REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-35/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu u parničnom predmetu tužiteljice NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku iz Požege, protiv tuženika HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, 20.travnaj 2026., nakon održane i dovršene glavne javne rasprave, u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 14.svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Tužiteljica NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je bez pravnog učinka i ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 30. kolovoza 2010. i ovjeren pred Općinskim sudom u Požegi dana 20. rujna 2010. pod brojem R2-85/2010 između HR (ranije LR) kao davatelja uzdržavanja te DR i VR kao primatelja uzdržavanja.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretnini – suvlasničkom dijelu od ½ na k. č. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor u površini od 4 a 63 m²m koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] – provedene rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Požegi posl. br. Z-1722/2020 temeljem prijedloga zaprimljenog 28. travnja 2020., te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.",

kao i s alternativnim tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 30. kolovoza 2010. i ovjeren pred Općinskim sudom u Požegi dana 20. rujna 2010. pod brojem R2- 85/2010 između HR (ranije LR) kao davatelja uzdržavanja te DR i VR kao primatelja uzdržavanja. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretnini – suvlasničkom dijelu od ½ na k. č. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor u površini od 4 a 63 m²m koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] – provedene rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Požegi posl. br. Z-1722/2020 temeljem prijedloga zaprimljenog 28. travnja 2020., te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja."

II Nalaže se tužiteljici NR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 1.500,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljice VR i NR podnijele su tužbu protiv tuženika HR radi utvrđenja da je ugovor bez učinka zbog nedopuštenosti pobude. U tužbi navode da su VR i JR, u svojstvu primatelja uzdržavanja, dana 30. kolovoza 2010. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanja s tuženikom HR, tada s prezimenom LR, kao davateljem uzdržavanja. Isti ugovor ovjeren je pred Općinskim sudom u Požegi dana 20. rujna 2010. pod brojem R-II-85/2010. Primatelj uzdržavanja BR preminuo je dana 25. siječnja 2020. godine. Zakonskom nasljednicom na pokretninama pok. DR utvrđena je prvotužiteljica, dok je nekretninu u vlasništvu DR – suvlasnički dio od ½ na k. č. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor u površini od 4 a 63 m²m koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] CR stekao pod odgodnim uvjetom u smislu odredbe čl. II. ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tom ugovornom odredbom, a ujedno i izjavom podobnom za upis u zemljišnu knjigu, primatelji uzdržavanja dozvoljavaju da se poslije njihove smrti, a temeljem tog ugovora i uz predočenje smrtnog lista za oba primatelja uzdržavanja, uknjiži pravo vlasništva nekretnina iz čl. I. tog ugovora u korist tuženika kao davatelja uzdržavanja. Iz citirane ugovorne odredbe proizlazi volja stranaka da davatelj uzdržavanja vlasništvo cjelokupne nekretnine stekne tek ispunjenjem odgodnog uvjeta – smrću posljednjeg primatelja uzdržavanja. Razlog za unošenje takve ugovorne odredbe upravo je onemogućavanje stjecanja nekretnine od strane tuženika bez ispunjavanja bitnog elementa ugovora u odnosu na oba primatelja uzdržavanja – uredno izvršavanje obveze davanja uzdržavanja u odnosu na oba primatelja uzdržavanja.

1.1. Tužiteljice ističu da tuženik tijekom cjelokupnog trajanja ugovora o doživotnom uzdržavanju niti u jednom trenutku nije ispunjavao obveze iz predmetnog ugovora. Tako u odnosu na pok. DR tužitelj uopće nije ispunjavao obveze koje proizlaze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, a naročito se to odnosi na nepostupanje tuženika sukladno ugovoru u razdoblju kada je pok. BR zbog zdravstvenih tegoba boravio u bolnici te na kućnoj njezi nakon dolaska iz bolnice. Tuženik primatelje uzdržavanja u tom periodu nije redovito posjećivao, što je već preduvjet da bi uopće faktično mogao izvršavati ugovorom preuzete obveze, a nije primateljima uzdržavanja pripremao dnevne obroke hrane, prao rublje i posteljinu, održavao čistoću njihova stana, plaćao režijske troškove, a niti je zadužio treću osobu da skrbi o potrebama primatelja uzdržavanja. Kako proizlazi iz teksta priloženog ugovora, preduvjet za uredno ispunjavanje obveza tužitelja kao davatelja uzdržavanja je pružanje navedenih usluga primateljima uzdržavanja na adresi njihovog stanovanja, a kako proizlazi da je tužitelj s prebivalištem u [adresa], imenovani je već činjenicom što ne boravi na području Požeštine zauzeo stav o samoj mogućnosti ispunjavanja ugovornih obveza. Nakon smrti DR, tuženik je odbio pružati dužno uzdržavanje VR, ponudivši joj da se ona preseli u Osijek, iako je odredbom čl. I. ugovora o doživotnom uzdržavanju određeno da se uzdržavanje ima davati na adresi prebivališta primatelja uzdržavanja u [adresa]. Tuženik nije organizirao niti skrb ili njegu za VR od strane treće osobe. VR je od 22. travnja 2022. smještena u Domu za starije i nemoćne osobe Požega te do trenutka podnošenja tužbe tuženik nije prema njoj ispunio bilo koju obvezu temeljem predmetnog ugovora.

