Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Poslovni broj: Pp-1905/2024-15

Varaždin, Kapucinski trg 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Nadi Šumiga, uz sudjelovanje zapisničarke Elizabete Golec, u prekršajnom postupku protiv suokrivljenih Montažne kuće DLB d.o.o. sa sjedištem u [adresa] kao pravne osobe i ŽE iz [adresa] kao odgovorne osobe, zastupanih po branitelju Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, Kalmana Mesarića 1, zbog prekršaja iz članka 116. stavak 1. alineja 1. i dr. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine br. 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22 i 136/24), u postupku rješavanja prigovora suokrivljenika na prekršajni nalog Republike Hrvatske, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prijevoza, Klasa: 340-06/23-02/6336 Urbroj: 530-8-3-1-6-23-4 od 30. studenoga 2023., u redovnom postupku, nakon održane glavne rasprave dana 28. travnja 2026. bez nazočnosti suokrivljenika i branitelja a u nazočnosti predstavnika tužitelja, temeljem članka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), dana 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

Suokrivljeni:

1. okrivljena pravna osoba: Montažne kuće DLB d.o.o., OIB: 07312289144, sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana

2. okrivljena odgovorna osoba: ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin DE i Ž, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno kažnjavan

k r i v i s u

I. što su kao pravna osoba – domaći prijevoznik i odgovorna osoba u pravnoj osobi dana 30. studenoga 2023. u 10,47 sati na državnoj cesti D2, u Varaždinu, Optujska ulica, obavljali teretnim motornim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] prijevoz tereta za vlastite potrebe na relaciji Varaždin – Sračinec – Varaždin kojim je upravljao vozač ŽEC rođ. **.**.1997., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] a da vozač:

1. nije bio stručno osposobljen za vozača vozila za koje je potrebna vozačka dozvola C kategorije, odnosno što su suokrivljeni dopustili i omogućili da njihovim vozilom upravlja osoba koja nije stručno osposobljena

2. u vozilu nije imao izvod potvrde o prijavi prijevoza za vlastite potrebe za vozilo reg. oznaka [registarska oznaka]

II. čime su suokrivljeni počinili prekršaj:

1. iz članka 116. stavak 1. alineja 1. i stavak 4.u vezi stavka 1. alineje1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu

2. iz članka 115. stavak 1. alineja 28. i stavak 4. u vezi stavka 1. alineje 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, radi čega im se temeljem citiranog propisa i članka, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona

III.

i z r i č e

1. okr. pravnoj osobi Montažne kuće DLB d.o.o. za prekršaj pod točkom:

1. novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura

2. novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura

odnosno, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona ukupna novčana kazna u iznosu od 800,00 (osamsto) eura

2. okr. odgovornoj osobi ČE za prekršaj pod točkom:

1. novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura

2. novčana kazna u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura

odnosno, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona ukupna novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura

Suokrivljeni su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Suokrivljeni se upozoravaju sukladno članku 3. Prekršajnog zakona da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je izrečena novčana kazna uplaćena u cijelosti. Ukoliko suokrivljeni u određenom roku izrečenu novčanu kaznu ne plate, ista će se temeljem odredbe članka 34. Prekršajnog zakona, izvršiti prisilnim putem. Ako se novčana kazna u cijelosti ili djelomično ne naplati ni prisilno u roku od 2 godine od kad je nadležno tijelo za prisilnu naplatu primilo za to zahtjev, ista će se zamijeniti posebnim Rješenjem, a u skladu s odredbom članka 34. Prekršajnog zakona. Suokrivljeni su dužni novčanu kaznu uplatiti putem priložene uplatnice.

IV. Trošak prekršajnog postupka za svakog okrivljenika utvrđen je u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, a temelji se na odredbi članka 3. u vezi članka 1. Prekršajnog zakona u vezi s člankom 152. ZKP-a i točke I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka i dužni su ga platiti suokrivljeni kao i kaznu pod prijetnjom izvršenja putem priložene uplatnice.

Obrazloženje

1. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, Cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prijevoza, izdala je dana 30. studenoga 2023. prekršajni nalog kojim je 1. okrivljena pravna osoba proglašena krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 7.950,00 (sedam tisuća devetsto pedeset) eura, 2. okrivljena odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.970,00 (tri tisuće devetsto sedamdeset) eura te su svakom okrivljenom izrečeni i troškovi prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura.

Na navedeni prekršajni nalog suokrivljeni su pravodobno putem branitelja izjavili prigovor, stoga je prekršajni nalog stavljen izvan snage te je nastavljen redovni prekršajni postupak.

2. U tijeku redovnog postupka ovaj Sud zatražio je zamolbeno ispitivanje suokrivljenika kod Općinskog suda u Gospiću, međutim suokrivljeni su ovom Sudu dostavili podnesak kojim traže da se isti ispitaju kod ovog Suda u skladu s načelom ekonomičnosti postupka.

Suokrivljeni i tužitelj uredno su pozvani na glavnu raspravu, međutim isti se nisu odazvali na glavnu raspravu već su putem branitelja u spis dostavili pisanu obranu. U pisanoj obrani navode kako negiraju počinjenje prekršaja na način kako im se to stavlja na teret prekršajnim nalogom. Ističu kako je optužba pogrešno i nepotpuno utvrdila činjenično stanje, akcesorno čemu je pogrešno kvalificirala ponašanje 1. i 2. okrivljenika kao protupravno, iz razloga kako će to u nastavku biti obrazloženo. Već uvodno valja istaknuti kako je predmetni prekršajni nalog donesen na temelju nepotpuno, površno i selektivno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu nadležno tijelo nije poduzelo niti jednu radnju kojom bi se činjenice relevantne za pravilnu pravnu ocjenu uistinu razjasnile. Već iz same formulacije izreke razvidno je da se radi o generičkom i tipskom opisu prekršaja, bez individualizacije konkretne situacije. Nigdje nije razjašnjeno na koji način je utvrđeno da se prijevoz obavljao protivno zakonu, koje su konkretne okolnosti tog prijevoza, niti je utvrđena njegova stvarna svrha. Izostanak tih elemenata čini činjenični supstrat naloga nedostatnim, budući da sama konstatacija da se radi o „prijevozu za vlastite potrebe” ne implicira automatizmom protupravnost. Umjesto toga, izreka naloga temelji se na paušalnim zaključcima izvedenima isključivo iz neposrednog opažanja službene osobe u trenutku nadzora, bez dublje analize, bez uvida u širi kontekst i bez provođenja minimalnog standarda dokaznog postupanja koji se u ovakvim situacijama očekuje. Naime, iz sadržaja naloga proizlazi da je zaključeno kako je prijevoz obavljan protivno odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, međutim nigdje nije razvidno na temelju kojih konkretnih, provjerljivih i objektivnih činjenica je takav zaključak donesen. Nije utvrđena stvarna priroda prijevoza, nije analizirana svrha prijevoza, nije utvrđen odnos između vozača i pravne osobe, niti su razjašnjene okolnosti pod kojima se prijevoz obavljao. Izostanak tih ključnih elemenata čini činjeničnu osnovu naloga ne samo nepotpunom, već i pravno neodrživom, budući da bez jasnog utvrđenja tih okolnosti nije moguće zaključiti da su ispunjena obilježja prekršaja. Posebno je problematičan dio naloga koji se odnosi na navodnu neosposobljenost vozača za upravljanje predmetnim vozilom. Takav zaključak nije potkrijepljen niti jednim relevantnim dokazom. Ne proizlazi da je izvršen uvid u službene evidencije, niti da je na bilo koji način provjerena stvarna kategorija vozačke dozvole ili eventualna druga ovlaštenja koja bi bila relevantna za konkretnu situaciju. Nadalje, uopće nije jasno na temelju kojih tehničkih karakteristika vozila je utvrđeno da je za njegovo upravljanje nužno posjedovanje upravo C kategorije, budući da takva analiza u nalogu u potpunosti izostaje. Time je zaključak o postojanju prekršaja izveden bez prethodno utvrđenih ključnih činjenica, što predstavlja ozbiljan nedostatak. Jednako tako, navod o nepostojanju potvrde o prijevozu za vlastite potrebe ostaje na razini pretpostavke, a ne utvrđene činjenice. Sama činjenica da određeni dokument u trenutku nadzora nije predočen ne može automatski voditi zaključku da isti ne postoji. U praksi je uobičajeno da se dokumentacija nalazi u poslovnim prostorijama pravne osobe ili kod druge odgovorne osobe, a ne nužno kod vozača u trenutku obavljanja prijevoza. Nadležno tijelo nije ostavilo mogućnost naknadnog dostavljanja dokumentacije, niti je pokušalo pribaviti relevantne podatke iz drugih izvora, čime je postupanje ostalo nedostatno i jednostrano. U tom smislu valja naglasiti kako je temeljno načelo prekršajnog postupka utvrđivanje materijalne istine, što podrazumijeva obvezu tijela da s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika, ali i one koje mu idu u korist. U konkretnom slučaju očigledno je da takva ravnoteža nije postojala, već je postupanje bilo usmjereno isključivo prema potvrđivanju unaprijed formiranog zaključka o postojanju prekršaja. Osim toga, obrazloženje naloga je u značajnoj mjeri nedostatno i ne pruža jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, čime je okrivljenicima otežano, a dijelom i onemogućeno učinkovito korištenje prava na obranu. Nedostatak konkretnih i razrađenih razloga dovodi u pitanje zakonitost samog naloga, budući da isti mora sadržavati dovoljno jasne i određene razloge na temelju kojih se može provjeriti pravilnost i zakonitost odluke. Dodatno valja ukazati i na pitanje odgovornosti pravne osobe i odgovorne osobe unutar pravne osobe. U nalogu se ne razmatraju elementi koji su nužni za utvrđenje odgovornosti pravne osobe, niti se analizira eventualna odgovornost odgovorne osobe kroz prizmu stvarnog utjecaja na događaj koji se stavlja na teret. Takav pristup predstavlja pojednostavljivanje koje nije u skladu sa standardima koji se zahtijevaju u prekršajnom pravu. Slijedom svega navedenog, očigledno je da predmetni prekršajni nalog ne počiva na čvrsto utvrđenim činjenicama niti na pravilnoj pravnoj ocjeni već na pretpostavkama i nedovoljno provjerenim zaključcima. Upravo iz tog razloga nužno je provesti redovni postupak u kojem će se omogućiti izvođenje svih relevantnih dokaza, uključujući saslušanje 2. okrivljenika, ČE ŽE, saslušanje vozača, ŽEC - NE. Imajući na umu da se prekršaj sastoji od četiri osnovna konstitutivna elementa i to: radnja, kažnjivost, protupravnost, krivnja koje je potrebno utvrđivati u postupku navedenim redoslijedom, na način da nepostojanje prethodnog elementa isključuje utvrđivanje slijedećeg, to je evidentno da u ovom slučaju nije ispunjen niti jedan od potrebnih elemenata da bi se ponašanje okrivljenika cijenilo u smislu prekršaja. Zbog svega navedenoga suokrivljen predlažu da naslovni sud donese presudu kojom se oslobađaju od optužbe i to iz razloga propisanog odredbom čl. 182. Prekršajnog zakona (dalje: PZ) koja propisuje: Presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe sud će izreći ako djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj, ako ima okolnosti koje isključuju krivnju, ako nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje. Ukoliko pak naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka odluči da su suokrivljeni krivi za počinjenje prekršaja, isti predlažu da se prilikom odmjeravanja kazne primjeni odredba čl. 38. st. Prekršajnog zakona (dalje: PZ): Sud može osloboditi od kazne počinitelja: kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak.

3. Ispitani predstavnik tužitelja LE iskazao je kako mijenja, odnosno dopunjuje prekršajni nalog u dijelu gdje se navodi 1. okrivljeni Č kuće DLB d.o.o. i to u dijelu iza osobnih podataka dopunjuje naziv pravne osobe – domaći prijevoznik i to u preambuli pod podacima i kod podacima 1. okrivljenog te kod prekršaja iz članka 116. stavak 1. alineja 26. tako se mijenja u članak 115. stavak 1. alineja 28. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu NN broj 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22 i 136/24, te u obrazloženju prekršajnog naloga u tekstu gdje se spominje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u prometu tako da se navedeni Zakon izostavlja te ostaje samo Zakon u cestovnom prometu, dok u ostalom dijelu ostaje kod prekršajnog naloga.

Predstavnik tužitelja priložio je 2 nova dokaza i to fotografiju vozila sa teretom, izvod iz registra prijevoznika u cestovnom prometu te je iste priložio u spis. Navodi da vozač D NE u kritično vrijeme nije bio stručno osposobljen za vozača vozila za koje je potrebna vozačka dozvola C kategorije i periodička izobrazba koja je obvezna prema odredbama članka 5. stavak 1. Zakona u prijevozu u cestovnom prometu te isti u vozilu nije imao izvod potvrde o prijavi prijevoza za vlastite potrebe za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], već su suokrivljenici naknadno pribavili izvod potvrde o prijavi prijevoza za vlastite potrebe za navedeno vozilo u vezi čega u spis prilaže ispis iz nacionalnog registra cestovnih prijevoznika koji se vodi pri Ministarstvu, mora, prometa i infrastrukture u koji se upisuju svi podaci o podnositelju zahtjeva, postupku izdavanja i datumu priznavanja o prijavi prijevoza za vlastite potrebe.

U ostalom dijelu ostaje u potpunosti kod izdanog prekršajnog naloga te predlaže da nakon provedenog postupka sud okrivljene proglasi krivim i kazni sukladno Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu.

4. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitan je: zapisnik o obavljenom inspekcijskom pregledu vozila reg. oznaka [registarska oznaka] od 30. studenoga 2023. godine, fotografija vozila sa teretom, izvod iz registra prijevoznika u cestovnom prometu te potvrde iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije na ime pravne osobe i odgovorne osobe iz kojih je razvidno da su suokrivljenici bili pravomoćno prekršajno kažnjavani.

5. Temeljem provedenog postupka, u skladu s člankom 179. stavka 5. Prekršajnog zakona, analizirajući i ocjenjujući obranu suokrivljenika, iskaz ovlaštenog predstavnika tužitelja te uvidom i čitanjem podnijetih u spis materijalnih dokaza, pojedinačno i u međusobnoj vezi, nedvojbeno proizlazi zaključak da su kritične zgode inkriminirano djelo svojim ponašanjem počinili suokrivljeni.

Nije prihvaćena kao osnovana obrana suokrivljenika u dijelu u kojem osporavaju počinjenje prekršaja te prijedlog suokrivljenika u dijelu u kojem predlažu da se oslobode optužbe navodeći da nije utvrđena stvarna priroda prijevoza, nije analizirana svrha prijevoza, nije utvrđen odnos između vozača i pravne osobe niti su razjašnjene okolnosti pod kojima se obavljao prijevoz, da nije jasno na temelju kojih tehničkih karakteristika vozila bi bilo utvrđeno da je za njegovo upravljanje nužno posjedovanje C kategorije, budući da navedene okolnosti nisu od bitno uključujućeg značaja radi otklanjanja prekršajne odgovornosti i krivnje suokrivljenika, budući da su suokrivljeni u okviru svoje registrirane djelatnosti bili dužni u odnosu na svoje poslovanje upotrijebiti posebnu pažnju glede zakonitosti poslovanja što nedvojbeno uključuje i postupanje u skladu sa Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu.

6. Naime, djela suokrivljenika nalaze se dokazana temeljem okolnosnog iskaza ovlaštenog tužitelja, a kojem se u potpunosti povjerovalo jer je o odlučnim činjenicama za koje se suokrivljenici terete iskazivao neposredno uvjerljivo i logično detaljno iskazujući o protupravnom ponašanju suokrivljenika kritične zgode, stoga mu je Sud povjerovao jer isti nema razloga za neosnovano terećenje suokrivljenika samim time što se njegov subjektivni iskaz podudara i nadopunjuje i sa podnijetim u spis materijalnim dokazima – zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 30. studenoga 2023. a koji nadzor je obavljen u nazočnosti ovlaštene službene osobe tužitelja – inspektora cestovnog prometa DE u nazočnosti vozača ŽEC a iz kojeg zapisnika se utvrđuju odlučne činjenice za koje se suokrivljenici terete te je navedeni zapisnik vozač u nazočnosti inspektora vlastoručno potpisao bez ikakvih primjedbi. Iskaz tužitelja ne ostavlja dvojbu ni u jednom dijelu u svezi odlučnih činjenica, a koje terete suokrivljenike.

Stoga provođenje daljnjeg dokaznog postupka ukazuje se nepotrebnim, budući da je po ocjeni suda činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno se utvrđuje da su 1. i 2. suokrivljeni postupili pod točkom 1. izreke presude protivno odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu u kojem je decidirano propisano da vozači države članice i vozači državljani trećih država koji su zaposleni u pravnim osobama i obrtima sa sjedištem u državi članici ili koji za njih rade i obavljaju cestovni prijevoz javnim cestama u Republici Hrvatskoj moraju steći početnu kvalifikaciju i redovito se osposobljavati kroz obveznu periodičnu izobrazbu ako upravljaju vozilima za koje je potrebna pod alinejom 1. vozačka dozvola C1, C1E, C ili CE, kako su definirane propisom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, ili vozačka dozvola koja se priznaje kao istovjetna. Budući da je vozač kritičnog dana i na kritičnom mjestu upravljajući teretnim motornim vozilom postupio suprotno navedenom članku na način decidirano opisan pod točkom 1. izreke presude, svojim protupravnim ponašanjem suokrivljeni su ostvarili sva bitna obilježja prekršaja iz članka 116. stavak 1. alineja 1. a koji prekršaj se smatra najtežim prekršajem ako domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije dopusti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen, člankom 116. stavak 2. u vezi prekršaja iz stavka 1. propisano je da će se pravna osoba – domaći prijevoznik kazniti novčanom kaznom u iznosu od 4.640,00 do 13.270,00 eura a stavkom 4. u vezi stavka 1. navedenog članka propisano je da će se kazniti odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 2.650,00 do 4.640,00 eura.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno se utvrđuje da su 1. i 2. okrivljeni postupili pod točkom 2. izreke presude protivno odredbi članka 93. stavak 11. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu u kojem je decidirano propisano da izvod Prijave prijevoza za vlastite potrebe iz stavka 10. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu prijevoznik tijekom prijevoza mora imati u vozilu. Budući da su 1. i 2. okrivljeni postupili suprotno navedenom članku na način opisan u izreci presude, svojim protupravnim ponašanjem ostvarili su sva bitna obilježja prekršaja iz članka 115. stavak 1. alineja 28. a za koji prekršaj je za pravnu osobu propisana stavkom 2. za prekršaj iz stavka 1. navedenog članka novčana kazna od 3.310,00 do 9.290,00 eura, dok je stavkom 4. u vezi stavka 1., alineje 28. istog Zakona za odgovornu osobu propisana novčana kazna od 1.320,00 do 3.310,00 eura.

Utvrđeni propusti rezultat su krivnje suokrivljenika te prekršaji opisani u izreci ove presude.

9. Suokrivljenima se ne izriče ni minimalna novčana kazna propisana za navedeni prekršaj, već se istima novčane kazne primjenom članka 37. Prekršajnog zakona ublažavaju imajući u vidu da učinjenim prekršajima nisu nastale teže posljedice, a također imajući u vidu u skladu s člankom 2. Prekršajnog zakona sve olakotne okolnosti, a koje su male utjecaja na visinu izrečene novčane kazne.

10. Za olakotnu okolnost kod suokrivljenih uzela se u obzir činjenica što suokrivljeni do sada nisu bili prekršajno kažnjavani za istovrsne prekršaje, što su naknadno pribavili za vozilo izvod potvrde o prijavi prijevoza za vlastite potrebe, dok se za otegotnu okolnost uzela u obzir težina prekršaja.

11. Kazne su individualizirane, primjerene djelu i počiniteljima imajući u vidu objektivne i subjektivne okolnosti slučaja, stoga se smatra da će iste postići svrhu kažnjavanja, te da će iste utjecati na počinitelje kao i ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 1. Prekršajnog zakona, u svezi s člankom 152. ZKP-a i točke I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka te su isti odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka.

U Varaždinu 14. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Elizabeta Golec, v.r.

Nada Šumiga, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana po primitku presude Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu u dva istovjetna primjerka pismeno putem ovog suda i ne podliježe pristojbi.

Presudu dostaviti:

1. okrivljenoj pravnoj osobi: Montažne kuće DLB d.o.o. sa sjedištem u [adresa] 2. okrivljenoj odgovornoj osobi: ČE iz [adresa]

3. Branitelju: Bojan Bacinger, odvjetnik iz Čakovca, Kalmana Mesarića 1

4. Tužitelju: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturi i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, Zrinsko-Frankopanska 9, Čakovec

5. Spis, ovdje