Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-957/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika 1. IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. IĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnicima Mariji Erdec i Emilu Erdecu, odvjetnici u Malom Lošinju, protiv tuženika/protutužitelja FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Almi Kulenović, odvjetnica u Puli, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, nakon glavne rasprave zaključene 29.travnja 2026. u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 14.svibnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti kolnog provoza na teret nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Mali Lošinj uknjižena i opisana kao č. zgr. [katastarska čestica], kuća, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u širini od 2,65 metra u skici sudskog vještaka Darka Goleka označena slovima A-B-C-D i žutom bojom kao poslužnog dobra u korist nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Mali Lošinj, uknjižene i opisane kao č. zgr. [katastarska čestica], kuća i č. zgr. [katastarska čestica], kuća, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra.

Skica lica mjesta sudskog vještaka čini sastavni dio presude.

II. Tužena/protutužiteljica je dužna trpjeti da tužitelji/protutuženi upišu pravo služnosti iz točke I. ove presude u zemljišne knjige ovog suda.

III. Nalaže se tuženoj/protutužiteljici da tužiteljima/protutuženicima naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.397,94 € s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se odbija preostali dio zahtjeva tužitelja/protutuženika za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Protutužba tužene/protutužiteljice smatra se povučenom.

Obrazloženje

1. Tužitelji IĆ i FĆE podnijeli su tužbu protiv tužene FĆ, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, a u kojoj tužbi navode da su tužitelji suvlasnici nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] kuća i č. zgr. [katastarska čestica] kuća, sve k. o. [katastarska općina], dok da je tužena samovlasnica č. zgr. [katastarska čestica] kuća k. o. [katastarska općina] i u korist povlasnih nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da postoji pravo služnosti kolnog provoza od javnog puta, odnosno [adresa] u [adresa], preko jugozapadne međe poslužne nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u širini od 3m koja služnost da nije upisana u zemljišnim knjigama time da tužitelji kao suvlasnici i posjednici svojih nekretnina, zajedno sa svim ostalim suvlasnicima i suposjednicima tih nekretnina predmetni put preko nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] putem pravnih prednika koristili unatrag 100 godina, nitko nikada da ih nije smetao u izvršavanju njihova prava; do povlasnih nekretnina da je izgrađen put koji da se pored tužitelja koriste ostali suvlasnici suposjednici povlasnih nekretnina, te da su na međi povlasnih i poslužne nekretnine postavljena željezna kolna vrata, slijedom navedenog pozivajući se na odredbu čl. 229.ZV predlažu prihvaćanje tužbenog zahtjeva koji je specificiran po provedenom očevidu na licu mjesta i geodetskom vještačenju.

2. Tužena FĆ osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i to iz razloga što da nisu točni navodi tužitelja da je predmetna poslužna nekretnina jedina nekretnine putem koje tužitelji mogu doći do svojih nekretnina, tužitelji da ispuštaju u historijatu tužbe navesti da su također suvlasnici na nekretninama k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje da okružuju predmetne povlasne nekretnine i da imaju izravnu vezu s nekretninom označenom kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana kao javno dobro – put, što u naravi da jest, tako da je tužiteljima isključivo komotnije i praktičnije da se koriste nekretninom tužene. Dalje navodi da tužitelji nisu ispunili zakonske pretpostavke kako bi se utvrdilo da su stekli pravo služnosti temeljem dosjelosti i to iz razloga što da prednik tuženice zaista jeste dopustio da koristi njegovu nekretninu za pristup svojima, ali temeljem tzv.prekarističkog odnosa, odnosno uz zamolbu do opoziva i to dok se ne realizira drugi pristup njihovim nekretninama; tužena da zbog zdravstvenih problema, kao i zbog smrti svog pravnog prednika, supruga, da se nije bavila tim problemom i da nije formalno tražila da tužitelji prestanu prolaziti po njenoj nekretnini jer da u njoj niti ne živi i da rijetko boravi, no da je očekivala da će isti poštivati dogovor i zbog činjenice da je izgrađen novi put prestati koristiti nekretninu u njenom vlasništvu, te sebi osigurati novi pristupni put do svoje nekretnine i ovim putem obavještava tužitelje da prestanu koristiti njenu nekretninu za pristup svojim nekretninama jer da za to više nema potrebe.

3. Na ročištu održanom dana 6.lipnja 2025. tužena/protutužiteljica FĆ (u daljnjem tekstu: tužena) postavila je protutužbeni zahtjev za ukidanje prava stvarne služnosti kolnog provoza utvrđeno na teret poslužne nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u korist povlasnih nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz zabranu svakog daljnjeg korištenja te služnosti, kojem protutužbenom zahtjevu su se tužitelji protivili u cijelosti. Tužena je potom podneskom od 6.lipnja 2025. povukla istaknuti protutužbeni zahtjev, koji podnesak je proslijeđen tužiteljima koji se u roku od 15 dana od primitka nisu o tome izjasnili, pa je stoga valjalo postupiti kao u izreci rješenja sukladno odredbi čl.193.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP).

4. Na navedenom ročištu održanom dana 6.lipnja 2025. tužena je ustrajala kod odgovora na tužbu ističući dalje procesnu upitnost za vođenje ovog postupka obzirom na pitanje jesu li drugi suvlasnici upisani, a nelegitimirani u ovom postupku kao tužitelji uopće živi, pa predlaže da sud prvotno otkloni eventualne procesne nedostatke ili odbaci tužbu kao nedopuštenu. Vezano za prigovor nedostatka u aktivnoj legitimaciji u pravu su tužitelji kada ističu da se pravne posljedice presude u korist nekretnina u kojoj ima više suvlasnika protežu na sve suvlasnike, tako da nije nužno da tužbom budu obuhvaćeni svi suvlasnici. Naime, suvlasnici povlasne nekretnine jesu jedinstveni suparničari, ali nisu i nužni, tako da ne moraju svi suvlasnici povlasne nekretnine sudjelovati kao tužitelji u parnici, ali pod uvjetom da se zasniva služnost u korist cijele nekretnine, a u konkretnom slučaju tužitelji kao suvlasnici č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavili su tužbeni zahtjev utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti u korist cijele nekretnine, odnosno nekretnina č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dio urbanističkog plana s lista 13 i 28 spisa, kopiju katastarskog plana s lista 15 spisa, Pl 397 k. o. [katastarska općina], nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Darka Goleka iz Zagreba od 9.3.2026. i fotografija s lista 89 spisa, a proveden je očevid na licu mjesta uz nazočnost navedenog vještaka, kao i saslušanje tužitelja ĐĆ i svjedoka PĆ, OĆ, NĆ, VĆ, ČĆ i GĆ.

6. Uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je kako su ovdje tužitelji upisani kao suvlasnici i to IĆ u 1/6 i 1/12 dijela i ĐĆE u 1/12 dijela na č. zgr. [katastarska čestica], obje označene kao kuća, dok je uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da ovdje tužena dolazi upisana kao isključiva vlasnica č. zgr. [katastarska čestica] kuća, kako to tužitelji navode u tužbi, a koja činjenica vlasništva/suvlasništva stranaka na tim nekretninama tijekom ovog postupka među strankama nije bila sporna.

7. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je kako je prijepor smješten u naselju Nerezine, uz kuće stranaka, kuća u suvlasništvu tužitelja ima adresu [adresa], dok je kuća tužene na adresi [adresa], a tužitelji kao sam prijepor pokazuju prostor ispred kuća tužene, radi se o betoniranoj površini i to u širini dvokrilnih metalnih vratiju ulaza u dvorište kuće tužitelja sa javnog puta, a gledajući sa te ceste [adresa] prijepor je s desne strane nastavno od betonskog podzida u smjeru kuće tužene, prostor ispred kuće tužene, a koji ne predstavlja prijepor jest također betonirana površina, time da postoji visinska razlika, denivelacija između prijeporne površine i betonirane površine koja nije predmet ovog postupka; prijepor ima blagi nagib sa asfaltiranog puta prema dvokrilnim metalnim vratima ulaza u dvorište kuće tužene. Dalje je utvrđeno da u odnosu na samo dvorište kuće tužitelja to dvorište popločeno je kamenim pločama, nisu zatečena označena parkirna mjesta unutar dvorišta niti postoji garaža, a i sam tužitelji ne tvrde da im taj kolni pristup služi za provoz kroz dvorište već isključivo do ulaza u dvorište za dopremu stvari i osoba tako da tužitelji niti ne spore da unutar njihove okućnice ne postoje parkirna mjesta niti garaže, time da su tužitelji dalje istaknuli da ulaze automobilom i u samo dvorište do razine kamenobetonskih stepenica koje vode na I.kat kuće, a koje su udaljene od dvokrilnih metalnih vratiju cca.3 m. Iako nije bio presudno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari sudac je s nazočnima obilazio i nekretnine na koje je ukazala tužena u odgovoru na tužbu kao mogućnost kolnog pristupa tužiteljima do svoje nekretnine i to dijelom preko [adresa] i nastavno prema predjelu Galboka, sa betoniranog puta dalje vode 3 kamene stepenice i staza koja dalje vodi do metalnih vratiju ulizanih vrata sa stražnje strane u dvorište tužitelja, tužena ne spori da danas nije moguć kolni pristup sa stražnje strane ali da se radi o neokretnima u vlasništvu ili suvlasništvu tužitelja te da imaju mogućnost sa te stražnje strane uspostaviti kolni prilaz do svoje nekretnine, proširenjem navedene pješačke staze koja povezuje betonirani put-cestu sa nekretninama u vlasništvu ili suvlasništvu tužitelja.