1.2. Navode da je tuženik je na temelju odredbe čl. I. t. 2. ugovora o doživotnom uzdržavanju bio dužan pružati potrebnu skrb i pomoć primateljima uzdržavanja na njihovoj kućnoj adresi, a ako ne bi primatelj uzdržavanja mogao izvršavati obveze iz ovog ugovora, bio je dužan osigurati za primatelje uzdržavanja pomoć druge osobe ili pak smjestiti primatelje uzdržavanja u dom te svojim novčanim sredstvima doplaćivati troškove tog smještaja. Ništa od navedenog tuženik nije poduzeo u odnosu na primatelje uzdržavanja. Jamac platac za financijske obveze prema Domu je drugotužiteljica NR koja, kao stranka ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog s VR NR ima pravni interes isticati ništetnost ugovora koji je tuženik sklopio 2010. godine.

1.3. Ističu da se iz (ne)postupanja tuženika sukladno odredbama ugovora o doživotnom uzdržavanju, koje propuštanje je konstantno, ustrajno i trajno, zaključuje da je isključiva pobuda tuženika za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju bila besplatno stjecanje nekretnine u vlasništvu primatelja uzdržavanja. Da je tako proizlazi i iz postupanja tužitelja nakon smrti DR kao primatelja uzdržavanja koji je u cijelosti zanemario obvezu pružanja uzdržavanja na temelju ugovora u odnosu na VR dok je protivno volji stranaka iz ugovora, temeljem istog ugovora zatražio uknjižbu prava vlasništva u svoju korist temeljem istog ugovora iako su stvarno postojale pretpostavke udovoljenju prijedlogu za predbilježbu prava vlasništva, jer nije ispunjen odgodni uvjet – ispunjena obveza uzdržavanja u odnosu na VR do njezine smrti. Tužiteljice smatraju da navedeno postupanje dodatno ukazuje na zaključak da je tuženik ugovor o doživotnom uzdržavanju s primateljima uzdržavanja sklopio s nedopuštenom pobudom – namjerom besplatnog stjecanja nekretnine iz ugovora, bez izvršavanja obveze davanja uzdržavanja pa da je stoga bez učinka i ništetan pravni posao – ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren 20. rujna pred naslovljenim sudom pod posl. br. R-II-85/2010. Navode da bi nedopuštena pobuda kod tuženika, da su primatelji uzdržavanja za nju znali, utjecala na njihovu volju na sklapanje predmetnog ugovora.

1.4. Navode da je zbog navedenog ne postupanja tuženika, VR, tada u dobi od 85 godina, bila primorana svakodnevnu pomoć i skrb ugovoriti sa svojom kćerkom, ovdje tužiteljicom NR koja ima pravni interes za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora zbog činjenice da tuženik, u postupku pokrenutom pred istim sudom pod posl. br. P-132/2020 dokazuje ništetnost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između tužiteljica zbog nemoralnosti istog ugovora. Osim utvrđenja da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju bez pravnog učinka i ništetan, tužiteljice od suda traženje udovoljenje i zahtjevu za brisanje upisa prava vlasništva na suvlasničkom dijelu DR u korist tuženika, a koji upis je izvršen temeljem ništetnog pravnog posla.

1.5. Zbog svega navedenoga tužiteljice predlažu da sud donese presudu kom će utvrditi da je bez pravnog učinka i ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 30. kolovoza 2010. i ovjeren pred Općinskim sudom u Požegi dana 20. rujna 2010. pod brojem R-II-85/2010 između HR (ranije LR) kao davatelja uzdržavanja te DR i VR kao primatelja uzdržavanja te naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretnini – suvlasničkom dijelu od ½ na k. č. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor u površini od 4 a 63 m²m koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] – provedene rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Požegi posl. br. Z-1722/2020 temeljem prijedloga zaprimljenog 28. travnja 2020., te da naloži uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na NR koja nije aktivno legitimirana zahtijevati utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koji ugovor je sklopljen između tuženika kao davatelja uzdržavanja te VR i DR kao primatelja uzdržavanja. Tuženik smatra da NR nije dokazala da ima pravni interes za utvrđenjem ništetnosti predmetnog ugovora jer u tužbi navodi kako je jamac platac za financijske obveze prema Domu za starije i nemoćne osobe Požega, a u kojem domu boravi VR. Napominje kako NR nije niti suvlasnica nekretnine koja je predmet Ugovora o doživotnom osiguranju, pa da stoga nema pravni interes za utvrđenjem ništetnosti.

2.1. U konkretnom slučaju NR osporava valjanost ugovora sklopljenog između dviju fizičkih osoba, kojima se uređuju njihovi međusobni odnosi privatnopravne naravi. S obzirom da navedeni ugovorni odnos ni na koji način ne utječe na njen interes, jer je ona suvlasnički dio koji je stekla od VR na temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju solemniziranog po javnom bilježniku Alemku Gajski iz Zagreba poslovni broj: Ov-3106/2020 od 12.03.2020. kasnije darovala ĆR. Pozivanje na to da je ona jamac platac za financijske obveze prema Domu za starije i nemoćne osobe Požega, a što i je njena obveza prema Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, nije dostatno da bi se NR mogla smatrati zainteresiranom osobom u konkretnom slučaju.

