Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-10/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Pavlic, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika I. Gimnazija Osijek, Osijek, Županijska ulica 4, OIB: 75221523236, zastupani po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 27. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 14. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku I. Gimnazija Osijek, Osijek, Županijska ulica 4, OIB: 75221523236 isplatiti tužitelju DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete ukupan iznos od 10.303,64 EUR (desettisućatristotrieurašezdesetčetiricenta) zajedno sa zateznom kamatom tekućom na:

iznos od 7.238,90 EUR od 23.11.2020. pa do isplate,

iznos od 1.018,15 EUR od 5.11.2025. pa do isplate,

iznos od 292,00 EUR od 29.2.2020. pa do isplate,

iznos od 1.728,05 EUR od 3.3.2020. pa do isplate,

iznos od 26,54 EUR od 12.5.2020. pa do isplate,

po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku I. Gimnazija Osijek nadoknaditi tužitelju DB trošak parničnog postupka u iznosu od 2.312,50 EUR-a (dvijetisućetristodvanaesteurai pedesetcenti) sa zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

III. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja DB za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 375,00 EUR (tristosedamdesetpeteura), zajedno sa zateznim kamatama od dana presuđenja, pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu od 3. rujna 2018. Tužitelj je 28. siječnja 2020. stradao na radu, na način da je za vrijeme obavljanja poslova svojeg radnog mjesta profesora tjelesne i zdravstvene kulture zadobio udarac lopte u lijevu ruku, pri čemu je došlo do teške ozlijede tužitelja. Tužitelju je nakon pružene liječničke pomoći postavljena dijagnoza Laesio traumatica musculi et tendinis bicipitis, odnosno puknuće tetive bicepsa lijeve ruke. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu puknuća tetive bicepsa lijeve ruke. Tužitelj navodi da je navedeni događaj prijavljen poslodavcu i da je priznat kao ozljeda na radu. Tužitelj je zbog navedenog štetnog događaja bio podvrgnut dvjema operacijama. Navedeni štetni događaj na tužitelja je ostavio posljedice u vidu umanjenja životne aktivnosti, te naruženost budući da se ožiljak od operacija nalazi na vidljivom mjestu. Tužitelj osjeća stalnu bol i utrnutost lijeve ruke, te je tužitelj s lijevom rukom ograničen u pokretu u svakodnevnim aktivnostima što dovodi do sve lošijeg funkcioniranja u svakodnevnom životu. Tužitelju je predmetnim štetnim događajem povrijeđeno pravo osobnosti, osobito pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u smislu odredbe čl. 19 ZOO. Prema odredbama čl.111 Zakona o radu, te čl. 19. , čl.1046. i čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima tužitelju zbog povrede prava osobnosti pripada pravo na novčanu naknadu štete. Tužitelj je pored neimovinske štete pretrpio imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege s kojeg osnova potražuje iznos od 238,90 EUR/1.800,00 kn, kao i s naslova troškova liječenja u Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion u iznosu od 2.046,59 EUR. Tužitelj se prije pokretanja ovopredmetnog postupka odštetnim zahtjevom obratio tuženiku radi pokušaja mirnog rješavanja spora, no do mirnog rješavanja spora između tužitelja i tuženika nije došlo.