7.1. Vještak je izvršio identifikaciju prijepora i u nalazu i mišljenju je naveo da prijepor koji je smješten u naselju Nerezine, na predjelu [adresa], u naravi predstavlja betonirani kolni pristup kući na adresi [adresa], koji kolni pristup širine cca 2.65 m da je jasno definiran i da se proteže sa zapadne strane do ruba asfaltirane ceste predjela [adresa] izvedene na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s jugozapadne strane do kamenobetonskog zida koji predstavlja granicu između katastarskih čestica zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], s jugoistočne strane do dvokrilnih metalnih vratiju koja predstavljaju granicu između katastarskih čestica zgr. [katastarska čestica] i zgr.56/2, obje k. o. [katastarska općina], sa sjeveroistočne strane do ruba denivelirane betonirane površine, na način da je prijepor niži u odnosu na betoniranu površinu smještenu sjeveroistočno od istog, a koji prijepor je na skici lica mjesta vještak označio žutom bojom i obilježio lomnim točkama A-B-C-D-A, da se nalazi na dijelu katastarske čestice zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i njegova površina iznosi 13 m2. U odnosu na pristup sa istočne strane vještak navodi da se posjedu pokazanom po tužitelju osim prijepornim kolnim pristupom, može pristupiti i s istočne strane, pješačkom stazom koja da se proteže od ruba betoniranog javnog puta katastarske oznake 2160/1 k. o. [katastarska općina], koji rub je na skici lica mjesta označen lomnim točkama 9-10, do metalnih vratiju na skici lica mjesta označenih lomnim točkama 1-2. i navedeni pješački pristup da se nalazi na dijelu katastarskih čestica [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], sve također prikazano na skici lica mjesta, uz obilježavanje eventualnog budućeg kolnog pristupa na mjestu postojećeg pješačkog pristupa u istoj širini kao prijepor, odnosno 2,65m.

8. Svjedok ŠĆ iskazao je kako je tužena supruga njegova pok.brata tako da on predmet ovog postupka vrlo dobro pozna, a u odnosu na stanje lica mjesta da je gotovo neizmijenjeno od kada je rođen, time da su prije umjesto ovih vratiju bila drvena vrata-lesa, otvor da je bio nešto uži i zna da je obitelj tužitelja imala krave i prodavala mlijeko, tako da je dolazio u kuću tužitelja [adresa] još od kada je imao 10 godina, a metalna vrata da ne zna točno kada su postavljena, prije cca.20 godina. U odnosu na kuću [adresa] da je tu kuću prodao danas pok. bratu prije 20ak godina, koju kuću da je svjedok naslijedio iza njegova oca tako da je to bila kuća njegove obitelji, pa je tom svjedoku zasigurno vrlo dobro poznato činjenično stanje. U odnosu na sam predmet ovog postupka svjedok je dalje iskazao da je u odnosu na predmetni prolaz uvijek sve bilo lijepo, nikada da se nisu svađali tako da je sve normalno funkcioniralo, obitelj tužitelja da im nikada nije plaćala nikakvu naknadu za prolazak, niti su oni od njih išta tražili, da im nisu nikada osporavali, obitelji tužitelja da nisu ničim uvjetovali mogućnost pristupa do njihove nekretnine preko prijepora; taj prostor koji je obitelj tužitelja koristila za prolazak da nisu niti smatrali svojim vlasništvom, a njihovo vlasništvo da je betonirani prostor ispred kuće koju obitelj tužitelja nije koristila za prolazak do svoje nekretnine, tako da gledano sa ceste lijevi betonirani dio je njihov, obitelji svjedoka i da je pripadao njihovoj kući, a desni da je služio za prolazak. Obitelj tužitelja da je prijepor nesmetano koristila za pristup; obitelj tužitelja da bi autom dolazila do metalnih vratiju-portuna, unutra da bi ulazili autom za istovar stvari, a potom da bi auto parkirali na drugo mjesto.

8.1. Tužena je odustala od dokaznog prijedloga za njezinim saslušanjem, time da su iskaze u ovom predmetu dali njezin sin i kćer, kao svjedoci. Sin ČĆ koji je u dobi od 44 godine iskazao je da od kada se sjeća da je stanje na licu mjesta ovakvo kako je zatečeno prilikom očevida, sporni prolaz da se koristio na riječ i da nikada nije bilo nikakvih sukoba, članovi obitelji tužitelja da bi znali parkirati vozilo ispred metalnih vratiju, a tužitelji niti njihovi prednici da nisu nikada niti njegovoj majci niti pok. ocu plaćali ikakvu naknadu, da nije bio nikakvih uvjeta, niti rokova od strane njegove majke i njegovog oca, pa i brata njegova oca PĆ koji je saslušan kao svjedoku ovom predmetu, a obitelj svjedoka da su znali da je cijelo dvorište njihovo i to oduvijek, ali da nisu nikada prigovarali članovima obitelji tužitelja kada bi parkirali auto na prostoru ispred portuna-metalnih vratiju. Kćer tužene GĆ koja je u dobi od 49 godina prilikom davanja iskaza također je iskazala da je zatečeno stanje prilikom očevida 40ak godina sigurno i da zna po priči članova njezine obitelji i to od oca i djeda da je ranije postignut dogovor i sporazum da obitelj tužitelja može nesmetano prolaziti do svoje kuće i o tome da nije sastavljena nikakva isprava, da se nije ništa naplaćivalo niti se tražila naknada, nitko da nikada nije osporavao taj dogovor, a i danas da poštuju i da će poštivati usmeni dogovor njihovih prednika i da nitko od obitelji tužene neće zasigurno osporavati da tužitelji dođu autom do metalnih vratiju, da iskrcaju stvari i osobe, da zaustave auto na tom prostoru, da taj prostor koriste za dolazak hitne, vatrogasaca i sl. istaknuvši da kuća tužitelja ima dva prilaza i to osim ovog predmetnog onaj sa stražnje strane na koji je od strane tužene ukazano u ovom postupku.

8.2.Da su metalna vrata na mjestu zatečena prilikom očevida više od 35 godina potvrdio je i svjedok ŽĆ koji je u srodstvu i u jednakom stupnju srodstva i sa jednom i sa drugom stranom, pa je njegov iskaz sud ocijenio objektivnim, istinitim i vjerodostojnim, dalje iskazavši da automobil tužitelja nije vidio u dvorištu ali da je znao vidjeti automobil do metalnih vratiju, nije mu poznato da li je ikada postojao nekakav sporazum ili dogovor koji bi regulirao pristup obitelji tužitelja, ali isto tako nije mu poznato da između ovdje stranaka ili njihova prednika ranije bilo sporova, a da su se svađali to da bi zasigurno znao s obzirom na srodstvo stranaka. Da metalna vrata datiraju sigurno do unatrag 30 godina svojim iskazom potvrdila je i svjedokinja NĆ koja je rođena u [adresa] gdje cijeli život živi i poznat joj je dakle predmet postupka i ova lokacija, dalje iskazavši da je kuća [adresa] ranije bila vlasništvo DĆ, punac tužene, nije joj poznato da li postojao bilo kakav dogovor koji bi se odnosio na pristup do dvorišta kuće tužitelja time da zna da je DĆ govorio da je to dvorište njegovo, njihovo, misleći na obitelj tužitelja tu prolaze i da imaju pravo prolaza, da nije bio nikakvih sporova između prednika stranaka vezani za predmet postupka. Da je stanje neizmijenjeno gotovo sigurno i 50 godina iskazao je i svjedok VĆ, a kojem da je navedeni DĆ, raniji vlasnik kuće tužene između ostalog bio rekao da je predmetni prostor njegov, a da obitelj tužitelja ima samo pravo prolaska; svjedok da bi parkirao svoj automobil negdje u sredini tako da je bio slobodan pješački prolaz i za kuću tužitelja i za kuću tužene, time da je istaknuo da obitelj tužitelja obično nije dolazila u zimskom periodu tako da ne bi bila situacija da od svjedoka netko traži da prepakira auto ispred metalnih vratiju kuće tužitelja, da su mu to rekli da bi ga prepakirao sigurno.

