REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-964/2025-33

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽH iz [adresa], s privremenim boravkom u mjestu Postranje, Općina Proložac, Postranjska ulica 75, s trenutnim prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa], Bosna i Hercegovina , OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika STEIN BUĆE j.d.o.o., Postranje, Postranjska ulica 75, općina Proložac, Republika Hrvatska, OIB 79349068486, zastupanog po punomoćnici Sandri Dimitrijević, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 15. travnja 2026., u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnice tuženika, dana 14. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I/ Odbacuje se tužba tužitelja od 27. svibnja 2025. koja glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da isplati neisplaćene plaće za period

- Za mjesec siječanj 2025 godine u iznosu od 970,00 EURA

- Za mjesec veljača 2025 godine u iznosu od 970,00 EURA

- Za mjesec ožujak 2025 godine u iznosu od 970,00 EURA

- Za mjesec travanj 2025 godine u iznosu od 970,00 EURA

- Za mjesec Svibanj 2025 godine u iznosu od 970,00 EURA

- Za mjesec Lipanj 2025 godine u iznosu od 970,00 EURA

- Za mjesec Srpanj 2025 godine u iznosu od 970,00 EURA

- Za mjesec Kolovoz 2025 godine u iznosu od 970,00 EURA

- Za mjesec Rujan 2025 godine u iznosu od 970,00 EURA

- Za mjesec Listopad 2025 godine u iznosu od 970,00 EURA

2. Nalaže se tuženiku da uplati doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za navedeni period, u skladu sa zakonskim propisima Republike Hrvatske.

3. Nalaže se tuženiku da isplati naknadne troškove postupka."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.200,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod poslodavca – tuženika Stein Buće j.d.o.o. iz Postranje, Općina Proložac, na poslovima podopolagača, temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. listopada 2024. do 21. listopada 2025., odnosno do isteka privremenog boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj.

2. Tuženik je tužitelju isplatio posljednju plaću za prosinac 2024. , i to 20. siječnja 2025. Nakon toga tuženik nije isplatio plaće za mjesece siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2025.

3. Mjesečna bruto plaća predviđena Ugovorom o radu iznosi 970,00 eura bruto. Unatoč obavljenom radu, tuženik nije ispunio svoju zakonsku obvezu isplate plaće u skladu s Ugovorom o radu i Zakonom o radu i ostao je dužan isplatiti tužitelju iznos od oko 3.880,00 eura. Uzevši u obzir da tuženik ne želi dobrovoljno izmiriti dospjelo potraživanje, iako je više puta upozoravan na isto, tužitelj isto potražuje ovom tužbom.

4. Tužitelj je podneskom od 29. prosinca 2025. uredio tužbeni zahtjev kao u izreci.

5. U odgovoru na tužbu tuženik tužbu osporava u cijelosti. Navodi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na poslovima podopolagača temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. listopada 2024. i da mu je posljednja plaća isplaćena za prosinac 2024. Tužitelj je od siječnja 2025. do travnja 2025. ostao u radnom odnosu kod tuženika na način da je bio na neplaćenom dopustu, u kojem periodu prava i obveze iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom miruju. Između tužitelja i tuženika je postignut sporazum da će u navedenom periodu radnik biti na neplaćenom dopustu, odnosno da će biti u radnom odnosu, da neće faktično obavljati rad te da neće biti odjavljen iz obveznih osiguranja. Shodno dogovoru, tuženik je 2. siječnja 2025. donio Odluku o neplaćenom dopustu kojom se tužitelju kao radniku odobrava korištenje neplaćenog dopusta u periodu od 2. siječnja 2025. do 30. travnja 2025., te je određeno da će se radnik 2. svibnja 2025. vratiti na rad. S obzirom da tužitelj temeljem dogovora s tuženikom i odluke o neplaćenom dopustu, od siječnja 2025. nije faktično obavljao rad za tuženika, te da ga tuženik nije odjavio iz obveznih osiguranja već mu je u navedenom periodu plaćao sve doprinose, poreze i prireze, tužitelj ne ostvaruje pravo ni na kakvu isplatu. Dodatno, Ugovorom o radu između tužitelja i tuženika bila je ugovorena plaća u iznosu od 950,00 EUR bruto, a ne 970,00 EUR bruto, kako se to pogrešno navodi u tužbi.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu na određeno vrijeme (strana 3-5 spisa), Aneks Ugovora o radu (strana 6 spisa), presliku osobne iskaznice tužitelja (strana 7 spisa), Odluku o neplaćenom dopustu (strana 15 spisa), obrasce o uplati doprinosa (strana 23-38 spisa), obrazac HZMO-a (strana 58 spisa), saslušan je svjedok KH (strana 77-78 spisa), saslušan je tužitelj (strana 43-44 spisa), zz tuženika OH (strana 44-45 spisa).

7. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP -a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu naknade plaće u periodu od siječnja 2025. do travnja 2025., odnosno od siječnja 2025. do listopada 2025.

9. Temeljem odredbe čl. 190. st. 1. u svezi s čl. 191. st. 1. ZPP-a, sud nije dozvolio preinaku tužbe iz razloga jer do preinačenja tužbe povećanjem nije došlo zbog okolnosti koje bi nastale nakon podnošenja tužbe.

10. U svom iskazu saslušani tužitelj iskazuje da kod tuženika radi od 2020., zadnji ugovor o radu na određeno vrijeme bio je od 30. listopada 2024. do 30. listopada 2025.; da je poslove obavljao u Njemačkoj i Austriji (postavljanje kamene fasade); da se radno vrijeme vodilo od 8,00 do 17,00, ali nije bilo nekog radnog vremena; da je plaću dobivao 10% preko tekućeg računa i 90% na ruke; da je po ugovoru o radu plaća bila 970,00 eura bruto; da nikada pismeno niti usmeno nije tražio neplaćeni godišnji odmor; da je radio do 5. mjeseca 2025. i svaki dan dolazio na posao u Njemačkoj u Düseldorf ili Wuperthal, na više gradilišta kao jedini radnik tuženika; da ne zna za koje društvo je obavljao te poslove; da se dolazak i odlazak nije evidentirao; da nije imao nadređenog, da mu je poslove davao KH, otac zz tuženika; da je samostalno obavljao poslove; da je bio smješten u privatnom smještaju koji je plaćao poslodavac u gradovima u kojima je radio; da nije imao ugovor kao upućeni radnik, nego je u ugovoru o radu navedeno da može raditi na teritoriju Hrvatske i cijele Europe i imao je radnu dozvolu za rad u Njemačkoj koju mu je izdala RH.

11. U svom iskazu zakonska zastupnica tuženika OH iskazuje da je tužitelj bio prijavljen od 30. listopada 2024. do 30. travnja 2025. na poslovima podopolagača, koje poslove nije obavljao, jer nije izašao iz Bosne iako su ga pozivali da dođe na rad, da se tužitelj opravdavao (da ima Bajram, da prodaje janjce); da tijekom zime tuženik nije imao posla i bio je u blokadi; da su tužitelju isplaćene plaće za 11. i 12. mjesec 2024. na njegov račun, u dobroj vjeri da će doći na rad kad počnu projekti na kojima je tuženik radio, da tužitelj u svibnju nije došao, odnosno nije se uopće javljao; da je nakon prijave tužitelj putem A1 obrasca dobio dozvolu za rad u Njemačkoj, a dozvola za rad tužitelja u Hrvatskoj poslana mu je, ali ne i dozvola A1, što se treba poslati poslodavcu u Njemačkoj i takvu dozvolu imalo je još dvoje radnika tuženika; da je njen otac vodio evidenciju dolaska i odlaska s radnog mjesta; da su imali smještaj u Frankfurtu; da je tužitelj neplaćeni godišnji tražio do njenog oca KH usmeno, iako u dopisu piše da je tražio pismeno, a radi se o omašci vjerojatno zbog šprance koju ima knjigovotkinja; da je poslala obavijest MUP-u za ukidanjem dozvole za rad i boravak u 5. ili 6. mjesecu, ne zna točno, sve je vidljivo iz mailova prema MUP- u Imotski.

12. U svom iskazu svjedok KH iskazuje da je kod tuženika radio od početka 2003. na poslovima građevinskog radnika i poslovođe gradilišta u Njemačkoj; da je s tužiteljem radio prije 5-6 godina u Njemačkoj kod druge firme, a ne tuženika; da tužitelj kod tuženika nije radio i nije mu dao ugovore na potpis, ali ga je zvao da dođe raditi za tuženika, međutim tužitelj je odgovarao da trenutno ne može, ili je radio za drugog poslodavca, ili je bio kod kuće i obavljao druge poslove, a tužitelju je isplaćivao novce godinu dana na žiro -račun jer je imao radnu dozvolu za Njemačku i trebao je takve radnike i na taj način ga je htio zadržati, a i tužitelj je tražio da mu plaća da prezimi i da će mu to vratiti ; da se odluka o neplaćenom godišnjem odmoru odnosila za razdoblje od siječnja do travnja jer nije bilo posla i takav je bio dogovor s tužiteljem, o tome je obavijestio OH i tužitelj nije dolazio obavljati poslove, osim ako se ukaže posao da će ga zvati, te ga je i zvao svakih 10-ak dana, a tužitelj se izgovarao da ne može doći, da tužitelju nije ishođena A1 dozvola.

13. Sud iskaz tužitelja, tuženika i saslušanog svjedoka nije prihvatio u cijelosti jer su isti neživotni, neuvjerljivi i međusobno nesuglasni.

14. Uvidom u Ugovor o radu utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu 30. listopada 2024. na određeno vrijeme od 1. studenoga 2024. do 21. listopada 2025. za poslove podopolagača, koji će se izvršavati u Postranju i po potrebi na području cijele RH i Europe, s mjesečnom osnovnom bruto plaćom od 950,00 eura i prava na povećanja osnovne plaće. Aneksom Ugovora o radu od 2. siječnja 2025. izmijenjena je visina osnovne plaće u iznosu od 970,00 eura s primjenom i stupanjem na snagu 1. siječnja 2025.

15. Uvidom u Odluku o neplaćenom dopustu od 2. siječnja 2025. utvrđeno je da je tužitelju temeljem pismenog zahtjeva od 2. siječnja 2025. dozvoljen neplaćeni dopust od 2. siječnja do 30. travnja 2025., uz mirovanje prava i obveza iz radnog odnosa, i obvezom povratka na rad 2. svibnja 2025.

16. Odredbom čl. 133. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 12/17, 98/19, 151/22, 64/2023, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. U konkretnom slučaju tužitelj protiv odluke tuženika o neplaćenom dopustu nije podnio zahtjev za zaštitu prava, po proteku prekluzivnog roka iz čl. 133. st. 1 . ZR-a od 15 dana, izgubio je i pravo osporavanja navedene odluke pred nadležnim sudom.

17. Slijedom navedenog, kod utvrđenja da Odluka tuženika o neplaćenom dopustu proizvodi pravne učinke neosnovan je zahtjev tužitelja za isplatu plaće od siječnja do travnja 2025., odnosno za vrijeme mirovanje prava i obveza iz radnog odnosa.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

19. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu po100 bodova, pristup na ročište 23.10.2025., 16.12.2025. i 15.4.2026. svako po 100 bodova, sastav dva obrazložena podneska od 7.11.2025. i 21.1.2026. svako po 100 bodova, ukupno 600 bodova odnosno 1.200,00 eura.

20. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 14. svibnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. tužitelju

2. pun. tuženika