REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-170/2025-31

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Jadranki Pajur Vranješ, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER Hegemona j.d.o.o., OIB: 83438824629, Zagreb, Šenoina ulica 3, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupana po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu (v.p.s. 300,00 eura), nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2026. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi

"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu br. 109/98 od 10. lipnja 1998. godine, solemniziranog po javnom bilježniku iz Našica pod br. OU-312/1-98 od 11. lipnja 1998. godine koji su sklopili Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, 10000 Zagreb, Radnička cesta 50 kao Banka/kreditor i ; VALTER PAVICA ; OIB: 29098667540; 31500 NAŠICE, Braće Radića 127 kao Korisnik kredita na iznos 15.000,00 DEM“.

2. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, u roku od osam dana platiti tužitelju JUPITER Hegemona j.d.o.o., OIB: 83438824629, Zagreb, Šenoina ulica 3, iznos uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. Kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015 po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 1. Siječnja 2023 godine, a od 1. Siječnja 2023 godine uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. za iznos  EUR pa do plateža

za iznos  EUR pa do plateža

za iznos  EUR pa do plateža

za iznos  EUR pa do plateža

za iznos  EUR pa do plateža".

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 391,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 14. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećavanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj kako u tužbi tako i tijekom postupka u bitnome ističe da ostaje kod tužbe radi utvrđivanja ništetnosti ugovora o kreditu, prijedloga za pokretanje oglednog spora i plateža novčane tražbine radi stjecanja bez pravnog osnova (restitucije na temelju ništetnosti). Nadalje navodi kako je mjerodavnim pravom prema članku 10. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00, 88/01 – dalje u tekstu ZOO/01) određeno da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva. Prema članku 12. ZOO/01 određeno je da su, u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

2. Nadalje navodi da je odredbom članka 26. ZOO/01 određeno da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Prema članku 46. ZOO/01 određeno je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju te ona mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema članku 47. ZOO/01 određeno je , da kada je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor ništav.

3. Odredbom članka 103. ZOO/01 je određeno da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

4. Odredbom članka 104. ZOO/01 određeno je da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

5. Odredbom članka 105. stavak 1. ZOO/01 određeno je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, dok je stavkom 2. određeno da će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

6. Odredbom članka 1065. stavak 1. ZOO/01 određeno je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

7. Odredbom članka 2. ZOO Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 – dalje u tekstu ZOO), određeno je da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

8. Prema članku 269. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 – dalje u tekstu ZOO), određeno je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema članku 270. ZOO, određeno je da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor ništetan.

9. Prema članku 272. stavak 1. ZOO, određeno je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Prema članku 322. stavak 1. ZOO, određeno je da je ugovor ništetan, ukoliko je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10. Prema članku 323. stavak 1. ZOO, određeno je da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema članku 324. stavak 1. ZOO, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

11. Nadalje navodi da je odredbom članka 327. stavak 1. ZOO određeno kako na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a člankom 328. ZOO određeno je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

12. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO određeno je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a člankom 1112. stavak 1. ZOO određeno je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta., dok je člankom 1115. ZOO određeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13. Prema članku 2. Zakonu o bankama (84/2002 – dalje u tekstu ZOB) banka je financijska institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i koja je osnovana kao dioničko društvo sa sjedištem u [adresa].

14. Prema članku 95. ZOB određeno je da je upravljanje rizicima, u smislu ovoga Zakona, skup postupaka i metoda za utvrđivanje, mjerenje, odnosno procjenjivanje, ovladavanje i praćenje rizika, uključujući i izvješćivanje o rizicima kojima je kreditna institucija izložena ili bi mogla biti izložena u svojem poslovanju.

15. Prema članku 99. stavku 1. ZOB-a, tržišnim rizicima, u smislu ovoga Zakona, smatraju se: (1) pozicijski rizik, (2) valutni rizik i (3) robni rizik. Prema članku 99. stavku 2. ZOB-a, Pozicijski rizik jest rizik gubitka koji proizlazi iz promjene cijene financijskog instrumenta ili, kod izvedenoga financijskog instrumenta, promjene cijene odnosne varijable. Pozicijski rizik dijeli se na opći i specifični rizik.

16. Prema članku 99. stavku 3. ZOB-a, opći pozicijski rizik jest rizik gubitka koji proizlazi iz promjene cijene financijskog instrumenta nastale zbog promjene razine kamatnih stopa ili većih promjena na tržištu kapitala nevezanih uz bilo koju specifičnu karakteristiku toga financijskog instrumenta.

17. Prema članku 99. stavku 4. ZOB-a, specifični pozicijski rizik jest rizik gubitka koji proizlazi iz promjene cijene pojedinačnog financijskog instrumenta nastale zbog činitelja vezanih uz njegova izdavatelja, odnosno kod izvedenog financijskog instrumenta uz izdavatelja osnovnog financijskog instrumenta. Prema članku 99. stavku 5. ZOB-a, Valutni rizik jest rizik gubitka koji proizlazi iz promjene tečaja valute i/ili promjene cijene zlata.

18. Posebno navodi da je člankom 502.i. Zakon o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje u tekstu ZPP) određeno da se na prijedlog stranaka može zatražiti od predsjednika suda zakazivanje sjednice sudskog odjela kako bi se raspravilo o pretpostavkama za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava. Prije podnošenja zahtjeva za održavanje sjednice odjela sud će sa strankama na ročištu raspraviti o potrebi pokretanja oglednog postupka.

19. Nadalje navodi da je člankom 20. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje u tekstu ZOO) određeno da obveze nastaju i stjecanjem bez osnove, slijedom čega je pitanje ništetnosti Ugovora o kreditu br. 109/98 od 10. lipnja 1998. godine, solemniziranog po javnom bijležniku iz [adresa] pod br. OU-312/1-98 od 11. lipnja 1998. godine, predstavlja odlučnu činjenicu o kojoj ovisi obveza Tuženika prema Tužitelju, ali i tijek zastare radi čega Tužitelj ima pravni interes u smislu članka 187. ZPP, tužbom tražiti utvrđenje ništetnosti.

20. Posebno navodi da je JU iz [adresa] sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu br. 109/98 10. lipnja 1998. godine, solemniziranog po javnom bijležniku iz [adresa] pod br. OU-312/1-98 od 11. lipnja 1998. za iznos od 15.000.00 DEM po srednjem tečaju Tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, a koji iznos Banka/kreditor stavlja na raspolaganje korisniku kredita. Iz sadržaja točke 7.2. Ugovora o kreditu br. 109/98 od 10. lipnja 1998. godine, solemniziranog po javnom bilježniku iz [adresa] pod br. OU-312/1-98 od 11. lipnja 1998. godine, proizlazi da je korisnik kredita dužan vratiti glavnicu i kamatu kroz rate po srednjem tečaju Tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732.

21. Iz Ugovora o kreditu br. 109/98 od 10. lipnja 1998. godine, solemniziranog po javnom bilježniku iz [adresa] pod br. OU-312/1-98 od 11. lipnja 1998. godine nije razvidno kako se određuje srednji tečaj Tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732 što je suprotno članku 269. stavak 2. i članku 272. stavak 1. ZOO, pa je činidba neodređena i neodrediva radi čega je ugovor ništetan po članku 270. i 322. ZOO, odnosno po članku 46. stavak 2; članku 47; članku 50. stavka 1.; članku 103. ; članku 105. stav 1. ZOO/2001.

22. Iz sadržaja točke 5.1. Ugovor o kreditu br. 109/98 od 10. lipnja 1998. godine, solemniziranog po javnom bilježniku iz [adresa] pod br. OU-312/1-98 od 11. lipnja 1998. godine proizlazi da je ugovorena promjenjivost kamatne stope.

23. Iz sadržaja Ugovora o kreditu br. 109/98 od 10. lipnja 1998. godine, solemniziranog po javnom bilježniku iz [adresa] pod br. OU-312/1-98 od 11. lipnja 1998. godine nije razvidno o promjenjivom parametru, strukturi kamatne stope, načinu usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi.

24. Obzirom da nije određen način određenja promjenjive kamatne stope što je suprotno članku 269. stavak 2. i članku 272. stavak 1. ZOO, činidba je neodređena i neodrediva radi čega je Ugovor o kreditu br. 109/98 od 10. lipnja 1998. godine, solemniziranog po javnom bilježniku iz [adresa] pod br. OU-312/1 98 od 11. lipnja 1998. godine ništetan po članku 270. i 322. ZOO, odnosno po članku 46. stavak 2; članku 47; članku 50. stavku 1.; članku 103.; članku 105. stavku 1. ZOO/2001.

25. Nesporno da sve što su ugovorne stranke kao Banka/kreditor Privredna banka Zagreb d.d. ovdje Tuženik i Cedent VALTER PAVICA - Korisnik kredita smatrali bitnim te odlučnim - a to je promjenjiva kamata i valutna klauzula, su posebno ugovorile – što je bio uvjet za zaključenje te odlučujuća pobuda su ugovaratelja u smislu članka 324. stavak 1. ZOO (odnosno članku 105. stavak 1. ZOO/2001), te stvarna volja stranka za slobodno uređenje ugovornih odnosa.

26. Međutim promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu na način kako su ugovaratelji ugovorili, predstavlja neodređenu i neodredivu činidbu (obvezu), a kako odlučujuća pobuda i uvjet - motiv ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po Odluci banke koja se smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom - radi čega je činidba neodrediva i neodređena (obveza), radi čega je ništetan Ugovor o kreditu br. 109/98 od 10. lipnja 1998. godine, solemniziranog po javnom bilježniku iz [adresa] pod br. OU-312/1-98 od 11. lipnja 1998. godine po članku 270. ZOO, članku 103. ZOO/2001.

27. Posebno navodi da je ugovaranje promjenjive kamate i valutne klauzule je bila odlučujuća pobuda i uvjet - motiv da banke - jer je to njihovo legitimno pravo s obzirom na prirodu poslovanja banaka kao novčarskih institucija čiji je krajnji i legitimni cilj ostvarivanje zarade, posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na dulje vremensko razdoblje i kada brojni ekonomski čimbenici izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine- zaključi ugovor o kreditu sa primjenjivom kamatom.

28. Tuženik kako u odgovoru na tužbu tako i tijekom postupka ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

29. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije iz razloga što tužitelj nije ovlašten podnijeti ovu tužbu jer nije potrošač koji je, sukladno važećim propisima, osobno pokrenuo parnicu radi naknade štete koja bi mu bila uzrokovana eventualnim postupanjem tuženika.

30. Naime, odredbom članka 5. t. 15. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/2014, 110/2015, 14/2019, dalje: ZZP) propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

31. Jednaku definiciju potrošača daje ZZP iz 2007., dok je odredbom članka 3. t. 1. ZZP-a iz 2003. određeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

32. Isto tako, odredbom članka 2. t. b Direktive Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (Direktiva 93/13), potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13 nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije.

33. Posebno navodi da odredba članka 118. ZZP-a propisuje sljedeće: „Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.“

34. Iz gore navedenog proizlazi da tužitelj nije potrošač te nije s tuženikom niti u kakvom odnosu, pa se na njega kao treću osobu ne proteže zaštita koju su potrošači osobno mogli ostvarivati temeljem čl. 118. ZZP-a, jer je predmetnom odredbom ZZP-a navedeno da se takva zaštita odnosi na one potrošače koji osobno pokrenu postupke radi naknade štete koja bi im bila uzrokovana eventualnim postupanjem tuženika.

35. Potrošačka prava strogo su vezana za konkretnu osobu potrošača, a ocjena poštenosti odredaba ugovora temelji se na okolnostima prije sklapanja ugovora te okolnostima u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno potrošačka prava su vezana za status potrošača, pa tako daju posebna prava predviđena ZZP-om i ostalim propisima, stoga se takva tražbina koja proizlazi iz eventualne ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu smatra tražbinom koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, pa radi toga tužitelj ustupom utužene tražbine ne može stupiti u pravni položaj svojeg prednika. Tužitelj nije sklopio pravni posao s tuženikom.

36. Vezano za postavljeni manifestacijski zahtjev i traženje da tuženik dostavi izvode od banaka ili drugih pravnih osoba kod kojih se vode računi tuženika, ističe se da je takvo traženje neosnovano i sasvim promašeno jer se takve isprave ne smatraju zajedničkima za obje stranke, a kako je to propisano odredbama ZPP- a.

37. U odnosu na navode tužitelja o odredbama Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i srednjem tečaju tuženika, tuženik se očituje kako slijedi; nesporno je da ugovaranje valutne klauzule nije nepošteno niti nezakonito. Tužitelj ničim nije dokazao da bi ugovaranjem valutne klauzule i srednjeg tečaja tuženika činidba bila neodređena ili neodrediva. Zakon o obveznim odnosima uređuje posljedice u slučaju da kod ugovora s valutnom klauzulom tečaj nije određen, a parametri za srednji tečaj valute tuženika su određeni i odredivi. Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-I-1746/2006 od 17.6.2009. navodi: „Zakonodavac se opredijelio za načelo monetarnog nominalizma na temelju čl. 2. st. 4. Ustava RH, slijedeći dominantnu zakonodavnu praksu europskih država i tradiciju hrvatskog pravnog sustava koja je bila utemeljena na sudskoj praski prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima 1978. godine.

38. Navedena zakonska odredba ostavlja ugovornim stranama da kod nastanka ugovorne obveze mogu slobodno ugovoriti različita sredstva zaštite od rizika promjene vrijednosti novca ugovarajući valutnu klauzulu (čl. 22. st. 1. ZOO), indeksnu klauzulu (čl. 23. ZOO) ili kliznu skalu (čl. 24 ZOO). VSRH u presudi poslovni broj Rev-1990/91 ističe: „Kada je ugovaranje valutne klauzule dopušteno važećim propisima, valjan je ugovor kojim su stranke ugovorile isplatu tako da su visinu novčane obveze u domaćoj valuti vezale za protuvrijednost strane valute.".

39. Posebno navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navedene odredbe su nedvojbeno jasne te unesene u ugovor o kreditu na uočljivim mjestima i bez dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ugovora o kreditu. U odnosu na razumljivost značaja valutne klauzule i konkretno valutne klauzule u DEM i EUR , tuženik ukazuje da je prednik tužitelja poslovno sposobna osoba. Stoga je nelogično i neživotno da prednik tužitelja nije znao za rizik.

40. Nadalje navodi da donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja životno prilično značajnu obvezu, primarno novčanu, te se takva odluka ne može donijeti bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod banke, ovdje tuženika, tako i iz ostalih sredstava informiranja o kreditnoj zaduženosti, valutama i ostalim stavkama bitnima za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu.

41. Predmetne odredbe o valuti jasno su koncipirane ugovorom o kreditu te je jasno i nesumnjivo izražena volja ugovornih strana. Također, prije sklapanja ugovora o kreditu prednik tužitelja je od strane zaposlenika tuženika mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana.

42. Vezano za navode tužitelja o tome kako nije razvidno kako se određuje srednji tečaj tuženika, tuženik napominje da je prednik tužitelja s tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu sukladno važećim propisima i pod kontrolom regulatora. Odredbom članka 84. ZZP-a iz 2003. propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. S obzirom da je u konkretnom slučaju sporna odredba ugovora o kreditu predniku tužitelja bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, ocjena poštenosti odredaba o valutnoj klauzuli nije dopuštena.

43. Vezano za navode tužitelja o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, ugovoreni parametri su određeni i odredivi, a iz razloga kako je obrazloženo niže u podnesku; Takvi elementi su javno dostupni i nisu proizvoljni kriteriji bilo koje od banaka, pa tako niti tuženika, već ovise o uvjetima tržišta, troškovima izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, ovise o regulatornim troškovima Hrvatske narodne banke, zatim o kreditnom riziku zemlje (CDS) te marži koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta. Nadalje, nesporno je da su na visinu kamate utjecali realni parametri poput CDS-a, EURIBOR-a i regulatorni trošak. Dakle, radi se o cijeni kredita koja samim time određuje i visinu kamatne stope.

44. Tuženik dalje ističe da je odredbom članka 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, dalje: ZPK), točnije izmjenom ZPK - a 2014. određeno da je kamatna stopa spoj parametra i fiksnog dijela.

45. Sukladno navedenom, tuženik do stupanja izmjene ZPK-a nije niti imao zakonske obveze u pogledu izmjena i usklađivanja odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu u smislu obveze definiranja parametara promjenjivosti. Međutim, tuženik ističe da je svoje obveze propisane svim važećim propisima ispunio, kako u pogledu promjena visine kamatne stope, tako i u pogledu obavještavanja svih korisnika kredita, uključujući i ovdje tužitelja; Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijen iti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), – odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja i odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

46. Sukladno svemu gore navedenom i temeljem važećih zakonskih propisa, nesporno je da je banka, ovdje tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu i ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali je bila dužan postupati sukladno odredbama važećih propisa.

47. Tuženik ističe da je VSRH svojom odlukom Gzz-2/02-2 utvrdio sljedeće: „pod uvjetom da tako određena kamata nije zelenaška...stopa ugovorne kamate ne mora biti stalna. Kad se, naime, zajam vraća kroz razdoblje od više godina, a u tom se razdoblju mijenja stopa ugovorne kamate koju banke ugovaraju za takvu vrstu posla, onda ugovornu kamatu treba obračunati po stopi važećoj za odnosno razdoblje.

48. Posebno tuženik ističe da se kamatna stopa mijenja i mijenjala se isključivo u zakonskim okvirima i sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika.

49. Prema odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ugovaranjem odredbe o valutnoj klauzuli ne čini ništetnim pravni posao. Predmetni ugovor može opstati jer ovaj element ugovora nije bitan za samo postojanje ugovora, odnosno bitni sastojak ugovora.

50. U pogledu prijedloga za pokretanjem oglednog spora, tuženik se istome protivi iz razloga što nisu ispunjene pretpostavke da bi se takav postupak pokrenuo, niti se radi o više postupaka u pogledu istog pravnog pitanja već se radi o samo nekoliko postupaka pokrenutih upravo od strane tužitelja, a tužitelj može unutar ovog postupka podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije.

51. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu a koju čine: Ugovor o kreditu br. 109/98 od 10. lipnja 1998. Godine ( list spisa 22 do 26, Izvadak iz zemljišne knjige ( list spisa 27 i 28),Ugovor o cesiji (list spisa 33 do 35), obavijest tužitelja tuženiku o ustupanju novčane tražbine ( list spisa 38),Zapisnik s sjednice svij sudaca Trgovačkog suda u Varaždinu održanog 24. Rujna 2024 (list spisa 239 do 244), Prijedlog za pokretanje oglednog spora od 7. Studenog 2024 ( list spisa 245),Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gop- 4/2024-25 od 18. Veljače 2025( list spisa 259 do 262),Pregled uplate po kreditu na dan 4 srpnja 2025 na ime JU ( list spisa 296 do 299),iskaz svjedoka FU ( list spisa 396 do 398).

52. Sud nije prihvatio izvođenje dokaza saslušanje svjedoka: AU, EU, ĐU, MU, UU, FU, DU, LU KU, BU i ŠU iz razloga što je isto nepotrebno radi dokazivanja spornih činjenica, jer navedeni svjedoci nemaju neposrednog saznanja o predmetnom ugovoru.

53. Sud je odbio dokaz očevid kod tuženika uz nazočnost vještaka informatičke i knjigovodstvene struke jer drži da je isto nepotrebno i nesvrsishodno, a ponajviše iz razloga što tuženik po pozivu suda nije mogao dostaviti dokumentaciju u vezi predmetnog kredita jer banka pa tako i Privredna banka čuva svu dokumentaciju vezanu za Ugovor o kreditu deset do jedanaest godina ovisno o vrsti dokumentacije i zakonskoj osnovi na koju se odnosi sukladno odredbama Zakona o kreditnim institucijama i Zakonu o računovodstvu.

54. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđivanje ništetnosti ugovora o kreditu, prijedloga za pokretanje oglednog spora i plateža novčane tražbine radi stjecanja bez pravnog osnova( restitucije na temelju ništetnosti.

55. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je da li je predmetni ugovor o kreditu ništetan.

56. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

57. Odredbom članka 80 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine „broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 u daljem tekstu ZOO) propisano je kako vjerovnik može ugovorom sklopljenim sa trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog dok je u članku 84. stavku 1. ZOO-a propisano kako primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

58. U konkretnom slučaju odnosno sklapanjem Ugovora o cesiji na tužitelja su prešla ista prava koja je korisnica kredita imala prema tuženiku, pa je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

59. Nesporno je da je JU kao korisnik kredita s tuženikom kao banka/kreditor sklopila Ugovor o kreditu br. 109/98 od 10. lipnja 1998. godine, solemniziranog po javnom bilježniku iz [adresa] pod br. OU-312/1-98 11. lipnja 1998.

60. Nesporno je da Cedent VALTER PAVICA ustupa Cesionaru JUPITER Hegemona j.d.o.o. kao cesionaru ovdje Tužitelju - jednu desetina (1/10) novčane tražbine sa osnove restitucije na temelju ništetnosti - radi stjecanja bez pravnog osnova plaćanje po Ugovoru o kreditu br. 109/98 od 10. lipnja 1998. godine, solemniziranog po javnom bilježniku iz [adresa] pod br. OU-312/1-98 od 11. lipnja 1998. godine.

61. Iz iskaza saslušanog svjedoka FU, sud je nedvojbeno utvrdio da je bio uposlen u Privrednoj banci Zagreb u Valpovo, da na ugovoru nije bio njegov potpis i da mu nisu poznata imena navedena u Ugovoru, kao i to da mu je čudan format ugovora i ne može se sjetiti da li se radi o tipskom ugovoru .

62. Sud je poklonio vjeru saslušanog svjedoka jer je iskaz jasan i logičan.

63. Po provedenom dokaznom postupku sud je nedvojbeno utvrdio da se radi o kreditu iz 1998. godine pa se stoga zakonske odredbe na koje se tužitelj poziva ne mogu primjenjivati na konkretan kreditni odnos jer je isti nastao prije 2003. godine, odnosno prije donošenja prvog zakona koji se odnosi na zaštitu potrošača . Stoga se ne može govoriti o ništetnim odredbama spornog ugovora jer je ugovor sastavljen sukladno tada važećim propisima i zakonima, pa je odlučeno kako je opisano u točki I. 1. izreke odluke.

64. Kako tužitelj nije naveo činjenice niti ponudio dokaze za osnovanost zahtjeva za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora, stoga nisu ispunjene pretpostavke za primjenu pravila o stjecanju bez osnove.

65. Sud je mišljenja da se u ovoj pravnoj stvari ne može govoriti o zaštiti potrošača jer je ugovor o kreditu sklopljen prije donošenja Zakona o zaštiti potrošača. Osim toga, potrošačka prava ne pripadaju pravnim osobama niti drugim osobama koji nisu potrošači jer se pružena zaštita odnosi isključivo i samo na potrošače čija su prava povrijeđena i stoga se ne mogu primjenjivati odredbe vezane za zaštitu potrošača.

66. U odnosu na prigovor zastare iskazan od strane tuženika, sud drži da je osnovan jer je predmetni ugovor iz 1998. godine, pa su u zastari sva potraživanja utemeljena ili proizašla iz ovog ugovornog odnosa u vidu povrata ili plaćanja. Stoga je kodemnatorni zahtjev opisan u točki II. izreke odluke u zastari.

67. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbe čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) i članka 41. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine" br. 67/18, 21/22, 136/25), a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o na.gradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/19 i 92/21).

68. Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupak u ukupnom iznosu od 391,58 eura, odnosno za sastav odgovora na tužbu od 13. studenog 2025 . iznos od 50,00 eura, za sastav podneska od 3. studenog 2025. i 5. siječnja 2026. za svaki ponaosob iznos od 50,00 eura, pristup na ročišta održanih 26. studenog 2025., 18. veljače 2026. i 2. travnja 2026. za svaki ponaosob, iznos od 50,00 eura i iznos od 13,27 eura na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu , uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 78,31 eura, kako je to opisano u točki II. izreke.

69. Sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u vezi s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojoj je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke, pa je sud iste i dosudio.

70. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci Presude.

U Osijeku 14. svibnja 2026.

Sudac

Jadranka Pajur Vranješ

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku 15 dana putem ovog suda.