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu – kako po osnovu tako i po visini, smatrajući isto neosnovanim. Tuženik prvenstveno ističe kako u konkretnom slučaju ne postoji uzročno-posljedična veza između štetne radnje i nastale štete kod tužitelja posljedično čemu je predmetna tužba neosnovana u cijelosti. Naime, poslodavac ultimativno ne odgovara za naknadu baš svake štete koja bi nastala ozljedom na radu već je potrebno uvijek utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze. Dakle, da bi nezgoda koju je tuženik doživio na radnom mjestu imala pravne značajke ozljede na radu za koju bi bio odgovoran tuženik u svojstvu poslodavca, tada je nužno dokazati i postojanje uzročno-posljedične veze dok je iz tužbe razvidno kako tužitelj ama baš nigdje ne navodi o eventualnom postojanju uzročno-posljedične veze već se samo poziva na priznatu „običnu“ ozljedu na radu što nije dovoljno. Nadalje, ovdje tuženik upire i na činjenicu utvrđenu popunjenim Obrascem prijave ozljede na radu, a gdje je utvrđeno da predmetna ozljeda na radu nije posljedica propusta tuženikove zaštite na radu kao što je utvrđeno i to da je uzrok predmetne ozljede na radu, pa prema tome niti s ovoga aspekta ne postoji uzročno- posljedična veza koja bi „uspostavila“ tuženikovu odgovornost za naknadu štete kao tužiteljevog poslodavca. Opreza radi – ukoliko prednje navedeno bude ocijenjeno kao neosnovano - tuženik ovdje ističe i prigovor isključivog doprinosa tužitelja vlastitoj šteti obzirom tuženik ima saznanja kako je tužitelj dugogodišnji privatni trener / privatni instruktor u fitness centru CITY FITNESS d.o.o., gdje je tužitelj izložen svakodnevnim tjelesnim naporima, a za koji rad nije tražio dozvolu tuženika kao njegovog poslodavca, posljedično čemu se tužiteljev isključiv doprinos vlastitoj šteti ogleda upravo u činjenici da je gotovo nevjerojatno i praktički nemoguće da osoba koja je profesor tjelesnog odgoja pretrpi takvu ozljedu od „običnog“ udarca odbojkaške lopte u ruku posljedično čemu tuženik drži da se u konkretnom slučaju radi o ozljedi koja svoj uzrok ima u tužiteljevim poslovima osobnog trenera/privatnog instruktora obzirom da tužitelj u tim poslovima rukuje i s utezima te izvodi i pokazuje vježbe dizanja utega s rukama kao i vježbe dizanja s rukama vlastite tjelesne mase. Nadalje, također opreza radi, uz tužbu priložene medicinskih isprava razvidno je kako je nad tužiteljem za predmetnu ozljedu dva puta izveden isti operativni zahvat i to jednom u KBC Osijek 10. veljače 2020., a jednom „privatno“ u Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju AKROMION 2. ožujka 2020., te nije jasno zašto se tužitelj odlučio na još jedan i to „privatni“ operativni zahvat koji je platio iz svojih sredstava posljedično čemu tuženik smatra kako ne može biti odgovoran tužitelju za naknadu tih troškova. Međutim, iz prednje navedenih činjenica proizlazi kako prvi operativni zahvat izveden u KBC Osijek nije bio uspješan tj. isti je očito rezultirao greškom liječnika, posljedično čemu i baš u tom slučaju tuženik nikako nemože odgovarati tužitelju za štetu koju mu je prouzročila treća osoba. Tuženik predlaže sudu da donese presudu kojom se tužba i tužbeni zahtjevi odbijaju kao u cijelosti neosnovani uz nalaganje tužitelju snošenja parničnih troškova predmetnog postupka tuženiku.

2.1. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, punomoćnik tužitelja je svojim podneskom od 5. studenog 2025. uredio tužbeni zahtjev.

2.2. Sud je na glavnoj raspravi održanoj kod ovog suda 13. ožujka 2026. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva na način kako je to naznačeno u podnesku tužitelja od 27. ožujka 2026., a sukladno pravnom shvaćanju VSRH iz presude od 18. prosinca 2023., broj Rev-549/2023.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i pročitao svu materijalnu dokumentaciju i to ugovor o radu na neodređeno vrijeme (stranice 5-6 spisa), prijava o ozljedi na radu (stranice 7-10 spisa), medicinska dokumentacija (stranice 11-48 spisa), dopis odvjetnika Dražena Srba u Osijeku od 23.11.2020. (stranice 49-51 spisa), obrazloženje tuženika od 10.12.2020. (stranica 52 spisa), dokumentacije (stranice 59-74 spisa). Saslušani su svjedoci BB, EB i OB, te tužitelj ZB i vještak medicinske struke prof.prim.dr.sc. Ivan Lovrić, dr.med. Provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof.prim.dr.sc. Ivanu Lovriću, dr.med., te je pročitan njegov nalaz i mišljenje od 9. listopada 2025. (stranice 107-111 spisa).

4. Saslušan na raspravi, tužitelj ZB je iskazao kako je on zaposlen u I. gimnaziji Osijek, ovdje tuženika, na radnom mjestu nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture. Nadalje iskazuje kako je tog dana s dijelom razreda radio ocjenjivanje, te ističe kako je u sportskoj dvorani uvijek gužva, a budući da istu dijele i s Trgovačkom školom u Osijeku te je u tom trenutku bilo u dvorani prisutno ukupno 5 razrednih odjeljenja. Ističe kako se prilikom igranja odbojke on nalazio sa strane, te je u jednom trenutku učenik smećirao, a on je kako bi zaustavio loptu, budući da je ista bila usmjerena prema drugim učenicima koji su tada također stajali sa strane, ispružio lijevu ruku kako bi ju zaustavio, te nakon što je istu zaustavio, osjetio je bol i nelagodu, te je zbog toga prvo otišao do stola, a kako je bol bila veća, pozvao je zbog toga hitnu, te su ga nakon par minuta odvezli na hitan pregled gdje su ga za par minuta otpustili, međutim na izlasku iz iste je primijetio rupu u dijelu bicepsa lijeve ruke, te se vratio nazad, nakon čega su ga mobilizirali i utvrdili mu ozljedu rupture tetive bicepsa. Nadalje, tužitelj iskazuje kako je potom imao operaciju i to oko 2 tjedna nakon ozljede koja je trajala 4 sata, međutim nakon završetka iste, problem se nije uspio otkloniti, a prilikom koje mu je bio oštećen živac, te mu je zbog istoga ruka bila paralizirana 5-6 dana i nije ju mogao micati. Zbog svega toga je otišao po drugo mišljenje u Privatnu kliniku u Zagrebu – Akromion, gdje su mu utvrdili kako hitno mora na novu operaciju te je istoj pristupio otprilike 2-3 tjedna poslije prve operacije i koja je obavljena, nakon koje je imao oporavak u razdoblju između 4-5 mjeseci. Iskazuje kako je do kraja tog razdoblja, odnosno do povratka na posao, imao 100% bolovanje te je primao punu plaću. Nikada nije imao ozljedu ruke, odnosno nikada uopće nije imao nikakvu težu ozljedu na tijelu. Ističe kako mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme trajanja oporavka, a to mu je uglavnom njegova supruga obavljala, budući da je ista tada bila trudna a to je bilo razdoblje korone. Tužitelj nadalje pokazuje sudu ozljedu na lijevoj ruci koji je vidljiv i gdje se vide dva ožiljka, s time da je prvi veći, a drugi manji. I dalje osjeća tegobe od navedene ozljede, a na način da ima trnce u podlaktici, palcu i kažiprstu, smanjena mu je funkcija lijeve ruke, na način da ne može odraditi rotaciju šake u potpunosti. Iskazuje kako mu u odnosu na psihičke tegobe teško pada kada ga drugi gledaju, odnosno vide vidljivi ožiljak na ruci. Nadalje, iskazuje kako je i tada, a i sada, radi kao fitness trener u City fitness Osijek, na način da je to više kao savjetnička uloga budući da vježbač radi ono što on govori, a zna i demonstrirati na koji način treba odraditi zadanu vježbu, međutim to sve bude uglavnom u prvih par treninga ili prilikom izvođenja novih vježbi. Ističe kako se pokušao usmeno dogovoriti s tuženikom, ponuda mu je bila u visini od 8.000,00 eura, međutim nije se moglo dogovoriti tko će navedenu isplatu izvršiti, odnosno hoće li to biti županija ili nadležno ministarstvo. On je i prilikom tog događaja bio fitness trener, a ističe kako je to obavljao i više godina prije nego što se navedena nezgoda dogodila. Navodi kako posao fitness trenera obavlja 2-3 sata tjedno, a njegovi klijenti su uglavnom početnici gdje im pokazuje općenite vježbe, a rade i kasnije sa spravama i utezima i on isto pokazuje na koji način se treba izvoditi koja vježba. Ističe kako sam vježba u teretani. Nadalje, u trenutku samog udarca lopte, učenik se nalazio udaljen 6-7 metara od njega, a on je bio sa suprotne strane mreže.

5. Saslušana na raspravi, svjedokinja BB iskazala je kako je ona zaposlena u dvije škole i to u I. gimnaziji Osijek, ovdje tuženika, i u Elektrotehničkoj i prometnoj školi Osijek. Nadalje iskazuje kako je ona radni kolega tužitelja te je tog dana bila prisutna na nastavi i ističe kako se pred kraj školskog sata na kojem se igrala tog trenutka odbojka, nakon što je jedan od učenika odsmećirao tužitelja, te je nakon toga vidjela kako je on došao do stola gdje je ona bila prisutna, pokušao je pomicati rukom prilikom kojeg micanja ga je boljelo, te joj je rekao kako će morati na hitnu. Ona je toga dana o imala zadužen svoj razred, a tužitelj svoj, te su zajedno igrali odbojku, a na način da se dio jednog razreda izmiješao s drugim i tako je to bilo uobičajeno kod izvođenja nastave. Iskazuje kako je učenik njezinog razreda u tom trenutku smećirao, prilikom kojeg trenutka je došlo do opisane ozljede. Radilo se o učenicima 4. razreda koji su u dobi od 17-18 godina, a na poseban upit sjeća li se koliko je bio udaljen učenik u trenutku upućivanja lopte, ističe kako se ne sjeća udaljenosti, međutim ističe kako je lopta bila upućena na drugu stranu igrališta koje je odvojeno mrežom. Ističe također kako se smećira iz prvog reda, odnosno uz mrežu.

6. Saslušan na raspravi, svjedok EB iskazao je kako je prvotno bio radni kolega tužitelja, a budući da su jedno vrijeme zajedno radili u istoj školi, te ističe kako je tužitelj privatni trener u City fitness d.o.o., te je u jednom razdoblju, odnosno jesen 2020. godine, bio njemu tužitelj privatni trener i to u razdoblju od otprilike dva mjeseca, gdje je nakon toga on osobno odustao zbog bolesti, te nakon toga više nije trenirao osim preostalih par treninga koje mu je ostalo jer je bilo plaćeno. Iskazuje kako je tužitelj kao privatni fitness trener s njim bio u fitness centru na način da mu je davao upute na koji način vježbati, te korekcije, a ističe kako niti u jednom trenutku s njime nije vježbao, već mu je samo pokazivao kako odrađivati zadane mu vježbe, ali bez sprava.

7. Saslušana na raspravi, svjedokinja OB iskazala je kako ona poznaje tužitelja na način da je on bio njezin osobni trener preko 7 godina i to u razdoblju od početka 2015. godine pa misli do kraja 2023. godine, te je on bio osobni trener njoj u fitness centru City fitness d.o.o. i to na način da bi se otprilike 3 puta tjedno njezin trening održavao na način da bi on pripremio, odnosno napisao, koje će sve vježbe izvoditi tog dana kad bi došla na trening, međutim ona više-manje sve zna budući da je više godina u treningu, ali ukoliko bi bilo potrebe, on bi u pravilu nadgledao i po potrebi pokazao pravilno odrađivanje određene vježbe, međutim zadnjih godina u pravilu ni za to nije bilo potrebe i on bi u biti nadgledao trening, ali zajedno s njom nije trenirao. On bi u pravilu dolazio s njom na trening, te joj na taj način nije poznato bi li on sam vježbao i gotovo uvijek bi bilo tako da oni zajedno dolaze na trening i zbog toga ga nije viđala u fitness centru da on samostalno vježba. Također iskazuje kako joj je poznato da je imao nekoliko tj. više klijenata jer bi u pravilu poslije nje imao još jednog klijenta budući da bi ona u pravilu imala trening oko 8,00 sati ujutro, a poslije nje bi također znao biti i drugi klijent.

8. Navedeni iskazi svjedoka BB, OB i EB, sud je u cijelosti prihvatio kao istinite i logične, a i detaljno su svjedoci iskazivali.

9. Iz provedenog medicinskog vještačenja po vještaku prof.prim.dr.sc. Ivanu Lovriću, dr.med. od 9. listopada 2025. (stranice 107-111 spisa) utvrđeno je kako temeljem pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije uložene u omotu sudskog spisa predlažem sljedeću ocjenu nematerijalne štete, a u vezi zadobivenih ozljeda u spornoj nezgodi: pretrpljeni i budući fizički bolovi, jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, lakog intenziteta 60 dana. Zbog pretrpljenih ozljeda tužitelj je tijekom liječenja imao bolove različitog intenziteta. Imao je i nelagode tijekom liječenja: klinička i dijagnostička obrada, operacijski zahvati, kontrolni pregledi, dodatna dijagnostička obrada. Pretrpljeni i budući duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnost Ozljeda tužitelja s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnoga liječenja uvjetovali su smanjenje životne aktivnosti od 10%. Tužitelj je u predmetnoj nezgodi zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Anatomsko-funkcijska posljedica je smanjena pokretljivost u lijevom laktu kao i smanjene rotacijske kretnje u lijevoj podlaktici u lakom stupnju. Pretrpljeni i budući duševni bolovi zbog naruženosti. Ozljede nastale prilikom nezgode kod tužitelja ostavile su naruženost izgleda i skladnosti tijela u lakom stupnju uočljivo trećim osobama. Pretrpljeni i budući strah - sekundarni strah: jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, lakog intenziteta 30 dana. Tužitelj je nakon nezgode osjećao sekundarni oblik straha različitog intenziteta uvjetovan zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja. Potrebna tuđa njega i pomoć - s obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod liječenja, tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe 30 dana po 4 sata dnevno uključujući oba operacijska zahvata u obavljanju svih životnih aktivnosti (osobna higijena, odijevanje, pripremanje hrane, odlasci na kontrole i sl.). Na poseban upit suda je li druga operacija bila nužna, mišljenja je da je bila opravdana zbog funkcionalnog statusa ozlijeđenog lakta.

9.1. Nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

10. Saslušan na raspravi, vještak medicinske struke prof.prim.dr.sc. Ivan Lovrić, dr.med. iskazao je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 9.10.2025., te nije imao ništa drugo za dodati.

11.1. Na upit punomoćnika tuženika da se očituje na podnesak od 7.11.2025., vještak je odgovorio kako je smanjenje životne aktivnosti od 10% utvrdio pregledom tužitelja temeljem funkcionalnog statusa lakta i podlaktice. U odnosu na postotak smanjenja životne aktivnosti od 10%, isti je utvrdio temeljem kliničkog pregleda, naravno uvažavajući i orijentacijske tablice Hrv. društva za sudsko-medicinsko vještačenje, iako napominje da ne postoje jedinstvene tablice, postoje orijentacijske tablice koje služe prilikom ocjene životne aktivnosti, ali naglašava da se ocjena smanjenja životne aktivnosti prvenstveno donosi temeljem kliničkog pregleda. Smanjena pokretljivost lijevog lakta i podlaktice očitovat će se u svakodnevnim životnim aktivnostima. Naruženost je ocijenio temeljem kliničkog pregleda i opisanim vanjskim izgledom lakta i podlaktice nakon operacijskog zahvata. Operacijski zahvat koji je učinjen je bio opravdan, a i isti je učinjen temeljem kl. statusa i pregleda tužitelja, kao i prijeoperativne dijagnostičke obrade koja je učinjena. Ocjena pretrpljenih fizičkih bolova, straha i potrebe za tuđom njegom i pomoći ocjenjena je temeljem cjelokupnog tijeka liječenja, imajući u vidu operativne zahvate koji su učinjeni, kao i klinička iskustva koje posjeduje kod takvih viđenja.

12. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme (stranice 5-6 spisa) proizlazi kako je tužitelja zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme od 3. rujna 2018.

13. Iz prijave o ozljedi na radu (stranice 7-10 spisa) proizlazi kako je tužitelj prijavio tuženiku ozljedu na radu, a koja se dogodila 28. siječnja 2020. u sportskoj dvorani Zrinjevac, Osijek i to na način da je isti za vrijeme redovitoga obavljanja poslova tjelesne i zdravstvene kulture, za vrijeme odbojke, zadobio udarac odbojkaškom loptom u lijevu ruku.

14. Iz medicinske dokumentacije (stranice 11-48 spisa) proizlazi kako zbog ozljeda lijevog lakta na odbojci zaprimljen i u KBC Osijek gdje mu je utvrđena ruptura distalis bicipitis brachili, a nadalje je vidljivo kako je i u specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion tužitelj primljen zbog operacijskog liječenja – rekonstrukcije distalne tetive bicepsa lijevo.

15. Iz dopisa odvjetnika Dražena Srba u Osijeku od 23.11.2020. (stranice 49-51 spisa) proizlazi kako se isti obraća tuženiku, radi pokušaja mirnog rješenja spora, a koja dopisom od 10.12.2020. (stranica 52 spisa) navodi kako oštećenik nije podnio prijavu nesretnog slučaja osiguravajućoj kući, te da njih i kontaktira.

16. Iz dokumentacije (stranice 59-74 spisa) proizlazi kako u Cityfitness d.o.o. postoji više osobnih trenera i koju izrađuju individualni program vježbanja i prate napredak osobe, a jedan od tih trenera je i tužitelj.

17. Temeljem navoda stranka i provedenih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete radi ozljede tužitelja koju je zadobio u obavljanju poslova kod tuženika, a koji se odnosi na neimovinsku štetu, tuđu pomoć i njegu, kao i troškova liječenja u specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion.

19. Sporno je postoji li uzročno posljedična veza za štetu koja je nastala na radnom mjestu, kao i odgovara li tuženik za naknadu štete i to kako neimovinske, tako i imovinske štete, a također je sporna i visina štete.

20. Nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme. Nije sporno ni da se 28.1.2020. dogodio štetni događaj za vrijeme obavljanja poslova kod tuženika kada je zadobio udarac lopte u lijevu ruku, pri čemu je došlo do ozljede tužitelja.

21. Iz navoda stranaka i isprava u spisu, utvrđeno je sljedeće:

- da je tužitelj, na radnom mjestu, kao nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture, 28. siječnja 2020., na satu tjelesnog, zaustavio loptu koju je uputio jedan od učenika prema drugim učenicima, sa lijevom rukom,

- da je zbog navedenog otišao na hitnu pomoć,

- da mu je utvrđena ozljeda tetive bicepsa,

- da je radi saniranja te ozljede isti imao dva operativna zahvata, jedan u KBC Osijek, a drugi u specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion.

22. Odredbom članka 111. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. - dalje u tekstu: ZR) propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je stavkom 2. propisano pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1100. stavkom 1. ZOO je propisano u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18. - dalje u tekstu: ZZR) je propisano kako se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

23. Sud je radi utvrđenja nastanka štete saslušao tužitelja koji je iskazao kako se toga dana (28. siječnja 2020.) na svome radnom mjestu, kao nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture, nalazio u sportskoj dvorani, gdje se igrala odbojka, a on se nalazio bočno, te je u jednom trenutku zaustavio loptu na način da je ispružio lijevu ruku kako bi ju zaustavio i to iz razloga jer je ona išla prema drugim učenicima koji su također stajali bočno uz igralište. Nakon što je osjetio bol otišao na hitnu pomoć, a po izlasku iz iste primijetio je rupu u dijelu bicepsa lijeve ruke i utvrđena mu je ozljeda tetive bicepsa. Da se navedeno i dogodilo navodi svjedokinja CB, a koja je također saslušana pred ovim sudom i koja je iskazala da nakon što je jedan od učenika jedan od učenika, u trenutku dok se igrala odbojka, odsmećirao tužitelja i on je došao do stola do kojega je ona osobno bila prisutna, te ga je tom prilikom ruka boljela kada ju je pokušao micati, a tužitelj joj je rekao kako će morati na hitnu. Iz svega navedenog ovaj sud zaključuje kako se štetni događaj dogodio tužitelju upravo na radnom mjestu, za vrijeme rada njega kao nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture (to potvrđuje i prijava ozljede na radu sa lista 7-10 spisa). Da postoji i uzročno-posljedična veza jasno proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu, odnosno činjenici da je istoga dana tužitelj otišao na hitni bolnički prijem u KBC Osijek (list 19 spisa) gdje je također navedeno kako je na radnom mjestu zadobio udara odbojkaškom loptom u lijevu ruku i gdje je navedeno kako je potrebno učiniti UZV mišića, a potom je vidljivo iz dokumentacije kako je traženi ultrazvuk učinjen i dan poslije (list 13-18 spisa). Potom je isti zaprimljen 10. veljače 2020. na odjel radi operativnog zahvata (list 21-22 spisa), ali se od istoga odustaje trenutno, u dogovoru s anesteziologom, te se ponovno 17. veljače 2020. tužitelj prima na odjel, a radi operativnog zahvata, koji se i čini (list 28 spisa).

23.1. Iz svega jasno proizlazi kako postoji uzročno-posljedična veza između ozljede na radu i štete koja je nastala tužitelju. Napominje se kako tuženik odgovora tužitelju za štetu po načelu objektivne odgovornosti, sukladno članku 25. stavku 1. ZZR, a ničime nije dokazao da ne postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i štete, već upravo suprotno.

24. U odnosu na navod tuženika kako kod tužitelja postoji doprinos samo šteti iz razloga jer je tužitelj privatni fitness trener, ovaj sud smatra kako navedeno ničim nije dokazano. Naime iz saslušanja predloženih svjedoka na navedenu okolnost i to OB i EB proizlazi kako je tužitelj bio fitness trener u CITY FITNESS d.o.o., međutim isti nije vježbao zajedno s njima, već bi im na početku samo, po potrebi, pokazao vježbu a kasnije su isti samostalno vježbali i on s njima to nije činio. Kako je očito da je do ozljede na radu došlo zbog udarca lopte u lijevu ruku tužitelja to jasno proizlazi kako nema doprinosa zbog toga što je isti bio i privatni fitness trener u svoje slobodno vrijeme. Uostalom da je tužitelj i vježbao u CITY FITNESS d.o.o. (što nije dokazano) to samo znači da je mogao tu ruku i ojačati pa je zbog svega toga za zaključiti kako su i same ozljede u takvom slučaju teže i rjeđe, međutim isto nije dokazano.

25. Kako je ovaj sud utvrdio odgovornost tuženika za štetu koja je prouzročena tužitelju valjalo je odlučiti i o njezinoj visini. Stoga je radi utvrđenja visine iste provedeno i medicinsko vještačenje, po vještaku Ivanu Lovriću, izv. prof. prim. dr. sc., dr. med.

26. Iz navedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je tužitelj pretrpio fizičke boli u trajanju od 3 dana jakog intenziteta, 30 dana srednjeg i 60 dana lakog intenziteta. Kako je sud prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje tako po istom i orijentacijskim kriterijima ispada da tužitelju za pretrpljene fizičke boli treba dosuditi upravo zatražen iznos od 2.380,98 EUR.

26.1. U odnosu na pretrpljeni strah vještak je u svome nalazu i mišljenju naveo kako je isti tužitelj pretrpio u trajanju od 2 dana jakog intenziteta, 15 dana srednjeg i 30 dana lakog intenziteta. Kako je sud prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje tako po istom i orijentacijskim kriterijima ispada da tužitelju za pretrpljeni strah treba dosuditi upravo zatražen iznos od 1.000,00 EUR, a to prvenstveno iz razloga jer je on nešto niži od pretrpljenih fizičkih boli, pa u odnosu na dosuđeni iznos za pretrpljene fizičke boli treba tužitelju dosuditi i zatraženi iznos za pretrpljeni strah, a također sve u skladu sa orijentacijskim kriterijima.

26.2. Za smanjenje životne aktivnosti sud je dosudio tužitelju iznos od 3.318,07 EUR, a iz razloga jer je vještak u svome nalazu i mišljenju naveo kako je zbog pretrpljenih i budućih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelju ono uvjetovalo smanjenje od 10%, a koji nalaz i mišljenje je u cijelosti prihvatio ovaj sud, te budući da se radi o tužitelju koji je ujedno i nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture, bavi se sportom, a i iz opisa radnog mjesta je vidljivo kako se radi o osobi koja ima pojačane napore u svakodnevnim aktivnostima. Jednako tako je potrebno prilikom ocjene istoga uzeti u obzir i tužiteljevu dob (40 godina), s napomenom kako se štetni događaj dogodio prije više od šest godina, ali i činjenicu da se isti i fitness instruktor, pa je razvidno da je i ovakav iznos primjereno dosuđen.

26.3. Isto tako u odnosu na duševne boli zbog naruženosti valja istaknuti kako je sud utvrdio da su ozljede kod tužitelja izgleda i skladnosti tijela lako uočljive trećim osobama, pa je zbog navedenog i primjereno, a s obzirom na težinu ozljeda dosuditi tužitelju i iznos od 1.000,00 eura.

26.4. U odnosu na tuđu pomoć i njegu sud je utvrdio kako je ista tužitelju bila potrebna i to od nemedicinske osobe 30 dana po 4 sata dnevno uključujući oba operacijska zahvata. Dakle ukupno 120 sati. Kako tužitelj potražuje 4,65 eura po satu, koji je, po mišljenju ovoga suda, iznos primjeren i u skladu sa sudskom praksom koja se odnosi na cijenu sata tuđe pomoći i njege u situaciji kada istu pružaju ukućani. Iz svega navedenoga sud je dosudio tužitelju zatraženi iznos od 558,00 eura.

27. U odnosu na preostalu imovinsku štetu, a koja se odnosi na plaćene račune (list 46-48 spisa), vidljivo je kako su isti plaćeni u iznosu od 2.220,01 kuna, potom iznos od 200,00 kuna i iznos od 14.466,67 kuna, a što s obzirom na Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/2022.) iznosi upravo utužene iznose.

27.1. Valja napomenuti kako je ovaj sud iste i dosudio, a to prvenstveno iz razloga jer je i sam vještak u svome nalazu i mišljenju naveo kako je druga operacija bila opravdana zbog funkcionalnog statusa ozlijeđenog lakta. Jednako tako tuženik ničim nije dokazao kako ta druga operacija nije bila potrebna. Kako je zapravo druga operacija bila opravdana to se ne može niti u ovome kontekstu govoriti kako nema uzročne veze između štetne radne i štete, odnosno upravo suprotno, budući da nije bilo predmetne ozljede tužitelj ne bi niti imao potrebnu ne za jednim operativnim zahvatom već za dva. U odnosu na prigovor tuženika zbog čega je tužitelj išao na drugi operativni zahvat privatno, to sud smatra isti paušalnim. Naime, na tužitelju je izbor liječenja, pa tako i plaćanja samog privatnog liječenja, koje isti mora sam unaprijed (ili po obavljenom zahvatu) i platiti, te je na njemu izbor koju će si zdravstvenu skrb i priuštiti. Stoga ako je tužitelj isto obavio privatno, to je po mišljenju ovoga suda, svakako opravdano. Jednako tako iz povijesti bolesti od 28.veljače 2020. (list 32 spisa) vidljivo je kako je dogovoren MR lijevog lakta u poliklinici Akromion, ali i iz navoda tužitelja proizlazi kako je isti, nakon prve operacije išao zatražiti mišljenje, gdje su mu preporučili novu operaciju, što je isti i učinio.

27.2. Kako je ovaj sud utvrdio da je i druga operacija tužitelja bila opravdana i u svezi sa samim štetnim događajem to je sud dosudio tužitelju i zatražene iznose imovinske štete koji se odnose na plaćena račune za liječenje u iznosu od 292,00 eura, 1.728,05 eura i 26,54 eura.

28. Na utvrđene iznose naknade štete tužitelju temeljem članka 29. st. 1. ZOO-a pripada pravo na isplatu zatezne kamate, od dospijeća obveze pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom stavka 2. navedenog članka.

28.1. Prema odredbi članka 1103. ZOO-a obveza naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe. Treba za navesti kako je odštetni zahtjev podnijet 23. studenog 2020. (list 49 spisa).

28.2. Obveza naknade imovinske štete sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a dospijeva danom nastanka štete, s time da se prema sudskoj praksi naknada imovinske štete smatra dospjelom danom presuđenja, s kojim je danom visina ovog vida štete utvrđena.

28.3. Međutim kako je podneskom od 5. studenog 2025. preinačio tužbeni zahtjev, to je tuženik obvezan platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je zahtjev postavljen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-1133/21 od 14. prosinca 2021.).

28.4. Kako je tužitelj prvotnim tužbenim zahtjevom zahtijevao naknadu štete (imovinske i neimovinske) u ukupnom iznosu od 7.238,90 eura, a preinačenim tužbenim zahtjevom iznos od 8.257,05 eura, to je za preinačeni dio valjalo dosuditi zateznu kamatu na iznos od 1.018,15 eura od dana preinačenja, odnosno od 5. studenog 2025., pa do isplate.

29. Sukladno iznijetom, sud je donio odluku kao u točci I. izreke ove presude.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, te je tuženiku naloženo naknaditi trošak tužiteljici prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podnesaka od 1.6.2023. i 5.11.2025. za svaki u visini od po 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te za sastav podneska od 1.9.2025. (pogrešno naznačen datum podneska od 10.7.2025.) u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8. točci 4. Tarife, te za pristup ročištima od 24.1.2025., 15.4.2025., 30.6.2025. i 27.3.2026. za svako u visini od po 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 725 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.812,50 eura. Sud je također priznao tužitelju trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, što sveukupno iznosi 2.312,50 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, odnosno od 14. svibnja 2026. pa do isplate, sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točci II. izreke ove presude.

31. Tužitelj je djelomično odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eura i to za trošak sastava obrazloženog podneska od 11. ožujka 2026., budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, sukladno članku 155. ZPP- a, a također u istom se samo očitovao na navode vezane uz preinaku tužbenog zahtjeva i vezano uz odgovornost, o čemu se već ranije i očitovao. Također je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova pristupa na ročište za objavu presude u ukupnom iznosu od 125,00 eura, budući da na isto nije pristupio. Slijedom istaknutog, sud je odlučio kao u točci III. izreke ove presude

32. Tuženik je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.875,00 eura, budući da je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 14. svibnja 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8.,9., 10. i 11. ZPP-a. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Otpravak presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (članak 335. stavak 9. ZPP). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (članak 335. stavak 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćniku tuženika