Republika Hrvatska

Općinski sud Zadar

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: Pn-81/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonje Miljak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, - Područni ured u Zadru, Zadar, Put Murvice 12 c, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici VV, djelatnici tužitelja, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Podružnice Zadar, Obala kneza Branimira 5, Zadar, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnici Marijani Tokić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zadru, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 21. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika te nakon objave presude 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u korist računa Državnog proračuna RH, IBAN: [broj bankovnog računa], model: HR26, poziv na broj odobrenja: 5908-19-19- 03443805220, štetu u iznosu od 14.226,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos počev od 8.6.2021. pa do isplate, te štetu u iznosu od 14.554,92 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos počev od 23.2.2024. pa do isplate, po stopi određenoj prema članku 29. st.2. ZOO, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.910,00 EUR u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbija tuženik sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nesreći od dana 1. siječnja 2018. u Biogradu n/M koju je izazvao ĐV upravljajući osobnim vozilom osigurano policom osiguranja od AO kod tuženika smrtno je stradala TV koja je upravljala osobnim vozilom i koja je bila osiguranik tužitelja. Protiv ĐV donesena je osuđujuća kaznena presuda pred ŽS u Zadru. Tužitelj je priznao djeci TV (GV, EV i BV) pravo na obiteljsku mirovinu počev od 1. siječnja 2018. rješenjima. Kao uzrok smrti osiguranice tužitelja utvrđena je ozljeda na radu. Isplatom ukupne obiteljske mirovine djeci osiguranice u razdoblju od 1.1.2018. do 31.3.2021. u iznosu od 107.186,22 kn. tužitelju je pričinjena šteta u tom iznosu. Navedeni štetni događaj izazvao je osiguranik tuženika, a tuženik nije prihvatio svoju odgovornost za štetu u mirnom postupku. Članak 161. st.1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013) propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

Članak 164. st.1. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Članak 165. st.3. određuje da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Predlaže se prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu, činjenične i pravne navode tužbe (osim onih koji su izrijekom priznati u odgovoru na tužbu), te osnovu i visinu potraživanja. Nije sporno da se dana 01.01.2018. godine desila prometna nezgoda u kojoj je preminula pokojna TV te da je navedena ozljeda pravno kvalificirana i priznata kao ozljeda na radu. Nije sporno niti da je vozilo reg. oznaka i broja [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 8103158706 za štetu koja bude pričinjena trećim osobama. Zakonski okvir kojim se regulira sadržaj obaveze osiguratelja temeljem predmetne police (i preuzete solidarne obaveze sa svojim osiguranikom prema trećim osobama) je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik ne spori niti da je rješenjima tužitelja od 28.03.2018. godine te 27.06.2018. godine, priznato GV, OV i BV, djeci pokojne TV, pravo na obiteljsku mirovinu. Tuženik nije suglasan sa prijedlogom tužitelja da se pribavi spis Županijskog suda u Zadru pod brojem Kmp - 1/19, te izvrši uvid u isti te se protivi da se u ovom postupku koriste dokazi koji su provedeni u tom ili bilo kojem drugom postupku. Opreza radi, a obzirom u ovoj fazi postupka nisu dostavljeni dokazi iz kojih bi proizlazila isključiva građanskopravna odgovornost osiguranika tuženika, osporava se odgovornost za predmetnu štetu. Neovisno o navedenom, tuženik ističe da ishod kaznenog postupka nije prethodno pitanje niti odluka o postojanju kaznene odgovornosti obvezuje parnični sud u odnosu na ocjenu postojanja građanskopravne odgovornosti. Odluka kaznenog suda predstavlja samo jedan od dokaza koji je parnični sud dužan cijeniti u smislu čl. 8. ZPP- a, međutim, na tužitelju je teret dokaza u odnosu na postojanje građanskopravne odgovornosti te je dužan sudu pružiti adekvatne stručne dokaze iz kojih će se moći sa sigurnošću utvrditi dinamika prometne nezgode te postojanje ili nepostojanje isključive odgovornosti osiguranika tuženika na način kako to tvrdi tužitelj u tužbi (tako i Visoki trgovački sud u odluci Pž-2735/2020 od 20.09.2021. godine). Ističe se prigovor suodgovornosti zbog nekorištenja ispravnog sigurnosnog pojasa od strane pok. osiguranice tužitelja. Tuženik ističe prigovor zastare. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj potražuje naknadu štete za period od 01.01.2018. godine do 31.03.2021. godine, a tužba je podnesena dana 17.09.2021. godine. Slijedom navedenog, ističe se prigovor zastare za sva potraživanja koja su starija od 3 godine od dana podnošenja tužbe. Posebno se ističe da sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju tijek zastare počinje danom pravomoćnosti rješenja o umirovljenju te je zastara nastupila i primjenom tog datuma. Neovisno o svemu navedenom, tuženik ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan i pravilnom primjenom materijalnog prava. Tužitelj se pogrešno poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju obzirom su mjerodavne odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu kojima je reguliran sadržaj ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti prema trećima, odnosno kojima je reguliran sadržaj obaveze koju su tuženik obvezao svom osiguraniku da će solidarno s njim odgovarati prema trećima. Tuženik nije štetnik niti odgovara umjesto njega i na isti način i u istom opsegu kao i on. Nasuprot tome, tuženik je osiguravajuće društvo koje odgovara sukladno obavezi preuzetoj ugovorom o osiguranju (polica AO). Odgovornost tuženika je solidarna sa odgovornošću osiguranika i to samo do granice preuzete obaveze (tako npr. tuženik ne odgovara za cijelu štetu već samo za onu koja je unutar limita) dok sve ostale štete koje prelaze granice preuzete obaveze, tužitelj može potraživati neposredno od štetnika. Pravni prijepor oko relevantnih materijalno pravnih odredbi koji određuju prava i opseg obaveze tuženika (a obzirom da se postavilo pitanje u sudskoj praksi da li je mjerodavan ZOMO ili ZOOP), riješen je od strane Vrhovnog suda odlukom Rev 1354/2016 od 18.05.2021. godine na način da je Vrhovni sud zauzeo jasan stav da je mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to temeljem pravila lex posteriori derogat legit priori, no neovisno o navedenom, da je za obavezu tuženika koji je osiguravajuće društvo, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalniji zakon! Podredno, neovisno o navedenom, tuženik ističe da osporava pasivnu legitimaciju jer temeljem sadržaja preuzete obaveze iz police osiguranja od automobilske odgovornosti, a koji je reguliran odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, nije pasivno legitimiran da solidarno sa svojim osiguranikom snosi naknadu štete kako je utužena u ovoj pravnoj stvari. Za potraživanje koje prelazi iznos, sadržaj i opseg obaveze preuzete sklopljenom policom osiguranja od automobilske odgovornosti, tužitelj ima pravo potraživati naknadu neposredno od štetnika, a ne od osiguratelja (ne postoji solidarnost obaveze za onu vrstu i opseg obaveze koja nije preuzeta policom osiguranja od automobilske odgovornosti). Tuženik nije suglasan niti da se za potrebe utvrđenja visine obaveze tuženika koristi obračun stvarne štete od 30.04.2021. koji se prilaže uz tužbu obzirom isti nije javna isprava (nije ovjeren pečatom HZMO-a kojim se sukladno Statutu HZMO-a ovjeravaju javne isprave, niti je potpisan od osobe ovlaštene za zastupanje HZMO-a odnosno nije ga potpisao ravnatelj). Osporava se i da je ovaj obračun izrađen od osobe koja ima status aktuara. Osporava se točnost i istinitost sadržaja ove isprave, a svakako se osporava visina obaveze koja bi proizlazila iz istog. Osporava se činjenica plaćanja jer tužitelj istu nije dokazao na adekvatan način dostavom knjigovodstvenih isprava kao dokaza činjenice plaćanja. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje HZMO od 27. lipnja 2018. (l.s. 14-16), izračun mirovine (l.s. 18), rekapitulaciju (l.s. 19-20), rješenje HZMO (l.s. 21- 22), obračun (l.s. 23), podatke o mirovinskim primanjima osiguranice (l.s. 24-34 i 162- 181), zahtjev za naknadu štete (l.s. 35-36), presudu broj: Kmp-1/19 (l.s. 133-134), nalaz i mišljenje vještaka Ivane Bago Salamunić (l.s. 238-245), očitovanje vještaka od dana 28. kolovoza 2025. (l.s. 257-258), spise HZMO broj: 48278 i spis ŽS u Zadru suda broj: Kmp-1/2019.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da mu tuženik naknadi iznos od 14.226,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ime novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu.