8.3. Tužitelj je svojim iskazom ponovio navode iz tužbe iskazavši dalje da je dvokrilna metalna vrata postavio njegov otac prije 40 godina tako da je posljednjih cca.40 godina stanje neizmijenjeno, a što su potvrdili saslušani svjedoci, kao i činjenicu da je prije tih metalna vratiju bila drvena lesa, nešto uži otvor nego danas i da je to bila jednokrilna drvena lesa, da mu ispitani svjedok sin tužene koji da ga je vidio da koristi sporni prostor za prolazak i parkiranje nikada nije prigovarao, da tužiteljima tužena i njezin sin ČĆ nisu branili i prigovarali da dalje prolaze tim spornim putem, time da su tužitelju rekli da ne pristaju da se služnost upiše u zemljišne knjige, koji iskaz tužitelja je sud ocijenio istinitim s obzirom na zatečeno stanje na licu mjesta, iskaze svjedoka poglavito djece tužene i prednika PĆ.

9. Odredbom čl.229.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 103/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01. , 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14.: dalje ZV) propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio i dalje je stavkom 2. propisano da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva, tako da za zasnivanje prava stvarne služnosti imaju biti ispunjeni uvjeti i to faktično posjedovanje odnosno vršenje sadržaja služnosti, te pošten i istinit posjed (ne traži se dakle zakonit posjed), protek vremena od 20 godina i neprotivljenje vlasnika poslužne nekretnine, a vezano za uračunavanje vremena prethodnika imaju se primijeniti pravila predviđena za stjecanje vlasništva dosjelošću i odredbom čl.160.st.2. propisano je da se u vrijeme za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti, samostalni posjednici, odnosno kao pošteni posjednici tako da se u konkretnom slučaju u uračunavanje vremena ima uzeti u obzir izvršavanje sadržaja služnosti prednika tužitelja. Tužitelji su u ovom postupku dokazali ispunjenost osnovnih pretpostavi za osnivanje prava služnosti i to faktično, pošteno i istinito posjedovanje, odnosno vršenje sadržaja služnosti kolnog provoza kako njihovo tako njihovih prednika i to kroz period dulje od zakonom propisanih 20 godina, uz neprotivljenje vlasnika poslužnog dobra, što su potvrdili iskazi svih ispitanih svjedoka, a i samo zatečeno stanje na licu mjesta potvrđuje istinitima iskaz svjedoka s obzirom na činjenicu postavljenih kolnih metalnih vratiju i denivelacije prijeporne površine i betonirane površine uz kuću tužene, koja površina nije predmet ovog postupka. Iskazi svjedoka negiraju navode tužene iz odgovora na tužbu o tzv. prekarističkom odnosu, odnosno uz zamolbu do opoziva, pa je stoga sukladno odredbi čl.229.st.1.i 2. i čl.228.st.2. ZV odlučeno kao u izreci ove presude.

10. Odredbom čl.242.st.2. ZV propisano je da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz, pa budući je tužena kao protutužiteljica povukla protutužbeni zahtjev za ukidanje predmetne stvarne služnosti kolnog provoza sud o ukidanju nije odlučivao meritornom odlukom, a tuženoj u budućnosti predstoji eventualna mogućnost podnošenja tužbe radi ukidanja predmetne stvarne služnosti kolnog provoza na teret svojih nekretnina, nakon što budu ispunjeni uvjeti citirane zakonske odredbe.

11. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), a troškovi tužitelja odnose se na jednokratnu naknadu u visini od 250 bodova ili 500,00 € uz PDV po stopi od 25%, uz trošak očevid i vještačenja u iznosu od 693,29 € (ostatak uplaćenog predujma biti će vraćen tužiteljima putem računovodstva ovog suda), što je razlog da je odbijen dio zahtjeva za naknadom troškova postupka) i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 79,65 €.

U Malom Lošinju 14.svibnja 2026.

S u d a c

Tomislav Stopar

Pravna pouka: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

1. Punomoćniku tužitelja/protutuženika – odvjetnica Marija Erdec

2. Punomoćniku tuženika/protutužitelja – odvjetnica Alma Kulenović