2.2. Tuženik također navodi da NR nije aktivno legitimirana u predmetnom postupku jer se Izjavom od 20.kolovoza 2018. godine, ovjerenom kod javnog bilježnika Mladena Bureca pod brojem Ov-11023/2018, odrekla nasljednog prava na nekretninama JR i VR u korist tužitelja KR pod uvjetima koji su dogovoreni sklopljenim ugovorom između VR i FR s HR.

2.3. Tuženik ističe da NR nije aktivno legitimirana zahtijevati utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju u dijelu koji se odnosi na DR. jer pokojni BR nikada nije dovodio u pitanje pravnu valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju kao ni ispunjenje obveza iz predmetnog ugovora. Nije sporno da je između tuženika, kao davatelja uzdržavanja, te VR i pokojnog FR, kao primatelja uzdržavanja, dana 30.kolovoza 2010. godine sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tužitelj je i prije i nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju izvršavao sve svoje obveze prema primateljima uzdržavanja. Stoga pogrešno tužiteljice navode da tuženik niti u jednom trenutku nije ispunjavao svoje obveze iz ugovora te da nije posjećivao pokojnog FR u bolnici kao ni svoju VR. Tuženik je propustio izvršiti zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama jer je smatrao da obzirom na svoje odnose sa primateljima uzdržavanja, koji su mu djed i baka, nije bilo niti potrebe da se ugovor zabilježi u zemljišnim knjigama. Nakon smrti FR **.**.2020. pojavila se i NR koja je majka tužitelja i kćerka VR i pokojnog FR, a koja do tada više godina nije imala bilo kakav kontakt sa tuženikom i svojim roditeljima te je sa svojom majkom VR **.**.2020. sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju iako su obje znale da postoji Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kao i da tuženik svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju ispunjava i da je ispunio i sve svoje obveze i prema pokojnom FR, koji nije kao, niti VR, imao nikakvih primjedbi na ispunjavanje obveza tuženika prema njima kao primateljima uzdržavanja. Tužitelj je slučajno dana 12.svibnja 2020. godine izvršio uvid u zemljišne knjige i utvrdio da je na suvlasničkom dijelu VR na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju solemniziranog po javnom bilježniku Alemku Gajski iz Zagreba poslovni broj: Ov 3106/2020 od 12. ožujka 2020. godine izvršena uknjižba prava vlasništva u korist NR.

2.4.Tuženik ističe da su ga baka VR i djed pokojni BR, prihvatili sa 6 mjeseci i odgojili. Tuženik je izvršavao svoje obveze iz ugovora na način da je stalno pomagao baki i djedu, pomagao im je oko kuće i u svakodnevnim poslovima, posjećivao je djeda u bolnici. Točno je da se tuženik odselio u Osijek, no i tada je tuženik redovito posjećivao baku i djeda. Nakon smrti DR, pojavila se NR, majka tuženika i prilikom jedne posjete svojoj majci VR, tuženiku je rečeno da više ne dolazi, a sljedeći put tuženika nisu niti pustili u dvorište kuće iako se njegove privatne stvari još ondje nalaze. Nadalje, tuženik nije više mogao ni telefonskim putem doći do bake jer bi mu svaki put poklopila slušalicu. Stoga tuženik, nakon smrti DR i nakon sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između maje i bake, nije niti mogao doći do bake i nije mogao brinuti o njoj.

2.5.Tuženik ističe kako tvrdnja da tuženik ne ispunjava obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa da je taj ugovor iz tog razloga ništetan, nije od utjecaja za predmetni postupak jer je neispunjenje obveze razlog raskida, a ne ništetnosti ugovora. Odredbom članka 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. Nadalje ističe kako tužiteljice u tužbi navode da se iz njegovog nepostupanja sukladno odredbama ugovora o doživotnom uzdržavanju da zaključiti da je njegova isključiva pobuda bila besplatno stjecanje nekretnine u vlasništvu primatelja uzdržavanja. Odredbom članka 273. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Tuženik ističe da u predmetnom slučaju nije bilo nedopuštene pobude jer je s bakom i djedom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, a kojim ugovorom je prijenos imovine primatelja uzdržavanja na davatelja uzdržavanja, ovdje tuženika, odgođen do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Nakon sklapanja predmetnog ugovora nije izvršio niti zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama jer je smatrao da obzirom na svoje odnose s primateljima uzdržavanja, koji su mu djed i baka, nije bilo niti potrebe da se ugovor zabilježi u zemljišnim knjigama. Tuženik ističe da je primarna pobuda primatelja uzdržavanja i cilj samog ugovora o doživotnom uzdržavanju da primatelj za sebe osigura potrebnu skrb, a da tu skrb davatelj uzdržavanja ugovara uz određenu naplatu. Nije stoga jasno iz kojeg bi razloga postojala nedopuštena pobuda kod tuženika pogotovo što je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom i niti jedna od stranki ugovora nije tražila raskid predmetnog ugovora zbog neispunjenja ugovorenih obveza. Slijedom prethodno navedenog, ne može se smatrati da je isključiva pobuda tuženika bila stjecanje nekretnine. Tuženik je nakon smrti FR temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju stekao određenu imovinu jer je to i svrha ugovora o doživotnom uzdržavanju. Stoga je tuženik sukladno ugovornim odredbama izvršio uknjižbu prava vlasništva na 1/2 dijela nekretnine, a koji dio je bio u suvlasništvu pokojnog FR. Tuženik je pomagao svojoj baki i djedu, no nakon sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između VR i NR tuženik nije više mogao doći do bake VR, a i obveza NR sukladno ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju je bila skrbiti o VR. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obveže tužitelje na podmirenje troškova postupka sa zakonskom kamatom koja teče od donošenja presude pa do isplate.

3. Podneskom od 13.ožujka 2026. tužiteljice navode da su ispunjene sve pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, pri čemu se ističe kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 579. ZOO-a jedinstveni ugovor kojim davatelj uzdržavanja preuzima nedjeljivu obvezu doživotno uzdržavati obje ugovorne strane, što nedvojbeno proizlazi i iz sadržaja predmetnog ugovora, pa je stoga prvotužiteljica u svojstvu primateljice uzdržavanja podnijela i alternativni tužbeni zahtjev na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju – ako sud ne prihvati utvrđenim okolnosti na temelju kojih proizlazi zaključak da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju bez učinka zbog nedopuštenosti pobude – te predlaže sudu usvoji tužbeni zahtjev i donese presudu kojom će raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 30. kolovoza 2010. i ovjeren pred Općinskim sudom u Požegi dana 20. rujna 2010. pod brojem R2-85/2010 između HR (ranije LR) kao davatelja uzdržavanja te DR i VR kao primatelja uzdržavanja.

4.Tuženik u podnesku od 5.lipnja 2024. navodi da odredbom članka 579. Zakona o obveznim odnosima nije određeno da je ugovor o doživotnom uzdržavanju jedinstveni ugovor. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 30. kolovoza 2010. godine su primatelji uzdržavanja ugovorili sa davateljem uzdržavanja da će ih on uzdržavati na način kako je to uređeno pod točkom I 2., a primatelji uzdržavanja će davatelju uzdržavanja ovdje tuženiku dopustiti prijenos prava vlasništva svaki na svojem suvlasničkom dijelu nakon njihove smrti. Svaki od primatelja uzdržavanja je samostalno raspolagao svojim suvlasničkim udjelom. Tuženik je ugovorom preuzeo obvezu da će skrbiti o primateljima uzdržavanja na način da će im za sada prema njihovim zahtjevima pomagati u njihovom svakodnevnom životu. Kada primatelji uzdržavanja zbog bolesti ili nemoći ne budu mogli sami brinuti o svojim svakodnevnim životnim potrebama davatelj uzdržavanja obvezuje se za njih pripremati dnevne obroke hrane, prati rublje i posteljinu, održavati čistoću njihovog stana, redovno plaćati sve režije novcem primatelja uzdržavanja, a ukoliko oni to svojim prihodima ne bi mogli podmirivati davatelj će doplaćivati potrebne iznose za tu svrhu. Osim toga davatelj uzdržavanja će se brinuti o nabavci odjeće, obuće i drugih potrepština, te će voditi brigu o zdravstvenom stanju primatelja uzdržavanja na način da će im omogućiti redovne liječničke kontrole po preporuci liječnika i nabavljati lijekove, te im po potrebi omogućiti liječenje u zdravstvenoj ustanovi. Iz navedenog je vidljivo da je tuženik trebao svoje obveze prema primateljima uzdržavanja obavljati na način da se brine o njihovom svakodnevnom životu, a tek kada to primatelji uzdržavanja ne budu mogli sami obavljati dužan im je pripremati hranu, voditi brigu o održavanju stana, odjeći obući i zdravstvenom stanju. Tuženik je od sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 2010. godine živio s VR i FR u zajedničkom kućanstvu. Nakon sklapanja braka sa suprugom ČR su svi živjeli u kućanstvu do 2016. godine kada se odselio u Osijek. Nakon preseljenja u Osijek bio je u redovnom kontaktu sa primateljima uzdržavanja i dolazio 2-3 puta mjesečno preko vikenda nekada na jedan dan, a nekada od petka do nedjelje. Kada je dolazio za vikend u [adresa] obavljao je sve one poslove koje su se primatelji uzdržavanja i on dogovorili i koji su bili potrebni. Tako je tuženik održavao dvorište, kuću, pomagao u poslovima oko vrta, obavljao svinjokolju, brinuo se oko pripremanja zimnice, nabavke. U to vrijeme primatelji uzdržavanja su bili pokretni i mogli su obavljati sve poslove u kućanstvu tako da im nije niti trebala bilo kakva pomoć u kućanstvu. BR je bio pokretan i obavljao je sve svakodnevne aktivnosti sve do odlaska u bolnicu. Tuženik je za vrijeme dok je BR bio u bolnici dolazio više puta kod njega u bolnicu i pri tome mu osigurao sve ono što mu je trebalo. Obzirom na sadržaj obveze koju je tuženik kao davatelj uzdržavanja imao prema primateljima uzdržavanja on je sve svoje obveze u odnosu na FR obavljao do njegove smrti u cijelosti. VR je nakon smrti FR odbila ponudu tuženika da se preseli kod njega u Osijek i tamo živi, gdje bi joj on pružao pomoć koju je ona trebala te je odlučila da će s NR sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju što su njih dvije i učinile i odbijala je bilo kakvu pomoć i komunikaciju sa tuženikom, te mu je čak onemogućila i ulazak u kuću kad je on u dva navrata došao do kuće. Stoga nije tuženik taj koji je prekršio odredbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju, već VR koja mu nije dopustila da ispunjava obveze iz ugovora. Zbog navedenog razloga se ne može pozivati na činjenicu da tuženik nije ispunjavao svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

5. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Dušanu Mamuli od 14.listopada 2024. utvrđeno je da je kod VR, tada u dobi od 90 godina, utvrđen organski psihosindrom(demencija) težeg stupnja. Opće tjelesno stanje je također bilo narušeno te joj je u svim aktivnostima bila potrebna tuđa njega i pomoć. Vještak je naveo da se bolest pojavila prije dvije i pol godine i imala je postupni tijek. Na dan vještačenja stanje je bilo trajno .Vještak je naveo da je VR bila parnično(poslovno) sposobna 23.siječnja 2023. kada je izdala punomoć odvjetniku, a obzirom na tijek organskog psihosindroma je tijekom 2024. godine postala teže dementna te više nije bila raspravno (poslovno) sposobna.

6. Budući je tužiteljica VR umrla **.**.2025.ovaj postupak je prekinut, a u ostavinskom postupku su njenim nasljednicima proglašeni njena kći NR i unuk SR. NR je preuzela postupak, dok je SR obavijestio sud da ne želi preuzeti ovaj postupak.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju iza pok. DR broj O-94/2020 od 5.lipnja 2020., u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 30.kolovoza 2020., u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 12.ožujka 2020., u potvrdu Doma za starije i nemoćne osobe Požega od 25.siječnja 2023., u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u izjavu NR i ĆR od 20.kolovoza 2018., pročitao je iskaze svjedoka RR, ŽR, ŠR, NRL, ČR koji su saslušani na glavnoj raspravi održanoj 11.rujna 2024., izvršio je uvid u medicinsko vještačenje dr.Dušana Mamule od 14.listopada 2024., pročitao je zapisnik o saslušanja medicinskog vještaka dr.Dušana Mamule od 30.siječnja 2025., izvršen je uvid u Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 22.travnja 2022., u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2226/2023-2 od 13.rujna 2023., u rješenje VSRH broj Revd-5455/2025-2 od 25.ožujka 2026., saslušao je stranke u svrhu dokazivanja, izvršio je uvid u spis ovoga suda broj P-132/2020, te u sve priloge i podneske u spisu.

8. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužbe i tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i alternativni tužbeni zahtjev, neosnovani

9. Provedenim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik od najranijeg djetinjstva živio u [adresa] s djedom i bakom JR i VR, koji su mu bili kao otac i majka, dok je njegova majka NR živjela u [adresa].

10. Dana **.**.2010. BR i OR su kao primatelji uzdržavanja zaključili sa svojim unukom GR (sada BR), kao davateljem uzdržavanja, ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim mu daju u vlasništvo poslije svoje smrti nekretnine koje u naravi predstavljaju obiteljsku kuću u [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica], koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sastoji e od k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvor od 4a 63m2, pravo na korištenje grobnog mjesta na groblju u Kuzmici te svu svoju pokretnu imovinu i ušteđevinu, koja će se u času smrti naći u njihovom vlasništvu i posjedu. CR se obvezao skrbiti za primatelje uzdržavanja na način da će im prema njihovim zahtjevima pomagati u njihovom svakodnevnom životu, kada to ne budu mogli zbog bolesti i nemoći pripremati im hranu, prati rublje, održavati čistoću stana, plaćati sve režije novcem primatelja uzdržavanja, doplaćivati potrebne iznose ako to oni ne bi mogli podmiriti svoji prihodima, brinuti o nabavci odjeće, obuće i svih drugih potrepština, voditi brigu o njihovom zdravstvenom stanju, omogućiti im redovne liječničke kontrole, nabavljati lijekove te im omogućiti liječenje u zdravstvenoj ustanovi, a sve to u njihovoj kući u [adresa], a ukoliko sam ne bi mogao izvršavati obveze osigurati pomoć druge osobe ili primatelje uzdržavanja smjestiti u dom za stare i nemoćne uz obvezu da će svojim novčanim sredstvima doplaćivati troškove toga smještaja ukoliko to primatelji ne budu mogli podmirivati svojim novčanim sredstvima. Kada primatelji umru obvezao se sahraniti ih po mjesnim i kršćanskim običajima o svom trošku.

11. NR i njen sin ĐR su 20.kolovoza 2018. potpisali izjavu kojom se odriču nasljednog prava na nekretnini OR i DR pod uvjetima dogovorenim sklopljenim ugovorom između OR i DR s HR.

12. Nakon smrti DR, koji je umro **.**.2020., VR je 12.ožujka 2020. sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa svojom kćeri NR kojom joj ostavlja svoj suvlasnički dio na obiteljskoj kući u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvor od 4a 63m2, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a NR se obvezala svoju majku VR uzdržavati do kraja njezinog života. Navedeni ugovor predan je na provedbu u zemljišnim knjigama 13.ožujka 2020., a NR je stečeni suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini darovala svome sinu ĆR **.**.2020.

13. Županijski sud u Zagrebu je presudom broj Gž-2226-2023-2 od 13.rujna 2023. odbio žalbu HR kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-132/2020-18 od 3.travnja 2023. kojom je odbijena tužba i tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 12.ožujka 2020., sklopljen između VR kao primateljice uzdržavanja i NR kao davateljice uzdržavanja.

14. Uvidom u povijesni prikaz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da CR nije nakon sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju izvršio zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama te je po mišljenju suda osnovan njegov navod da to nije učinio jer je smatrao da obzirom na svoje odnose sa primateljima uzdržavanja, koji su mu djed i baka, nije bilo niti potrebe da se ugovor zabilježi u zemljišnim knjigama. Budući je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom i niti jedna od stranki ugovora nije tražila raskid predmetnog ugovora zbog neispunjenja ugovorenih obveza, a NR je također imala saznanja o postojanju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30.kolovoza 2010. godine jer je dana 20.kolovoza 2018. godine kod javnog bilježnika Mladena Burec pod brojem Ov-11023/2018 dala izjavu kojom izjavljuje da se odriče nasljednog prava na nekretninama JR i VR u korist tužitelja KR pod uvjetima koji su dogovoreni sklopljenim ugovorom između VR i FR sa KR, po mišljenju suda nedvojbeno je utvrđeno da 2018.godine, odnosno osam godina nakon sklapanja predmetnog ugovora niti VR i BR niti NR BR nisu imali ništa protiv navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s HR niti su imali primjedbi na ispunjavanje istoga.

15. Tužiteljica NR iskazala je u svrhu dokazivanja da se ona brinula o svom ocu DR kada se razbolio 2019.godine. Obavijestila je HR da mu je djed u bolnici i od tada je dolazila u [adresa], ostala tjedan, dva te se vraćala u Zagreb i ponovno dolazila ovdje brinuti o roditeljima. Vozila je majku kod oca u bolnicu. Otac je bio u bolnici u dva navrata i to od kraja listopada 2019. do 25.siječnja 2020. kada je preminuo. Nakon smrti se brinula o mami. Dolazila je iz Zagreba i angažirala je ženu koja je vodila brigu o mami dok je ona bila u Zagrebu, a kasnije, kada se mama razboljela, smjestila ju je u Dom za koji joj je i doplaćivala. Cijena Doma je bila oko 725,00 eura, a ona je od toga plaćala oko 200,00 eura. Mama je u domu bila pune 3 godine. Kada se otac razbolio HR je kod njega bio u posjeti 2 puta. Kada je za Božić došao kući iz bolnice Tomislav došao s djecom da ga vide. Nakon toga je došao na njegovu sahranu. Ne zna kako je bilo prije toga jer roditelji nisu bili boležljivi. Nakon smrti njenog oca ima saznanja da je HR bio jedan puta i to je došao uzeti zimske gume za auto. Bila je prisutna kada je otac tražio HR da plati ženu koja će voditi brigu o njima jer oni to ne mogu više sami, to je bilo za Božić prije očeve smrti. HR je rekao da to ne može plaćati jer ima obitelj. Nema saznanja da je HR odbio što učiniti odnosno pomoći svome djedu i baki kada su to tražili od njega. U zadnjih 10 do 15 godina dolazila je kod svojih roditelja, ali više ne zna koliko često. Roditelji su živjeli sami. HR je živio s njima dok se nije zaposlio, a kada se zaposlio odselio je u Osijek. Kada bi dolazila iz Zagreba kod svojih roditelja napravila bi sve što je bilo potrebno, odnosno ono što oni nisu mogli sami. Oprala bi prozore i zavjese i drugo što bi rekli. Mirovinu je imao samo njen otac i ne zna točno koliko je ona iznosila. Na pitanje tko je roditeljima pomagao oko okućnice, zimnice, svinjokolje odgovorila je da je mama imala bratića u [adresa] i on im je dolazio pomagati, ali je ona bila u Zagrebu i ne zna tko im je dolazio. HR je od 1.godine života do dana zapošljavanja živio kod djeda i bake. HR su uzdržavali djed i baka do završetka srednje škole, a za vrijeme fakulteta stanovao je u njenom dvosobnom stanu te je imao jednog podstanara koji mu je plaćao najamninu.

16. Tuženik CR iskazao je u svrhu dokazivanja da je rođen 1979.godine u Zagrebu i nakon 6 mjeseci majka NR je shvatila da ne može voditi brigu o njemu te ga je dovela kod djeda i bake JR i VR s kojima je živio do 1985.godine tj. do početka škole. Za to vrijeme su ga baka i djed uzdržavali. 1985.godine kada ga je majka odvela u Zagreb gdje je išao u 1. i 2. razred, a nakon dvije godine ga je vratila u [adresa] baki i djedu te je kod njih bio sve do završetka srednje škole Oni su ga uzdržavali, djed je išao na roditeljske sastanke. Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na studij i živio je u majčinom stanu s cimerom, a nakon završetka fakulteta vratio se u [adresa] djedu i baki i s njima je živio do 2016.godine. Oženio se 2014. godine te je sa suprugom živio kod bake i djeda do 2016. godine kada je u Osijeku dobio posao. 2010. godine je s djedom i bakom zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Prije nego što se zaposlio djed i baka su ga uzdržavali, a on im je u svemu pomagao. Čistio je kuću, kuhao je s njima paradajz, radio je na kolinju i drugo, a nakon što se zaposlio i odselio u Osijek dolazio je u [adresa] kada god je mogao i to sa suprugom i djecom ili sam s djecom. Nekada je uzimao i slobodne dane, ako bi bilo potrebno da bi im pomogao. Kada bi došao u [adresa] radio je sve što je bilo potrebno, farbao je prozore, radio je u vrtu, a budući radi posao u kojemu ima dosta slobodnih dana i godišnjeg odmora, obično bi dolazio petkom i ostajao do nedjelje svaki drugi vikend, po potrebi, kada su oni rekli da treba nešto napraviti. Ne zna je li njegova majka dolazila jer s njom nije u dobrim odnosima i djed i baka su izbjegavali da se njih dvoje susreće. Godine 2019. bio je s obitelji u [adresa] za Božić i tada je djed došao iz bolnice i bio je slab i loše je izgledao. Bilo mu ga je jako žao jer su mu djed i baka zapravo bili kao otac i majka. Nakon njegove smrti je dva puta dolazio u [adresa]. Prvi puta je došao po ljetne gume, a kada je drugi puta došao baka i majka su mu rekli da on tu nema što tražiti. Kada bih baku pokušao nazvati telefonom ona bi mu spuštala slušalicu. Baka je prestala s njim komunicirati nakon djedove smrti. Na dan djedove sahrane uhvatile su ga baka i majka i baka je rekla da ona želi raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je to sve njezino i da će ona odlučit kome će to sve ostaviti poslije svoje smrti. Nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju pa do 2019.godine baka i djed su se dobro držali. Mogli su sve obavljati sami, osim što je djedu išao po lijekove pomagao im je u obavljanju fizičkih poslova, dok su redovne poslove mogli obavljati sami. Nudio im je i financijsku pomoć međutim oni su rekli neka čuva za svoju obitelj. Zaposlio se 2003.godine u Osijeku te je od tada dva dana bio u Osijeku, jedan dan u [adresa] i tako naizmjenice. 2014.godine se oženio i od tada su živjeli u [adresa] do 2016. kada je supruga dobila posao u Osijeku te su tada preselili u Osijek. 13 godina je putovao na relaciji [adresa]

– Osijek. Kada je djed završio u bolnici 2019.godine nastala je potreba pomaganja djedu i baki. Baku je zvao da doseli k njima u Osijek i da živi s njima međutim ona nije htjela i rekla je da će ostati u svom. Tada je bez problema mogao uzdržavati baku i djeda. U [adresa] je bio 2019. za Božić, a još je 2 ili 3 puta bio s bakom u bolnici. Posjećivao je djeda u bolnici i to mu je bilo jako teško jer mu je on bio kao otac, a propadao mu je pred očima i to mu je bilo teško gledati. Prije i u vrijeme djedove smrti baka je normalo funkcionirala, ali u siječnju 2020.godine, nakon djedove smrti, stanje joj se pogoršalo. Na dan djedove sahrane došlo je do sukoba između njega i bake te majke. Nekoliko dana nakon sahrane nazvao je baku i rekao joj da će doći po gume što je i učinio i sve je bilo u redu, razgovarali, nudila ga je ručkom, popili su kavu, pitao ju je treba li joj što pomoći, a rekla mu je da ne treba. Za mjesec dana, kada joj je rekao da će doći rekla mu je da dođe i da nema problema, ali kada je došao našao je zaključana vrata i baka i gospođa VR (njegova majka) su mu rekle da on tu nema što tražiti. Njegove stvari su i dalje ostale u toj kući i on ne želi dolaziti u sukob sa gđom VR pa tamo ne odlazi. Nakon toga je baku pokušao nekoliko puta nazvati međutim kada bi ona čula njegov glas spuštala bi slušalicu. Zna da je baka bila smještena u Dom, a sa suprugom i djecom kod nje je bio 4 puta. Tek je na sudu od gđe VR čuo da je ona doplaćivala za Dom. Djed i baka nisu imali primjedbi na njegovu pomoć. Njegov odnos s djedom i bakom je bio kao odnos s ocem i majkom. Kad je djed umro, baka je pila lijekove, ali njezino zdravstveno stanje je bilo takvo da je mogla sve sama. U razdoblju od kada je nakon djedove smrti došao po gume pa sljedećih mjesec dana, kada više nije mogao ući u kuću, s bakom je razgovarao telefonom gotovo svakodnevno. Ona nije imala nikakvih zahtjeva prema njemu da joj treba nešto napraviti.

17. U odnosu na ugovor o doživotnom uzdržavanjem u dijelu koji se odnosi na VR kao primateljicu uzdržavanja, VR je nakon smrti DR **.**.2020. sklopila s NR kao davateljicom uzdržavanja Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim je svoj suvlasnički dio na obiteljskoj kući u [adresa] , sagrađenj na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u površini od 463 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji ugovor je u međuvremenu i proveden u zemljišnim knjigama, te je tužiteljica NR navedeni suvlasnički dio darovala svome sinu ĆR.

18. Budući je VR s NR **.**.2020. sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je na provedbu u zemljišnim knjigama predan 13.ožujka 2020. te je 21.srpnja 2020. suvlasnički dio nekretnine koju je stekla od VR na temelju navedenog ugovora, darovala svome sinu ĆR, očigledno je da su se tada stekli uvjeti da se CR upiše vlasnikom na suvlasničko dijelu iste nekretnine koji je stekao od pok. JR CR na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30.kolovoza 2010. jer tada više nije bio uvjet za uknjižbu vlasništva smrt VR, nego samo DR čije suvlasnički dio je prešao u vlasništvo HR.

19. Po mišljenju suda u ovome postupku nedvojbeno je utvrđeno da tuženi CR nije sa svojim djedom UR i bakom VR sklopio Ugovor o doživotno uzdržavanju od 30.kolovoza 2010. s nikakvom nedopuštenom pobudom, nego su navedenim ugovorom baka i djed željeli svoju imovinu ostaviti svome unuku koji je cijelo svoje djetinjstvo proveo s njima i o kome su sve to vrijeme vodili brigu umjesto njihove kćeri NR, njegove majke, koji ih je volio kao da su mu roditelji i o kojima je imao želju voditi brigu kad to oni više ne budu mogli sami, ali je nakon djedove smrti, njegova majka, koja je prije toga rijetko dolazila u [adresa], preuzela brigu o svojoj majci VR te je VR nakon smrti DR odbijala pomoć unuka CR, a sa kćeri NR zaključila je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim joj je dala svoj suvlasnički dio na kući u [adresa].

20. Iz navedenoga, po mišljenju suda nedvojbeno proizlazi da nije osnovan zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je bez pravnog učinka i ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju od 30.kolovoza 2010 koji je sklopljen između DR i VR kao primatelja uzdržavanja te HR (ranije GR) kao davatelja uzdržavanja.

21. Naime navedeni ugovor sastavljen je u pisanom obliku te ovjeren od strane suca nadležnog suda dana 20.rujna 2010.,pod poslovnim brojem R-II-85/2010, a nitko ne osporava da su primatelji uzdržavanja u trenutku potpisivanja bili sposobni razumno rasuđivati, ugovor ima element neizvjesnosti jer je BR umro 10 godina nakon zaključivanja ugovora, a navodi tužiteljice da tuženik nije izvršavao obveze iz ugovora nije razlog za ništetnost ugovora.

22. Nije osnovan niti zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 30.kolovoza 2010. i ovjeren pred Općinskim sudom u Požegi dana 20. rujna 2010. pod brojem R-II-85/2010 između HR (ranije LR) kao davatelja uzdržavanja te DR i VR kao primatelja uzdržavanja.

23. Od zaključenja navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju 2010. do smrti DR, primatelja uzdržavanja, isti nije pokretao postupak radi raskida navedenog ugovora zbog neizvršavanja obveza iz ugovora od strane HR, davatelja uzdržavanja, a iz iskaza saslušanog svjedoka ŠR , susjeda JR i VR, proizlazi da mu JR i VR nisu nikada govorili da nisu zadovoljni Tomislavovim odnosom prema njima nego da su naprotiv HR uvijek hvalili i vidjeli sve u njemu, kao i da je osobno vidio kako im HR pomaže.

24. Osim toga niti iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka ne proizlazi da tuženik nije ispunjavao svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju prema DR. Naime, svjedokinja IR iskazuje ono što je čula od VR, a da je u njenu kuću počela dolaziti godinu dana prije smrti DR te da je VR upoznala pet godina prije saslušanja na ročištu koje je održano 11.rujna 2024., što znači krajem 2019. i da su JR i VR tada bili stari i bolesni, ali pokretni te da su sve samostalno obavljali oko higijene i pripreme obroka.

25. Budući je provedenim postupkom nedvojbeno utvrđeno da su tužiteljica NR i njen sin tuženi CR u lošim odnosima te da je tuženik veliki dio svog djetinjstva proveo sa svojim djedom i bakom JR i VR, koji su mu bili kao otac i majka, jasno je da su iz tog razloga djed i baka s njim zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim su mu ostavili svoju imovinu. Za vrijeme života djeda DR CR je dolazio u [adresa] djedu i baki u posjete, pomagao im je u obavljanu određenih poslova (rad u vrtu, kolinje i slično), donosio je djedu lijekove te je očigledno da nitko nije imao primjedbi na njegovo ponašanje, odnosno djed i baka nisu smatrali da on ne ispunjava svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

25.1. Za života DR su NR i njen sin ĐR kod Javnog bilježnik ovjerili svoje izjave kojim su suglasni sa sklopljenim ugovorom između VR i DR s HR. Da su se tada JR i VR žalili da HR nije ispunjavao navedeni ugovor NR i ĐR sigurno ne bi potpisali takve izjave 2018., osam godina nakon njegovog sklapanja.

26. Zbog svega navedenoga sud je tužiteljicu odbio s postavljenim tužbeni zahtjevom i s alternativno postavljenim tužbenim zahtjevom.

27. Budući je sud tužiteljicu odbio s tužbenim zahtjevom te s alternativnim tužbenim zahtjevom te je stoga sud tužiteljici na temelju odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14.-OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), naložio da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, koji trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu (200,00 EUR), sastav podneska od 5.lipnja 2024.(200,00 EUR), zastupanje na ročištima održanima 4.lipnja 2024., 11.rujna 2024., 30.siječnja 2025. i 20.travnja 2026.(4x200,00 EUR), sve s PDV-om (300,00 EUR).

28. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 14.svibnja 2026.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Ivan Bošković, odvjetnik, Požega

2. Mijo Kladarić, odvjetnik, Slavonski Brod