REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P- 1762/2024-15

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužiteljice BE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćnici Vani Vrsalović, odvjetnici u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 8, protiv tuženika ME (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], nakon održane glavne rasprave zaključene dana 15. travnja 2026.g. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, radi ukidanja prava služnosti, dana 14. svibnja 2026., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I.Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Ukida se pravo služnosti plodouživanja koje je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Trogir u korist tuženika upisano pod brojem Z- 12698/2021 na temelju Sporazuma o osnivanju prava plodouživanja koji je ovjeren od strane V.D. javnog bilježnika Danira Margeta-Nuber, Trogir, pod br. OV- 2017/2021, na nekretnini u vlasništvu tužiteljice označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica], TROGIR, KUĆA, Šubićeva 2A, površine 74 m2, upisanoj u ZK tijelo XIX, ZU 511, k. o. [katastarska općina] pa se nalaže brisanje prava plodouživanja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Trogir koje je u korist tuženika upisano pod brojem Z- 12698/2021 na temelju Sporazuma o osnivanju prava plodouživanja koji je ovjeren od strane V.D. javnog bilježnika Danira Margeta-Nuber, Trogir, pod br. OV- 2017/2021, na nekretnini u vlasništvu tužiteljice označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica], TROGIR, KUĆA, Šubićeva 2A, površine 74 m2, upisanoj u ZK tijelo XIX, ZU 511, k. o. [katastarska općina].

2. Ovlašćuje se tužiteljica na temelju ove presude zatražiti i postići brisanje upisa prava plodouživanja koje je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Trogir u korist tuženika upisano pod brojem Z-12698/2021 na temelju Sporazuma o osnivanju prava plodouživanja koji je ovjeren od strane V.D. javnog bilježnika Danira Margeta-Nuber, Trogir, pod br. OV-2017/2021, na nekretnini u vlasništvu tužiteljice označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica], TROGIR, KUĆA, Šubićeva 2A, površine 74 m2, upisanoj u ZK tijelo XIX, ZU 511, k. o. [katastarska općina].

3. Nalaže se tuženiku, u slučaju da se usprotivi tužbenom zahtjevu, u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na iznos parničnog troška teku od dana donošenja presude do isplate."

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je opozvano darovanje učinjeno Sporazuma o osnivanju prava plodouživanja koji je ovjeren od strane V.D. javnog bilježnika Danira Margeta-Nuber, Trogir, pod br. OV-2017/2021, a zaključenim između tužiteljice BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojim je tuženiku darovano pravo plodouživanja 1/4 dijela nekretnine

2. Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava plodouživanja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Trogir koje je u korist tuženika upisano pod brojem Z-12698/2021 na temelju Sporazuma o osnivanju prava plodouživanja koji je ovjeren od strane V.D. javnog bilježnika Danira Margeta-Nuber, Trogir, pod br. OV-2017/2021, na 1/4 dijela nekretnine u vlasništvu tužiteljice označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica], TROGIR, KUĆA, Šubićeva 2A, površine 74 m2, upisanoj u ZK tijelo XIX, ZU 511, k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuje tužiteljica na temelju ove presude zatražiti i postići brisanje upisa prava plodouživanja koje je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Trogir u korist tuženika upisano pod brojem Z-12698/2021 na temelju Sporazuma o osnivanju prava plodouživanja koji je ovjeren od strane V.D. javnog bilježnika Danira Margeta-Nuber, Trogir, pod br. OV-2017/2021, na nekretnini u vlasništvu tužiteljice označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica], TROGIR, KUĆA, Šubićeva 2A, površine 74 m2, upisanoj u ZK tijelo XIX, ZU 511, k. o. [katastarska općina].

3. Nalaže se tuženiku, u slučaju da se usprotivi tužbenom zahtjevu, u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na iznos parničnog troška teku od dana donošenja presude do isplate."

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnesena dana 10. svibnja 2024. godine tužiteljica navodi da su ona i tuženik sklopili Sporazum o osnivanju prava plodouživanja koji je ovjeren od strane V.D. javnog bilježnika Danira Margeta-Nuber, [adresa], pod br. OV-2017/2021 30. ožujka 2021. godine, a kojim su osnovali pravo plodouživanja u korist tuženika na nekretnini u vlasništvu tužiteljice označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica], TROGIR, KUĆA, Šubićeva 2A, površine 74 m2, upisanoj u ZK tijelo XIX, ZU 511, k. o. [katastarska općina], za 1/4 dijela cijelog. Pravo plodouživanja upisano je u ZU 511, k. o. [katastarska općina] pod brojem Z- 12698/2021.

1.1.Odredbom čl. 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da je propisano da vlasnik poslužne stvari, kada pravo služnosti izgubi razumnu svrhu, može zahtijevati da se ono ukine; a ako nije što posebno određeno, da će odluku o ukinuću donijeti sud na njegov zahtjev bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana. U konkretnom slučaju, ne samo da je otpala svrha u koju je osnovano pravo plodouživanja, nego da je i to pravo izgubilo razumnu svrhu.

1.2. Tužiteljica je podneskom od dana 31. 10. 2024. godine dopunila navode iz tužbe te ujedno istaknula podredni tužbeni zahtjev za slučaj da nađe da osnovni tužbeni zahtjev nije osnovan.

1.3. Navela je da tužiteljica s tuženikom 30. ožujka 2021. sklopila Sporazum o osnivanju prava plodouživanja sa svrhom da mu bez protučinidbe da novac od zakupnine poslovnog prostora u južnom dijelu prizemlja nekretnine u njenom vlasništvu, označene kao č. zgr. [katastarska čestica], TROGIR, KUĆA, Šubićeva 2A, površine 74 m2, upisanoj u ZK tijelo XIX, ZU 511, k. o. [katastarska općina], i to kako bi od istog novca tuženik mogao vraćati dug s osnove kredita kojeg da je podigao na svoje ime 2015. godine kod Zagrebačke banke d.d. jer u tom periodu da tuženik nije imao sredstava za život. Založno pravo radi osiguranja povrata navedenog kredita da je osnovano na opisanoj nekretnini u vlasništvu tužiteljice za cijelo u korist Zagrebačke banke d.d. Naime, tuženik da je bio vlasnik obrta koji je prestao s radom 2018. godine, odnosno tri godine nakon podignutog kredita stoga da mu je tužiteljica darovala plodove, odnosno, zakupninu koju daje poslovni prostor u prizemlju nekretnine. Kako bi se ostvarila svrha osnovanog plodouživanja tuženik da je 16. prosinca 2022., nakon isteka dotadašnjeg ugovora o zakupu, kao zakupodavac s društvom CRNI LABUD d.o.o. kao zakupnikom sklopio ugovor o zakupu od kojeg ubire zakupninu i od koje je vraćao dug. Nakon toga, 10. studenog 2023. tuženik da je otvorio [obrt], obrt za usluge, te danas ima prihode od kojih može vraćati dug s osnove kredita stoga je potpuno otpao razlog i svrha zbog koje je plodouživanje osnovano.

1.4. Osim navedenog, tužiteljica navodi da je nakon izvršenog darovanja prava plodouživanja učinjenog za vrijeme kada su tužiteljica i tuženik bili u dobrim odnosima, tuženik počinio kazneno djelo na štetu tužiteljice, a čime da je iskazao grubu nezahvalnost prema tužiteljici kao darovateljici te da je samim tim postupkom plodouživanje izgubilo svaku razumnu svrhu. Nadalje, navodi se da je tuženik počinio kazneno djelo na štetu tužiteljice, a ako takve navode ne bude priznao – kao što da je to već i učinio u samom parničnom postupku koji se između istih stranaka vodio pred naslovnim sudom pod posl. br. P-123/2024, tada da će tužiteljica to biti primorana dokazivati postojanjem pravomoćne odluke donesene u kaznenom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da plodouživanje nije ni na koji način izgubilo razumnu svrhu, a tužiteljica da nije pružila sudu nikakve dokaze u tom pravcu.

2.1. Podneskon od 17. veljače 2025. godine tuženik je dopunio navode iz odgovora na tužbu, te se očitovao na glavni tužbeni zahtjev i podredni tužbeni zahtjev.

2.2. Tužiteljičini navodi da su kontradiktorni, a njezini zahtjevi da su pravno neutemeljeni. Primarna tvrdnja tužiteljice da se svodi na to da je predmetno plodouživanje osnovano kako bi se tuženiku omogućilo da ubiranjem plodova (zakupnine), koje predmetno plodouživanje daje, vrši povrat anuiteta iz ugovora o kreditu zaključenog sa Zagrebačkom bankom d.d., koji ga terete, a sve ovo iz razloga što od 2018. do 2023. nije imao prihoda. Međutim da nije točno da tuženik u navedenom razdoblju nije imao prihoda, a i da je potpuno životno nelogično da tužiteljica, kao majka tuženika, koja s njim stanuje u istoj kući, nema saznanja o tome.

Nadalje, iz elektroničkog zapisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Klasa:034-04/25-03/6, Urbroj: 341-25-05/8-25-68455, od 28.01.2025. („e radna knjižica”) proizlazi da tuženik:

a) u razdoblju od 3. travnja 2018. do 8. svibnja 2023.(5 godina, 1 mjesec i 6 dana) bio zaposlen kod Odvjetnika ĐE;

b) u razdoblju od 28. kolovoza 2023. do 13. listopada 2023.(1 mjesec i 16 dana) bio zaposlen u obrtu tužiteljice;

c) u razdoblju od 10. studenog 2023. do 24. siječnja 2024.posredstvom obrta obavljao samostalnu djelatnost;

d) u razdoblju od 1. svibnja 2024. do 31. listopada 2024.posredstvom obrta obavljao samostalnu djelatnost

2.3. Nadalje, se navodi da tuženik u razdoblju na koje se odnosi činjenični supstrat je bio zaposlen ili samostalnom djelatnošću ostvarivao prihode, a jedno vrijeme da je bio i zaposlenik obrta u vlasništvu tužiteljice. Tuženik da kontinuirano od 5. veljače 2009. do danas posredstvom rada zarađuje za vlastiti život, stoga da nisu osnovani navodi tužiteljice da je predmetno plodouživanje izgubilo razumnu svrhu zbog toga što da tuženik sada (od 10. studenog 2023. -kada je osnovan obrt [obrt]) ostvaruje prihode posredstvom obrta. Nadalje, predmetni Sporazum o zasnivanju prava plodouživanja da je zaključen 30. ožujka 2021., dakle više od tri godine nakon što da je on tuženik "tobože"zatvorio svoj obrt, pa da je i iz ovog razloga vidljivo da su tužiteljičine tvrdnje tendenciozne i ničim potkrijepljene, a svakako da nije intencija instituta plodouživanja da se raskida, odnosno ukida u slučaju svake moguće „sujete” vlasnika poslužne nekretnine. Glede navodnog počinjenja kaznenog djela od strane tuženika, na štetu tužiteljice, valja istaći da ovakva tvrdnja ničim nije potkrijepljena, a svakako da jedini dokaz u tom smislu može biti pravomoćna, osuđujuća presuda, prema tome, da navodi tužiteljice su bez upuštanja u daljnje kvalifikacije, u potpunosti neprimjereni.

2.4. Tuženik u odnosu na kvalifikaciju "darovanja plodoživanja" poziva se na čl. 30. ZV-a, čl. 219. st.1.i 2. ZV-a, i čl. 479.st.1. Zakona o obveznim odnosima.

2.5. Vlasništvo, da kako proizlazi iz članka 30. ZV-a podrazumijeva sva ovlaštenja na stvari i to: possidere, uti, frui, abuti, dok je smisao darovanja prijenos svih tih ovlaštenja na drugu osobu. S druge strane, smisao plodouživanja je ograničenje prava vlasništva, a ne prijenos istoga. Kada bi tužiteljica „darovala” plodouživanje, ona da bi samim time oduzela dio ovlaštenja koja proizlaze iz vlasništva i time ostavila krnji skup ovlaštenja koji ne udovoljava zakonskoj definiciji vlasništva. Da je tome tako, odnosno da plodouživanje nije darovano proizlazi iz činjenice da tuženik, iako koristi predmetnu nekretninu (time ograničujući pravo vlasništva tužiteljice), ne može samostalno raspolagati tom nekretninom, primjerice, osnovati drugu služnost na istoj. Doduše, on može, sukladno članku 204., stavku (2) ZVDSP-a na drugoga prenijeti izvršavanje svojih ovlaštenja (primjerice dati je u zakup), ali opet ne može prenijeti samo pravo (primjerice darovati), što ga suštinski, kao i same služnosti, razlikuje od vlasništva –odnosno ukazuje na to da tuženik nema apsolutnu vlast na stvari. Stoga da nema govora o tome da je plodouživanje darovano tuženiku, jer to da jednostavno nije pravno utemeljeno, pa da je samim time bespredmetno raspravljati o opozivu darovanja predmetnog plodouživanja.

3. U tijeku postupka sud je izveo sljedeće dokaze: preslik zemljišnoknjižnog izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Sporazum o osnivanju prava plodouživanja sklopljen dana 20. ožujka 2021. godine, Ugovor o zakupu poslovnog prostora od dana 16. prosinca 2022.g., Ugovor o namjenskom kreditu od dana 17.02.2015.g., solemniziran pod brojem Ov-1285/15, Elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Klasa:034-04/25-03/6, Urbroj: 341-25-05/8-25-68455, od 28.01.2025. („e radna knjižica”), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐE i tužiteljice.

4. Glavni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Podredni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za ukidanje prava služnosti plodouživanja kao glavni tužbeni zahtjev, podredno utvrđenje da je opozvano darovanje učinjeno sporazumom o plodouživanju od dana 30. ožujka 2021., sve to na suvlasničkom dijelu od ¼ čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. U ovom spostupku nije sporno da:

- da su tužiteljica BE (majka) i ME (sin) sklopili dana 30. ožujka 2021. godine, sporazum o osnivanju prava služnosti plodouživanja za ¼ dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a koji idealni dio se odnosi na poslovni prostor u južnom dijelu prizemlja, površine 35 m2, koje je osnovano u korist sina ME, ovjereno kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Danire Margete -Nuber, [adresa], br. Ov-2017/2021, od 30.03.2021.

- da je navedeni sporazum proveden u zemljišne knjige suda pod brojem Z- 12698/2021, te da je u listu C, zk tijelo XIX, z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano pravo osobne služnosti plodouživanja na ime tuženika ME.

- da je tuženik sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora dana 16. prosinca 2022. godine kao zakupodavac sa pravnom osobom "Crni labud d..o.o za ugostiteljstvo kao zakupnikom, sve to na nekretnini oznake čest zgr. 672, z. u. [broj ZK uloška], površine 35 m2.

8. U postupku obzirom na sve činjenično prezentirano je sporno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za ukidanje prava služnosti plodouživanja, te je li opozvano darovanje učinjeno sporazumom o plodouživanju, a u tom kontekstu valjalo je kao prethodno pitanje utvrditi je li sporazumom od dana 30. ožujka 2021. izvršeno darovanje plodouživanja.

9. Člankom 175. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/2006, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14, 81/15, 94/17 dalje u tekstu: ZV) propisano je da svaka služnost mora imati razumnu svrhu, a ako je svrha služnosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom, služnost je stvarna, inače je osobna.

10. Člankom 201. ZV-a propisano je da osobne služnosti traju samo onoliko vremena za koliko su osnovane te prestaju najkasnije smrću njihova ovlaštenika, ako zakon ne određuje drukčije.

11. Člankom 220. stavkom 1. ZV-a propisano je da se pravo služnosti na nekretnini osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije. Stavkom 4. istog članka propisano je da se odredbe ovoga Zakona o osnivanju prava služnosti na nekretninama upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući način primjenjuju i na promjene i prestanak služnosti na temelju pravnih poslova.

12. Člankom 204. stavkom 1. ZV-a propisano je da je plodouživatelj ovlašten da se, bez obzira na to kolike su mu potrebe, služi poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalni posjednik te je potpuno za sebe rabi, a njegov je i čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari, ali sve to samo u granicama očuvanja sućanstva, što uključuje i očuvanje temeljne namjene poslužne stvari.

13. Stavkom 2. istog članka propisano je da plodouživatelj može pravnim poslom prepustiti drugoj osobi izvršavanje svojih ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka.

14. Člankom 219. stavkom 1. ZV-a propisano je da se na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osnivaju prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da sadržaj služnosti određuje vlasnik poslužne stvari, odnosno nositelj prava koje je poslužna stvar svojom voljom, ili u sporazumu sa stjecateljem pravnim poslom iz stavka 1. ovoga članka.

15. Odredbom članka 241.st.1. ZV-a propisano je da izgubi li služnost razmnu svrhu vlasnik poslužne stvari može zahtjevati da se ono ukine, ako nije što posebno određeno, a odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stavri, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana.

16. Člankom 245. stavkom 5. ZV-a propisano je da ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem.

17. Odredbom čl. 244 st.1. pravo osobne služnosti prestaje smrću ovlaštenika ili prestankom pravne osobe koja je bila ovlaštenik tog prava, ako nije drugačije određeno.

18. U ovom postupku osim priloženih isprava sud je izveo i dokaze saslušenjem svjedoka i tužiteljice sve na okolnost je li služnost izgubila razumnu svrhu kao i je li učinjeno opozivanje darovanja plodouživanja.

19. U svom iskazu svjedok ĐE navodi da plodouživanje je zasnovano u odnosu na poslovni prostor u prizemlju na čest. zgr. [katastarska čestica] u kojem prostoru da se sada obavlja ugostiteljska djelatnost. Inače tužiteljica da ima više poslovnih prostora, ali po ovom sporazumu je precizirano o čemu se radi. Na poseban upit suda je li svjedoku išta poznato zbog čega bi ovo plodouživanje izgubilo razumnu svrhu, i daljnji upit jesu li mu poznati odnosi između tužiteljice i tuženika, svjedok navodi da su mu poznati odnosi između tužiteljice i tuženika i da se pred ovim sudom vodio postupak pod posl.br. P-123/2024 gdje se čitanjem tog spisa može razlučiti o njihovim odnosima i da se iz tog spisa vidi da bi tužitelj počinio više kaznenih djela kako prema tužiteljici tako i prema njemu za vrijeme dok je radio kao odvjetnički vježbenik u njegovom uredu i smatra da je na taj način izrazio grubu nezahvalnost prema svojoj majci. Tuženik da je zapravo pokušao priskrbiti za sebe svu imovinu svoje majke, a koja imovina da je vrlo visoke vrijednosti. Plodouživanje da je zasnovano 2021.g., a ovi događaji o kojima da je pričao bili su 2023.g. Nadalje, navodi da je tuženik u to vrijeme radio u njegovom odvjetničkom uredu, da je bio i turistički vodič i pomagao je majci prilikom iznajmljivanja nekretnina i po njegovom mišljenju tu da se radilo o čistom darovanju plodouživanja. Inače, tuženik da je ovaj poslovni prostor dao u zakup, a koliko da zna taj zakup traje još uvijek. Nema saznanja je li pokrenut kazeni postupak, on da ga nije pokrenuo jer tuženika smatra kao da mu je vlastiti sin, pa da ga sigurno ne bi izvrgnuo kaznenom progonu.

20. U svom iskazu tužiteljica navodi da je sporazum o osnivanju prava plodouživanja sklopljen na inicijativu tuženika, da nije pravnica po struci tako da je to prepustila njemu da ga on sačini, pošto da je on za to imao stručno znanje, radio je 5 godina kod odvjetnika ĐE, međutim ona da je naknadno u tom odnosu razočarana, on da je naime napravio tri kaznena djela prema njoj, prvo prevaru, a poslije da je imao plan da prebaci sve nekretnine koje su bile upisane na njoj na svoje ime, neovlašteno da se koristio elektronskim potpisom odvjetnika ĐE, da se pokušao uknjižiti na sve te nekretnine, nadalje, da nema nikakvu grižnju savjesti spram toga kao ni osjećaj što je napravio. Takvim njegovim postupanjem da je bila razočarana, prevarena, iznevjerena i kao majka i kao čovjek, pa da bi htjela da se iz svih ovih navedenih razloga plodouživanje poništi. Nadalje, navodi da je namjera bila dakle da mu ona prepusti to plodouživanje kako bi on mogao to iznajmiti, a ujedno i vraćati kredit koji da je bio na njoj. Tuženik da je sklopio ugovor sa B, ti prihodi idu na kredit koji da je podigao tuženik i ti prihodi da se još uvijek i dan danas ostvaruju. Na poseban upit suda zbog čega bi plodouživanje izgubilo razumnu svrhu, tužiteljica je navela da bi izgubilo razumnu svrhu zbog svih okolnosti o kojima je već ranije govorila, zato što da je sin niti gleda niti brine o njoj, ona da je onkološki bolesnik, a on da šeta, putuje. Inače da je sve sticala i radila za njega do jednog momenta dok je on nije iznevjerio i to da je razlog zašto je ovo plodouživanje izgubilo razumnu svrhu, on da je manipulator. Na poseban upit suda ovaj poslovni prostor u odnosu na koji je zasnovano pravo plodouživanja pa do danas je li u istom stanju odnosno je li propao, oštećen ili devastiran tužiteljica navodi da je u istom stanju kao i kad se zasnovalo plodouživanje, a prostor da je u najmu. Navodi da nikada ne bi dala plodouživanje sinu da je znala da će uslijediti ovakve radnje od strane sina. Tužiteljica dalje navodi da smatra da mu je darovala ovo plodouživanje, ali da on to ničim nije zaslužio, da nije pokretala sudske postupke za kaznena djela, da je njen sin bio registriran odnosno zaposlen u njenom obrtu, a nakon toga da je 5 godina radio kod odvjetnika ĐE, s tim da nitko njegove kune dok je radio kod ĐE nije vidio, da nikad nije plaćao režijske troškove, tuženik da je ostao kao vlasnik u ovom prvom obrtu, ali inače da je oba ova obrta sama vodila,a da je naravno morala nekoga postaviti tu pa da je bilo logično da to bude njen sin. Njegov jedini posao je bio da završi fakultet ali da i to je trajalo. Na upit pun. tuženika da odgovori na pitanje koliko je vremena prošlo od trenutka kad se zatvorio ovaj prvi obrt do trenutka kad se zaposlio kod odvjetnika ĐE, da ne zna, ali da zna da čim je završio fakultet zna da se zaposlio kod odvjetnika ĐE. Plodouživanje da mu je dala zato što je on prvenstveno njen sin. Novci od zakupnine od Crnog labuda, oni da idu na ime ovog kredita, a taj kredit da je podignut na ime tuženika.

21. Iz iskaza tužiteljice razvidno je da služnost plodouživanja zasnovana kako sama navodi iz razloga jer je "tuženik njen sin", a kao razlog zbog koje traži ukidanje navodi se njegova nezahvalnost prema majci, narušen osnos i počinjene kaznenih djela učinjenih na njenu štetu. Ujedno se navodi u činjeničnim navodima da u to vrijeme tuženik nije imao finansijkih sredstava, pa da mu je novac od zakupnine poslovnog prstora služio radi osiguranja povrata kredita, podignut kod banke koja da ima i upisano založno pravo na opisanoj nekretnini.

22. Analizirajući iskaz tužiteljice i svjedoka, kao i isprava priloženih u spisu sud ne nalazi da bi navedeni razlozi na koje upire tužiteljica u činjeničnim navodima i svom iskazu ukazivali na postojanje stvarnih razloga zbog kojih bi sud mogao donijeti odluku o ukinuću služnosti plodouživanja.

23. Naime, svrha svih osobnih služnosti, pa tako i prava plodouživanja, je zadovoljavanje određenih potreba određene osobe na tuđoj stvari, što znači da gubitak razumne svrhe osobne služnosti pretpostavlja prestanak potreba određene osobe na tuđoj stvari. Plodouživanje kao osobna služnost podrazumijeva da ona kao takva mora imati svoju stvarnu i korisnu potrebu, a ako ta potreba nestane služnost gubi svoju razumnu svrhu, što bi značilo da okolnost zbog koje je ono osnovano praktično je nestala ili se trajno promijenila, pa održavanje služnosti bi postalo besmisleno ili bi nerazmjerno opterećivalo vlasnika. Takva situacija sukladno zakonu i sudskoj praksi bila bi primjerice ako plodouživatelj više ne koristi trajno stvar i nema stvarnu potrebu za njom, da je ta stvar postala neupotrebljiva (uništena, devastirana), da je prestala svrha korištenja, odnosno plodouživatelj više nema objektivno ineteres da se koristi sa stvari i pravom koje ono daje, i da služnost ozbiljno onemogućuje vlasnika u njegovim vlasničkim pravima, odnosno da je služnost postala veći teret za vlasnika nego korist za plodouživatelja.

24. Tužiteljica sukladno izvedenim dokazima nije dokazala niti jednu od prednje navedenih razloga da bi služnost kao takva izgubila svoju stvarnu i korisnu potrebu koja služi plodouživatelju. Naime, tužiteljica ne može tražiti ukidanje osobne služnosti iz razloga koje je ista navela u svom iskazu (nezahvalnost tuženika, poremećaj osobnih odnosa, počinjenje kaznenog dijela učinjenog na štetu tužiteljice) jer takvi razlozi mogu imati pravne posljedice u primjeni drugih pravnih instituta. Da bi sud mogao donijeti odluku o ukidanju prava osobne služnosti plodouživanja tužiteljica bi morala dokazati u smislu ZV-a činjenice koje dokazuju da bi osobna služnost izgubila svoju stvarnu i korisnu potrebu. U postupku je naime utvrđeno da se tuženik kao plodouživatelj služi poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalni posjednik, da je rabi za sebe, da ostvariva prihod od vrijednosti te stvari (nekretnina je u zakupu), te da ničim nije osujetio ili na bilo koji način narušio sućanstvo poslužne stavri, odnosno očuvao je njenu temeljnu namjenu. Tužiteljica nije dokazala navode da bi plodouživanje bilo zasnovano jer da tuženik u to vrijeme nije imao financijskih prihoda, a da sada ima, kako bi vraćao anuitete kredita, jer prema svim izvedenim dokazima, tuženik je u razdoblju od 3. travnja 2018. pa nadalje u kontinuiranom radnom odnosu, što sve proizlazi iz potvrde HZMO-a priložene spisu. Na poseban upit suda tužiteljici koji je razlog uspostave osobne služnosti izjavljuje da je to zbog činjenice "što je tuženik njen sin", tako da je iskaz tužiteljice u tom dijelu suprostavljen samim činjeničnim navodima tužbe, odnosno ukazuje da osnivanje prava plodouživanja u ukorist tuženika nije bilo determinirano njegovim financijskim stanjem u vrijeme sklapanja sporazuma, već samom činjenicom da su potpisnici sporazuma u odnosu majke i sina i da su ti odnosi tada bili dobri i korektni. Osim toga iz odredbe čl. 204. st.1. ZV-a jasno proizlazi da je ploduživatelj ovlašten koristiti se poslužnom stvari bez obzira na to kolike su mu potrebe, tako da u tom kontekstu financijske potrebe tuženika nisu relevantne za uspostavu i ostvarivanje sadržaja osobne služnosti.

25. Slijedom svega utvrđenog nisu ispunjene prepostavka iz čl. 242. ZV-a za ukidanjem predmetne služnosti plodouživanja, te je valjalo odbiti glavni tužbeni zahtjev tužiteljice te odučiti kao u točki I. izreke presude.

26. U odnosu na podredni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je opozvano darovanje učinjeno sporazumom o osnivanju prava plodouživanja, valja kazati da je takav zahtjev pravno neutemeljen.

27. Naime, opozvati se može samo učinjeno darovanje, a plodouživanje kao osobna služnost suštinski se ne može darovati, a time ni opozvati, u smislu odredbi koja reguliraju institut darovanja i njegova opoziva.

28. Niame, sukladno odredbi članka 479.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

29. Nadalje, odredbom čl. 494. st. 1. ZOO-a propisano je da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika te je stavkom 2. istog članka propisano da gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Člankom 496. ZOO-a propisano je da se darovanje opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku te da potpis na izjavi mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika.

30. Analizirajući sadržaj sporazuma o osnivanju prava plodouživanja sklopljen dana 30. ožujka 2021. godine razvidno je da se radi o ugovoru stvarnog prava usmjerenog na osnivanje prava osobne služnosti – plodouživanja, da je tuženik ovlašten uknjižiti svoje pravo bez odobrenja i pristanka vlasnika poslužne stvari i da su se stranke sporazuma odrekle prava na pobijanje sporazuma za sebe i svoje nasljednike. Dakle navedeni sporazum ne predstavlja ugovor obveznog prava s postojanjem uzajamnih, ekvivalentnih obveza ugovornih strana koje bi se prema odredbama obveznog prava mogle raskidati, pobijati, utvrđivati ništetnim i sl., već je navedenim sporazumom tužiteljica uspostavila ograničenje svog prava vlasništva, na način da nema potpunu vlast na stvari, već je dio vlasničkih ovlaštenja (uti, frui) prenijela na drugu osobu, čime je druga osoba stekla pravo koristiti stvar i ubirati njene plodove, iako nije vlasnik stvari.

31. Stoga kako plodouživanje ne može biti darovano, niti se može opozvati, već kao osobna služnost može se uspostaviti u korist određene osobe i prestati samo na način predviđen gore citiranim odredbama ZV-a, jasno je da nije osnovan podredni tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude.

32. Analizom svih provedenih dokaza sud smatra da su utvrđene sve ključne i relevantne činjenice koje dokazuju da glavni i podredni tužbeni zahjtev tužiteljice nije osnovan, a u tom smislu nije bilo potrebe posebno cijeniti utvrđenja iz parničnog postupka P- 123/2024 koji prileži spisu, obzirom da utvrđenja iz tog spisa nisu od relevantnog značaja za ovaj konkretni postupak, uvažavajući sve već obrazloženo.

33. Sud na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, odlučio kao u izreci presude.

34. Odluka o troškovima je izostala jer tuženik koji je u cijelosti uspio u postupku nije zatražio parnični trošak od tužiteljice.

U Trogiru, 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- spis, ovdje