Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. Franje Tuđmana 2

Poslovni broj: P-374/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sutkinja Snježana Brajko, na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Edite Kelić Branković, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ana Šutalo, odvjetnica u Valpovu, protiv tuženika - protutužitelja NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Mandić, odvjetnik u Đakovu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 14. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku - protutužitelju NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju - protutuženiku ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime zakupnine po Ugovoru o zakupu zaključenog 29. prosinca 2016. između tužitelja - protutuženika kao zakupodavca i tuženika - protutužitelja kao zakupoprimca isplati iznos od 8.261,99 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 497,71 eura počevši od 15. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura kn počevši od 15. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura počevši od 15. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura počevši od 15. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura počevši od 15. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura počevši od 15. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura počevši od 15. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura počevši od 15. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura počevši od 15. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura počevši od 15. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura počevši od 15. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura počevši od 15. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura počevši od 15. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 597,25 eura počevši od 15. lipnja 2021. do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika u dijelu koji glasi: " Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi štetu nastalu devastacijom njenog poslovnog prostora sagrađenog na kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] površine 806 m2, upisanoj kod Općinskog suda u Đakovu Zemljišnoknjižni odjel Đakovo u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 20.000,00 kn, odnosno onom koji utvrdi sudski vještak građevinske struke prema stanju opisanom u postupku osiguranja dokaza vođenom pod brojem R1-34/21, zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

III. U cijelosti se odbija protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja koji glasi: " Nalaže se tužiteljici - protutuženoj ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] do tuženiku - protutužitelju Z iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 106.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Nalaže se tuženiku - protutužitelju da naknadi tužitelju - protutuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.119,02 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. svibnja 2026., tj. od donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] površine 806 m², a koja nekretnina je u naravi restoran "Mon-Ami", u [adresa] u [adresa]. Nadalje navodi da su stranke zaključile 29. prosinca 2016. Ugovor o zakupu poslovnog prostora kojim tužitelj daje tuženiku u zakup prostorije sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], a koje su u ugovoru opisane kao poslovne prostorije u vlasništvu zakupodavca u [adresa], površine 253 m², za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a tuženik se obvezao tužitelju plaćati zakupninu u iznosu od 600,00 eura do 15.-tog u mjesecu za tekući mjesec u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja na račun tužitelja. Nadalje navodi da je tuženik učestalo kasnio s plaćanjem zakupnine i da su stranke postigle dogovor da će tuženik tužitelju na ime zaostalih obroka zakupnine plaćati svaki dan po 1.000,00 kuna sve do konačne isplate te da će poslovni prostor, slobodan od stvari i osoba predati tužitelju najkasnije do 1. svibnja 2021. Tužitelj navodi da je tuženik platio svega nekoliko dogovorenih dnevnih iznosa, a da je poslovni prostor napustio tek 23. lipnja 2021. , a da je devastirao poslovni prostor koji je držao u zakupu i da je odvezao tužiteljevih 7 stolova i 14 klupa od masivnog drveta, krušnu peć i roštilj. Također navodi da tuženik duguje na ime neplaćene zakupnine tužitelju iznos od ukupno 62.250,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj navodi da mu tuženik duguje na ime naknade štete nastale devastacijom njegovog poslovnog prostora iznos od 20.000,00 kuna, a da je tužitelju taj iznos potreban za dovođenje poslovnog prostora u prvobitno stanje, iako tužitelj ne može točno odrediti iznos štete koji nije utvrđen u postupku osiguranja dokaza.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da nije sporno da je tuženik s pokojnim suprugom tužiteljice sklopio Ugovor o zakupu 18. kolovoza 2001., kao i Aneks tog Ugovora o zakupu. U svom odgovoru na tužbu navodi da je tuženik dao napraviti nove stolove i klupe, a da je stare preuzeo i odvezao pokojni suprug tužiteljice. Također navodi da su kružna peć i roštilj koji se spominju u Aneksu Ugovora o zakupu dotrajali uslijed upotrebe, a da pokojni suprug tužiteljice, a ni tužiteljica nisu bili voljni dati napraviti novu krušnu peć i roštilj, slijedom čega je tuženik o svom trošku dao napraviti krušnu peć, roštilj i sustav ventilacije za roštilj. Nadalje navodi da se protivi, tj. da osporava izračun tužitelja po osnovi neplaćene zakupnine navodeći da je tuženik o svom trošku adaptirao i otpremio prostor za pušenje u restoranu, da ga je to stajalo 40.000,00 kuna te da je platio legalizaciju cijelog objekta u vlasništvu tužitelja u iznosu od 56.000,00 kuna. Također navodi da je predmetni poslovni prostor ostavio u znatno boljem stanju od onoga u kojemu ga je zatekao nakon sklapanja Ugovora o zakupu i stupanja u posjed. Navodi da tužitelj nema nikakvog temelja za potraživanje naknade štete po toj osnovi.

3. Nakon toga tuženik je podnio protutužbeni zahtjev protiv tužitelja u kojem potražuje da mu tužitelj - protutuženik isplati iznos od ukupno 106.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

4. Da bi utvrdio odlučne činjenice ovaj sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu: izvadak iz zemljišne knjige, Ugovor o zakupu poslovnih prostorija, Aneks Ugovora o zakupu poslovnih prostorija (stranica 6 – 11 spisa), promet računa (stranica 20 – 23 spisa), Aneks Ugovora o zakupu poslovnih prostorija (stranica 41 spisa), rješenje o izvedenom stanju (stranica 56 spisa), financijske kartice Hrvatskih voda od 30. studenoga 2022. (stranica 59 – 64 spisa), te je izvršen uvid u priklopljeni spis poslovni broj R1-34/2021, a proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, tuženika i svjedoka JT iz [adresa].

5. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnih prostorija (stranica 9 – 10 spisa) vidljivo je da su pokojni suprug tužiteljice DT kao zakupodavac, s jedne strane i tuženik NT kao zakupoprimac, s druge strane zaključili 31. prosinca 2006. navedeni Ugovor i to za zakup poslovnih prostorija u vlasništvu zakupodavca u [adresa], koje se sastoje od jedne prostorije površine 100 m² i pripadajućeg sanitarnog čvora, a ugovoreno je da će zakupoprimac u navedenim prostorijama obavljati ugostiteljsku djelatnost. Tim Ugovorom o zakupu stranke su utvrdile visinu zakupnine u iznosu od 2.000,00 kuna na mjesec, a ugovor je sklopljen na rok od tri godine.

6. Tužitelj ZT je kao zakupodavac, s jedne strane s tuženikom NT, kao zakupoprimcem, s druge strane, sklopila Ugovor o zakupu, već navedenih poslovnih prostorija, a rata zakupa je ugovorena u iznosu od 600,00 eura mjesečno, navedeni Ugovor o zakupu poslovnih prostorija sklopljen je na neodređeno vrijeme, a stupio je na snagu 1. siječnja 2017.

7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njezin pokojni suprug DT sklopio Ugovor o zakupu poslovnih prostorija s tuženikom 2001. i da se od tada tuženik nalazio u posjedu restorana "Mon-Ami". Nadalje navodi da je ona kao zakonska nasljednica iza svog supruga 29. prosinca 2016. s tuženikom sklopila Ugovor o zakupu tih poslovnih prostorija koje se nalaze u [adresa] u [adresa], gdje je utvrđena vrijednost zakupnine u iznosu od 600,00 eura mjesečno, a da se zakupnina trebala plaćati unaprijed. Navela je da tuženik nije uredno plaćao zakupninu i da je stoga u zimi 2020. obavila razgovor s tuženikom da plati dužnu zakupninu i napusti lokal do Uskrsa, a što isti nije učinio, već da je iselio 23. lipnja 2021. Navela je da je ona izračunala da predmetni dug na ime neplaćene zakupnine iznosi oko 60.000,00 kuna, a koju je tuženik bio dužan plaćati na njezin tekući račun te da je ona pratila sve uplate koje je on izvršio, a da nijednu zakupninu tuženik nije plaćao gotovinom.

8. Tuženik je u svom iskazu naveo da je bio u zakupu poslovnog prostora jer je imao restoran "Mon-Ami". U odnosu na neplaćenu zakupninu tužitelju, tuženik je naveo da tužitelju nije platio zakupninu u iznosu od oko 40.000,00 kuna, a da je razlog neplaćanja bio taj što duže nije mogao raditi. Naveo je da je došlo do poplave u poslovnom prostoru, da je nastala šteta i da nije zbog te štete radio cijeli srpanj, da je trebao popravljati krov, koje je poslove trebao obaviti "Lim-Mont", ali da ti poslovi nisu obavljeni i da ne zna zbog čega nisu bili obavljeni. Naveo je da je za vrijeme korone radio smanjenim obimom, ali da nije pregovarao s tužiteljem o eventualnom smanjenju zakupnine. U iskazu je naveo da je adaptirao i prostor u restoranu za pušenje, gdje je napravljena jedna prostorija i novi ulaz te da je to platio oko 6.000,00 eura, da je te radove obavio prije četiri godine nakon smrti DT, tj. supruga tužiteljice, a da su ti radovi obavljeni u dogovoru sa sinom tužiteljice koji je rekao da će to nadoknaditi u vidu neplaćanja zakupnine. Naveo je da se ne sjeća kako se zove sin tužiteljice.

9. Svjedok JT iz [adresa], šogor tužiteljice, u svom iskazu je naveo da ne zna sve detalje sporazuma između njegovog pokojnog brata i tuženika, ali da iz priče svoje šogorice zna da tuženik nije redovno plaćao zakupninu i da je tuženik imao dogovor s njegovim bratom da sav namještaj i oprema lokala ostaje u lokalu nakon izlaska tuženika. Također je naveo da su nakon izlaska tuženika iz lokala susjedi imali prigovore i da je stoga tužiteljica morala naći radnike da očiste dvorište koje je bilo puno kostiju i šute, a da unutar lokala nije ostao ni jedan uređaj i da je sve počupano iz zida.

10. Odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na plaćanje zakupnine, ovaj sud je utvrdio da je tuženik u obvezi platiti zakupninu tužitelju u traženom iznosu od 8.261,99 eura (ranije 62.250,00 kuna) i to za cijelo utuženo razdoblje koje nije podmireno iz priloženog Ugovora o zakupu poslovnih prostorija (stranica 7 spisa) jasno proizlazi da su stranke zaključile taj ugovor i da je visina zakupnine iznosila 600,00 eura mjesečno. Iz iskaza stranaka ovaj sud je utvrdio da je tuženik kao zakupoprimac u utuženom razdoblju imao u zakupu predmetne poslovne prostorije, tj. utvrđeno je da iz ovih poslovnih prostorija tuženik nije iselio, sve do 23. lipnja 2021. Sud nije povjerovao navodima tuženika s ročišta od 27. veljače 2023. (stranica 65 – 66 spisa) u kojem navodi da tužitelju nije platio zakupninu u iznosu od oko 5.308,91 eura (tada oko 40.000,00 kuna) jer su njegovi navodi neuvjerljivi i svoje tvrdnje o neplaćenoj zakupnini u tom iznosu nije potkrijepio niti jednim dokazom. Slijedom navedenog je ovaj sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na neplaćenu zakupninu u traženom iznosu od 8.261,99 eura, a koju zakupninu je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju kao zakupodavcu, a na temelju Ugovora o zakupu poslovnih prostorija koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. između ovih stranaka (stranica 7 spisa). Stoga je sud naložio tuženiku da isplati tužitelju na ime zakupnine iznos od 8.261,99 eura i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

11. Odredbom čl. 534. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.) propisano je da je zakupnik dužan plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom ili Zakonom, a odredbom čl. 535. st. 1. toga Zakona da zakupodavac može otkazati Ugovor o zakupu ako zakupoprimac ne plati zakupninu u roku od 15 dana pošto ga je zakupodavac pozvao na plaćanje.

12. Budući da jasno proizlazi da je tužitelj dao u zakup poslovne prostorije u kojima je tuženik vodio restoran "Mon-Ami", a tuženik nije uredno plaćao zakupninu od 600,00 eura mjesečno (tada 4.500,00 kuna), a što mu je bila obveza prema predmetnom Ugovoru o zakupu poslovnih prostorija koje je zaključio s tužiteljem, ovaj sud je utvrdio da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju traženi iznos zakupnine od ukupno 8.261,99 eura s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

13. Kako je tužitelj predložio građevinsko vještačenje radi utvrđenja nastala štete na predmetnoj nekretnini koja je dana u zakup tuženiku, a tužitelj nije dokazao tu nastalu štetu ni njezinu visinu, bilo je nužno provesti građevinsko vještačenje predloženo od strane tužitelja. Međutim, tužitelj je tijekom ovog spora odustao od tog dokaznog prijedloga za provedbu vještačenja, slijedom čega nije dokazao štetu niti njenu visinu na predmetnim nekretninama. Naime, iznos štete nije utvrđen ni u postupku osiguranja dokaza koji je postupak proveden u priklopljenom predmetu poslovni broj R1-34/2021. Stoga je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev u kojem tužitelj traži 20.000,00 kuna, sada iznos od 2.654,46 eura na ime naknade štete nastale devastacijom poslovnog prostora tužitelja sagrađenog na kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa], površine 806 m², upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] neosnovan. Slijedom toga, ovaj sud je odlučio da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija i odlučeno je kao u točki II. izreke.

14. Odlučujući o protutužbenom zahtjevu tužitelja - protutužitelja, ovaj sud je imao u vidu da tuženik kao protutužitelj nije priložio nikakav dokaz niti je uspio dokazati osnovanost svojih navoda da mu je tužitelj kao protutuženik dužan isplatiti iznos od ukupno 14.068,62 eura (tadašnjih 106.000,00 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Stoga je sud utvrdio da je protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti neosnovan i odlučeno je kao u točki III. Izreke ove presude.

15. Tužiteljica u ovoj parnici potražuje da joj tuženik isplati iznos zakupnine od 8.261,99 eura i na ime nastale štete iznos od 2.654,46 eura, tj. sveukupan iznos od 11.087,35 eura. Ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan samo u dijelu koji se odnosi na neplaćenu zakupninu u iznosu od 8.261,99 eura te je odlučeno da se tužbeni zahtjev u tom dijelu usvaja, tj. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime zakupnine iznos od 8.261,99 eura, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na iznos od 2.654,46 eura tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj nije uspio dokazati štetu i njezinu visinu, a odustao je od predloženih vještačenja. Naime, cjelokupni tužbeni zahtjev tužitelja iznosi 11.087,35 eura, a dosuđen mu je iznos od 8.261,99 eura. Stoga je tužitelj uspio u ovom sporu 75%.

16. Tužitelj potražuje sljedeće troškove u ovoj parnici i to: na ime sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 7. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu od 9. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura, na ročištu od 23. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 eura, na ročištu od 16. studenoga 2022. u iznosu od 200,00 eura, na ročištu od 16. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 eura, na ročištu od 27. veljače 2023. u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska po punomoćniku od 19. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu od 17. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 1. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, PDV-e od 25% u iznosu od 550,00 eura, na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 64,37 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 64,35 eura, vještačenje u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 371,62 eura i na ime sastava prijedloga za osiguranje dokaza s uračunatim PDV-om od 25% u iznosu od 125,00 eura, a što sveukupno iznosi 2.825,36 eura. Budući da je tužitelj u ovom sporu uspio sa 75%, ovaj sud je utvrdio da mu pripada 75% od tog traženog troška, tj. dosuđen je tužitelju iznos od 2.119,02 eura, a na temelju odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku i čl. 155. istog Zakona, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Đakovu 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Snježana Brajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku