REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1660/2020-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja HĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. OIB 02535697732 isplatiti tužitelju HĆ OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.011,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 15,86 EUR počevši od 27.10.2008.

- na iznos od 0,32 EUR počevši od 30.11.2008.

- na iznos od 9,39 EUR počevši od 29.12.2008.

- na iznos od 15,28 EUR počevši od 26.01.2009.

- na iznos od 17,38 EUR počevši od 26.02.2009.

- na iznos od 12,49 EUR počevši od 26.03.2009.

- na iznos od 13,39 EUR počevši od 27.04.2009.

- na iznos od 8,70 EUR počevši od 26.05.2009.

- na iznos od 10,19 EUR počevši od 26.06.2009.

- na iznos od 8,86 EUR počevši od 27.07.2009.

- na iznos od 9,55 EUR počevši od 26.08.2009.

- na iznos od 9,12 EUR počevši od 29.09.2009.

- na iznos od 7,41 EUR počevši od 26.10.2009.

- na iznos od 10,49 EUR počevši od 26.11.2009.

- na iznos od 12,89 EUR počevši od 28.12.2009.

- na iznos od 15,31 EUR počevši od 26.01.2010.

- na iznos od 16,32 EUR počevši od 26.02.2010.

- na iznos od 21,19 EUR počevši od 26.03.2010.

- na iznos od 19,98 EUR počevši od 26.04.2010.

- na iznos od 21,94 EUR počevši od 26.05.2010.

- na iznos od 30,74 EUR počevši od 28.06.2010.

- na iznos od 33,83 EUR počevši od 27.06.2010.

- na iznos od 43,21 EUR počevši od 26.08.2010.

- na iznos od 41,77 EUR počevši od 27.09.2010

- na iznos od 34,76 EUR počevši od 26.10.2010.

- na iznos od 42,34 EUR počevši od 26.11.2010.

- na iznos od 55,53 EUR počevši od 27.12.2010.

- na iznos od 48,02 EUR počevši od 25.01.2011.

- na iznos od 53,74 EUR počevši od 25.02.2011.

- na iznos od 50,44 EUR počevši od 25.03.2011.

- na iznos od 48,52 EUR počevši od 26.04.2011.

- na iznos od 61,07 EUR počevši od 25.05.2011.

- na iznos od 71,43 EUR počevši od 27.06.2011.

- na iznos od 76,77 EUR počevši od 25.07.2011.

- na iznos od 86,33 EUR počevši od 25.08.2011.

- na iznos od 68,05 EUR počevši od 26.09.2011.

- na iznos od 66,20 EUR počevši od 25.10.2011.

- na iznos od 66,67 EUR počevši od 25.11.2011.

- na iznos od 68,61 EUR počevši od 27.12.2011.

- na iznos od 74,04 EUR počevši od 25.01.2012.

- na iznos od 74,99 EUR počevši od 27.02.2012.

- na iznos od 72,86 EUR počevši od 26.03.2012.

- na iznos od 74,17 EUR počevši od 25.04.2012.

- na iznos od 75,63 EUR počevši od 25.05.2012.

- na iznos od 74,12 EUR počevši od 26.06.2012.

- na iznos od 73,00 EUR počevši od 25.07.2012.

- na iznos od 72,49 EUR počevši od 27.08.2012.

- na iznos od 67,84 EUR počevši od 25.09.2012.

- na iznos od 73,11 EUR počevši od 25.10.2012.

- na iznos od 74,26 EUR počevši od 26.11.2012.

- na iznos od 73,02 EUR počevši od 27.12.2012.

- na iznos od 66,94 EUR počevši od 25.01.2013.

- na iznos od 70,34 EUR počevši od 25.02.2013.

- na iznos od 71,65 EUR počevši od 25.03.2013.

- na iznos od 70,03 EUR počevši od 25.04.2013.

- na iznos od 65,34 EUR počevši od 27.05.2013.

- na iznos od 66,84 EUR počevši od 26.06.2013.