6. Nije sporno između stranaka da se dana 1. siječnja 2018. godine zbila prometna nezgoda u kojoj je preminula TV te da je navedena ozljeda pravno kvalificirana i priznata kao ozljeda na radu. Nije sporno niti da je vozilo štetnika reg. oznake i broja [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti. Tuženik ne spori niti da je rješenjima tužitelja priznato GV, EV i BV, djeci pokojne TV, pravo na obiteljsku mirovinu.

7. Uvidom u presudu ovog suda broj: Kmp-1/19 od dana 29. travnja 2021. slijedi da je osiguranik tuženika pravomoćno proglašen krivim zbog izazivanja prometne nezgode u kojoj je smrtno stradala TV.

Na ročištu od dana 15. studenog 2023. tuženik je s obzirom na navedenu presudu odustao od dokaznog prijedloga provođenjem prometno – medicinskog vještačenja na okolnost dinamike prometne nezgode.

7.1. Sporno je koji zakon treba primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari; sporna je visina nastale štete u cijelosti i ističe se prigovor zastare.

8. Tužitelj se poziva na članke Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013, u nastavku: ZOMO) navedene u tužbi dok tuženik tvrdi da se ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014, u nastavku: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, a to je smrt osiguranice.

8.1. Prema odredbi čl. 27. st.1., 2. i 3. ZOOP društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. I tuženik i tužitelj dostavili su sudsku praksu koja ide u prilog njihovim stajalištima.

10. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz financijskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ivane Bago Salamunić dipl. oec. slijedi da je izračun obiteljske mirovine počevši od 1.1.2018. do 31.3.2021. osiguranicima GV, BV i EV napravljen u skladu sa Zakonom o mirovinskom osiguranju i Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju te da su prema odredbama članka 86. stavka 6. ZOMO-a pri određivanju obiteljske mirovine uračunati vrijednosni bodovi najmanje za 40 godina mirovinskog staža. Nisu utvrđene nepravilnosti pri utvrđivanju mirovine, pa se može zaključiti da je mirovina za razdoblje od 01.01.2018. do 31.03.2021. ispravno obračunata.

Na pitanja postavljena od strane tuženika, očituje se kako slijedi:

Prema izračunu i priloženim dokazima u spisu predmeta vještak potvrđuje da je mirovina obračunata u skladu s odredbama članka 86. stavka 6. ZOMO. koji glasi: „Pri određivanju osobnih bodova umrlog osiguranika, čija smrt je uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, za određivanje obiteljske mirovine uzimaju se vrijednosni bodovi najmanje za 40 godina mirovinskog staža.“ Prema Rješenju HZZO od 12.03.2018. radi ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu potvrđuje se osnovanost zahtjeva za priznavanjem ozljede na radu sa smrtnim ishodom. Utužena mirovina obračunata je time i u skladu s člankom 27. ZOOP-a.

U parničnom spisu postoji ispis iz tzv. „Banke podataka doznačenih mirovinskih primanja“ S obzirom da je gore navedeni dokument potpisan i ovjeren službenim pečatom od nadležne osobe HZMO-a, navedeni podaci se mogu smatrati dokazom o isplati mirovine za svaki utuženi obrok.

10.1. Stranke nisu imale prigovore na vještačenje, a na prijedlog tuženika da se vještak decidirano izjasni da li postoji razlika iznosa utužene mirovine i iznosa mirovine koja bi bila obračunata primjenom čl. 27. ZOOP-a (razmjerni iznos mirovine) vještak navodi da rješenjem radi ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu“ HZZO-a od 12.03.2018. priznata je ozljeda na radu sa smrtnim ishodom, te je obiteljska mirovina utvrđena „Rješenjem o određivanju obiteljske mirovine“ HZMO-a od 27.06.2018. u skladu s odredbama čl. 86. st.6. ZOMO-a. Utužena mirovina je utvrđena primjenom čl. 86. st. 6. ZOMO-a, kao obiteljska mirovina iza umrlog osiguranika, čija smrt je uzrokovana ozljedom na radu, te ne postoji razlika koju bi trebalo računati u odnosu na čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

10.2 Sud cijeni nalaz i mišljenje kao stručno, uvjerljivo i obrazloženo. Vještak je objasnio kojim se metodama služio, kako je došao do matematičkog izračuna isplaćenog iznosa kojeg je tužitelj platio po obiteljskoj mirovini, s kojim se ispravama služio i metodama obračuna. Stranke nisu imale primjedbi ni na zaključak vještaka da ne postoji razlika koju bi trebalo računati u odnosu na čl. 27. st. 3. ZOOP pa slijedom iznijetoga sud prihvaća vještačenje kao vjerodostojno.

10.3. Svi prigovori tuženika u pravcu nepostojanja dokaza o činjenici isplate mirovine djeci pok. TV vještačenjem su otklonjeni kao paušalni jer u nalazu i mišljenju piše da s obzirom da su dokumenti tužitelja potpisani i ovjereni službenim pečatom od nadležne osobe HZMO-a, navedeni podaci se mogu smatrati dokazom o isplati mirovine za svaki utuženi obrok.

11. Nastavno, u ovoj fazi postupka sporno je preostalo jedino razriješiti pravno pitanje

– primjenom kojega zakona treba pravilno riješiti spor i osnovanost istaknutog prigovora zastare.

12. Prigovor zastare je neosnovan. Prema odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određene neki drugi rok zastare.

Ovdje se radi o regresnom potraživanju tužitelja prema pravnoj osobi kod koje je štetnik sklopio ugovor o obveznom osiguranju od odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama. Dakle, budući da se radi o potraživanju (regresnom) u na isto se primjenjuje zastarni rok pet godina.

Kako je tužba podnesena 17. rujna 2021., a najranije dospjelo potraživanje je iz siječnja 2018. to je jasno da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja.

13. Konačno, u odnosu na pravno pitanje pravilne primjene zakona za reći je slijedeće:

VSRH u svojoj revizijskoj odluci broj: Rev 133/2023-2 od 5. travnja 2023. navodi slijedeće – „Prema pravnom shvaćanju ovoga suda sadržanom u brojnim odlukama (primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

Slijedom toga, u odnosu na prvo pravno pitanje za koje je dopuštena revizija, treba navesti da je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini štete, nastanak štete nije utvrđen niti je šteta obračunata primjenom odredaba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP), zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu“.

13.1. Vještak je bio decidiran u tvrdnji da je u konkretnoj pravnoj stvari utužena mirovina utvrđena primjenom čl. 86. st. 6. ZOMO-a, kao obiteljska mirovina iza umrlog osiguranika, čija smrt je uzrokovana ozljedom na radu, te ne postoji razlika koju bi trebalo računati u odnosu na čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

Dakle, štetu treba obračunati primjenom odredbi ZOOP, a ne ZOMO kako to pogrešno smatra tužitelj. Primjenom čl. 27. ZOOP koji regulira konkretne pravne odnose ne postoji razmjerni iznos mirovine koji se utvrđuje u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pa je trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. U odnosu na sudsku praksu koju je priložio tužitelj i koja istome ide u prilog vidljivo je da se radi o odlukama Općinskih i Županijskih sudova RH u kojima zauzeta pravna stajališta odstupaju od pravnog stava izraženog u gore navedenim odlukama VSRH čiju uvjerljivost i argumentaciju prihvaća i ovaj sud.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), a trošak priznat tuženiku sastoji se od zastupanja istog po punomoćnicima iz redova odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu 250 bodova (Tbr. 8.1.), za pristup na ročišta od 15.11.2023., 14.11.2024., 16.12.2024. i 21.4.2026. od po 250 bodova (Tbr. 9.1.), sastav podnesaka od 28.7. i 17.12.2025. od po 250 bodova (Tbr. 8.1.), za sastav podnesaka od 26.10.2021. i 7.3.2025. od po 50 bodova (Tbr. 8.3.) što iznosi 2.700,00 EUR i uz PDV od 25% ukupno iznosi 3.375,00 EUR, sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 148/12) s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2,00 EUR. Ovome se pridodaje predujam za financijsko vještačenje od 535,00 EUR, ukupno 3.910,00 EUR. Tuženiku nije priznat preostali zatraženi trošak jer podnesci od 3.1.2025. i 5.3.2026. nisu bili nužni za uspješno vođenje parnice, a dva podneska podliježu Tbr. 8.3., a ne Tbr. 8.1. Tarife.

Zadar, 14. svibnja 2026.

S U D A C

Sonja Miljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni Županijski sud, pisano u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku.

D N A: 1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku