REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-149/2016-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Klaić & Klaić iz Kutine, Kolodvorska 24, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 24. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA da tužitelju BŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 1.065,92 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom i to do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a sa uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, počev od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, tekućom i to:

- na iznos od 0,04 EUR od 16. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1,98 EUR od 16. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,32 EUR od 16. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1,59 EUR od 16. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,72 EUR od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1,39 EUR od 16. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 16. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 609,08 EUR od 16. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 145,30 EUR od 16. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 5,95 EUR od 16. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 61,62 EUR od 16. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 22,40 EUR od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 58,56 EUR od 16. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 5,86 EUR od 16. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 92,02 EUR od 16. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 44,81 EUR od 16. siječnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 12,27 EUR od 16. veljače 2016. godine do isplate,

sve u roku 15 dana.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.178,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće i naknade plaće iz točke I. izreke presude.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od iznosi 1.579,28 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14. 5. 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Gardijskoj motoriziranoj brigadi, 2. Mehaniziranoj bojnoj – „GROMOVI“, 2. mehanizirana satnija, 3. mehanizirani vod na dužnosti operatora 2. desetine sa činom razvodnika.

Dokaz: uvid u rješenje MO RH – Glavni stožer OS RH Klasa: 805-03/14-01/20, Urbroj: 1114-S1-14-731 od 29.05.2014. godine.

2. Tužitelj kao djelatna vojna osoba kod tuženika prima plaću koja mu se obračunava kao da isti radi isključivo u jednoj smjeni i to od 8,00 do 16,00 sati od ponedeljka do petka, iako isti kada radi na terenima radi noću, subotom i nedeljom, državnim praznicima i blagdanima te prekovremeno.

Dokaz: uvid u obračun plaće za tužitelja; saslušanje tužitelja kao stranke; saslušanje svjedoka; po potrebi saslušanje predstavnika tuženika.

3. Tužitelj se dana 14. ožujka 2016. godine sukladno odredbi članka 186.a stavak 1. ZPP-a prije pokretanja ovog spora preporučenom pošiljkom obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku sa zahtjevom za mirno rješenje ovog spora.

Kako nadležno državno odvjetništvo nije prihvatilo tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora, to je tužitelj sukladno odredbi članka 186.a stavak 5. ZPP -a stekao mogućnost podnijeti ovu tužbu nadležnom sudu.

Dokaz: uvid u zahtjev tužitelja od 14.03.2016. godine sa potvrdom o primitku.

4. Kao djelatnoj vojnoj osobi kod tuženika, plaća tužitelju bi se trebala obračunavati na temelju Evidencije o korištenju radnog vremena te Dnevnih zapovjedi, a koja dokumentacija bi se morala ispunjavati tako da se u istoj prikaže stvarno vrijeme, način i satnica rada tužitelja na terenu. Međutim, tužiteljeva postrojba dostavlja Evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja nadležnom tijelu tuženika na obračun i isplatu plaće na način da se ista ne ispunjava na pravilan način, odnosno da se u istoj ne prikazuje cjelokupno stvarno radno vrijeme, način i satnica rada tužitelja na terenu. U tako dostavljenim dokumentacijama za tužitelja se ne razgraničavaju sati rada na terenu, pa stoga iz istih nije razvidno da li je tužitelj radio u smjenama, noću, subotom, nedjeljom, državnim blagdanom ili praznikom ili prekovremeno, obzirom se ista satnica na terenu faktično «prepravlja» na način kao da tužitelj obavlja rad isključivo u jednoj smjeni i to od 8,00 – 16,00 sati od ponedjeljka do petka. Stoga tuženik kao poslodavac tužitelja, ne obračunava i ne isplaćuje tužitelju sve dodatke na plaću koja mu pripadaju za rad na terenu i to za rad noću, rad subotom i nedjeljom, rad na blagdane i praznike, odnosno prekovremeni rad.

Dokaz: kao gore; pribava službenim putem od strane tuženika Evidencija dnevnih rasporeda tuženika za tužitelja; Knjiga dnevnih zapovjedi i dnevnika straže za tužitelja; po potrebi i drugi dokazi.

