REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-5940/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kurenu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika BV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radovan, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja AV, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Dobriše Rubesa, u zamjenu za odvjetnika Tomislava Kurena, i punomoćnice tuženika Martine Radovan, odvjetnice, a po objavi presude dana 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zaplijenjenih u postupku izravne naplate po zahtjevu za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3877/05 od dana 23. prosinca 2010., na račun tuženika BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji zahtjev za izravnu naplatu je zaprimljen kod Financijske agencije dana 28. travnja 2025. godine u 13:59 sati.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr- 2265/2025-4 od 26. kolovoza 2025. kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju presude ovog suda poslovni broj Pn- 3877/05 od dana 23. prosinca 2010., zbog razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točka 11. Ovršnog zakona. Smatra da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Zahtjevom za izravnu naplatu ovdje tuženik kao ovrhovoditelj potražuje naplatu iznosa koji mu je dosuđen pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pn-3877/05 od dana 23. prosinca 2010. Uz zahtjev je priložio navedenu presudu na kojoj je iskazana pravomoćnost s danom 3. veljače 2015. i ovršnost s danom 30. listopada 2015. Imajući u vidu više navedeno, zastara tuženikovog potraživanja nastupila je sa danom 3. veljače 2025. Zahtjev za izravnu naplatu zaprimljen je kod FINA-e 28. travnja 2025., dok se u samom zahtjevu kao datum njegova sastava navodi 28. svibnja 2025., što je vjerojatno rezultat omaške s obzirom na datum zaprimanja zahtjeva od FINA-e. Budući da je tuženik kao ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude ovog suda poslovni broj Pn-3877/05 od dana 23. prosinca 2010. FINA-i i podnio nakon proteka desetogodišnjeg zastarnog roka, računajući od pravomoćnosti te presude, pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika (ovdje tužitelja) u tom postupku izravne naplate je nedopuštena zbog ostvarenja razloga iz odredbe članka članka 50. stavka 1. točka 11. Ovršnog zakona. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kao u toč. I. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužitelj ističe da se tuženik nije žalio na točku I. pa je ista postala pravomoćna protekom roka za žalbu i tuženik da je u zastari s pravom naplate. Točno je da se tuženik nije žalio na točku I. prvostupanjske presude jer mu je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev. Postavlja pitanje da li je ovrhovoditelj trebao tražiti smanjenje onog što mu je dosuđeno. Ukazuje da je žalbu na točku I. izjavio upravo tužitelj pa prema tome, točka I. presude nije mogla postati pravomoćna niti ovršna dok viši sud nije odlučio o žalbi ovdje tužitelja. Temeljem članka 333. Zakona o parničnom postupku presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna. Konkretna presuda u točki I. pobijana je žalbom upravo od strane tužitelja te je isti izjavljivanjem žalbe odgodio datum pravomoćnosti. O žalbi ovdje predmetnih stranka, a koje žalbe su obuhvaćale sve točke prvostupanjske presude, odlučeno je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1888/11 od 3. veljače 2015. Temeljem članka 25. stavka 1. Ovršnog zakona sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke, ako zakonom nije drukčije određeno. Prema tome, Sud je pravilno iskazao sve klauzule, a tuženi nije u zastari, budući da je presuda temeljem koje je ovrha provedena ovršna s danom 30. listopada 2015. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u rješenje i zaključak ovog suda poslovni broj Ovr-2265/2025-4 od 26. kolovoza 2025. (stranica 5-9 spisa), presudu ovog suda poslovni broj Pn-3877/2005 od 23. prosinca 2010. (stranica 10- 18 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1888/2011-2 od 3. veljače 2015. (stranica 19-22 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (stranica 23-24 spisa), žalbu od 3. veljače 2011. (stranica 32-36 spisa), izvršio uvid u predmet ovog suda poslovni broj Ovr-2265/2025.

4. Među strankama nije sporno je tuženik kao ovrhovoditelj dana 28. travnja 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne isprave-presude ovog suda poslovni broj Pn-3877/05 od 23. prosinca 2010., koja je pravomoćna s danom 3. veljače 2015., a ovršna s danom 30. listopada 2015. Sporno je da li da li je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj izravnu naplatu zahtijevao nakon proteka zakonom propisanog zastarnog roka za zahtijevanje ispunjenja ove tražbine.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Uvidom u presudu Pn-3877/05 od 23. prosinca 2010. utvrđeno je da je ista pravomoćna s danom 3. veljače 2015., a ovršna s danom 30. listopada 2015. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu utvrđeno je da je isti kod Financijske agencije zaprimljen 28. travnja 2025. (list 23 spisa).

7. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 70/20-dalje u tekstu: OZ/12) važećeg u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine Financijskoj agenciji propisano je kako ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

8. Odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje u tekstu: ZOO) propisano je kako zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Odredbom čl. 233. st. 1. ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Prema odredbi čl. 25. st. 1. OZ sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drugačije određeno. Odredbom čl. 334. st. 2. ZPP propisano je da prema strankama presuda ima učinak tek od dana kad im je dostavljena. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u odluci poslovni broj Rev -479/2023- 2 od 15. studenoga 2023. desetogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO počinje teći od dana ovršnosti odluke kojom je ovršeniku naloženo ispunjenje tražbine činjenjem u određenom paricijskom roku-u slučaju u slučaju kad je ovrhovoditelju dostavljena pravomoćna sudska odluka prije nastupa njezine ovršnosti. Ako je ovrhovoditelju takva ovršna isprava dostavljena nakon nastupanja ovršnosti, tada zastarni rok iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO počinje teći od dostave te odluke ovrhovoditelju. U konkretnom slučaju stranke nisu predlagale priklop spisa ovog suda poslovni broj Pn-3877/05 pa ovaj sud nije mogao utvrditi je li ovrhovoditelju (ovdje tuženiku) dostavljena pravomoćna sudska odluka prije nastupa njezine ovršnosti ili pak nakon nastupanja ovršnosti, no navedeno je neodlučno u ovom konkretnom slučaju, tim više jer ovdje tuženik (ovrhovoditelj) niti ne upire na navedeno pa se je ovaj sud na utvrđenu činjenicu da je izravna naplata novčane tražbine (čl. 210. OZ) zatražena upravo na temelju ovršne odluke- presude ovog suda poslovni broj Pn-3877/05 od 23. prosinca 2010., kao i primjenom odredbe čl. 215. st. 1. i 233. st. 1. ZOO na utvrđenu činjenicu da je spomenuta ovršna isprava postala ovršna s danom 30. listopada 2015., utvrdio da je dana 30. listopada 2015. (kao dana ovršnosti) počeo teći zastarni rok od deset godina za zahtijevanje ispunjenja obveze tužitelja te da bi isti bio istekao 30. listopada 2025. Imajući u vidu naprijed iznijeto, posebice pravno shvaćanje VSRH, pogrešno je stajalište tužitelja da bi u konkretnom slučaju zastarni rok počeo teći od pravomoćnosti (a ne od ovršnosti) presude.

9. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu sud je utvrdio i da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj zatražio od Financijske agencije izravnu naplatu novčane tražbine temeljem ovršne isprave- presude ovog suda poslovni broj Pn-3877/05 od 23. prosinca 2010. te da je predmetna osnova za plaćanje zaprimljena kod Financijske agencije dana 28. travnja 2025. Navedenu radnju je tuženik nedvojbeno poduzeo u cilju da naplati svoje potraživanje.

10. Obzirom je odredbom čl. 241. ZOO propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a prethodno opisana radnja tuženika kao ovrhovoditelja nedvojbeno predstavlja radnju poduzetu radi ostvarenja predmetne tražbine tuženika prema ovdje tužitelju kao dužniku pa je ovaj sud stava da je naprijed navedenom radnjom, a nakon što je počeo teći ovršnošću presude, prekinut tijek zastarijevanja tuženikovog potraživanja propisan odredbom čl. 233. st. 1. ZOO. Odredbom čl. 245. st. 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Utvrđeno je, dakle, da do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine Financijskoj agenciji tražbina tuženika nije zastarjela, da je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine Financijskoj agenciji prekinuto zastarijevanje u smislu odredbe članka 241. ZOO pa stoga ni prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine nije prestao, a niti su nastupili uvjeti za ponovni početak zastarijevanja iz članka 245. ZOO.

11. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženik izravnu naplatu novčane tražbine, a temelju ovršne isprave-naprijed navedene presude suda nedvojbeno zahtijevao prije isteka zastarnog roka propisanog odredbom čl. 233. st. 1. ZOO.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu. Tužen iku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu održanom 2. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 73,95 EUR

2. tuženiku po punomoćnici