- na iznos od 64,49 EUR počevši od 25.07.2013.

- na iznos od 67,17 EUR počevši od 26.08.2013.

- na iznos od 70,71 EUR počevši od 25.09.2013.

- na iznos od 70,94 EUR počevši od 25.10.2013.

- na iznos od 71,60 EUR počevši od 25.11.2013.

- na iznos od 72,52 EUR počevši od 31.12.2013.

pa do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. OIB 02535697732 naknaditi tužitelju HĆ OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 3.140,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od 14. svibnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

r j e š i o  j e

Odbacuje se, kao nedopušten tuženikov prigovor radi prebijanja, istaknut podneskom od 05. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Tužitelj HĆ u ovom parničnom postupku od tuženika Privredne banke Zagreb potražuje vraćanje iznosa koji je tužitelj, u ispunjenju svoje obveze korisnika kredita iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, zaključenog s tuženikom 15. studenog 2006., tuženiku isplatio primjene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a prema utvrđenjima iz kolektivnog spora koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Stoga tužitelj, po provedenom financijskom vještačenju postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom I./ izreke ove presude (list 264-265 spisa).

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da se presuda iz kolektivnog spora radi zaštite interesa potrošača ne može primijeniti na ugovorni odnos između parničnih stranaka iz ugovora o kreditu od 15. studenog 2006., iz razloga što zahtjev koji ističe podnositelj kolektivne tužbe nije identičan zahtjevu tužitelja u ovoj parnici te zbog toga što ugovorne odredbe koje su bile predmet zaštite kolektivnih interesa potrošača i ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka nisu identične. Nadalje tuženik osporava tužitelju status potrošača, navodi da je Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen te da uslijed primjene odredbe o valutnoj klauzuli nije došlo do neravnoteže u odnosu između stranaka na štetu tužitelja, poziva se na odredbu čl. 326. st.2. ZOO te ističe prigovor zastare. Tuženik slijedom izloženoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti i potražuje naknadu troška parničnog postupka.

2.1 U podnesku od 05. prosinca 2021. (list 207-208 spisa) tužitelj ističe prigovor radi prebijanja, kojim predlaže utvrditi da postoji tuženikova tražbina u iznosu od 237,61 EUR (tada 1.790,31 kn), koji obrazlaže navodeći da ako sud nađe osnovanim tužbeni zahtjev po osnovi preplate mjesečnih kreditnih anuiteta s osnove tečajnih razlika kada je tečaj bio viši, da onda prebija potraživanje tužitelja sa svojim potraživanjem izračunatim primjenom nižeg tečaja CHF u odnosu na kunu, u trenucima kada je taj tečaj bio niži.

3. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Aleksanderu Vranku.

4. Po ovako provedenom postupku, ocijenivši izvedene dokaze primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik 15. studenog 2006. zaključili ugovor o kreditu, kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganja stavio iznos od 23.810,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika, važećem na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu) te da je ugovorena otplata kredita u 84 jednaka mjesečna anuiteta, plativo u kunama po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora o kreditu (čl. 6.2 Ugovora o kreditu). Nadalje nije sporno da je tužitelj kredit u cijelosti otplatio te da se visina mjesečnih anuiteta obračunavala kao što je to između stranaka bilo ugovoreno – primjenom valutne klauzule u CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja.

6. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja; konkretno, sporno je ima li tužitelj, kao korisnik kredita iz Ugovora o kreditu zaključenog s tuženikom, status potrošača. Nadalje je sporno primjenjuju li se u ovoj parnici utvrđenja iz parnice koja se vodila radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika potrošačkih kredita s valutnom klauzulom u CHF, na Ugovor o kreditu zaključen između stranaka 15. studenog 2006., kao i može li tužitelj isticati ništetnost budući da je ugovor ispunjen, pri čemu se tuženik poziva na odredbu čl. 326. st.2. ZOO. Isto tako, sporno je uzrokuje li ugovorna odredba o valutnoj klauzuli značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja; visina tužbenog zahtjeva, kao i je li utuženo potraživanje zastarjelo.

7. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi.

7.1 Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. (ovo je notorno i među strankama nesporno), te je u odnosu na ovdje tuženika pravomoćno odlučeno da je tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je naloženo skupini banaka među kojima je i tuženik da prekinu s gore opisanim postupanjem i zabranjuje im se takvo ili slično postupanje u buduće.

7.2 Slijedom izloženoga, budući da je Ugovor o kreditu između parničnih stranaka zaključen 15. studenog 2006. te da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, na temelju odredbe čl. 502. c ZPP ovaj sud vezan je za utvrđenje da je sporna odredba ugovora o kreditu zaključenog između stranaka ništetna, pod pretpostavkom da je tužitelj predmetni ugovor zaključio kao potrošač. Pritom odredba čl. 502. c ZPP ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora, niti da je odlučno je li ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen, pa stoga takvi navodi tuženika nisu osnovani.

7.3 Odredbom čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03 - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Čitanjem Ugovora o kreditu utvrđeno je da iz istoga ne proizlazi da je tužitelj bio kreditiran kao trgovac. Naime, u ovom ugovoru nije navedeno zanimanje ni djelatnost tužitelja, niti je navedeno za koju bi to poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost tužitelj bio kreditiran, a što bi bilo sasvim očekivano da je tužitelj kreditiran kao trgovac. U Ugovoru je navedeno da je namjena kredita kupnja vozila (čl. 2.1 Ugovora). Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga da se izvede dokaz njegovim saslušanjem, zbog trajno narušenog zdravlja, što je dokazao medicinskim ispravama (list 299, 301-302 spisa), iz kojih proizlazi istinitost takvih navoda. Tuženik je samo osporio da se radi o ugovoru o potrošačkom kreditiranju te za takvu svoju tvrdnju nije podnio nijedan dokaz. Stoga je ovaj sud, procjenjujući svojstvo tužitelja sukladno citiranoj zakonskoj odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP-a i na temelju ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, i jer nema dokaza za suprotno, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, utvrdio da je tužitelj prilikom zaključenja ovdje prijepornog Ugovora o kreditu bio potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP, što znači da se radi o ugovoru o potrošačkom kreditiranju te da je odredba sporna odredba ugovora o kreditu zaključenog između stranaka ništetna (čl. 502. c ZPP u svezi s utvrđenjima iz kolektivnog spora navedenog pod točkom 7.1. ovog obrazloženja).

7.4 Slijedom izloženoga, ništetna je odredba čl. 6.2. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 15. studenog 2006., kojom je izračun visine mjesečnog anuiteta koji je tužitelj kao korisnik kredita bio dužan platiti tužitelju, ovisan o kretanju tečaja CHF (uslijed ugovorene valutne klauzule).

7.5 Tuženikov prigovor da se tužitelj ne može isticati ništetnost budući da je ugovor ispunjen, pri čemu se tuženik poziva na odredbu čl. 326. st.2. ZOO, nije osnovan, jer ZZP predstavlja lex specialis u odnosu na ZOO, a isto tako i uslijed primjene odredbe čl. 502. c ZPP.

8. Radi utvrđivanja visine iznosa koji je tužitelj platio tuženiku u ispunjenju svoje obveze iz ugovora iz ugovora o potrošačkom kreditu, primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Aleksandru Vranku.

8.1 Nakon što je vještak izradio (dopunski) nalaz i mišljenje, stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun (sadržan u dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 21.11.2022. - list 255-259 spisa) iznosa preplate, u odnosu na početni tečaj, do kojeg je došlo primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Ovaj sud u dopunski sačinjenom nalazu i mišljenju vještaka ne nalazi proturječnosti ni nedostataka te ga stoga u cijelosti prihvaća. Tako je po provedenom vještačenju utvrđeno da je tužitelj tuženiku, uslijed primjene u Ugovoru o kreditu sadržane ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, isplatio (preplatio svoju ugovornu obvezu korisnika kredita za) iznos od ukupno 3.011,99 EUR.

9. Stavljajući u odnos iznos kredita odobrenog tužitelju – tadašnja kunska protuvrijednost iznosa od 23.810,58 CHF te iznos od ukupno 3.011,99 EUR koji je tužitelj isplatio primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, ovaj sud zaključuje da je primjena te odredbe prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača.

10. Slijedom izloženoga, utvrđeno je da je tužitelj tuženiku primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatio iznos od ukupno 3.011,99 EUR, koliko tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom specificiranom po provedenom vještačenju (pri čemu tuženik čini nespornim da je tužitelj iznose koje je vještak izrazio u kunama, valuti važećoj u trenutku izrade dopunskog nalaza i mišljenja, ispravno preračunao u valutu EUR – raspravni zapisnik s ročišta održanog 2. travnja 2026.), pa je stoga na temelju odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO odlučeno kao pod točkom I./ izreke ove presude. Pritom je tužitelj tužbeni zahtjev i u pogledu zatraženog tijeka zatezne kamate postavio u skladu s po ovom sudu prihvaćenim nalazom i mišljenjem vještaka te se odluka o početku tijeka zatezne kamate temelji na odredbi čl. 1115. ZOO, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj. Naime, tuženiku je od zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu bilo poznato da je u istome sadržana ništetna odredba o valutnoj klauzuli, koju je tuženik u taj ugovor ugradio, te je propuštanjem davanja potpune informacije tužitelju tuženik postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, što znači da je nesavjesni stjecatelj.

11. Prethodno je neosnovanim ocijenjen prigovor zastare. Naime, valutna klauzula u valuti CHF o kojoj se potrošače nije adekvatno informiralo u potrošačkim kreditima s promjenjivom kamatnom stopom sukladno jednostranoj odluci banke pravomoćno je utvrđena ništetnom dana 14.06.2018., donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., te se ima smatrati temeljem odredbe čl. 502.c ZPP-a da tužitelju pravo na isplatu s ovog osnova teče upravo od tog datuma, tj. od dana 14.06.2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 19. ožujka 2020., razvidno je da je podnesena unutar petogodišnjeg roka zastare potraživanja stečenog bez osnova iz odredbe čl. 225. ZOO. Istovjetan stav o zastari zauzet je i na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31.01.2022. (1/22, posl. br. Su-IV-33/2022-2).

12. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i 4. i čl. 155. ZPP.

12.1 Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastavljanje tužbe - 100 bodova prema Tbr. 7/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 18.09.2020., 07.10.2020., 10.03.2021. i od 22.08.2021. – po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT za sastavljanje podnesaka od 04.09.2021., 27.12.2021., 10.01.2022., 11.06.2022., 16.12.2022., od 04.01.2023. i od 08.02.2024. – po 50 bodova prema Tbr. 8/3 OT te za zastupanje na ročištima 02.03.2021., 13.04.2022. i 02.04.2026. – po 100 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 1.150 bodova, odnosno 2.300,00 EUR EUR te uvećano za PDV 2.875,00 EUR. Nadalje mu je priznat trošak vještačenja u iznosu od 265,44 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 3.140,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

12.2 Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 22.02.2021. jer tog podnesak nema u spisu te zatraženi trošak zastupanja na ročištu 14.01.2023. jer toga dana ročište u ovom parničnom predmetu nije održano.

12.3 Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

13. Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor radi prebijanja. Prigovor radi prebijanja predstavlja zahtjev o kojemu sud odlučuje u izreci presude te mora biti postavljen u određenom iznosu, što je tuženik propustio učiniti u odgovoru na tužbu. Tuženik je prigovor radi prebijanja, jasno određen i specificiran, istaknuo tek u podnesku od 05. prosinca 2021. (list 297-208 spisa), dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, koji je zaključen je 2. ožujka 2021. Prigovor radi prebijanja može se istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka (čl. 288.a st.6. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.