5. Tužitelj iz navedenog razloga ima osnovano novčano potraživanje prema tuženiku iz radnog odnosa za razdoblje počev od 01. veljače 2011. godine pa nadalje po mjesecima i to po osnovi neisplaćenih uvećanja plaće i neisplaćenih naknada za prekovremeni rad na terenu, odnosno u smjenama, subotom i nedjeljom, noću, državnim blagdanima i praznicima.

6. Pored toga, tuženik kao poslodavac tužitelju pravilno ne obračunava i ne isplaćuje dodatke na plaću koji mu pripadaju s osnova rada i to na način da tužitelju ne isplaćuje božićnice i naknadu plaće za godišnji odmor sukladno pozitivnim propisima u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju u prethodna tri mjeseca, već mu je isplaćivao naknadu koja je znatno manja od one koja mu pripada. Dokaz: kao gore; pribava službenim putem od strane tuženika Kartice tužitelja i rješenja o korištenju godišnjih odmora; po potrebi i drugi dokazi.

7. Tužitelj iz navedenog razloga ima osnovano novčano potraživanje prema tuženiku iz radnog odnosa i po osnovi neisplaćenih božićnica i naknada plaće za godišnji odmor u visini ne manjoj od 1.000,00 KN godišnje za razdoblje počev od 01. veljače 2011. godine pa nadalje.

8. Pored toga, tuženik kao poslodavac nije tužitelju u istom vremenskom razdoblju od 01. veljače 2011. godine pa sve do danas sukladno pozitivnim propisima pravilno utvrdio ukupan broj dana godišnjeg odmora pa je tako tužitelju umjesto osnovice od 20 dana godišnjeg odmora utvrdio i dodijeljeno pravo na osnovicu od samo 18 dana godišnjeg odmora čime je tužitelj zakinut te ima pravo na novčanu naknadu.

Dokaz: pribava službenim putem od strane tuženika rješenja o korištenju godišnjeg odmora za tužitelja; kao gore.

9. Iz svih gore navedenih razloga tužitelj potražuje da mu tuženik plati naknadu na ime rada na terenu kroz dodatke za noćni rad, rad subotom i nedjeljom, rad na blagdane i praznike, kao i prekovremeni rad odnosno plati razliku između neisplaćenih plaća na temelju iskazanih sati rada i stvarno odrađenih sati rada na terenu na temelju evidencija i dnevnih zapovijedi i to od 01. veljače 2011. godine pa nadalje sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospijeća svake pojedine razlike plaće pa do isplate, kao i da mu isplati neisplaćene božićnice i razliku naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospijeća svake pojedine naknade i pa do isplate, kao i da mu plati pripadajuću naknadu za nepravilno utvrđenu osnovicu broja dana godišnjeg odmora sa zakonskom zateznom kamatom.

Dokaz: kao gore; po potrebi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

10. Kako tužitelj ne raspolaže sa gore navedenim podacima i dokumentacijom temeljem kojih bi mogao postaviti svoj određen tužbeni zahtjev za isplatu neisplaćenih uvećanja plaća i naknada s gore navedene osnove, a riječ je o podacima koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke, to tužitelj na osnovi odredbe članka 186.b ZPP-a ističe tvz. stupnjevitu tužbu te predlaže tome sudu da prvo donese slijedeće

R J E Š E N J E

Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA – Ministarstvo obrane da preda tužitelju BŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], potpuni pregled svojih obveza - podatke o visini plaće tuženika i ostalih novčanih dodataka na plaću, uključujući i podatke o stvarno odrađenoj, a neisplaćenoj satnici prema Knjizi dnevne zapovjedi tuženika za tužitelja te podatke o isplaćenim božićnicama i naknadama za godišnji odmor, kao i iznos razlike naknade za godišnji odmor koju bi tužitelj primao da su mu isplaćene naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i to sve za razdoblje od 01. veljače 2011. godine pa nadalje i to u roku od 30 dana. Nakon što tuženik udovolji gore navedenom rješenju toga suda, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te izvođenja drugih predloženih dokaza u povodu predanih pregleda obveza tuženika, tužitelj predlaže tome sudu da nakon provedene glavne rasprave sud donese slijedeću

P R E S U D U

Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA dužna je tužitelju BŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti naknadu za neisplaćene dodatke na mjesečnu plaću, kao i božićnice i naknade plaće za godišnji odmor te pripadajuće naknade za nepravilno utvrđenu osnovicu broja dana godišnjeg odmora, sve počev od 01. veljače 2011. godine pa nadalje sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena i to počev od dana dospijeća svakog pojedinog neisplaćenog mjesečnog dodatka na plaću do 31. srpnja 2015. godine, a počev od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po članku 29. stavak 2. ZOO-a počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku 8 dana.

11. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom 10. 2. 2026. tako da glasi:

Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA dužna je tužitelju BŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 2.244,84 EUR sa zakonskom zateznom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO - a i to:

- na iznos od 11,87 EUR od 15. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 12,37 EUR od 16. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 35,63 EUR od 16. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 21,38 EUR od 16. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 12,378 EUR od 16. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 12,37 EUR od 16. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 12,96 EUR od 16. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 11,83 EUR od 16. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 12,02 EUR od 16. srpnja 23012. godine do isplate,

- na iznos od 12,45 EUR od 16. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 11,88 EUR od 16. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 19,87 EUR od 16. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 57,91 EUR od 16. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 6,39 EUR od 16. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 72,09 EUR od 16. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 75,75 EUR od 16. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 69,17 EUR od 16. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 16,23 EUR od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 75,36 EUR od 16. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 55,50 EUR od 16. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 76,85 EUR od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 72,84 EUR od 16. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 919,83 EUR od 16. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 73,33 EUR od 16. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 183,13 EUR od 16. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 5,95 EUR od 16. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 61,62 EUR od 16. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 22,40 EUR od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 58,56 EUR od 16. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 5,86 EUR od 16. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 92,02 EUR od 16. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 44,81 EUR od 16. siječnja 2016. godine do isplate te

- na iznos od 12,27 EUR od 16. veljače 2016. godine do isplate.

Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA dužna je tužitelju BŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku 15 dana.

12. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U utuženom razdoblju primjenjivalo se više propisa. U razdoblju do 1. 6. 2014. u primjeni je bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09. i 118/12.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09.) koji su stupili na snagu 1. 10. 2009., a koji su doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama te predstavljaju posebne propise kojima je, između ostalog, uređena materija materijalnih prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u OSRH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim nerednim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08.) detaljno su propisana sva prava vezana za isplatu plaće i dodataka na plaću DVO. Tužitelj jeo obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno čl. V. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09. i 118/12.). U t. XIII. te Odluke je određeno da je isplata novčane naknade omogućena kad djelatnik nije koristio preraspodjelu radnog vremena. Tužitelj je redovito koristio slobodne dane. Drugo razdoblje je razdoblje nakon 26. 6. 2013. kad je stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13. i 75/15.), temeljem kojeg je donesena Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14.) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14., 41/14., 53/14.). U t. II. Odluke određen je rad na terenu prema kojoj radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore u miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rad na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe. DVO ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s Pravilnikom koji uređuje pravo na dodatke na plaću DVO. Rad iz st. 1. t. XIII. uključuj rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Tuženica se poziva na odredbu članka 153., 154. i 155. Zakona o službi u OS RH. Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. Ovog zakona. Propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno KU sklopljene u skladu s njima. Što se tiče potraživanja tužitelja s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, tuženik se poziva na Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika

– NN br. 140/02. i 68/11. posebno na odredbu članka 4. Pravilnika. Dopunom te odredbe koja je stupila na snagu 25. 6. 2011. propisano je da DVO čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Zakon o službi u Oružanim snagama RH propisuje u članku 142. da djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a temeljem kojeg Zakona je donesen Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba – NN br. 54/14. kojim je propisano da DVO za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri čemu redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati. Točkom IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14., 23/15. i 85/15.) je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad , rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Navedeni akti imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima za djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju zaposlenika, to tužiteljima ne pripadaju traženi dodaci na plaću za prekovremeni rad i dr.

13. Na pripremnom ročištu 1. 2. 2023. tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja do 1. kolovoza 2011.

14. U dokaznom postupku sud je pročitao radno pravnu dokumentaciju za tužitelja, odluke, rješenja, knjigovodstvenu karticu, dnevne evidencije radnog vremena, kartice djelatnika, te izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

15. Nesporno je da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba.

16. Predmet ovog spora je potraživanje razlike plaće tužitelja s osnove dodataka za prekovremeni rad na terenu, dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7.8.2011. do 31.5.2014. godine, te naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. ožujka 2016. godine.

