Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-2496/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tužene Općina Pakoštane, OIB: 06113331578, Kraljice Jelene 78, Pakoštane, zastupana po načelniku, a ovaj po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru, radi utvrđenja, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 9. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tužene načelnika DT i punomoćnika tužene, te nakon objave presude, dana 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se prema tuženiku ove tužbe da je tužitelj ŠT , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekao pravo vlasništvo, za cijelo, č. zgr. [katastarska čestica], stara izmjera, a koja nekretnina u novoj izmjeri odgovara dijelu k. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koji dio je na skici lica mjesta, ožujak 2022. godine označen slovima A-B-C-D-E-F-G-A, koju skicu lica mjesta, ožujak 2022. godine je izradio stalni sudski vještak geodetske struke Božen Rumenić dipl. inž. geod., te je površine 53 m2, a koja skica lica mjesta, ožujak 2022. godine je sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava vlasništva, za cijelo, predmetne nekretnina na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak od 500,00 EUR u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 14. siječnja 2021. pod poslovnim brojem P-80/2021 navodi da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana č. zgr. [katastarska čestica] stare izmjere koja u novoj izmjeri odgovara dijelu k. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tvrdi da je vlasnik i posjednik č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio da je na skici lica mjesta od 30. kolovoza 2017. označen točkama A-B-CD-E-F-G-A te je površine 53 m2. Po tužitelju posjed i vlasništvo njemu i njegovim prednicima nitko nikada nije ometao niti ih je itko ikada uznemiravao, s tim da predmetna nekretnina predstavlja prolaz do č. zgr. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje predstavljaju starinu tj. kuću koja je stara preko 100 godina. Predmetna nekretnina , po tužitelju, se nalazi unutar građevinske zone odnosno dio k. č. [katastarska čestica], a koji dio je na skici lica mjesta označen točkama A-BC-D-E-F-G-A, nova izmjera prije 16. listopada 1990. i prije 24. srpnja 1991. nalazio se unutar građevinske zone.

2. Tužena u odgovoru na tužbu od 5. veljače 2021. navodi da tužitelj nije vlasnik nekretnine koja je predmet ovog tužbenog zahtjeva, već je vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina] koje odgovaraju kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina], a upis prava vlasništva upisano je u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka. Nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere upisana je u posjedovnom listu 1251 k. o. [katastarska općina] u korist Općine [adresa], kultura PUT, te u naravi čini javnu površinu unutar "stare jezgre" u naselju Pakoštane

3. U ovoj pravnoj stvari je pod poslovnim brojem P-80/2021 dana 17. studenog 2022. donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a na koju presudu je tužitelj izjavio žalbu. Odlučujući o osnovanosti tužiteljeve žalbe Županijski sud u Karlovcu dana 12. studenog 2025. donosi rješenje poslovni broj Gž -127/2023 kojim se ukida prvostupanjska presuda od 17. studenog 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje gdje je sada zaveden pod novim poslovnim brojem P-2496/2025. U obrazloženju svoje odluke viši sud između ostalog ukazuje da je za utvrđivanje je li Općina Pakoštane vlasništvo predmetne nekretnine stekla ex lege, da je prvostupanjski sud bio dužan utvrditi radi li se upravo o takvoj vrsti nekretnine, odnosno o nekretnini koja službi kao put, odnosno javno dobro, a koji stav također proizlazi iz presude Visokog upravnog suda poslovni broj US II - 37/2017. Nadalje se u odluci višeg suda ukazuje da je prvostupanjski sud, u razlozima presude, utvrdio da se radi o javnom prolazu, odnosno javnom dobru, temeljem uvida u posjedovni list 1251 k. o. [katastarska općina] u kojem je sporna nekretnina upisana na "Općinu Pakoštane", kultura put, međutim, uz istovremeno utvrđenje iz nalaza i mišljenja vještaka da se u naravi radi o betoniranom dijelu otvorenog dvorišta, viši sud ne može sa sigurnošću prihvatiti stav prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o javnom dobru. Navedeno, po višem sudu, pogotovo kada se uzme u obzir stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj Revt 243/11-2 od 27. svibnja 2015. iz kojeg proizlazi da čak niti "okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi". Stoga viši sud upućuje prvostupanjski sud na način da će isti u ponovljenom postupku ocijeniti i valjano obrazložiti predstavlja li predmetna nekretnina u naravi javno dobro u općoj uporabi ili se radi o dijelu nekretnine koji je u cijelosti izgubio svojstvo javnog dobra, tako bi se utvrdilo postoje li zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

4. Tužitelj je u ponovljenom postupku na ročištu 9. veljače 2026. predlagao postupiti po uputi županijskog suda, a ukoliko se ukaže potrebnim predložio je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika radi identifikacije predmetne nekretnine. Tužitelj je na uviđaju na licu mjesta od 9. ožujka 2026. predložio zaključiti glavnu raspravu.

5. Tužena je u ponovljenom postupku na ročištu 9. veljače 2026. isticala da ostaje kod odgovora na tužbu i svega iznijetog te obzirom se promijenio uređujući sudac predlaže izaći na lice mjesta s vještakom mjernikom kako bi se utvrdilo predstavlja li predmet spora javnu površinu u smislu svoga korištenja. Tužena je na navedenom ročištu u spis dostavila Ugovor o zakupu javne površine za postavu ugostiteljske terase od 30. travnja 2025. zaključenog između tužene i UO Loza te isti ugovor od 1. svibnja 2024. i 1. lipnja 2023., kao i kartice kupca po navedenom ugovoru i fotografije lica mjesta iz kojih da je vidljivo da se na predmetnoj nekretnini u ljetnim mjesecima nalazi terasa ugostiteljskog objekta.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u skicu lica mjesta s prijedlogom diobe (ls. 4), pročitao je izvod iz katastarskog plana (ls. 5-6), zk izvadak 195, 3636 (ls. 8-18), prijepis posjedovnog lista (ls. 19), uvjerenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru od 20. veljače 2018. (ls. 20-22), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-2/88 od 4. listopada 2002. (ls. 34-36), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-122/88 od 15. ožujka 2006. (ls 37-39), potvrdu Zadarske županije od 15. siječnja 2021. (ls. 40), dopis Državnog arhiva u Splitu od 2. veljače 2021. (ls 41-52), proveden je uviđaj na licu mjesta 30. ožujka 2022. na kojem su saslušani svjedoci ĐT (ls. 56), GT (ls. 56-57), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Božena Rumenića, dipl. ing. geodezije iz ožujka 2022. (ls. 61-65), saslušan je tužitelj ČT (ls. 94), zakonski zastupnik – načelnik tužene DT (ls. 94-95), pročitani su Ugovori o zakupu javne površine za postavu ugostiteljske terase od 30. travnja 2025., 1. svibnja 2024. i 1. lipnja 2023. (ls. 199-208), kartice kupaca po nivou i naknadi (ls. 209-212), Ugovori o zakupu sklopljeni 23. lipnja 2025., 14. lipnja 2023., 15. svibnja 2022. i 11. svibnja 2024. (ls. 215-223) te je proveden uviđaj na licu mjesta radi identifikacije predmeta spora dana 9. ožujka 2026. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Božena Rumenića kada su saslušani tužitelj ČT (ls. 228) i zakonski zastupnik – načelnik tužene DT (ls. 229).

7. Predmet spora je, a po podnesku tužitelja od 6. travnja 2022. u kojem je isti uredio tužbeni zahtjev, traženje tužitelja da se donese presuda kojom će se utvrditi da je stekao pravo vlasništvo, za cijelo, č. zgr. [katastarska čestica], stara izmjera, a koja nekretnina u novoj izmjeri odgovara dijelu k. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koji dio je na skici lica mjesta iz ožujak 2022. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-A i koju skicu lica mjesta je izradio stalni sudski vještak geodetske struke Božen Rumenić dipl. inž. geod., te je površine 53 m2.

8. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 . a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda iz povjesnice njegove tužbe vezano za način stjecanja vlasništva sporne nekretnine.

9.1. Ne bi se trebale ukazivati spornima među strankama, po mišljenju ovog suda, slijedeće činjenice i to:

9.2. Da u odnosu na katastarsku općinu [katastarska općina] egzistira tzv. dvojna izmjera, i to na u smislu označavanja čestica u zemljišnoj knjizi koja se kolokvijalno naziva "stara izmjera" te ona u smislu označavanja čestica u katastarskom operatu koja se kolokvijalno naziva "nova izmjera",

9.3. Da je čest. zgr. [katastarska čestica], prolaz površine 53 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem u B Vlastovnici egzistira upis Općenarodna imovina s organom upravljanja Mjesni narodni odbor Pakoštane,

9.4. Da čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "stare izmjere" odgovara u "novoj izmjeri" dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

9.5. Da je kat. čest. [katastarska čestica] upisana u posjedovnom listu 1251 k. o. [katastarska općina], i to po kulturi put, U mjestu, površine 298 m2, s evidentiranim posjednikom "Općina Pakoštane – ceste",

9.6. Da na ls 40 u preslici prileži potvrda Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove od 15. siječnja 2021. iz koje proizlazi da je uvidom u prostorni plan (bivše) Općine Biograd na Moru koji je bio na snazi 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. utvrđeno da se nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina] nalazila unutar granica građevinskog područja naselja, s tim da se od strane ovog suda ukazuje na prije navedeno obzirom iz istoga proizlazi postojanje pasivne legitimacije na strani tužene Općine [adresa],

9.7. Da se uz nekretninu koja je predmet ovog postupka i koja u "staroj izmjeri" ima oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] neposredno nalaze – međaše nekretnine koje u "staroj izmjeru" imaju oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje u novoj izmjeri da odgovaraju kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , u odnosu na koju nekretninu je ŠT evidentiran kao zemljišnoknjižni vlasnik u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno kao posjednik u posjedovnom listu 3717 k. o. [katastarska općina], 9.8. Da je od strane Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-2/88 dana 4. listopada 2002. doneseno rješenje o nasljeđivanju iza smrti BT pok. Šime, rođenog **.**.1885., a umrlog **.**.1969., kojeg da na njegovoj ostavinskoj imovini, među kojom nije navedena ovdje sporna nekretnina niti u smislu zemljišnoknjižnog niti katastarskog označavanja, nasljeđuju unuci ŠT pok. ST i NT pok. ST svaki za 1/3 dijela te nevjesta TT (žena pok. sina ostavitelja ST) za 1/3 dijela,

9.9. Da je od strane Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-122/88 dana 15. ožujka 2006. doneseno rješenje o nasljeđivanju iza smrti ST pok. BT, rođenog **.**.1925., a umrlog **.**.1988., kojeg da na njegovoj ostavinskoj imovini, među kojom nije navedena ovdje sporna nekretnina niti u smislu zemljišnoknjižnog niti katastarskog označavanja, nasljeđuje temeljem sporazuma na nekima od čestica sin ČT, a na drugim točno određenim česticama sin NT.

10. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

11. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

12. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

13. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2 . i 3. ovoga članka.

14. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

15. Obzirom na narav predmetne tužbe i na navode iz povjesnice iste gdje se tužitelj poziva na činjenicu da njemu i njegovim prednicima nitko nikada nije ometao niti im je uznemiravao posjed nekretnine koja je predmet ovog sudskog spora, što bi posljedično značilo da se tužitelj u biti poziva na dosjelost kao temelj stjecanja vlasništva, ovaj sud želi ukazati na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 16. Nastavno na prethodni odlomak obrazloženja ove presude, a vezano za dio gdje se spominje "zakonska odredba koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo", ovdje se želi pojasniti da kada je 1. siječnja 1997. stupio na snagu ZV, da je isti u svojoj odredbi čl. 388. st. 4. propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga datuma. Međutim, kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci donesenoj 17. studenog 1999. ukinuo prije navedenu odredbu čl. 388. st. 4. ZV te kako su naknadno pred Europskim sudom za ljudska prava vođeni postupci u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. i u kojim predmetima su donesene odluke Europskog suda sukus kojih je taj da ukoliko tužitelj uspije dokazati kontinuirani i samostalni posjed na nekoj konkretnoj nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, a da pritom tužitelj dokaže da je taj posjed po svojoj kvaliteti u najmanju ruku bio pošten (misli se na poštenje kako ga definira ranije citirana odredba iz čl. 18. st. 3. ZV), da se tužitelj može pozivati na institut dosjelosti kao način stjecanja vlasništva na konkretnoj nekretnini, ali isti pritom mora dokazati da je to posjedovanje u svom kontinuitetu trajalo barem četrdeset godina prije onog prethodno spomenutog datuma 17. studenog 1999. , kao što tužitelj, obzirom na ranije ukazano pravno shvaćanje iz revizijske odluke broj Rev - 291/14-2 od 17. travnja 2018., ujedno mora dokazati da na predmetu spora "ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba".

17.1. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, uključujući činjenice na koje je sud kao nesporne ukazao ranije u obrazloženju ove presude, ovaj sud zaključuje da tužitelj nije uspio dokazati da je temeljem dosjelosti, i to kao jedini pravni sljednik na predmetu spora njegovog djeda BT (umrlog 1969.), odnosno svoga oca ST (umrlog 1988.), stekao pravo vlasništva na utuženoj čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Naime, ukazuje se da je glede predmeta spora tužitelj tijekom postupka, pa tako i u njegovom stranačkom iskazu sa ročišta od 4. listopada 2022., tvrdio da je predmet spora u naravi oduvijek bilo dvorište njegove obitelji i koju nekretninu da su uživali tužiteljev otac ST, a prije njega tužiteljev djed BT. Sud ukazuje na potonje detalje glede pravnog slijeda stjecanja vlasništva na utuženoj čestici zgrade iz razloga jer tužitelj u tome pravcu u spis nije priložio nikakvu ispravu javnopravnog, pa čak niti ispravu privatnog karaktera, koja bi tužitelja ili njegove prednike na neki način, makar i izvanknjižno, povezala sa nekretninom utuženoj u ovoj pravnoj stvari, jer to zasigurno nisu rješenja o nasljeđivanju donesena iza tužiteljeva djeda i oca (vidjeti točke 9.8. i 9.9. obrazloženja), niti je to arhivska građa koju je tužitelj dostavio u spis, obzirom se u tim ispravama na niti jedan način ne spominje predmetna čestica, bilo u "staroj" bilo u "novoj" izmjeri.

17.2. Doduše, po prijedlogu tužitelja u ovoj pravnoj stvari su provedeni i tzv. personalni dokazi, odnosno u svojstvu svjedoka saslušani su ĐT i GT. No, kraj činjenice da se radi o svjedocima koji su rođeni 1958., odnosno 1953., ovome sudu proizlazi da nije životno niti logično da ovi svjedoci imaju neposredna saznanja o predmetu spora, a koja saznanja bi minimalno trebala vremenski sezati do onih prethodno spomenutih četrdeset godina prije datuma 17. studenog 1999. (vidjeti točku 16. obrazloženja), odnosno od mjeseca studenog 1959. pa na dalje.

17.3. Nadalje, tužitelj je obzirom na pravno shvaćanje iskazano u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se ovaj sud osvrnuo pod točkom 15. obrazloženja ove presude, morao na nedvojben način dokazati da na predmetu spora "ne postoje drugi suprotstavljeni privatni interesi trećih osoba" , a pritom se obzirom na stanje ovog sudskog spisa misli na druge nasljednike, osim ovdje tužitelja, njegovog djeda BT, a to bi obzirom na rješenje o nasljeđivanju iza smrti istog na koje se sud osvrnuo pod točkom 9.8. obrazloženja bili još i NT pok. ST te TT. Ovome sudu je prije navedeno od značaja jer tužitelj na prije navedene okolnosti nije predlagao da se dvoje prije navedenih saslušava u svojstvu svjedoka u ovoj pravnoj stvari ili ukoliko ovo dvoje nije više među živima nije u spis dostavio adekvatni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je upravo tužitelj jedini nasljednik ovo dvoje, ili da ukoliko postoje drugi nasljednici istih, da oni ne polažu nikakva prava na ovdje spornoj nekretnini. Takvi dokazi bi, barem po mišljenju ovog suda, mogli biti npr. rješenje o nasljeđivanju doneseni iza smrti NT i TT, ponavlja se pod uvjetom da ukoliko isti više nisu među živima, a potom bi adekvatan dokaz mogle biti i izjave nasljednika prije navedenih koje bi bile potvrđene od javnog bilježnika, no, razvidno je da tužitelj niti jedan od prije navedenih eventualnih dokaznih prijedloga nije predlagao sudu kao dokaz u ovom parničnom postupku. Što se tiče dokazne vrijednosti iskaza saslušanih svjedoka ĐT i GT, a glede okolnosti da bi upravo ovdje tužitelj bio na predmetu spora jedini sljednik kako njegovog djeda BT, tako i ranije spomenutih TT i NT, kraj činjenice iz koje proizlazi da dvoje potonjih svjedoka ili nisu u srodstvu sa tužiteljem ili nisu najbliži rod tužitelju, ovaj sud kraj takvog stanja stvari ne bi bio sklon zaključku o tome kako su razriješeni konkretni imovinskopravni odnosi unutar neke obitelji, dakle niti unutar obitelji tužitelja, temeljiti isključivo na iskazima trećih osoba koje nisu, barem tako ne proizlazi iz stanja ovog spisa, bliski srodnici tužitelja, ili TT i NT.

18. Dakle, zaključujući s jedne strane da tužitelj u odnosu na predmet postupka nije dokazao da na istome "… ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.", a što je tužitelj obzirom na narav predmetne tužbe (pozivajući se u biti na stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je prije 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu) trebao nedvojbeno dokazati sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u predmetu broj Rev - 291/14-2 od 17. travnja 2018. koje je reproducirano pod točkom 15. obrazloženja ove presude, pritom taj privatni interes trećih osoba sagledavajući kroz interes svih ostalih nasljednika djeda tužitelja BT, a to su prethodno već više puta spomenuti NT i TT, te zaključujući s druge strane da tužitelj nije adekvatnim dokazima, unatoč tome što je na njemu bio teret dokazivanja te odlučne činjenice, potkrijepio svoju tvrdnju po kojoj bi se upravo njega i njegove pravne prednike trebalo smatrati samostalnim i minimalno poštenim posjednicima predmeta spora gledajući u kontinuitetu kroz period od četrdeset godina koji prethodi datumu 17. studenog 1999., što je sve doprinijelo tome da ovaj sud, neovisno o provedenim personalnim dokazima, izvede zaključak da se kraj takvog stanja stvari ne može ocijeniti osnovanim predmetni tužbeni zahtjev tužitelja, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP po kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud tuženoj prema njenom popisu troška sa ročišta od 9. ožujka 2026., pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 10.000,00 kn, a koji uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 daje iznos od 1.327,23 EUR, priznao 100 bodova za svako od dva ročišta na kojima je tužena bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, a radi se o ročištima od 9. veljače 2026. i 9. ožujka 2026. i to sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, dalje Tarifa). Zbrajajući sve stavke priznate tuženoj dođe se do ukupno 200 bodova , a obzirom vrijednost jednog boda skladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 400,00 EUR, koji potom valja uvećati za porez na dodanu vrijednost od 25%, nakon čega se dođe do krajnjeg iznosa od 500,00 EUR koji sud priznaje tuženoj kao parnični trošak koji će joj morati podmiriti tužitelj, radi čega je u ovom dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 14. svibnja 2026.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

2. Tuženoj po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru.