je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1439/2024 od 11. prosinca 2024.

13. Tužitelj niti u tužbi, a niti u tijeku postupka ne navodi niti dokazuje da bi on ili Republika Hrvatska na odgovarajući način izrazili volju za posjedovanjem predmetne garaže, a tuženik u svom iskazu uvjerljivo navodi da je on od 1974. godine pošteni posjednik predmetne garaže i da ga nitko još od tada nije tražio predaju posjeda.

14. Slijedom navedenog, sud zaključuje da niti tužitelj niti Republika Hrvatska nisu na odgovarajući način izrazili volju za posjedovanjem predmetne garaže te da stoga nisu ispunjene pretpostavke za isplatu naknade za korištenje iz čl. 165. ZV. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

15. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

16. Tako je tuženiku dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 150,00 eura (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima od 20. veljače 2026. i 20. travnja 2026. (Tbr. 9/1) u iznosu 150,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1). Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak sudskih pristojbi jer te pristojbe nije u obvezi platiti. Dakle, tuženiku je priznat trošak u iznosu 450,00 eura, što uvećano za PDV 25% daje iznos 562,50 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO Novi Zagreb

2. Punomoćniku tuženika