Poslovni broj: Psp-18/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E  O S M E T A NJ U P O S J E D A

Općinski sud u Dubrovniku – Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. JŽ iz [adresa], 75. Ulica 9/1, 2. MŽ iz [adresa], 5. Ulica br. 19 i 3. VŽ iz [adresa], 75. Ulica 9/1, kao preuzimatelji postupka iza smrti tužiteljice BŽ, protiv tuženika: IŽ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, radi smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene 11. rujna 2025. u prisutnosti tuženika i punomoćnika parničnih stranaka, po nastavku postupka, na ročištu za objavu odluke, 14. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Tuženik IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetao je tužiteljicu BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u njezinom posjedu na način da je izgradio betonski plato na nekretnini u vlasništvu i u posjedu tužiteljice upisanoj pri Općinskom sudu u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Blato zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenoj kao zkč. br. [katastarska čestica] ZGR u naravi KUĆA površine 41 m2, te mu se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da ukloni betonski blato izgrađen na nekretnini u vlasništvu tužiteljice upisanoj pri Općinskom sudu u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Blato u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenoj kao zkč. br. [katastarska čestica] ZGR u naravi KUĆA površine 41 m2 i zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda nekretnine tužiteljice.

II. Nalaže se tuženiku IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužiteljici BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužiteljima na jednake dijelove naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eur (petsto eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 24. ožujka 2025. pod posl. br. Psp- 11/2025 navodi se da je tužiteljica zemljišnoknjižna vlasnica i posjednica nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća površine 41m2, dok je tuženik vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] koja neposredno graniči s nekretninom u vlasništvu tužiteljice, sve položeno u uvali [adresa] u k. o. [katastarska općina]. Na označenoj nekretnini u vlasništvu tuženika da potonji izvodi radove pa da je prilikom izvođenja radova izgradio betonski plato na dijelu nekretnine u vlasništvu tužiteljice kčbr. [katastarska čestica] ZGR bez ikakvog znanja i odobrenja tužiteljice, a o čemu je tužiteljica obaviještena 26. veljače 2025. Premda je tuženik upozoren da vrati nekretninu tužiteljice u prijašnje stanje da do podnošenja tužbe nije uspostavio prijašnje stanje radi čega je tužiteljica pokrenula tužbu postavljajući tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu koji je na spis predmeta zaprimljen 9. travnja 2025. tuženik u cijelosti osporava tužbu pri čemu prije svega navodi kako betonski plato koji se u tužbi označava kao čin smetanja posjeda nije izgrađen na kčbr [katastarska čestica] ZGR kako se u tužbi navodi već na susjednoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Netom izneseno da ima proizlaziti iz Parcelacijskog elaborata, klasa: 932-06/2018-02/140 od 23. listopada 2018., ali osobito iz parcelacijskog elaborata, klasa: 932-06/2020-02/86 od 23.09.2020.. u kojem je tužiteljica kao vlasnica kčbr. [katastarska čestica] ZGR potpisala izvješće o međama, a koji elaborat istovjetno prikazuje stanje međa kao i elaborat klasa: 932- 06/2018-02/140 od 23.10.2018 o čemu se vodio upravni postupak, klasa: UP/I 932- 07/22-02/2. Međa između kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako je na priloženim ispravama prikazana (i koju je potpisala tužiteljica) u naravi predstavlja zapadni zid magazina za barke tužiteljice. Zemljište zapadno od tog zida nije ni vlasništvo ni posjed tužiteljice već pomorsko dobro – morska obala u zemljišnim knjigama upisano kao vlasništvo Republike Hrvatske koja se bilježi kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osim što je iz zk upisa razvidno da je zemljište na koje je netko betonirao plato pomorsko dobro u općoj uporabi, isto je razvidno i iz fotografija koje je u spis priložila tužiteljica. Naime, betonirani plato doslovno je u moru ili na njegovom rubu, a prije izgradnje betonskog platoa, tu je bila morska obala i vlaka za barke. Dakle, predmet spora je i po namjeni i po zk upisu opće dobro – morska obala. Da je predmet posjedovne zaštite koju traži tužiteljica upravo pomorsko dobro, proizlazi i iz pravomoćne presude ovog suda, poslovni broj: P-589/2017. tamo priloženih dokaza. Naime, da su prednici parničnih stranaka u međusobnim diobama bili utvrdili da predmet spora (koji je nekada predstavljao vlaku za barke) predstavlja pomorsko dobro. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama propisuje da je pomorsko dobro opće dobro, o čijoj zaštiti i brizi je nadležna Republika Hrvatska (čl. 4.). Člankom 5. istog Zakona propisano je da je pomorsko dobro izvan prometa i na njemu se ne mogu stjecati stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Predmet spora i u naravi udovoljava definiciji pomorskog dobra iz čl. 6. i 10. istog Zakona, a sukladno čl. 9. pomorskim dobrom upravlja Republika Hrvatska (ne tužiteljica). Dakle, da tužiteljica nije niti može biti posljednji mirni posjednik zemljišta na kojem je netko betonirao plato jer to zemljište predstavlja stvar izvan prometa – opću stvar, čija je zaštita u nadležnosti tijela javne vlasti, na kojoj se ne može steći posjed, a posljedično niti tražiti posjedovna zaštita. Shodno navedenom, prema ustaljenoj sudskoj praksi, tužbu treba odbaciti. Pored iznesenog tuženik osporava da bi on izgradio betonski plato koji se u tužbi označava kao čin smetanja posjeda pa samim time ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužiteljica da označava tuženika kao osobu koja je navodno smetala njen posjed potpuno paušalno te očito isključivo na temelju pretpostavki budući je tuženik vlasnik susjedne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] južno od predmeta spora. No, tvrdi dalje tuženik da bi onda po istoj pretpostavci, graditelj betonskom platoa mogla biti i sama tužiteljica koja također graniči s ovom nadogradnjom, štoviše istom je zasigurno ojačala temelj zapadnog zida svojeg objekta koji je statički vrlo loš upravo zbog utjecaja mora. Da li je to ovdje slučaj, tuženik ne zna jer nije vidio tko je vršio betoniranje koje se opisuje kao čin smetanja posjeda s obzirom da tek povremeno obitava u svojoj nekretnini. No betoniranja na pomorskom dobru svakako nisu neuobičajena pojava u uvalama, i ama baš svatko je mogao betonirati pomorsko dobro, a u predmetnoj uvali postoje desetci vlasnika nekretnina koji gravitiraju upravo predmetu spora kao pomorskom dobru. To što je nekretnina tužitelja najbliža, nikako ne znači da je on taj koji je izvršio betoniranje. Nadalje, sve i da predmet spora ne predstavlja pomorsko dobro, osporava se da bi tužiteljica bila posljednji mirni posjednik predmeta spora, niti je iz navoda tužbe jasno na koji način je posjedovala predmet spora, niti bi to proizlazilo iz priloženih dokaza. To što bi tužiteljica bila navodno upisana kao vlasnik i posjednik predmeta spora ne znači ujedno da je izvršavala faktični posjed spornog zemljišta. Naposljetku, ova radnja betoniranja, tko god da ju je izvršio, ne bi predstavljala čin smetanja posjeda jer ista ni na jedan način ne onemogućava ili ograničava tužiteljicu u navodnom posjedovanju. U tužbi se ne navodi kada bi bio izvršen čin smetanja tek se paušalno i neodređeno navodi da bi tužiteljica bila obavještena 26. veljače 2025. pa se opreza radi ističe da je tužba predana nakon proteka rokova. Slijedom navedenog, predlaže se odbaciti tužbu, podredno se predlaže odbiti tužbu tužiteljice uz obvezu nadoknade parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom prethodnog postupka tužiteljica je ostala kod tužbe ističući kako je predmetnu nekretninu tužiteljica kao i njen otac koristila za izvlačenje barke.

4. Radi razjašnjenja spornih činjenica i utvrđenja činjeničnog stanja u postupku je proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu, uviđajem na licu mjesta uz prisustvo mjernika vještaka Martine Nazifovski, dipl. ing. geod. te saslušanjem svjedoka JŽ pok. ČŽ, EŽ pok. J, AŽ. M, RŽ pok. IŽ, VŽ kćerke JŽ i RŽ.

5. Po zaključenju glavne rasprave, a prije objave odluke, i to **.**.2025. preminula je tužiteljica pa je rješenjem posl. br. Psp-11/2025 od 8. listopada 2025. utvrđen prekid postupka. Uvidom u Smrtovnicu, KLASA: 223-04/25-003/118, URBROJ: 2117-07-07-25-1 izdanu od Matičnog ureda u Veloj Luci17. listopada 2025. proizlazi da su nasljednicima utvrđeni JŽ, MŽ i VŽ. Stoga je imenovane sud po službenoj dužnosti, a temeljem čl. 215. st. 1. Zakona o parničkom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) pozvao ovim rješenjem da preuzmu postupak obzirom da ne postoje razlozi za prekid postupka.

6. Uzimajući u obzir provedene dokaze tijekom postupka, kao i činjenice utvrđene istima, sud smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Predmet ovog spora jest zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite na nekretnini koju je u tužbenom zahtjevu označila kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR ukupne površine 41m2 k. o. [katastarska općina].

8. U postupku je nedvojbeno, a proizlazi i iz e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da je kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisana kao isključivo vlasništvo tužiteljice. Tuženik je pak, kako to proizlazi iz e-zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] upisan kao vlasnik međašne kčbr. [katastarska čestica] upisane kao pomoćna zgrada i dvorište, [adresa] ukupne površine 78m2 time da je takav upis proveden na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Sandre Marinović u [adresa], kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. O-130/2019, UPP/OS- 20/2019 od 4. travnja 2019. iza smrti DŽ. Potonja je pak upis uknjižbe prava vlasništva ishodila na temelju presude P-589/2017 i prijavnog lista KLASA 932-06/18- 02/140, URBROJ: 541-28-1/3-18-3 od 26. lipnja 2018. Čitanjem tako priložene Presude od 2. ožujka 2018. sud nalazi kako je u korist tamo tužiteljice, danas pok. ŠŽ utvrđeno pravo vlasništva dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je na geodetskoj skici izmjere označen slovima ABCDSRNOPA površine 78m2 i to temeljem nasljedstva i diobe iza smrti SŽ "Kustro". Iz u tom postupku priložene skice proizlazilo bi kako se tamo utuženo zemljište (baraka za čuvanje barke) nalazi južno od kčbr. [katastarska čestica] ZGR.

9. Godine 2020. ponovno je došlo do cijepanja kčbr. [katastarska čestica] i to na zahtjev TŽ u svrhu izrade parcelacijskog elaborata po presudi P-588/2017 kojem geodetskom elaboratu prileži izvješće o utvrđivanju međa i drugih granica te o novom razgraničenju. Navedeno izvješće potpisano je od strane tužiteljice uz ime upisanog posjednika kčbr. [katastarska čestica] ZGR i to LŽ "Kustro" koji je prema utvrđenjima u postupku pokojni otac tužiteljice. Navedenim elaboratom formirane su kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema priloženom izvješću u odnosu na matičnu kčbr. [katastarska čestica] u dijelu gdje graniči s kčbr. [katastarska čestica] ZGR granica je prikazana na skici izmjere detaljnim točkama 28 i 27. Nedvojbeno je nadalje da se sjeverno od označenih nekretnina proteže morska obala upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Republike Hrvatske.

10. Iz spisu priloženog rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava za katastar nekretnina Blato KLASA: UP/I 932-07/22- 02/2, URBROJ: 541-30-03-01/1-22-5 od 11. ožujka 2019. (op. očito 2022.) proizlazi kako je ovdje tužiteljica BŽ bila podnijela zahtjev za obnovu postupka okončanog rješenjem Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava za katastar nekretnina Blato KLASA: UP/I-932-07/2019-02/17, URBROJ: 541-28-1/3-19-2 od 11. ožujka 2019. u kojem postupku je obavljen ponovni pregled cjelokupne dokumentacije. U obrazloženju navedenog Rješenje u obnovljenom postupku stoji cit: "S obzirom na sve navedeno i budući je utvrđeno da stranka BŽ osporava spomenuti elaborat investitorice ŠŽ, a da je na istoj čest. zem. [katastarska čestica] izrađen novi geodetski elaborat investitora TŽ, potvrđen pod oznakom KLASA:932- 06/2020-02/86 i BŽ je u tom slučaju potpisala navedenu granicu, koju u ovom slučaju osporava, smatra se da je stranka svojim potpisivanjem izvješća o međama u elaboratu investitora TŽ, samim time suglasna i s elaboratom investitora ŠŽ jer se u oba slučaja radi o istoj parceli, istoj granici i istoj skici."

11. Sporno je sada u ovom postupku prije svega u sklopu nekretnine koje katastarske oznake se nalazi prijeporno zemljište koje u naravi predstavlja betonirani plato ispred uređene kuće tuženika a koji prijeporni pojas zemljišta se proteže zapadno od magazina u kojem je smješten kaić (manje plovilo). U postupku je nedvojbeno da je navedeni magazin vlasništvo i posjed tužiteljice BŽ. Navedeni magazin koji je u nedvojbenom posjedu tužiteljice ima otvor od strane mora , a od otvora prema moru nalaze se drvene pale kao vlaka za izvlačenje barke. Isto tako navedeni magazin ima ulazna vrata u zapadnom zidu kroz koja vrata se od prijepornog zemljišta ulazi u unutrašnjost magazina Prijeporno zemljište kako danas izgleda prikazano je na fotografijama. Na tako priloženim fotografijama vidljiva je novouređena kuća tuženika kao i magazin tužiteljice BŽ u kojem plovilo drži u ovom postupku saslušani svjedok ĐŽ. Sporno je i u čijem posjedu se nalazi predmetno zemljište kao i da li je tuženik počinio radnje koje su u postupku okarakterizirane kao smetanje posjeda (betoniranje otprije postojeće vlake za izvlačenje barke izgled koje je prikazan na fotografijama koje prileže na listu 94-96 spisa).

12. Izgled i lokacija lica mjesta utvrđeni su potom neposrednim opažanjem suda prilikom uviđaja provedenog 10. srpnja 2025. Navedenog dana sudska komisija u zakazano vrijeme pristupila je na lice mjesta u uvalu Žukova u k. o. [katastarska općina] i to strmim putem koji se od asfaltirane prometnice [adresa] proteže u pravcu sjevera sve do morske obale uz koju se nalaze nekretnine parničnih stranaka. Došavši na lice mjesta sudska komisija konstatirala je kako je izgled identičan kao na fotografijama na listu 7 i 8 spisa. Upitana od strane suda da identificira prijeporno zemljište angažirana vještakinja Martina Nazifovski, dipl. ing. geod. navodi kako je očevidom na terenu identificirana predmetna čestica 4434 ZGR k. o. [katastarska općina] upisana u posjedovni list 9916 gdje se kao suposjednici navode BŽ i BŽ. Prema službenom stanju kopije katastarskog plana predmetnu česticu na terenu čini dio betonskog platoa te dio gospodarske zgrade za čuvanje barke-magazin. Izuzev navedenog u sklopu kčbr. [katastarska čestica] ZGR na licu mjesta ne nalazi se ništa drugo. Prema mišljenju vještakinje predmetni betonski plato u svom sjevernom dijelu nalazi se i na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tj. na čestici upisanoj kao morska obala). Međutim, bez detaljne izmjere lica mjesta vještakinja se nije mogla izjasniti kojim to dijelom betonski plato zadire u potonju nekretninu pa niti okvirno. Prema daljnjem mišljenju vještakinje nekretnina koju je pokazao tuženik nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a uz sjevernu granicu tako označene nekretnine proteže se prijeporni pojas zemljišta. Prolaz pak kojim se spustila sudska komisija nalazi se na kčbr. [katastarska čestica] i na pomorskom dobru 118422/21. Na upit suda, a to po pitanju prijavnih listova, geodetskih elaborata vještakinja navodi kako je prikaz predmetne čestice sa susjednima jednak današnjoj službenoj katastarskoj kopiji plana u smislu da se predmet spora proteže na dvije katastarske čestice, dok se u geodetskom elaboratu iz 2018. godine predmetna čestica prikazuje pomaknuta u odnosu na današnje stanje tj. granica čestice kčbr. [katastarska čestica] ZGR sa njene zapadne strane pomaknuta je za 2,25 metara u odnosu na kuću tuženika. Navedenim geodetskim elaboratima usuglašena je južna granica čestice kčbr. [katastarska čestica] ZGR dok ostale strane nisu. Danas je pak stanje kao na skici izmjere od 2020. godine gdje je ucrtana cjelokupna kčbr. [katastarska čestica] ZGR. Tim elaboratom je definirana granica između netom označene nekretnine prema kčbr. [katastarska čestica]. Prilikom takve izmjere nije se definirala niti zapadna niti sjeverna niti istočna granica kčbr. [katastarska čestica]. Istočna i zapadna linija pokazane su kao prilagodba ucrtavanja kčbr. [katastarska čestica]. Iz kopije katastarskog plana koji je priložen kao prilog prijavnom listu 2018. godine vidljivo je stanje katastra koje onda ne odgovara Skici izmjere iz 2018. Iz ovako provedenog dijela dokaznog postupka proizlazi da se betonirani plato nalazi na dijelu kčbr. [katastarska čestica] ZGR kao i na dijelu kčbr. [katastarska čestica] (pomorskom dobru).

13. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u postupku je prije svega valjalo utvrditi odlučne, a među strankama prijeporne činjenice i to da li je tužiteljica do momenata poduzimanja radnji koje su opisane u tužbi bila zadnji mirni posjednik prijepornog zemljišta. Sporno je, dakle, u ovom postupku prije svega pitanje pripada li tužiteljici pravo na posjedovnu zaštitu sukladno odredbi čl. 21 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu – ZV). Prema citiranoj zakonskog odredbi svaki posjednik stvari i prava ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda. Takvu zaštitu sukladno čl. 22 st. 2 istog Zakona sud pruža u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.

14. Posjed je faktično stanje zaštićeno pravom (čl. 10 ZV-a) i štiti se od svakog samovlasnog uznemiravanja ili oduzimanja neovisno o pravu na posjed, pravne osnove posjeda i savjesnosti posjednika. Svrha je posjedovne zaštite da zadrži postojeće posjedovno stanje i sprječavanje samovlasnog mijenjanja tog stanja (čl. 20 st. 1 ZV-a). Zaštita se pruža u posebnom sumarnom postupku, neovisno o tome je li posjed u skladu s pravom ili ne.

15. Prema odredbi čl. 10. st. 1 ZV-a posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a prema odredbi čl. 20 istog Zakona čin smetanja posjeda je akt neke osobe kojim dosadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju, dakle, čin koji negira postojeću faktičnu vlast (u cijelost ili djelomice), a nameće tuđu, odnosno uspostavlja novo, izmijenjeno posjedovno stanje.

16. U posjedovnoj parnici je predmet raspravljanja ograničen na utvrđivanje dviju činjenica i to da li je tužitelj posljednji posjednik onoga glede čega traži zaštitu i da li je u tom posjedu smetan činom tuženika.

17. Kako je, dakle, posjed faktično stanje, to je u posjedovnoj parnici na strani tužiteljice potrebno utvrditi da li je u trenutku poduzimanja radnji okarakteriziranih kao smetanje posjeda bila u faktičnom mirnom posjedu stvari ili prava, dakle, da li su imali faktičnu vlast. Osoba koja čini smetanje mora pak u postupku dokazati da svojim ponašanjem nije oduzela tužitelju faktičnu vlast nad stvari ili pravom, pri čemu treba naglasiti da je u posjedovnoj parnici isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda i poštenju posjednika.

18. Radi razjašnjenja odlučnih okolnosti sud je prije svega saslušao predložene svjedoke time da je četvoro svjedoka saslušano na licu mjesta prilikom uviđaja. Upitani prije svega na okolnosti izgleda i korištenja prijepornog zemljišta prije betoniranja svjedok JŽ, sada preuzimatelj postupka iza smrti tužiteljice, sjeća se da se predmetno zemljište ranijih godina koristilo od strane njegova tasta, danas pok. CŽ koji je preminuo 2013. kao vlaka za izvlačenje plovila (barke). Danas pok. KŽ da je na opisani način koristio predmetno zemljište davno jer je imenovani otišao živjeti u [adresa] negdje 1956./57. Nakon toga je predmetno zemljište i vlaku, odnosno magazin koji je bio na poziciji gdje je sada novouređena kuća tuženika koristio UŽ koji u ovom predjelu ima kuću dalje prema istoku. Svjedok pretpostavlja da je UŽ valjda imao dozvolu prijašnjeg gospodara tj. danas pok. CŽ. UŽ da je predmetno zemljište za izvlačenje brodice koristio do nekih 80ih godina prošlog stoljeća kada je malo dalje (od strane suda se konstatira da svjedok ukazuje prema zapadu) nagradio svoju vlaku. Potom da je, a čemu je tako bilo nakon osamdesetih godina prošlog stoljeća, OŽ koji u ovom predjelu ima kuću iznad, dakle prema jugu unutar magazina koji se protezao na poziciji gdje je sada novouređena kuća tuženika držao svoj kaić kojeg je potom prodao imenovanom svjedoku. Svjedok dalje navodi kako je tako od ČŽ kupljeni kaić u tom magazinu koji se nalazio na poziciji sada novouređene kuće tuženika držao svega dvije godine, možda čak i više, a nakon toga da ga je prenio na drugo mjesto u uvalu „Zaglav“. Nakon toga da magazin koji se nalazio na poziciji gdje je sada novouređena kuća tuženika nije nitko koristio do postupka diobe kada je zemljište gdje je sada kuća tuženika pripalo ocu tuženika. Svjedok tvrdi kako je po okončanju postupka diobe ključeve magazina gdje je sada kuća tuženika predao ocu tuženika. Da je magazin koji se nalazio na poziciji gdje je sada kuća tuženika koristio UŽ, a potom i OŽ za držanje plovila (barke) proizlazi i iz iskaza svjedoka EŽ. Inače svjedok EŽ već godinama po dopuštenju tužiteljice svoje plovilo drži u magazinu koji se nalazi uz prijeporno zemljište s istočne strane, tj. u magazinu tužiteljice. Svjedok AŽ tvrdi da je predmetno zemljište predstavljao vlaku preko koje je UŽ "Lepetan" izvlačio svoju barku, a predmetno zemljište da je izgledalo kao na fotografijama na listu 94-96 spisa do vremena kad je tuženik počeo izvoditi radove na svojoj kući koja se nalazi uz prijeporno zemljište. Svjedok AŽ tvrdi i kako je preko drvenih poluga koje su se nalazile na poziciji prijepornog zemljišta bilo tko znao izvući barku radi održavanja (farbanja). Svjedok RŽ, otac tuženika, u svom iskazu opisuje kako je prije petnaest godina u predio gdje leži prijeporno zemljište došao prvi put u vlaku koja se protezala gdje je prijeporno zemljište i ključem otvorio vrata vlake, dakle prostora magazina prikazanog na fotografijama na listu 94-96 spisa. Tada je na licu mjesta bilo uočljivo kako je sve dotrajalo, more je odnilo dio drva radi čega je sa sinom RŽ ponovno napravio vlaku. Od tada da je sin RŽ na toj vlaci koja se protezala gdje je sada prijeporno zemljište držao i izvlačio svoj gliser. Dakle, da je sin RŽ držao gliser u objektu kojeg je tuženik uredio kao kuću i na vlaki ispred. Prije pak da su na objektu na poziciji kojeg je tuženik uredio kuću bila drvena vrata, ključeve kojih mu je dao ĆŽ koji je tu dolazio. Svjedok pojašnjava kako mu je imenovani dao ključeve iz razloga što mu je to zemljište pripalo u sudskom postupku diobe jer je tetka po imenu ŠŽ imala udio od 1/5 radi čega je s tužiteljicom postignuo dogovor da bi bilo bolje da njemu pripadne zemljište na jednom mjestu (u jednom predjelu), a sve ostalo tužiteljici. Na ime takvog postignutog dogovora da mu je pripalo cjelokupno zemljište u predjelu [adresa], u naravi zemljište iznad asfaltiranog puta i dolje ispod uz more gdje se danas spustila sudska komisija. Svjedokinja VŽ, sada preuzimateljica postupka iza smrti tužiteljice, a po predočenju fotografija na listu 94-96 spisa (prijašnje stanje) navodi kako su se preko prijepornog zemljišta izvlačile barke ji to od strane ljudi koji su obitavali u predjelu [adresa], najviše UŽ "Lepetan" koji je tamo barku izvlačio po odobrenju njenog djeda po majčinoj lozi, a zatim i OŽ koji su svoje barke držali u magazinu koji se nalazio na poziciji gdje je sada kuća tuženika. Nakon toga da je otac to sve dolje u [adresa] držao do pred deset godina sve dok članovi obitelji tužiteljice nisu predali zemljište temeljem postignute diobe ocu tuženika. Od tako izvršene predaje temeljem Diobe zemljišta RŽ da je sve je na licu mjesta bilo nepromijenjeno do vremena kada je tuženik počeo izvoditi radove na kući čemu je tako bilo prije tri, četiri godine. Na upit punomoćnice tužiteljice što je to temeljem Diobe pripalo ocu tuženika tvrdi tada postojeća garaža za držanje barke koja nije imala svoj broj i bila je vođena kao pomorsko dobro dok je čestica oznake 4344 koja predstavlja dijelom magazin u kojem EŽ drži svoju barku, a preostalim djelom prijeporno zemljište pripalo majci tj. tužiteljici. Svjedok RŽ, brat tuženika, identično kao i otac mu, saslušani svjedok RŽ pok. UŽ, tvrdi kako je na prijepornom zemljištu držao brod i gliser jer se jedno vrijeme bavio iznajmljivanjem brodova. Tome je tako bilo prije dvadesetak godina, a tom djelatnošću da se potom bavio u periodu do prije nekih četiri, pet godina. Kada se odlučio baviti navedenom djelatnošću u predjelu [adresa] da je promijenio derutne drvene pale koje su se protezale preko prijepornog zemljišta. Inače da je taj prijeporni pojas zemljišta koji je sada presvučen betonom predstavlja komunikaciju između mora i garaže koja je vidljiva na listu 95 spisa, a na poziciji koje garaže brat mu, tj tuženik započeo s izgradnjom kuće. Kroz čitav taj period obavljanja opisane djelatnosti ama baš nitko da mu nije prišao niti na bilo koji način dao do znanja da to ne smije raditi. Po predočenju od strane suda fotografije na listu 10, P7 pa i na upit suda kada je lice mjesta poprimilo izgled kao i na tako predočenoj fotografiji svjedok je naveo negdje 2020. godine kada je tuženik počeo sređivati ovo zemljište koje mu je pripalo u dogovoru u obitelji, konkretno kada je tamo započeo s gradnjom kuće koja je bila vidljiva na licu mjesta. Neposredno prije toga da su uklonjene i drvene pale koje su predstavljale komunikaciju između mora i garaže, a na upit suda navodim da se ni tome nitko nije protivio niti na bilo koji način polagao prava korištenja tog zemljišta. Do osporavanja od strane tužiteljice da je došlo neposredno prije primitka predmetne tužbe.

19. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud na temelju iskaza svjedoka, a po usporedbi stanja prikazanog na fotografijama koje prileže spisu utvrđuje kako je prijeporno zemljište predstavljalo vlaku za izvlačenje barke (tj. navoz/nagnutu konstrukciju koja ima svrhu izvlačenja barki). Od te vlake u pravcu juga izravno se ulazilo u magazin/garažu koja je imala stara drvena vrata. Do tako opisanog zemljišta s istočne strane nadovezuje se magazin tužiteljice koji, kako je to već rečeno od strane mora ima svoju vlaku, kao i ulazna vrata s bočne strane, tj. od prijepornog zemljišta. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka sud je utvrdio kako se prijeporno zemljište do diobe u obitelji parničnih stranaka koristilo od strane osoba koje su po dozvoli oca tužiteljice u magazinu na poziciji kojeg je sada izgrađena kuća tuženika držali svoja plovila. Pojedini svjedoci kazivali su i kako se prijeporno zemljište koristilo i od strane trećih osoba za izvlačenje barki. Iz diobe koja je zaključena između ŠŽ, prednice tuženika, i tužiteljice, odnosno njena oca pok. CŽ (u postupku Povr-385/1999 priložena u spisu P-589/2017) proizlazi kako predmetne nekretnine po pripadajućoj katastarskoj oznaci nisu navedene kao predmet diobe, ali je tijekom postupka postignut sporazum temeljem kojeg je danas pok. ŠŽ pripala "vlaka za barku" koja se nalazi ispod kčbr. [katastarska čestica] u uvali [adresa]. Kao razlog što predmetna nekretnina nije obuhvaćena rješenjem navodi se da su stranke tada pogrešno smatrale da je baraka izgrađena na pomorskom dobru pa da je riječ o zemljištu na kojem se ne mogu stjecati stvarna prava. Prema ocjeni ovog suda prijeporno zemljište je temeljem tako zaključene diobe kao sastavni dio objekta- magazina/barake u produžetku pripalo ŠŽ, no kako predmetom ovog postupka nije vlasništvo već zadnji mirni posjed valjalo je utvrditi posjedovanje prijepora nakon tako zaključene diobe. Iz iskaza saslušanih svjedoka oca i brata tuženika proizlazilo bi kako je brat tuženika RŽ sin RŽ po dozvoli njihova oca, saslušanog svjedoka RŽ pok. UŽ, a po uređivanju, obnavljaju starih derutnih drvenih pala prijeporno zemljište koristio za držanje broda i glisera i to sve do pred četiri, pet godina. Istina, navedena okolnost ne proizlazi iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka. Tako je svjedokinja VŽ navela kako je od predaje zemljišta u [adresa] RŽ (ocu tuženika) temeljem diobe stanje lica mjesta bivalo nepromijenjeno time da su oni iz obitelji tužiteljice tamo rijetko zalazili, ali su ostali ljudi pa i EŽ tamo izvlačili barke čemu je tako bilo do vremena kada je tuženik tamo počeo izvoditi radove. Upitana od strane suda do kada su na prijepornom pojasu zemljišta postojale drvene grede/pale (kao konstrukcija za izvlačenje barke) svjedokinja VŽ navela je da je tome tako bilo sve do pred tri četiri godine kada je tuženik tamo počeo izvoditi radove (što bi onda obzirom na datum davanja iskaza (u rujnu 2025.) bilo negdje najkasnije 2022. I svjedok JŽ u svom iskazu navodi kako je prijeporno zemljište nakon Diobe predstavljalo vlaku za izvlačenje barke koje zemljište misli da nitko nije koristio sve do momenta kada je tuženik započeo s izgradnjom kuće, ali se nije mogao izjasniti kada je tome tako bilo. Sjeća se samo da mu je svjedok EŽ javio da je prijeporno zemljište betonirano mada mu nije rekao ime i prezime osobe koja je betoniranje izvršila. Upitan na okolnosti betoniranja zemljišta svjedok EŽ naveo je kako je prijeporno zemljište betonirano prošle godine (tj. 2024.), nije bio na licu mjesta kada su se izvodili radovi niti je vidio tko izvodi radove samo se sjeća da je jednog dana došao na lice mjesta i primijetio da je betonirano. Upitan od strane suda da li je ikada tužiteljicu viđao da na neki način koristi prijeporno zemljište samo navodi da je tužiteljica sa svojim suprugom u predio [adresa] dolazila i od ranijih godina. Svjedok AŽ naveo je kako tužiteljicu i njenog supruga nije nikada vidio na prijepornom zemljištu time da se zadnjih godina zbog otežanog kretanja i ne spušta u uvalu Žukova mada se prije par mjeseci tamo spustio kada je uočio radove na zapadnom zidu kuće tuženika.

20. Iz netom iznesenog sud nije utvrdio da bi tužiteljica bilo osobno bilo putem trećih osoba bila u isključivom posjedu prijepornog pojasa zemljišta do betoniranja za koje tvrdi da je snimljeno u veljači 2025. Tužiteljica tvrdi da činjenica betoniranja prijepora proizlazi iz fotografije snimljene u veljači 2025. na kojoj je prikazano prijeporno zemljište, u biti da je za betoniranje saznala kad joj je 26. veljače 2026. svjedok EŽ proslijedio fotografiju lica mjesta. Na screenshotu ispisa poruka proizlazi kako je pošiljatelj ispisao poruku "Zvrcni kad budeš slobodna" na što je uslijedio odgovor "Evo sad ću" a dva minuta nakon toga pošiljatelje je uputio fotografije lica mjesta. Međutim, dovodeći u vezi prikaz na fotografiji na listu 10-P7 suda nalazi kako je je betoniranju prijepora prethodilo nasipavanje godinama postojeće vlake na licu mjesta o čemu je tužiteljica bila upoznata obzirom da je priložila tako označenu fotografiju. Međutim, nije priložila fotografije s ispisanim datumom snimanja niti se izjasnila kada je saznala za radove nasipa, a iz iskaza njene kćerke VŽ proizlazi da je prijeporno zemljište izgledalo kao vlaka do pije tri, četiri godine. Pored iznesenog iz provedenih dokaza ne proizlazi na koji je to način tužiteljica koristila prijepornu površinu zemljišta da bi se imala smatrati posljednjim mirnim posjednikom. K tome, tužiteljica unatoč mišljenju mjernika vještaka nije precizirala tužbeni zahtjev u pogledu predmeta spora niti je u tom pravcu do zaključenja prethodnog postupka pridržala pravo za preciziranje tužbenog zahtjeva obzirom na prigovore tuženika.

21. Odredbom čl. 35. st. 4. ZV-a propisano je da se svatko ima pravo stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene za uporabu svih (javna dobra u općoj uporabi) služiti se na način koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadležno za određivanje namjene, koje njima neposredno upravlja. Ako nije što posebno propisano zakonom, na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra. Odredbom čl. 3. st. 2. ZV-a propisano je da nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opća dobra).Sukladno odredbi čl. 4., čl. 11., čl. 12. i čl. 13. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 83/23, u daljnjem tekstu: ZPDML-a), istovjetno kao i u odredbi čl. 3. st. 2. ZV-a, pomorsko dobro, kao dobro u općoj uporabi, nije sposobno biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava te po svojem karakteru ne može biti u posjedu jedne fizičke ili pravne osobe, nego u uporabi svih. Uporaba i zasnivanje posjeda takvog općeg dobra može biti rezultat jedino koncesije takvog dobra, kojim se ono isključuje iz opće uporabe, posljedično čemu jedini koji može zasnovati posjed i imati pravo na posjedovnu zaštitu na pomorskom dobru je koncesionar pomorskog dobra, i to u onom dijelu za koji iz sadržaja koncesije proizlazi da ima pravo isključiti to dobro iz opće uporabe. Samim time kako je dio utuženog zemljišta uz more pomorsko dobro to svakako ne može biti u posjedu određene osobe pa tako ni tužiteljice.

22. Međutim, kako je sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, prije svega na temelju dokaza predloženih od strane samih tužitelja utvrdio da tužitelji nisu dokazali činjenicu zadnjeg mirnog posjeda prijepornog zemljišta koje bi se nalazilo u sklopu kčbr. [katastarska čestica] ZGR do momenta poduzimanja radnji koje su u tužbi okarakterizirane kao smetanje posjeda (betoniranje vlake) to je osnovan prigovor nedostataka aktivne legitimacije. Kako je već ukazano, prema odredbi čl. 10 ZV-a posjed stvari ima osoba koja ima faktičnu vlast nad stvari. Ta se vlast, da bi se uspostavila, mora manifestirati kroz posjedovne čine. Da li je neki čin posjedovni, prosuđuje se, ne s aspekta osobe koja ga poduzima, već s aspekta njegove socijalne okoline. Dakle, kao posjedovni čin može se ocijeniti samo takav koji implicira volju osobe da njime izvršava vlast glede stvari, uz uvjet da djeluje prema drugima. Posjedovna zaštita je pravni institut koji omogućava osobi koja ima faktičnu vlast nad nekom stvari (posjedniku) da zatraži zaštitu svog posjeda od smetanja, bez obzira na pravni temelj posjeda, a u hitnom postupku temeljenom na posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Stajalište je suda da u postupku za smetanje posjeda nema mjesta utvrđivanju činjenica relevantnih za vlasništvo odnosno pravo na posjed s obzirom da sud odlučuje o osnovanosti zahtjeva za pružanjem posjedovne zaštite isključivo temeljem utvrđenja o posljednjem mirnom posjedu ili suposjedu - izvršavanju konkretne vlastite faktične vlasti te nastalom samovlasnom smetanju tj. činu kojim je taj posjed oduzet ili uznemiren, odnosno suposjed bitno ograničen ili potpuno isključen. Shodno iznesenom sud nije posebno cijenio niti dovodio u vezu navode o diobi kao pravnoj osnovi stjecanja prava vlasništva utuženog zemljišta od strane parničnih stranaka. Drugo je, dakle, pitanje imaju li i po kojem pravnom osnovu tužitelj i tuženik pravo posjedovati prijepornu površinu, no takva pitanja stranke su ovlaštene riješiti u posebnoj petitornoj parnici.

23. Radi svega iznesenog tužiteljica nije dokazali da njima osobno pripada posjed na prijepornom zemljištu slijedom čega je osnovan je prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja pa preuzimateljima postupka iza smrti tužiteljice već radi iznesenog ne pripada pravo na zaštitu posjeda u smislu odredbe čl. 21 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan pa je i riješeno kao u izreci pod toč. I/.

24. O parničnim je troškovima sud odlučio prema odredbama čl. 154. st. 1. ZPP- a, a odmjereni se troškovi sastoje od izdataka tuženika za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u skladu sa propisanom odvjetničkom tarifom prema kojoj odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak koje radnje u ovom slučaju predstavljaju zastupanje na četiri održana ročišta sukladno Tbr. 7 toč. 2 st. 1 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.138/2023). Stoga je i odlučeno kao u izreci pod toč. III/.

U Korčuli, 14. svibnja 2026.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

U Korčuli, 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Gugić