17. U ovoj pravnoj stvari određeno je izvođenje dokaza financijskim vještačenjem. Poziva se vještak svoj nalaz i mišljenje dati na sljedeće okolnosti:

- izračunati razliku bruto plaće tužitelja za prekovremeni rad, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama za vrijeme boravka na terenu za utuženo razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2014. godine za svaki mjesec pojedinačno,

- utvrditi jesu li tužitelju isplaćivani dodaci za prekovremeni rad na terenu, subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama,

- uvidom u evidenciju utvrditi koliko je tužitelj radnih dana proveo na terenu i koliko je svaki trajao,

- korištenje slobodnih dana (odnosno je li dolazilo do preraspodjele radnog vremena) a posebno je li tužitelj koristio slobodne dane na ime prekovremenog rada na terenu u

omjeru 1 prekovremeni sat rada na terenu = 1,6 slobodnih sati, odnosno 5 dana terena

sa prekovremenim satima = 1 slobodan dan, rad subotom = 1 slobodan dan, rad nedjeljom = 1 slobodan dan,

- ukoliko iz dostavljenih evidencija nije vidljivo po kojim su osnovama korišteni slobodni dani vještak se poziva sačiniti 2 varijante nalaza i to:

1. varijantu na način da se od ukupnog broja slobodnih dana oduzme 1 slobodan dan za 5 dana terena sa prekovremenim radom, 1 slobodan dan za rad subotom, 1 slobodan dan za rad nedjeljom. Ukoliko iz evidencija proizlazi da je tužitelj obnašao stražarsku službu i dežurstvo potrebno je oduzeti 1 slobodan dan za 3 dana uzastopne straže te 1 slobodan dan za 24 sata dežurstva – preostale slobodne dane ne odbijati od utvrđenih prekovremeni sati,

2. varijantu da se slobodni dani ne oduzimaju od ukupno utvrđenih prekovremeni sati ostvarenih radom na terenu.

Poziva se vještak izvršiti i izračun neplaćene razlike naknade za godišnji odmor tužitelja u vremenu od 7. kolovoza 2011. do 31. ožujka 2016. godine, a u skladu sa važećim propisima koji se odnose na navedenu materiju i obuhvaćaju izračun naknade za godišnji odmor djelatnih vojnih osoba.

Poziva se vještak pri izradi nalaza uzeti u obzir okolnosti na koje upućuje tužitelj u podnesku od 27.6.2021. godine.

18. Tužitelj u podnesku od 27.6.2021. godine (spis list 256) predlaže da se provede financijsko vještačenje na okolnost:

- utvrđenja razlike visine bruto plaće koju je tužitelj primao i bruto plaće koju je tužitelj trebao primati s osnova dodataka na plaću za sav prekovremeni rad, kao i prekovremeni rad odrađen na terenima odnosno rad noću, subotom i nedjeljom, državnim blagdanima i praznicima u utuženom razdoblju od 7.8.2011. do 31.5.2014. godine te

- na okolnost utvrđenja broja korištenih dana godišnjeg odmora i rekapitulacije razlike bruto plaće tužitelja po mjesecima korištenja godišnjeg odmora, odnosno razlike naknade za godišnji odmor u utuženom razdoblju od 7.8.2011. do 31.3.2016. godine.

19. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak je utvrdio da bi tužitelj:

Prema varijanti 1 za prekovremeni rad na terenu u razdoblju od 7.8.2011. do 31.5.2014. te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 7.8.2011. do 31.3.2016. godine:

− ostvario dodatke na plaću u visini od 12.193,25 kuna, od čega 4.168,07 kuna za godišnji odmor. Za utuženo razdoblje tužena je tužitelju je na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatila 2.187,92 kune. Kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 10.372,54 kune i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 2.347,36 kuna te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 8.025,18 kuna,

− iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 1.376,67 eura i to na ime godišnjeg odmora 311,54 eura te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 1.065,13 eura,

− u 12/2011, 8/2012, 1/2013 te 5/2013 godine tužena je tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor utvrdila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedene mjesece razlika ide u minus vještak u istima ne radi prijeboj negativnih razlika.

Prema varijanti 2 nakon izvršenih obračuna utvrditi je da bi tužitelj za prekovremeni rad na terenu u razdoblju od 7.8.2011. do 31.5.2014. te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 7.8.2011. do 31.3.2016. godine:

− ostvario dodatke na plaću u visini od 9.778,76 kuna, od čega 4.168,07 kuna za godišnji odmor. Za utuženo razdoblje tužena je tužitelju je na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatila 2.187,92 kune. Kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 7.958,05 kuna i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 2.347,36 kuna te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 5.610,69 kuna, − iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 1.056,21 euro i to na ime godišnjeg odmora 311,54 eura te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 744,67 eura,

− u 12/2011, 8/2012, 1/2013 te 5/2013 godine tužena je tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor utvrdila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedene mjesece razlika ide u minus vještak u istima ne radi prijeboj negativnih razlika.

Prema varijanti 2a nakon izvršenih obračuna utvrditi je da bi tužitelj za prekovremeni rad na terenu u razdoblju od 7.8.2011. do 31.5.2014. te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 7.8.2011. do 31.3.2016. godine:

− ostvario dodatke na plaću u visini od 9.851,94 kune, od čega 4.168,07 kuna za godišnji odmor. Za utuženo razdoblje tužena je tužitelju je na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatila 2.187,92 kune. Kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 8.031,23 kune i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 2.347,36 kuna te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 5.683,87 kuna, − iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 1.065,92 eura i to na ime godišnjeg odmora 311,54 eura te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 754,38 eura,

− u 12/2011, 8/2012, 1/2013 te 5/2013 godine tužena je tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor utvrdila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedene mjesece razlika ide u minus vještak u istima ne radi prijeboj negativnih razlika.

Prema varijanti 3 nakon izvršenih obračuna utvrditi je da bi tužitelj za prekovremeni rad u razdoblju od 7.8.2011. do 31.5.2014. te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 7.8.2011. do 31.3.2016. godine:

− ostvario dodatke na plaću u visini od 29.287,29 kuna, od čega 6.064,83 kune za godišnji odmor. Za utuženo razdoblje tužena je tužitelju je na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatila 2.187,92 kune. Kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 27.099,37 kuna i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 3.876,91 kunu te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 23.222,46 kuna,

− iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 3.596,70 eura i to na ime godišnjeg odmora 514,56 eura te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 3.082,16 eura.

Prema varijanti 4 nakon izvršenih obračuna utvrditi je da bi tužitelj za prekovremeni rad u razdoblju od 7.8.2011. do 31.5.2014. te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 7.8.2011. do 31.3.2016. godine:

− ostvario dodatke na plaću u visini od 18.946,41 kunu, od čega 4.654,31 kunu za godišnji odmor. Za utuženo razdoblje tužena je tužitelju je na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatila 2.187,92 kune. Kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 16.913,75 kuna i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 2.621,65 kuna te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 14.292,10 kunu,

− iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 2.244,84 eura i to na ime godišnjeg odmora 347,95 eura te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 1.896,90 eura,

− u 12/2011 i 8/2012 godine tužena je tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor utvrdila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedene mjesece razlika ide u minus vještak u istima ne radi prijeboj negativnih razlika. Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 17 do 20 nalaza.

20. Sudski vještak dostavio je dopunu nalaza od 23. 1. 2026. odnosno Tablicu izračuna varijante 4. Rekapitulacija utvrđenih razlika, koju vještak omaškom nije priložio u nalaz.

21. Sudski vještak vještačio je sukladno nalogu suda, detaljno je pojasnio nalaz i mišljenje, odgovorio je na prigovore tuženika, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Na ročištu za glavnu raspravu 24.3. 2026. tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka u varijantama izračuna razlike plaće za prekovremeni rad koji nije odrađen na terenu, te u varijantama u kojima nisu oduzeti slobodni dani, zatim prigovara izračunu razlike naknade plaće za godišnji odmor nakon 7. 5. 2014. jer se u tom razdoblju naknada plaće za godišnji odmor treba obračunati kao plaća za redovan rad koja uključuje dodatak za posebne uvjete vojne službe, a ne bilo koje isplate koje poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi. Na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka jer su prigovori pravne prirode, a o primjeni prava odlučuje sud. Tuženik se protivi konačno specificiranom tužbenom zahtjevu sukladno izračunu varijante 4 koju tuženik osporava, tako da se tuženik protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva.

22. Dakle, u odnosu na potraživanje razlike plaće, mjerodavnim materijalnim pravom – Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/2009.) donesena na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani ("Narodne novine" broj: 33/2002., 58/2002., 76/2007.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007. 88/2009., u daljnjem tekstu: Odluka/2009), Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/20012.), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012. i Pravilnik o plaći i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/2009., 99/2012., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je:

- da se prekovremenim radom pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske smatra kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način - rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati, kada je rad organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka - svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, kada je rad organiziran u smjenama ili u turnusu - svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

- da o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan;

- da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku Oružanih snaga Republike Hrvatske nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate (točka XII. Odluke/2009);

- da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% i da se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni (točka XIII. Odluke/2009).

23. Valja istaknuti da se prema odredbi članka 136. novog Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Nar. nov. 73/13., 75/15., dalje: ZSOSRH/13) koji je stupio na snagu 26. 3. 2013. plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću, u skladu s čl. 218. st. 2. toga Zakona, provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama ZSOSRH ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, a što znači da je i Odluka/2009 vrijedila do donošenja Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14), te Pravilnik o plaći i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/2009., 99/2012.) do donošenja novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. – Narodne novine broj 33/14. od 14. 3. 2014., a koja Odluka i Pravilnik su stupili na snagu 1. 6. 2014.

24. U odnosu na potraživanje razlike naknade plaće za godišnji odmor, prema odredbi članka 60. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – dalje: ZR) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu o naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Identičnu odredbu sadrži članak 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje: ZR 14). S te osnove pravo na naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora treba prosuđivati i primjenom članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., dalje: ZOSOS) koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002., kojom je predviđena supsidijarna primjena propisa o državnim službenicima i namještenicima, a u pitanjima koja tim propisima nisu uređena, primjena općih propisa o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Odredbom članka 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08. – dalje: KU), propisano je da (1) Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. (2) Državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca.

Kolektivne ugovore sklopili su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika uz obvezu primjene prava i obveza iz rada zaposlenih u tijelima državne vlasti. Člankom 257. ZR-a propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Člankom 7. stavkom 3. Zakona o radu propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća

i poslodavca,

kolektivnim

ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim zakonom nije drukčije određeno.

25. Odredbom članka 4. stavka 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 140/02. – dalje: Pravilnik) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 68/11.), propisano je :“Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.“

26. Prema Tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora od 5. svibnja 2009. za vrijeme korištenja godišnjeg odmora državnom službeniku ili namješteniku treba isplatiti naknadu obračunatu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i to na temelju izračunate prosječne satnice koja se dobije kad se prosječna plaća u prethodna tri mjeseca podijeli fondom sati mjeseca u kojem se koristi godišnji odmor, te prema Tumačenju od 27. svibnja 2010. u prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca ne ulazi plaća isplaćena u mjesecu u kojem je radnik bio na bolovanju, već se taj mjesec izostavlja i uzima prethodni mjesec u kojem radnik nije bio na bolovanju. Nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14.) koji je stupio na snagu 8. 5. 2014. naknada plaće za godišnji odmor tužitelja se ima obračunavati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu. Redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena – Odluka o rasporedu radnog vremena – „Narodne novine“ broj 66/14. koja je stupila na snagu 1. 6. 2014., i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – „Narodne novine“ broj 23/15. i 84/15.

27. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 7. svibnja 2014. godine vještak računa u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju, prema prethodnim obračunima, trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca, koristeći podatke o korištenju godišnjeg odmora iz obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 140/02, 68/11 - čl. 4. st. 2. i st. 3.). Pri tom satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se razlika računa utvrđuje tako da se prosječna mjesečna plaća koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (ili je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor) podijeli s fondom sati tog mjeseca. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 31. svibnja 2016. godine vještak računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje, u novcu ili naravi te je dijeli sa fondom sati tog istog mjeseca.

28. Već je navedeno da prema odredbi članka 60. ZR-a za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca – uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

29. Za uočiti je da je iz isplatnih lista tužitelja koje je u spis dostavila tuženica razvidno kako je nakon stupanja na snagu podzakonskih kojima se na novi i drugačiji način utvrđuju dodaci na plaću, tužitelju i za redovnog radnog vremena isplaćivan dodatak za posebne uvjete vojne službe slijedom čega i navedeno primanje ima biti uzeto prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor i to neovisno da li se obračun vršio na način da se u obzir uzima prosječna mjesečna plaća u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (kogentna odredba ZOR) ili se obračun vrši prema Pravilniku (NN 534/14.) prema kojoj djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Taj dodatak ulazi u redovan rad sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14)., čl. 139. st. 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13., 75/15., 50/16.), te čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14). Naime, čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14.) je određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a čl. 3. je određeno da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Člankom II. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14.) je propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, dok je čl. III. određeno da se radnim vremenom podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu. Redovno radno vrijeme koje se u smislu Odluke o rasporedu radnog vremena smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno. Za vrijeme rada prema posebnom rasporedu, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Dakle, dodatak na vojnu službu se tužitelju isplaćuje i kada radi samo u redovnom radnom vremenu (ne i u radnom vremenu prema posebnom rasporedu).

30. Uvažavajući rješenje suda o vještačenju od 11. 9. 2023. te prethodni podnesak tužitelja od 27. 6. 2021. sa prijedlogom zadatka vještačenja, sudski vještak obračun neplaćenih sati rada daje u pet varijanti:

- u varijanti 1 prekovremeni rad na terenu iskazan u dnevnim evidencijama ne umanjuje za korištene slobodne dane,

- u varijanti 2 prekovremeni rad na terenu umanjuje po nalogu suda (5 prekovremeno odrađenih sati na tr =1 sd, 1tr vk/db = 1 sd),

- u varijanti 2a prekovremeni rad na terenu umanjuje za slobodne dane sukladno važećim propisima

- u varijanti 3 obračunati su svi prekovremeni sati iskazani u dnevnim evidencijama bez umanjenja za SD

- u varijanti 4 obračunati su svi prekovremeni sati rada s umanjenjem za SD sukladno važećim propisima.

31. U odnosu na varijantu vještačenja sud ukazuje da je rješenjem o vještačenju od 11. rujna 2023. određeno izračunati razliku plaće tužitelja za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama za vrijeme boravka na terenu.

Tužitelj u podnesku od 27.6.2021. godine (spis list 256) predlaže da se provede financijsko vještačenje na okolnost:

- utvrđenja razlike visine bruto plaće koju je tužitelj primao i bruto plaće koju je tužitelj trebao primati s osnova dodataka na plaću za sav prekovremeni rad, kao i prekovremeni rad odrađen na terenima odnosno rad noću, subotom i nedjeljom, državnim blagdanima i praznicima u utuženom razdoblju od 7.8.2011. do 31.5.2014. godine te

- na okolnost utvrđenja broja korištenih dana godišnjeg odmora i rekapitulacije razlike bruto plaće tužitelja po mjesecima korištenja godišnjeg odmora, odnosno razlike naknade za godišnji odmor u utuženom razdoblju od 7.8.2011. do 31.3.2016. godine.

32. Na str. 6 nalaza i mišljenja sudski vještak navodi da u varijanti 2 slobodne dane obračunava sukladno nalogu suda na način za pet prekovremeno odrađenih radnih dana na terenu obračunavamo jedan slobodan radni dan, a za svaku prekovremeno odrađenu subotu/nedjelju/praznik na terenu obračunavamo za svaki taj dan jedan slobodan dan. Nadalje, navodi da bez namjere da ulazi u pravni aspekt spora napominje kako je ovakav način obračuna slobodnih dana propisan Odlukom o rasporedu radnog vremena NN 66/14 koja je na snazi od 1.6.2014. godine. Ovakav obračun slobodnih dana u primjeni je od 1.6.2014. godine, odnosno van utuženog razdoblja (prekovremeni rad se obračunava do 31.5.2014.). U razdoblju do 1.6.2014. godine sukladno točki XII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnoj vojnoj osobi se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan. Upravo iz navedenog razloga vještak je sačinio i dodatnu varijantu obračuna u kojoj prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane sukladno propisima koji su bili na snazi u utuženom razdoblju – do 31.5.2014. godine za prekovremeni rad (varijanta 2a).

33. Dakle, u varijantama 2, 2 i 2a vještak sukladno nalogu suda tužitelju obračunava prekovremeni rad na terenu, dočim rad koji nema oznaku TR sukladno nalogu suda nije obračunat u ovim varijantama. U varijanti 3 i 4 sukladno prijedlogu tužitelja iz podneska od 27. 6. 2021. vještak obračunava sav prekovremeni rad iskazan u dnevnim evidencijama, u varijanti 3 prekovremeni rad ne umanjuje za slobodne dan, dočim u varijanti 4 prekovremeni rad umanjuje za slobodne dane.

34. U t. V činjeničnog opisa tužbe tužitelj navodi da ima osnovano novčano potraživanje prema tuženiku iz radnog odnosa za razdoblje počev od 01. veljače 2011. godine pa nadalje po mjesecima i to po osnovi neisplaćenih uvećanja plaće i neisplaćenih naknada za prekovremeni rad na terenu, odnosno u smjenama, subotom i nedjeljom, noću, državnim blagdanima i praznicima. Iz činjeničnog opisa tužbe je razvidno da se navodi tužitelja vezano za razliku plaće odnose na rad na terenu, kako na dodatke za prekovremeni rad tako i na ostale dodatke koje tužitelju pripadaju za rad noću, subotama, nedjeljama i u smjenama.

35. Razvidno je da je tužitelj konačno specificirao tužbeni zahtjev temeljem izračuna varijante 4 u kojoj su obračunati svi prekovremeni sati rada, dakle, ne samo prekovremeno sati rada ostvareni radom na terenu, s umanjenjem za slobodne dana sukladno važećim propisima. Stoga ne bi stajao navod tužitelja u podnesku od 10. 2. 2026. da je četvrta varijanta nalaza i mišljenja financijsko -knjigovodstvenog vještaka izrađena s osnove prekovremeno odrađenog rada isključivo na terenu, već se radi o svim prekovremenim satima, dakle, i temeljem drugih osnova, tako u varijanti 2a (prekovremeni sati na terenu) vještak tužitelju obračunava 72,67 sati prekovremenog rada, dočim u varijanti 4 (sav prekovremeni rad) vještak tužitelju obračunava 178,33 sat prekovremenog rada.

36. Nesporno je da tuženik nije dostavio svu radno-pravnu dokumentaciju, i to kako evidencija o stvarno odrađenim satima rada na terenu, tako i naloge ili rješenja o korištenju slobodnih dana s osnove prekovremeno odrađenog rada isključivo na terenu. Vještak je sate rada iz dostavljene evidencije obračunao na sljedeći način: redovan rad, državni blagdan, godišnji odmor i plaćeni dopust uračunati su u vremenu od 8 sati. Obračun neplaćenih sati rada vještak radi u pet varijanti. Obračun neplaćenih sati rada vještak radi temeljem dnevnih evidencija dostavljenih na spis predmeta pri čemu u prekovremeni rad uračunava sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno sve sate koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja sukladno izračunu varijante 2a nalaza i mišljenja u kojoj varijanti se prekovremeni rad na terenu umanjuje za slobodne dane sukladno važećim propisima, dakle, sukladno činjeničnom opisu tužbe iz kojeg proizlazi da tužitelj potražuje razliku plaće i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za rad na terenu u navedenom utuženom razdoblju. Slijedom navedenoga tužbeni zahtjev prihvaćen je kao osnovan za iznos od 1.065,92 eura, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.178,92 eura odbijen kao neosnovan.

37. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata s osnove razlike plaće i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora neosnovan.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP). U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 100 %, u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 47,48 %, pa kad se navedeni iznosi zbroje i podijele sa dva dobije se postotak od 73,74 % koji čini uspjeh tužitelja, dočim je tuženik uspio s preostalih 26,26 %, pa kad se navedeni postotci prebiju ostaje postotak od 47,48 % koji predstavlja konačni uspjeh tužitelja.

39. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova sukladno visini vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno specificirani tužbeni zahtjev kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 9. 3. 2017., 18. 7. 2019. 10. 12. 2023. i 10. 2. 2026., zastupanje na ročištu 1. 2. 2023. i 24. 3. 2026., za svaku radnju iznos od 200,00 eura, te za sastavljanje podneska od 7. 9. 2018. iznos od 50,00 eura, što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 2.062,50 eura što pomnoženo sa 47,48 % iznosi 979,28 eura. Trošak vještačenja u iznosu od 600,00 eura dosuđen je u cijelosti jer je tuženik u cijelosti osporio visinu tužbenog zahtjev, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.579,28 eura. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 14. svibnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pisano u 3 ista primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Odvjetničko društvo Klaić & Klaić iz Kutine, Kolodvorska 24

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel