REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-313/2025-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa Marko Ramljak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Silvije Skerlev, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 23. ožujka 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika EL, te tuženika osobno, uz odvjetnika Tomislava Skerleva zamjenika punomoćnika, dana 14. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

1/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Estere Poljak, poslovni broj Ovrv-474/14 od 4.7.2014. godine, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.711,26 eura (43.031,51 kn), sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče:

- na iznos od 212,45 EUR od 6. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. rujna 2011. godine pa isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. studeni 2011. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 212,45 EUR od 6. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,18 EUR od 6. studeni 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,18 EUR od 6. prosinac 2012. godine do isplate,

- na iznos od 152,18 EUR od 6. siječanj 2013. godine do isplate,

- na iznos od 152,18 EUR od 6. veljača 2013. godine do isplate,

- na iznos od 152,18 EUR od 6. ožujak 2013. godine do isplate,

- na iznos od 152,18 EUR od 6. travanj 2013. godine do isplate,

- na iznos od 121,75 EUR od 6. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 365,33 EUR od 20. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 121,75 EUR od 6. rujan 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 121,75 EUR od 06. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 121,75 EUR od 06. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 121,75 EUR od 6. prosinac 2013. godine do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.625,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dana 30.6.2014. godine podnio javnom bilježniku Esteri poljak ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika (prije ovršenika) isplatu iznosa od 43.031,51 kn s osnova naknade za korištenje poslovnog prostora u [adresa]. Navedeni iznos potražuje sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Potražuje i naknadu trošak ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javni bilježnik Estera Poljak je donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-474/14 dana 4.7.2014. godine, protiv kojeg je tuženik uložio pravovremeni prigovor, u kojem osporava postojanje bilo kakvog dugovanja prema tužitelju. Navodi da je poslovni prostor u [adresa] zajedno sa ostalim suvlasnicima kupio još 1990. godine, pa da stoga kao vlasnik nikom nije dužan plaćati nikakvu naknadu. Predlaže rješenje o ovrsi staviti izvan snage, odnosno ukinuti.

3. Rješenjem Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. Povrv-336/14-2 od 15.9.2014. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Estere Poljak, poslovni broj Ovrv-474/14 od 4.7.2014. godine u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. Podneskom od 7.7.2025. godine tužitelj je uredio svoj zahtjev sukladno fiksnom tečaju konverzije 1 euro=7,53450 kn, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN 55/22 i 88/22), na način da potražuje isplatu iznosa od 5.711,26 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i trošak postupka. Na ročištu 25.9.2025. pojašnjava da je predmet zahtjeva naknada za korištenje predmetnog poslovnog prostora sukladno suvlasničkom omjeru tužitelja od 2/4 dijela.

4.1. Podneskom od 9.10.2025. tužitelj objašnjava da se njegovo potraživanje odnosi na naknadu za bespravno korištenje poslovnog prostora (šifra 08245231, površine 92 m2, E-33), za razdoblje od svibnja 2011. do prosinca 2013. godine, od strane tuženika kao nepoštenog posjednika.

4.2. Tužitelj navodi da je bio jedini vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zkčbr. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe br. 73 i 75 [adresa] i [adresa], površine 805 m2 povezano sa vlasništvom poslovnih prostora površine 92,00 m2 u prizemlju (E-33) i poslovnog prostora površine 130,00 m2 (E-34), te da je dana 20.1.2011. dostavio tuženiku, ĆL i trgovačkom društvu Elektron Market d.o.o. dopis kojim ih obavještava da je kupoprodajni ugovor sa Općinom Trešnjevka od 19.12.1990. ništetan; da nikada nisu dostavili dokaz o plaćanju kupoprodajne cijene; da prostor koriste bez valjane pravne osnove, te je tražio predaju u posjed istog. Smatra nadalje da tuženik nije bio, niti je mogao biti pošteni posjednik, jer da je tuženik tek presudom i rješenjem Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 785/2022 od 14.3.2022. utvrđen suvlasnikom u ¼ dijela predmetnih poslovnih prostora, temeljem dosjelosti, te da se tek 2022. uknjižio kao suvlasnik.

Naknadu za utuženo razdoblje potražuje u visini zakupnine prema kriterijima Grada Zagreba iz Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Sl. Glasnik 17/10, 14/12 i 10/13.).

5. U dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga (list 3 spisa), Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora između Općine Trešnjevka kao prodavatelja i Infodata-Elektron Market kao kupca od 19.12.1990. (list 8-10 spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-738/2017 od 7. siječnja 2022. (list 39-66 spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 785/2022 od 14. ožujka 2022. (list 116-124 spisa), poziv Grada Zagreba na predaju u posjed od 20.1.2011. (list 84-85 spisa), Zaključak tužitelja o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor od 1.10.2020. i 4.10.2012. (list 93-115 spisa), Zaključak tužitelja o izmjeni Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor od 16.4.2013. (list 86-87 spisa), povratnice (list 88 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zgradu mješovite uporabe br. 73. i 75 [adresa] i [adresa] (list 89-92 spisa), saslušan je tuženik (list 159 spisa), te svjedoci NL (list 178-179 spisa), svjedok ĆL (list 191-192 spisa), te je pročitan zapisnik sa glavne rasprave u predmetu P-738/2017 (list 195-197 spisa.

6. Druge dokaze sud nije provodio, jer je zaključio da su sve relevantne činjenice utvrđene provedenim dokazima.

Također valja reći da je spis Trgovačkog suda P-738/17 dostavljen sudu, te nakon zaključenja glavne rasprave, ali s obzirom da spisu prileže relevantne odluke donesene u tom postupku, kraj provedenih dokaza u ovom postupku, predmetni spis nije niti relevantan.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za korištenje poslovnog prostora u [adresa], od strane tuženika u razdoblju od svibnja 2011. do prosinca 2013. godine i to razmjerno suvlasničkom omjeru tužitelja od 2/4 dijela.

9. Naime, tužitelj tijekom postupka tvrdi da je tuženik bio bespravni korisnik predmetnih poslovnih prostora na adresi u [adresa], u utuženom periodu od svibnja 2011. do prosinca 2013., jer da je tek suvlasnik postao 2022., nakon što je pravomoćno okončan postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: P- 738/2017 po njegovoj tužbi radi iseljenja tuženika iz tih poslovnih prostorija i podnesenoj protutužbi tuženika radi utvrđenja njegova prava suvlasništva u ¼ dijela na istim prostorijama, zbog čega da je u periodu prije toga bio bespravni korisnik i nepošteni posjednik predmetne nekretnine.

9.1. Tuženik pak tvrdi da je on suvlasnik i pošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju do podnošenja tužbe u predmetu P-738/17, kada je iz prostora izašao.

10. Uvidom u presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-738/2017 od 7. siječnja 2022. i presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 785/2022 od 14. ožujka 2022. utvrđeno je da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja radi iseljenja ovdje tuženika iz predmetnih poslovnih prostora i plaćanja novčane naknade za njihovo korištenje, te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-785/2022 od 14. ožujka 2022. preinačena prvostupanjska odluka u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika i utvrđeno je da tuženik suvlasnik predmetnih poslovnih prostorija u [adresa] - poslovnog prostora u prizemlju površine 92,00m2 i poslovnog prostora površine 130,00m2, u ¼ dijela.

10.1. Iz spisu priloženog Ugovora o zakupu poslovnog prostora na neodređeno vrijeme, sklopljenog između Općine Trešnjevka i Infodatae, zajedničke zanatske radionice elektroničarske djelatnosti zastupane po ZL ĆL i CL, proizlazi da je još 10.5.1989. godine njima dan kao zakupoprimcu poslovni prostor u prizemlju površine 92,22 m2 i pripadajući skladišni prostor površine 130,11 m2, tada na adresi [adresa], a koji zakup počinje teći 1.6.1989., da bi Općina Trešnjevka 19.12.1990. prodala navedene poslovne prostore Infodati-Elektron Market, zastupan po ĆL. Navedeno je imao u vidu i analizirao u svojoj odluci od 14.3.2022. i VTS-a, pri čemu je rekao da upravo taj kupoprodajni ugovor sklopljen sa prednikom tužitelja predstavlja valjani pravni posao, a što ima za posljedicu zakonitost posjeda tuženika, što je jedna od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva temeljem zakona. Poziva se na odredbu čl. 388 st. 2. i 3. ZV-a, te odredbe čl. 21. i čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 92/94 i 36/95) i čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) i zaključuje kako je posjed tuženika utemeljen na valjanoj pravnoj osnovi bio zakonit i savjestan najkasnije od 8.10.1991. godine, odnosno nakon stupanja na snagu ZV-a 1.1.1997. zakonit istinit i pošten, pa da su se stoga već prije podnošenja tužbe u tom predmetu (9.3.2012.), na strani tuženika stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem dosjelosti, odnosno da je tuženik bio kvalificirani posjednik predmetnih nekretnina koje je posjedovao kao njihov suvlasnik u smislu čl. 42. st. 1. ZV-a.

10.2. Stoga su potpuno neosnovani navodi tužitelja kada tvrdi da je tuženik pravo vlasništva stekao tek u času donošenja sudske odluke i upisom u zemljišnu knjigu. Naime, pružanjem deklaratorne pravne zaštite deklarira se postojanje sadržaja nekog pravnog odnosa, u konkretnom slučaju prava suvlasništva tuženika stečenog dosjedanjem predmetne stvari.

11. Iz suglasnih iskaza tuženika i ĆL proizlazi da su oni i BL, koji je imao tvrtku Elektromarket d.o.o. koristi predmetni poslovni prostor temeljem ugovora o zakupu sa Općinom Trešnjevka, a potom i kupoprodajnog ugovora, sve dok tužitelj nije podnio tužbu u predmetu P-738/17 protiv njih, odnosno 2012., kada je taj prostor nastavio koristi Elektromarket d.o.o., odnosno BL, koji je promijenio bravu i oni nisu imali pristup u isti sve do pravomoćnog okončanja tog postupka koji je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Suglasno su iskazivali da posjed između njih nije bio podijeljen, već da su prostor zajedno koristili u dogovoru. Logično je objašnjenje tuženika da ranije nisu predali poslovni prostor Gradu Zagrebu, jer da su smatrali da su vlasnici, a što je i utvrđeno tijekom tog postupka.

12. Prema tome, posjed tuženika na predmetnim nekretninama je u času utuženja i tijekom utuženog perioda koji je prethodio utuženju bio pošten u smislu odredbe iz čl. 18. st. 3. ZV-a, te nije nikada postao nepošten u smislu čl. 18. st. 4. ZV-a, jer je u sporu o pravu na posjed vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod ranije već citiranim brojem P- 738/2017 pravomoćno odlučeno da takvo pravo na posjed pripada tuženiku, te je odbijen zahtjev tužitelja za predajom u posjed.

12.1. Ovdje valja napomenuti da prema stabilnoj sudskoj praksi predaja u posjed, obuhvaća i predaju u suposjed.

13. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora nakon podnošenja tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu za njihovim iseljenjem 9.3.2012. godine, a do tada je imao pošten posjed utemeljen na valjanom pravnom poslu, a što je i utvrđeno u postupku pred Trgovačkim sudom, koji je pravomoćno odbio zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženika. Stoga je potpuno neodlučan zahtjev tužitelja za predajom u posjed od 20.1.2011. godine i posjed tuženika ne čini nepoštenim.

13.1. Tvrdnje tužitelja da je tuženik bio posredan posjednik predmetnog poslovnog prostora, putem HL koji je sa svojom tvrtkom Elektromarket d.o.o. ostao u posjedu, pri čemu se poziva na izjavu punomoćnika tuženika na ročištu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u predmetu P-783/12, tvrdeći da je isti priznao tuženikov posredan posjed, nije od utjecaja, jer se radi o pravnoj kvalifikaciji punomoćnika tuženika, dok je iskazom tuženika potvrđenom iskazima svjedoka IL i ML, utvrđeno da nikakvog posrednog posjeda nije bilo, jer je tuženik rekao da je otišao raditi sa svojim obrtom [obrt] do 2016., kada je obrt zatvorio, dok je BL promijenio brave na spornom poslovnom prostoru i nije im dao ključ, jer tuženiku i ĆL taj prostor više nije bio potreban.

14. Sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju on odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao.

15. Slijedom svega navedenog, kako je tuženik u utuženom periodu od svibnja 2011. do ožujka 2012. bio pošten posjednik predmetnog poslovnog prostora, a nakon toga u posjedu predmetnog poslovnog prostora nije bio, neosnovan je zahtjev tužitelja za plaćanjem naknade za korištenje u visini zakupnine u utuženom periodu, pa je valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

16. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je primjenom odredbe članka 154. st.1. i 155. ZPP-a, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i zahtjev tuženika koji je u sporu uspio.

16.1. Dakle, tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 22.7.2014. (tbr. 8/1) u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 10.2.2015., 8.7.2025. i 25.9.2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/2), za svako, za zastupanje na ročištu 31.10.2025., 9.12.2025., 12.2.2026. u iznosu od 200,00 eura za svako(Tbr. 9/1), što je ukupno 1.300,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 325,00 eura, iznosi 1.625,00 eura.

U Zagrebu, 14. svibnja 2026. godine

Sudac

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika