Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1542/2023-30

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Alanu Hraniloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika tuženika PN, **.**.2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 1.604,48 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1.380,08 EUR počevši od 8. ožujka 2022. do isplate,

- 224,40 EUR počevši od 8. travnja 2022. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima.

II. Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 228,37 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 122,15 EUR počevši od 8. ožujka 2022. do isplate,

- 106,22 EUR počevši od 8. travnja 2022. do isplate,

III. Tražbina tužiteljice iz točke I. izreke ove presude i tuženikova tražbina iz točke II. izreke ove presude prebijaju se u iznosu od 228,37 EUR bruto te u dijelu pripadajućih zakonskih zateznih kamata.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati ukupan iznos od 1.376,11 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1.257,93 EUR počevši od 8. ožujka 2022. do isplate,

- 118,18 EUR počevši od 8. travnja 2022. do isplate,

V. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 2.340,13 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2023. do isplate.

VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.063,74 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je trenutno zaposlena na radnom mjestu načelnica PP lvanić Grad. PU Zagrebačka, MUP. Tijekom mjeseca veljače i ožujka 2022. tužiteljica je pak bila zaposlena na radnom mjestu MUP-a, PU Zagrebačke, Služba organiziranog kriminaliteta na radnom mjestu vođe grupe za terorizam. U tom razdoblju, tužiteljici su od strane RH, MUP, PU Zagrebačka, Sektor kriminalističke policije, Služba organiziranog kriminaliteta, izdani nalozi za pripravnost za rad (pasivno) dežurstvo od dana 4. veljače 2022. u 23,00 sati radi pripravnosti za rad iz djelokruga rada službe organiziranog kriminaliteta do dana 7. veljače 2022. u 8,00 sati; kao i od dana 18. veljače 2022. u 23,00 sata do 21. veljače 2022. u 8,00 sati, od dana 11. ožujka 2022. u 23,00 sati do 14. ožujka 2022. u 8,00 sati te od dana 25. ožujka 2022. u 23,00 sati do 28. ožujka 2022. u 8,00 sati. No, podnositeljica u naprijed navedenim razdobljima, osim što je u cijelosti postupila prema navedenim nalozima za pripravnost, nije obavljala poslove pasivnog dežurstva, već aktivne poslove u vidu cjelodnevnog praćenja lokacija određenih operativno interesantnih osoba i pravce njihovog kretanja, pratila i bilježila aktivnosti njih i drugih pratitelja na njihovim profilima društvenih mreža, te pratila i bilježila aktivnosti praćenih i drugih osoba koje su komunicirale u određenim grupama otvorenim preko aplikacija za komunikaciju, a sve temeljem naloga radi ostvarenja konkretnih zadaća i alarmiranja nadležnih rukovoditelja u slučaju kretanja osoba u apostrofiranim pravcima ili njihovom planiranju određenih protuzakonitih aktivnosti. Za navedeni aktivni rad tužiteljica je koristila prethodno zaduženo službena sredstva za rad: prijenosno računao i prijenosni web&walk stick, uz pomoć kojih se služila službenom mrežom i internetom te slala izvješća nadređenim rukovoditeljima Policijske uprave (Sektori i Službe). Činjenicu da je tijekom naprijed navedenog razdoblja tužiteljica uistinu aktivno obavljala svoje naložene poslove, dakle da je radila prekovremeno, potvrđuje činjenica što je izvješća o obavljenom poslu uredno svakodnevno za prethodna 24 sata dostavljala svojoj nadređenoj rukovoditeljici ĆN, voditeljici Odjela za terorizam i ekstremnog nasilja, kao i na e-adrese više njoj nadređenih rukovoditelja u PU Zagrebačkoj. Usprkos činjenici što se tužiteljica višekratno pisano i usmeno obraćala poslodavcu / nadređenima s upitom glede izdavanja naloga za prekovremeni rad, kao i plaćanja istog tog prekovremenog rada, tužiteljici je od strane poslodavaca za razdoblje za mjesec veljaču i ožujak 2022. isplaćena plaća uz naknadu samo i isključivo za pripravnost za rad, odnosno za pasivno dežurstvo, ali ne i za prekovremeni rad. U svakom slučaju, na opisani način tužiteljica je oštećena za pravilnu i zakonitu plaću ostvarenu između ostalog i temeljem prekovremenog rada, koji je obavila u mjesecu veljači dana 4. veljače 2022. u 23,00 sati radi pripravnosti za rad iz djelokruga rada službe organiziranog kriminaliteta do dana 7. veljače 2022. u 8,00 sati; kao i od dana 18. veljače 2022. u 23,00 sata do 21. veljače 2022. u 8,00 sati, od dana 11. ožujka 2022. u 23,00 sati do 14. ožujka 2022. u 8,00 sati te od dana 25. ožujka 2022. u 23,00 sati do 28. ožujka 2022. u 8,00 sati, i to u ukupnom iznosu od 28.000,00 kn bruto.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 3. veljače 2026., u skladu sa prvom verzijom nalaza i mišljenja vještaka, tužiteljica potražuje ukupan iznos od 2.543,88 EUR bruto, sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.360,68 EUR teku od 8. ožujka 2022. do isplate, te na iznos od 1.183,20 EUR od 8. travnja 2022. do isplate. Također potražuje troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik prije svega ističe kako tužiteljica nije prije podnošenja tužbe ispunila procesnu pretpostavka za podnošenje iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu ZPP-a), odnosno nije podnijela nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora te se slijedom navedenog predlaže tužbu odbaciti. Naime, tuženik ne spori da je dana 8. ožujka 2023. zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora od tužiteljice, koji tužiteljica prilaže uz tužbu, međutim tužiteljica u navedenome zahtjevu nije dostavila niti jedan dokaz za svoje tvrdnje odnosno nije dostavila niti jedan dokaz da je radila prekovremeno u veljači i ožujku 2022., a niti dokaz o visini postavljenog zahtjeva. Tužiteljica je samo dostavila dokaze da su joj u spornom razdoblju izdavani nalozi za pripravnost (pasivno dežurstvo) – naloge, te da joj je navedena pripravnost, odnosno pasivno dežurstvo plaćeno (platne liste). Smatra da predmetni zahtjev za mirno rješenje spora nije sadržavao sve što mora sadržavati tužba, odnosno nije sadržavao niti jedan dokaz iz kojeg bi se mogle provjeriti osnovanosti navoda podnositelja, državno odvjetništvo je pozvalo tužiteljicu, dopisom od 8. ožujka 2023., na dopunu zahtjeva sukladno čl. 38. st. 3. Zakona o državnom odvjetništvu s upozorenjem na posljedice propisane čl. 38. st. 4. istoga zakona. Tužiteljica se na navedeni poziv na dopunu nije očitovala niti je dostavila dopunjeni zahtjev slijedom čega se smatra kako zahtjev za mirno rješenje spora nije niti podnesen. Tuženik posebno ističe kako je tužiteljica kao dokaz da je radila prekovremeno navela “pribava i uvid u službena izvješća obvezne e-mail korespodencije između ovdje podnositeljice i gđe. Vesel ĆN kao i ostalu službenu/obveznu e-mail korespodenciju s rukovodećim policijskim službenicima“. Imajući u vidu navedeno tuženik je pozvao tužiteljicu na dopunu zahtjeva na način dostavi dokaz da se obratila svom poslodavcu da joj dostavi navedena izvješća i naloge za potrebe predmetnog postupka na što se tužiteljica oglušila. Također tužiteljica nije dostavila dokaz o visini postavljenog zahtjeva niti je obrazložila postavljenu visinu. Stoga, predlaže se odbaciti tužbu. Samim time razvidno je kako je netočan navod tužiteljice da je “ODO u Zagrebu svojim očitovanjem od 8. ožujka 2023. broj XXXIV N-DO-1157/2023 neosnovano odbio zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora“. Tuženik je navedenim očitovanje kako je objašnjeno pozvao tužiteljicu na dopunu zahtjeva na koju očitovanje se tužiteljica oglušila slijedom čega se smatra da nije niti podnijela zahtjev za mirno rješenje spora, a sve sukladno čl. 38. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu. Ovakvim postupanjem tužiteljice, odnosno ne dostavljanjem niti jednog dokaza za svoje tvrdnje niti po pozivu državnog odvjetništva gubi se smisao mirnog rješenja spora jer se spor ne može riješiti mirnim putem bez ikakvih dokaza. Iz svega navedenog je razvidno kako tužiteljica nije postupila sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku prije podnošenja tužbe pa tuženik predlaže da sud odbaci tužbu. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice kako je u veljači i ožujku ostvarila prekovremeni rad tuženik ističe kako su policijski službenici Sektora kriminalističke policije Policijske uprave zagrebačke u periodu od mjeseca listopada 2021.g. temeljem raspisa načelnika Policijske uprave zagrebačke ČN, a u koordinaciji sa nadležnim Službama u Ravnateljstvom policije MUP-a RH poduzimali određene mjere i radnje u odnosu na prikupljena saznanja da pojedine osobe pozivaju, odnosno organiziraju okupljanje građana ispred objekta stanovanja članova Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske sa ciljem iskazivanja nezadovoljstva primjenom epidemioloških mjera prilikom posjeta zdravstvenim ustanovama, odnosno sa ciljem iskazivanja nezadovoljstva s pojedinim odlukama Stožera, te s time u vezi njihovim članovima. Slijedom navedenog Sektor kriminalističke policije i nadležne Službe, a među njima i Služba organiziranog kriminaliteta tijekom redovnog rada u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni, kao i tijekom vikenda kada su se u pravilu održavala organizirana okupljanja građana, kako je ranije navedeno, korištenjem službenog prijenosnog računala i stick-om uz pomoć kojeg se pristupa službenoj mreži MUP-a RH, pratili su objave na internetskim portalima i društvenim mrežama, te su pratili lokacije određenih operativno interesantnih osoba, njihovo kretanje, o čemu su putem e-mailova izvještavali nadležne rukovoditelje u Policijskoj upravi zagrebačkoj i Ravnateljstvu policije, sve sa ciljem sprečavanja ugrožavanja sigurnosti osoba i imovine, odnosno sprečavanja počinjenja kaznenih djela i prekršaja. Navedena aktivnost tijekom vikenda za sve osobe, policijske službenike koji su bili određeni za pasivno dežurne i kojima su izdavani Nalozi za pripravnost za rad (pasivno dežurstvo) podrazumijevalo je da tijekom jutra utvrde da li su određene operativno interesantne osobe krenule prema Zagrebu ili se nalaze u blizini objekta stanovanja članova Stožera Civilne zaštite i drugih javnih osoba, slijedom čega bi povremeno pregledavali otvorene izvore odnosno grupe na društvenim mrežama, a sve sa ciljem pravovremenog djelovanja ukoliko bi se planiralo održavanje okupljanja ili prosvjeda, o čemu su se izvještavali nadređeni rukovoditelji. O svemu poduzetom sačinjavala su se izvješća u formi e-maila koja su se dostavljala određenim, nadležnim rukovoditeljima u Policijskoj upravi zagrebačkoj i Ravnateljstvu policije. Na ovakav način postupala je i tužiteljica slijedom čega su joj izdavani i Nalozi za pripravnost (pasivno dežurstvo) koji prileže spisu. Tuženik ističe kako nikome od policijskih službenika, pa tako niti tužiteljici, nije izdavana zapovijed za provođenje navedenih zadaća, niti je navedena zadaća bila nametnuta i naložena, već su se policijski službenici, pa tako i tužiteljica, na dobrovoljnoj bazi javljali za provođenje tih zadaća uz izdavanje naloga za pasivno dežurstvo na što su pristajali. Tuženik posebno ističe kako gore opisani rad nije zahtijevao cjelodnevni angažman, za što bi se u takvom slučaju izdao nalog za prekovremeni rad, već je smisao tog konkretnog posla bio isključivo povremeni, u smislu povremenog uvida u otvorene izvore društvenih mreža i službene evidencije i ukoliko bi se utvrdilo postojanje novih okolnosti na koje bi policija trebala reagirati o tome se trebalo dalje izvijestiti nadređene, a što je i vidljivo iz izvješća tužiteljice koja se dostavljaju u prilogu. Dakle, jasno je kako navedeni rad za koji tužiteljica traži kompenzaciju prekovremenog rada se ne može podvesti pod prekovremeni rad jer nije zahtijevao cjelodnevni angažman (po tužbi, neprekidni u trajanju od petka do ponedjeljka - što je fizički, životno i pravno nemoguće a što je već i ranije potvrdila sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojoj je utvrđeno kako prekovremeni rad ne može trajati 24 sati dnevno više dana zaredom – tužbe zaposlenika MORH-a), već samo povremeni i to od svoje kuće, kao što to rade dežurni policijski službenici koji tijekom vikenda koordiniraju s postupanjima i za to primaju kompenzaciju u smislu pasivnog dežurstva. Slijedom svega navedenoga tuženik ističe kako gore opisani rad se nikako ne može podvesti pod prekovremeni rad, a pogotovo isti nikako ne može trajati 24 sata dnevno više dana zaredom jer isto nije fizički moguće. Nadalje, ukoliko sud nađe osnovani predmetni tužbeni zahtjev (s osnove prekovremenog rada) onda je jasno kako je tužiteljica neosnovano primila isplatu s osnove pasivnog dežurstva te je iznose s navedene osnove dužna vratiti tuženiku. Stoga tuženik ističe prigovor radi prebijanja za iznose koji su tužiteljici isplaćeni s osnove pasivnog dežurstva i to iznos od 920,35 kn sa zateznim kamatama tekućim od 8. ožujka 2022. do isplate (naknada za pasivno dežurstvo za veljaču 2022.) i iznos od 800,30 kn sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. do isplate (naknada za pasivno dežurstvo za ožujak 2022.). Predlaže se tužbu i tužbeni zahtjev prije svega odbaciti, podredno odbiti uz naknadu troška tuženiku sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. donio pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika." Tuženik se u podnesku od 5. veljače 2026. protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, podneskom od 3. veljače 2026. tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev sa prvotno postavljenih u tužbi 3.716,24 EUR na 2.543,88 EUR. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba u navedenom dijelu povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe već je valjalo ovom presudom u cijelosti odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (str. 6-8 spisa), potvrdu o primitku (str. 10 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 8. ožujka 2023. (str. 11-12 spisa), naloge za pripravnost za rad od 4. veljače 2022., 17. veljače 2022., 11. ožujka 2022., 25. ožujka 2022. (str. 13-16 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (str. 17-20 spisa), preslike e-mail poruka tužiteljice (str. 32-54 spisa), naputak o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju registra službenih poslova (str. 66-77 spisa), obrazac naloga za pripravnost za rad (pasivno dežurstvo; str. 78 spisa), obrazac radnog naloga (str. 79 spisa), obrazac naloga za prekovremeni rad (str. 80 spisa), obrazac naloga za prekovremeni rad (višekratni; str. 81, 86 spisa), obrazac vođenja evidencije rada (str. 82-83 spisa), obrazac naloga za obračun plaće (str. 84 spisa), Naputak o izmjeni o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju registra službenih poslova (str. 85 spisa), saslušani su svjedoci ĆN (str. 90 spisa), FN (str. 91-92 spisa), JN (str. 93-94 spisa), IN (str. 94-95 spisa), saslušana je i tužiteljica (str. 105-107 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 113-121 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s osnova obavljenog rada izvan redovnog radnog vremena, za vrijeme vikenda u veljači i ožujku 2022., i to isplata razlike između rada koji joj je plaćen kao pasivno dežurstvo i prekovremenog rada za koji tužiteljica tvrdi da je obavljala u navedenom razdoblju.

7. Sukladno čl. 60. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/214, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

8. U svezi s navedenim Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena u odredbi čl. 2. toč. 1. i toč. 2. radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

9. Čl. 61. st. 1. ZR-a propisano je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno dok je čl. 33. st.1. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 4/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) propisano da je policijski službenik dužan i izvan radnog vremena odazvati se pozivu nadređenog rukovoditelja radi poduzimanja mjera i radnji za obavljanje neodgodivih poslova i zadaća. Stavkom 2. istog članka propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punoga radnog vremena. U slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka policijskom službeniku pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

10. Također, čl. 42. Zakona o policiji propisuje da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

11. Sukladno čl. 7. st. 1. ZR-a poslodavac je radniku dužan u radnom odnosu za obavljeni rad isplatiti plaću, a u svezi čega čl. 90. st. 2. ZR-a određuje da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

12. Nadalje, čl. 94. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

13. Čl. 38. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/2017 – dalje KU/17) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, između ostalog i za prekovremeni rad za 50%. Dodaci na osnovnu plaću se ne isključuju, a što je propisano stavkom 2. istog članka.

14. Čl.44. st.1. toč. 5. KU/17-a propisano je da, ako službenik i namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom, a u slučaju kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom rada (članak 44. stavak 10. KU-a).

15. Čl. 38. st. 11. KU/17 propisano je da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno.

16. Prema čl. 44. KU/17 osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada, i to: – za rad noću 40%, – za prekovremeni rad 50%, – za rad subotom 25%, – za rad nedjeljom 35%, – za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, – za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, – za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, – za rad u turnusu 5%, dok je st. 2. istog članka propisano da se dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, a u odnosu na prekovremeni rad, ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

17. Nije sporno da je tuženik 8. ožujka 2023. zaprimio zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora, da su policijski službenici Sektora kriminalističke policije, PU zagrebačke u periodu od mjeseca listopada 2021. poduzimali određene mjere i radnje u odnosu na prikupljena saznanja da pojedine osobe pozivaju, odnosno organiziraju okupljanje građana ispred objekta stanovanja članova Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske. Također nije sporno da su djelatnici Sektora kriminalističke policije i nadležne Službe, a među njima i Služba organiziranog kriminaliteta, tijekom redovnog rada u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni, kao i tijekom vikenda, korištenjem službenog prijenosnog računala i stick-om, uz pomoć kojeg se pristupa službenoj mreži MUP-a RH, pratili objave na internetskim portalima i društvenim mrežama, da su pratili lokacije određenih operativno interesantnih osoba, njihovo kretanje, a o čemu su putem e-mailova izvještavali nadležne rukovoditelje, sve sa ciljem sprečavanja ugrožavanja sigurnosti osoba i imovine, odnosno sprečavanja počinjenja kaznenih djela i prekršaja. Nje sporno niti da je na ovakav način postupala i tužiteljica te da joj je tuženik za navedeno izdao naloge za pripravnost (pasivno dežurstvo) i isto kao pasivno dežurstvo platio.

18. Sporno je da li je podnesen uredan zahtjev za mirno rješenje spora, da li je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala takav rad koji po svom sadržaju i opsegu predstavlja prekovremeni rad, a ne pasivno dežurstvo, te da li je tužiteljica takav rad obavljala na dobrovoljnoj bazi.

19. Prije svega valja reći kako je zahtjev za mirno rješenje spora procesna pretpostavka u postupku radi isplate potraživanja prema državi, kojom stranka prije podnošenja tužbe obavještava drugu stranu o potraživanju i nastoji riješiti spor mirnim putem. Takav zahtjev mora sadržavati sve elemente koje bi sadržavala i tužba, a što je u konkretnom slučaju ispunjeno. Naime, tužiteljica je u zahtjevu za mirno rješenje spora predložila i dostavila dio dokaza kojima je raspolagala u prilog svojih navoda. Nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tužiteljica nema obvezu podnositi dodatnu dokumentaciju niti pokretati postupak osiguranja dokaza, a to u smislu čl.186.a st.10. ZPP-a. Prema zakonskoj regulaciji iz čl.186.a st.10. ZPP-a, Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora zatražiti od suda da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe ovog Zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora. Dakle, već gramatičko tumačenje citiranog dijela toga propisa ukazuje da isti ne normira obvezu podnositelja zahtjeva da dostavlja dokaze i pokreće postupak osiguranja dokaza u postupku mirnog rješenja spora nego je to predviđeno kao suglasna radnja obje stranke. Stoga je prijedlog tuženika za odbačaj tužbe u ovom parničnom postupku sud ocijenio neosnovanim.

20. Iz naloga za pripravnost za rad (pasivno dežurstvo) od 4. veljače 2022., 17. veljače 2022., 11. ožujka 2022. i 25. ožujka 2022. proizlazi da je tužiteljici naloženo da od dana 4. veljače do 7. veljače 2022., od dana 18. veljače do 21. veljače 2022., od dana 11. ožujka do 14. ožujka 2022. te od 25. ožujka do 28. ožujka 2022. bude u pripravnosti za rad. Iz svih naloga proizlazi da pripravnost za rad nije prekinuta zbog prekovremenog rada temeljem naloga za prekovremeni rad. Nadalje, iz predmetnih naloga proizlazi da će se policijskom službeniku isplatiti 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pripravnosti za rad (pasivnog dežurstva). Navedeni nalozi potpisani su od strane policijskog službenika odnosno tužiteljice, neposrednog rukovoditelja, voditelja službe FN te nadređenog rukovoditelja, načelnika sektora CN.

21. Iz preslika e-mail poruka tužiteljice proizlazi da je 5. veljače 2022. u 21,07 sati tužiteljica nadređenim osobama podnijela izvješće da je locirala dva mobilna telefonska uređaja te u vremenu od 7,00 do 21,00 sat provjeravala prisutnost i zadržavanje korisnika navedenih mobilnih uređaja u zoni sigurnosno interesantnih objekata, kao i da je izvršen uvid u telegram grupe te određene Facebook profile, a na temelju čega je sastavila izvješće. Navedeno postupanje razvidno je i za dan 6. veljače 2022., kada je u 21,09 sati poslala izvješće za navedeni dan i to za vremensko razdoblje od 7,00 do 21,00 sat u odnosu na korisnike dva mobilna uređaja. Takvo postupanje razvidno je i iz e-maila od 19. veljače 2022., kada je tužiteljica u 21,38 sati poslala izvješće nadređenima za 4 korisnika telefonskih uređaja, za vremensko razdoblje od 5,00 do 21,30 sati. Također je izvršila uvid u telegram grupe i Facebook profile. Navedeno postupanje proizlazi i iz e-maila od 20. veljače 2022. kada je tužiteljica u 21,01 sati poslala izvješće za 4 korisnika mobilnih telefonskih uređaja za razdoblje od 5,00 sati do 21,00 sat, a izvršila je uvid i u Facebook profile i telegram grupe. Na navedeni način postupala je i 12. ožujka 2022., kada je u 21,12 sati poslala izvješće za 2 korisnika telefonskih mobilnih uređaja u vremenskom razdoblju od 5,00 sati do 21,00 sat, a izvršila je uvid i u Facebook profile i telegram grupe. Na navedeni način postupala je i 13. ožujka 2022., kada je u 21,03 sati poslala izvješće za 2 korisnika telefonskih mobilnih uređaja u vremenskom razdoblju od 5,00 sati do 21,00 sat, a izvršila je uvid i u Facebook profile i telegram grupe. Navedeno postupanje proizlazi i iz e-maila od 26. ožujka 2022., kada je u 21,30 sati poslala izvješće za 2 korisnika telefonskih mobilnih uređaja u vremenskom razdoblju od 05,00 sati do 21,30 sat, a izvršila je uvid i u Facebook profile i telegram grupe. Na navedeni način postupala je i 27. ožujka 2022., kada je u 21,38 sati poslala izvješće za 2 korisnika telefonskih mobilnih uređaja u vremenskom razdoblju od 5,00 sati do 21,30 sat, a izvršila je uvid i u Facebook profile i telegram grupe.

22. Iz iskaza svjedoka ĆN proizlazi da je kod tuženika zaposlena u sektoru krim. policije na radnom mjestu voditeljice odjela terorizma i ekstremno nasilje. Navodi da je voditeljica odjela te da se krajem 2021. i početkom 2022. zbog postojećih okolnosti pojavila potreba za operativnim praćenjem određenih osoba. Za navedeno je uz nju bio nadležan i neposredni naređeni FN. Sam posao sastojao se u praćenju određenih osoba, i to na način da se putem određene aplikacije za određeni vremenski period koji je zadan upiše određeni telefonski broj mobilni i na navedeni način sazna se lokacija te osobe. Navedeno je bilo potrebno da bi se utvrdilo da li se određene osobe nalaze u blizini adresa operativno interesantnih osoba iz redova visokih državnih dužnosnika. Unutar tog posla trebalo je napraviti i pregled društvenih mreža na kojima su postojale određene grupe u kojima su se organizirali prosvjedi ili neke različite slične akcije, u sklopu toga najavljivale su se takve akcije. Nakon toga na kraju takvog redovnog praćenja, osoba koja je to činila sačinjavala bi određeni email u kojima je navodila poduzete radnje, kao i što je utvrdila. Navedeno je u principu predstavljalo određeno izvješće koje se slalo određenim nadređenim osobama kao i službeniku koji je nakon toga preuzimao praćenje. Naglašava da je takvo postupanje bilo uobičajeno u početku, a kad kaže u početku, navodi da ase u tom razdoblju praćenje obavljalo u sklopu redovnog radnog vremena, i to od 8-16, ili od 15-23 sata. U početku su takva praćenja obavljali ona, kolega JN i kolegica AN. Takav način rada trajao je negdje oko 2-3 tjedna. Kasnije se pojavila potreba da se navedeni posao obavlja vikendom. Bilo je to negdje krajem 10. mj. i trajalo je do travnja 2022. Kada se pojavila potreba rada vikendom, kolegica AN ju je pitala kakav je to oblik rada vikendom, na što joj je odgovorila da će pitati rukovoditelja. Za nekih dan-dva javila joj je da je razgovarala sa kolegom FN i priopćila je kolegici AN da joj je rečeno da ase radi o pasivnom dežurstvu. Kolegica AN rekla joj da se ne slaže s tim, da smatra da se radi o prekovremenom radu. Rekla joj je da nije zainteresirana te i nije radila sve do 3. mj. 2022. Tada joj se javila i pitala da li ona može raditi vikendom, na što joj je odgovorila da će pitati kolegu FN. Nakon što je razgovarala s kolegom koji s navedenim nije imao nikakvih problema, priopćila joj je da može te je radila s njima negdje pred kraj cjelokupnog tog načina rada. Navodi da je neposredno nadređena tužiteljici. Navodi da se po njenim saznanjima tužiteljica služila službenim prijenosnim računalom kao i USB stickom jer na drugačiji način nije moguće odraditi ovaj posao. Navodi da je tužiteljica za vrijeme rada vikendom obavljala isti posao koji je obavljala tijekom redovnog radnog vremena vezano za praćenje. Navodi da je vjerojatno da je i kolega IN obavljao iste poslove kao i tužiteljica. Navodi da nikome nije plaćen rad na način odnosno kao prekovremeni rad, već za pasivno dežurstvo sukladno nalozima koji su izdavani prije svakog vikenda i koji su potpisani. Navodi da u vrijeme dok je tužiteljica radila vikendom, nije bilo nikakvih najavljenih prosvjeda, a ona sama dok je odrađivala vikendom dežurstvo, mogla je i kuhati ručak, prošetati psa i mogla je određeno vrijeme provesti vani na zraku. Nadalje navodi da, ako se ni je događalo ništa, moglo se raditi svašta. Navodi da je kolegica bila upoznata sa načinom rada te da su nalozi davani u sklopu navedenog prije vikenda, u petak se nalog izdavao. Zadatke je davala ona kolegici AN, a sama kolegica je sudjelovala u izradi zadataka koji će se obavljati, tj. bila je neposredno upoznata sa cijelim predmetom i načinom rada. Na pitanje tužiteljice da li je istina da je dobila usmeni nalog od nje kao nadređene za obavljanje određenog posla za potrebe, svjedokinja navodi da nije bio nikakav usmeni nalog, a tom prilikom okreće se izravno tužiteljici se obraća sa navedenim. Na pitanje tužiteljice da li je istina da joj je rekla da će odbijanje obavljanja zadatka povući za sobom određene negativne posljedice, svjedokinja navodi da nije, da ona na takav način ne bi razgovarala. Navodi da se sam posao, a kako je započet, radio na temelju dojava o određenim skupljanjima i najavama prosvjeda, međutim, pred kraj kada se tužiteljica priključila, stalno su očekivali prekid takvog postupanja jer za to više nije bilo potrebe, ali nisu bile osobe koje su o tome odlučivale. Navodi da se praćenje obavljalo do nekih 20 odnosno 21 sat kada se s tim prekidalo i nastavljalo ujutro. Navodi da joj je teško procijeniti ukupno vrijeme u kojem je obavljala navedeno praćenje, međutim, u prosjeku se radilo negdje oko 2-3 sata pregledavanja interneta odnosno društvenih mreža te eventualno promjene lokacije mobitela, a to se sve odnosi na jedan uobičajen dan predviđen za pasivno dežurstvo. Navodi da bi valjda bio njen propust ukoliko ne prati navedena zbivanja, a nešto se dogodi. Ističe da nije ona jedina pratila ta zbivanja.

23. Iz iskaza svjedoka FN proizlazi da da je zaposlen da je trenutno u upravi krim. policije PNUSKOK, međutim, u navedenom razdoblju 2022., za vrijeme covid-a bio je voditelj službe u PU Zagrebačkoj i bio je nadređen tužiteljici. Navodi da je to bilo prosvjeda protiv covid mjera i da je po nalogu nadređenog bilo potrebno pratiti određene osobe, a radilo se o dvije osobe koje je bilo potrebno pratiti, gdje se nalaze, odnosno njihove lokacije. Navodi da su se te dvije osobe pratile putem računala, i to na način da se utvrđivalo da li se nalaze u blizini štićenih osoba, a traženje lokacije odvijalo se temeljem praćenja mobitela tih dviju osoba. Sam posao se sastojao na način da bi se djelatnici spojili na računalo te tražila lokacija i provjeravale društvene mreže, a sam posao je trajao nekih 5 minuta u jednom satu. Na kraju smjene podnosilo se unificirano izvješće. Kad kaže da mu je bilo potrebno 5 minuta u sat vremena, ističe da bi se provjeravala lokacija tih osoba te društvene mreže radi provjere najava nekakvih okupljanja vezanih za te covid mjere, a za to je maksimalno bilo potrebno 5 minuta u jednom satu. Na početku cijelog tog postupanja, u razgovoru s nadređenim dogovoreno je da nema prekovremenih i rad se u početku odvijao u sklopu redovnog radnog vremena na način da se obavljao i redovan rad i ovaj rad. Problem je bila noć, međutim, kako se okupljanja uglavnom ne događaju noću, ujutro bi se pregledale sve te uobičajene mreže i lokacije. Kada se pojavila potreba za praćenjem vikendom, rečeno mu je da navedeno predstavlja pasivno dežurstvo koje u sebi zapravo sadržava reakciju djelatnika ukoliko dođe do eskalacije. Sjeća se da je tužiteljica poslala e-mail svojoj voditeljici, a radilo se o 2021., i on taj e-mail negdje kod sebe ima, a poznato mu je da je tužiteljica iskazala protivljenje plaćanju navedenog posla kao pasivnom dežurstvu, već je tražila plaćanje kao prekovremeni rad. Navodi da je tada rekao, a inače je tako postupao, da kada netko ne bi htio raditi, da tada nije radio, da je više sve to bilo dragovoljno. Kao primjer navodi da je bio trenutak produženog vikenda kada nije bilo ljudi koji bi dragovoljno odrađivali i tada je on sam preuzeo navedeno dežurstvo. U jednom trenutku kolegica ĆN mu je rekla da je kolegica AN izrazila želju da bi radila vikendom i on je rekao da je to u redu i neka se stavi u raspored. Tada je kolegici ĆN također rekao da je rad i dalje pod istim uvjetima, da se radi o plaćanju pasivnog dežurstva, a ne o prekovremenom radu. Pretpostavlja da je to i prenijela kolegici AN. Navodi da su poslovi praćenja vikendom identični poslovima koji se obavljaju u sklopu redovnog radnog vremena. Navodi da je on taj koji određuje broj službenika i raspored rada i inače se postupa po njegovom nalogu, međutim, u ovom slučaju je bilo na dobrovoljnoj bazi jer se radilo o vikendima. Navodi da je inače po propisima djelatnik dužan postupati po nalozima nadređene osobe. Navodi da ne posjeduje e-mail da tužiteljica želi raditi vikendima, međutim, posjeduje mail u kojem navodi da ne želi pasivno dežurstvo. Na pitanje tužiteljice da li se svjedok sjeća razgovora u veljači 2022. i što joj je rečeno na tom razgovoru, svjedok navodi da se sjeća da je tužiteljica bila na razgovoru, da je razgovarano o načinu plaćanju navedenog praćenja, kao i da joj je rekao da je sve ostalo isto, da se praćenje plaća kao pasivno dežurstvo. Ne sjeća se da bi bilo razgovora o bilo kakvim reperkusijama ukoliko ona ne bi htjela prihvatiti takav posao i način njegovog plaćanja. Također navodi da je u sklopu svog posla mogao narediti nekoj drugoj osobi da obavlja taj posao, međutim, ističe da je i on sam radio takve poslove praćenja jer je sve bilo na dobrovoljnoj bazi. Na pitanje tužiteljice da li je nekome tko je obavljao iste poslove taj posao plaćen kao prekovremeni rad, svjedok navodi da ne zna, da bi morao pogledati u evidencije. Navodi da se posao praćenja u sklopu redovnog radnog vremena odvijao na način da su službenici radili svoj redovan posao, a povremeno obavljali i ovaj, dok su vikendom samo radili samo poslove praćenja, i za to bi bilo potrebno po toj zadaći raditi 5 minuta u sat vremena. Navodi da se posao nije obavljao noću već bi izvješća išla do 21 sat. Sami prosvjedi se nisu događala noću, pa bi sam posao praćenja krenuo ujutro. Navodi da on sam nema tehničku mogućnost provjere kada bi se koji djelatnik u poslove praćenja. Navodi da su vikendima u tom razdoblju u dežurstvu bile 3 osobe, a da li je taj treći koji je pratio bio pozivan da odrađuje neke druge dodatne poslove, to mu nije poznato, međutim, poznato mu je da u slučaju da je bio pozivan, da bi mu to bilo plaćeno kao prekovremeni rad. Pojašnjava da to u sebi sadržava odlazak na teren ili u bazu ili nešto slično.

24. Iz iskaza svjedoka JN proizlazi da je kod tuženika zaposlen od 2013. u PU Zagrebačkoj, sektor krim. policije, služba organiziranog kriminaliteta. Negdje krajem 10. mj. pa sve do 4. mj. 2022. obavljali su poslove po nalogu nadređenih, a to su bili poslovi provođenje zadaća vezanih za sigurnosnu ugrozu određenih osoba i objekata. Poslovi su se uglavnom obavljali u jutarnjoj smjeni i to u postotku od 90%, a pri tome misli na svoj odjel, obzirom su poslije podne posao obavljali neki drugi. Većina poslova se obavljala od ponedjeljka do petka, a subotom i nedjeljom su taj posao čak obavljali neki ljudi van službe. Sjeća se da je jedan vikend on odrađivao taj posao, a nakon razgovara sa nadređenom kolegicom ĆN, kada ga je pitala da li može taj posao obaviti taj vikend, on je naveo da može. Bilo je razgovora o načinu na koji će se to platiti, te je dobio nalog za pasivno dežurstvo koji je i potpisao. Inače, što se tiče obavljanja njegovog posla, on je taj posao obavljao u sklopu redovnog posla i to od ponedjeljka do petka ujutro do nekih 15 sati kada je slao e-mail nadređenima. Poznato mu je da je kolegica AN posao obavljala ujutro i kako primjećuje, u značajnoj mjeri, a onda kasnije negdje 2, 3., 4. mjesec, nije siguran, da je radila i 3, 4 vikenda. Također mu je poznato da se tužiteljica protivila tome da vikend bude plaćen kao pasivno dežurstvo jer je smatrala da postoji više rada i više angažmana. Nije mu poznato radi čega je radila vikendima. Navodi da se radi tehnički o istom poslu koji je obavljao tijekom tjedna i vikendima. Navodi da rad vikendom u suštini predstavlja pokrivanje dvije smjene jer tijekom tjedna kada radite taj posao, ujutro ga odradite, napišete izvješće, a onda netko iza vas preuzima. Vikendima ste sami. Pojašnjava da u suštini rad vikendom podrazumijeva da se uključite na kompjuter negdje oko 8 sati i negdje do 21 sat, međutim, u određenim situacijama, ako se nešto dogodi, postoji određena ugroza, to se može i produžiti. Kao primjer navodi da je on sam imao situaciju praćenja određene lokacije kada se zbog duljeg zadržavanja na toj lokaciji morao angažirati na način da je to praćenje završilo negdje oko 22,30 sati. Pojašnjava da je bio u razmišljanju s obzirom na navedenu situaciju, da li da dalje aktivira i daljnje praćenje. Navodi da je taj vikend slao mail negdje oko 15 sati, i kada je završilo to praćenje, na večer. Navodi da je najmanje svakih pola sata pratio lokacije i društvene mreže radi provjere. Kada je napeta situacija kao što se njemu dogodila, onda provjeravate svakih par minuta. Navodi da je radio samo jedan vikend jer više nije bilo potrebe, uglavnom je stav bio takav da djelatnici koji tamo rade rade preko tjedna jer je bilo manje ljudi, a vikendom uglavnom odrađuju neki drugi. Navodi da je ta situacija koju je imao vikendom bila negdje u siječnju 2022. Navodi da je tijekom tjedna ove poslove radio uz redovan rad, a vikendom je radio samo te poslove odnosno tu zadaću. Navodi da opisano nije obavljao noću odnosno nakon što je napisao e-mail izvješće da je prestao sa radom taj dan. Na pitanje tužiteljice na koji je način obavljao taj posao vikendom, svjedok navodi da je vodio računa da se izdvoji, da ne bude blizu ukućana. Na pitanje tužiteljice da li postoji razlika u pasivnim dežurstvima inače u redovnom radu vezano za ovaj zadatak, svjedok navodi da postoji razlika. Navodi da kod redovnog pasivnog dežurstva je bitno da je uvijek uz njega mobitel za slučaj da ga netko zove radi hitnog odlaska na teren ili za neku informaciju, međutim, u tom razdoblju slobodan je otići do dućana ili obavljati neke druge uobičajene poslove. Kod ovog zadatka od njega se zahtijevalo, a što je on i napravio, rad uz računalo i to od 8 sati, provjere lokacija u kraćim vremenskim razdobljima, pisanje tog praćenja radi kasnijeg izvješća putem e-maila. Unutar toga provjeravao je i društvene mreže te je i to evidentirao u izvješćima. Navodi da nije mogao u takvoj situaciji otići do dućana ili ne biti duže razdoblje uz prijenosno računalo. Na pitanje tužiteljice tko je odredio u kojem vremenskom razdoblju će svjedok provjeravati društvene mreže, da li je to bilo po nalogu rukovoditelja ili po njegovoj slobodnoj procjeni, svjedok navodi da je samo postupanje imalo neku dinamiku, međutim, nije dobio izričit nalog, nego je to ovisilo o njegovoj procjeni date situacije. Na pitanje tužiteljice da li je tijekom vikenda odnosno pasivnog dežurstva svjedoku rečeno kada je pitanje odmora, svjedok navodi da mu to ništa nije rečeno.

25. Iz iskaza svjedoka IN proizlazi da je kod tuženika zaposlen u službi organiziranog kriminaliteta, da poznaje tužiteljicu, radili su zajedno dulje vrijeme, međutim nisu radili isti posao. Navodi da je također sindikalni povjerenik Sindikata policije Hrvatske. Također navodi da je jedan vikend radio na poslovima tzv. pinganja, međutim, taj posao nije radio u sklopu redovnog radnog vremena od ponedjeljka do petka. Posao se sastojao u obavljanju nadzora kretanja određenih osoba. Navodi da jet aj posao obavljao samo jedan vikend i to nakon što je vidio od čega se sastoji posao, da je u pitanju ozbiljan posao u kojem postoji određena ugroza te da ne može izaći iz stana niti na 15 minuta. Bilo je razgovora oko načina plaćanja navedenog rada, ali tek nakon odrađenog posla. Prije mu je samo rečeno da će se nešto riješiti. Vezano za taj vikend navodi da ga je nadređeni pitao može li "pingati", a on je rekao da može. Također navodi je nakon obavljenog posla razgovarao sa neposrednim rukovoditeljem NN kako će mu to biti plaćeno, odnosno ako mu ne može biti plaćeno kao prekovremeni rad, da mu bar bude plaćeno kao pasivno dežurstvo, nadređeni mu je rekao da mu eventualno može dati po dva plaćena prekovremena sata za subotu i dva prekovremena sata za nedjelju. Tada sam rekao nadređenom da to predstavlja kršenje prava ne samo njegovih već i ostalih službenika. Na kraju mu je to plaćeno upravo po dva prekovremena sata rada subotom i dva prekovremena sata rada nedjeljom. Navodi da mu to nije bilo plaćeno upravo po tom obavljenom poslu nego je bilo prikazano kao da je nešto drugo radio, kao npr. dva sata duže na nekoj raciji da je ostao ili nešto slično. Navodi da po njegovom iskustvu postoji razlika između uobičajenog pasivnog dežurstva i pasivnog dežurstva po ovom zadatku. U uobičajenom pasivnom dežurstvu bitno je da u roku od pola sata može biti na raspolaganju nadređenom, odnosno doći u bazu ili gdje treba, dok je kod ovog zadataka trebao biti uz računalo i svakih 15 minuta provjeravati nadziranu osobu. Po njegovom mišljenju kao sindikalnog povjerenika smatra da je bio angažiran 48 sati i da navedeno predstavlja prekovremeni rad. Navodi da za rad taj vikend nije dobio nalog za pasivno dežurstvo. Navodi da je telefonski obavještavao nadređenog da nema nikakvih kretanja, neke ugroze ili sl. To je obavljao negdje predvečer. Navodi da je nakon obavještavanja da nema kretanja, nastavio pratiti kretanje nadzirane osobe. U razgovoru sa nadređenim rekao mu je da to učini povremeno tijekom noći, ali se sam ne može sjetiti detalja. Navodi da kad kaže nadređeni, misli na NN. Navodi da je vezano za samo obavljanje posla vikendom, dobio šture informacije kao što je tko je nadzirana osoba, i sl. Na pitanje tužiteljice tko je odredio u kojem vremenskom intervalu se osobe pingaju, svjedok navodi da ne zna.

26. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je trenutno u mirovini, da ima 30 godina radnog staža od čega 15 godina rukovodećeg staža. U Službi organiziranog kriminaliteta bila je od listopada 2018., faktički od samih početaka rada u toj Službi do svibnja 2023. i to kao vođa grupe za terorizam. Navodi da je u početku kada je došla u tu službu da su međuljudski odnosi bili dobri, ali da je problem nastao zbog određenog stegovnog postupka koji se vodio protiv voditelja FN, a gdje je ona bila svjedok. Tada su se odnosi pokvarili. Nadalje navodi, da je negdje u listopadu 2021. bilo potrebno, a zbog A, napraviti plan djelatnosti zbog aktivnosti antivakserskog pokreta. Pojašnjava da je u tom razdoblju navedeni pokret svojim akcijama po procjeni nadležnih službi, predstavljao određenu ugrozu vodećim osobama koje su odlučivale o zdravstvenoj politici u navedenom razdoblju. U suštini, djelatnosti su se sastojale u praćenju navedenih osoba elektroničkim putem, odnosno putem laptopa i mobitela, praćenjem lokacija osoba za koje je procijenjeno da bi mogli ugroziti bitne osobe. Sam plan djelatnosti je sastavila ona, a isti je odobren od voditelja FN i ĆN. Što se tiče djelatnika koji su trebali raditi po tom planu radilo se o nekih 70-ak djelatnika koje su voditelji zadužili za rad na tim poslovima. U načelu, mogli su to raditi svi djelatnici koji su to htjeli. U prvom razdoblju nije bilo razgovora o plaćanju navedenog posla jer se isti odvijao u tijeku redovnog radnog vremena u prvoj i drugoj smjeni, pa nije ni bilo potrebe za razgovorom o eventualnom plaćanju. Kasnije, nakon par tjedana pojavila se potreba za obavljanjem tog posla i tijekom vikenda te je tada razgovarala s voditeljicom ĆN i pitala ju je kako će to biti plaćeno, a voditeljica ĆN je rekla da to mora raditi ona i kolega JN. Pri tome misli na taj prvi vikend. U razgovoru je na kraju voditeljica ĆN preuzela taj vikend jer nakon što ju je pitala kako će to biti plaćeno, obzirom smatra da se radi o ogromnom poslu, voditeljica ĆN je rekla da će se konzultirati sa voditeljem službe. Nadalje ističe da joj je voditeljica ĆN rekla da je načelan stav voditelja službe i kolegija da se taj posao plaća kao pasivno dežurstvo. S obzirom na to, rekla je voditeljici ĆN da odbija taj posao raditi za vikend. Također je rekla voditeljici da želi da joj se napismeno popiše radno vrijeme, opis poslova te zadaci konkretno, a nakon toga voditeljica joj je to i dostavila e-mailom isti dan. S obzirom da je tužiteljica odbila raditi taj vikend, voditeljica ĆN je preuzela posao, a kako nije imala opremu za to tužiteljica navodi da joj je odnijela laptop i stick te joj pokazala način rada misleći pritom na aplikaciju i na što treba paziti. Pojašnjava da je odbila raditi taj vikend između ostalog, jer smatra da plaćanjem pasivnog dežurstva nije pokriven sav rad koji ona mora obaviti. Ističe da se radi o gusto naseljenom mjestu te osobama koje se kreću na različitim lokacijama i da je često potrebna hitna reakcija koja zahtijeva aktivan angažman. Nakon tog vikenda posao se nastavio obavljati tijekom redovnog radnog vremena uobičajeno, što znači da su ga tada redovno obavljali ona i kolega JN. Što se tiče vikenda, posao je obavljao netko od djelatnika, ona više nije bila pitana za to jer su svi znali da ne želi tako raditi. Tijekom vremena za rad vikendom djelatnici su se sami javljali, međutim kako su se ubrzo upoznavali sa načinom rada odustajali su od navedenog posla. Naknadno, pokušano je rad vikendom prebaciti na Odjel kriminalističke analitike i na odjel Potraga, no niti oni to nisu željeli raditi jer se brzo saznalo da se radi o velikom poslu za male novce. Naime, nitko nije htio raditi, odnosno biti u kući cijeli vikend za 300,00 kn. Zbog takvog načina rada čak je i voditelj FN morao odraditi jedan vikend. Negdje početkom veljače kako nitko nije htio raditi taj posao, voditeljica ĆN joj je rekla da ona to mora raditi, a ako neće da će je poslati na stegovni zbog odbijanja zapovijedi. Nadalje tužiteljica navodi da nije mogla odbiti zapovijed s obzirom da nije bila protuzakonita, ali je odmah rekla da će ih tužiti. Navodi da je radila četiri vikenda u veljači i ožujku 2022. Vezano za plaćanje dobila je od voditeljice naloge za pripravnost za rad, što zapravo znači za pasivno dežurstvo. Navodi da je ona te naloge potpisala. Nadalje navodi da se nakon njenog angažmana vikendom i dalje nastavio obavljati taj posao vikendom, ali ga ona vikendom više nije radila, već samo u redovno radno vrijeme. Navodi da su poslovi koje je obavljala vikendom bili identični poslovima koje je obavljala tijekom redovnog radnog vremena. Pojašnjava da se radi o poslovima praćenja određenih osoba putem određenih telegram grupa za komunikaciju, Facebooka, Interneta. Navodi da je tad bilo nužno koristiti službeni laptop i USB stick, a nakon praćenja je jednom dnevno morala podnositi izvješća cijeloj vertikalnoj liniji zapovijedi. Navodi da se radilo o cjelodnevnom buljenju u laptop te da se prilikom obavljanja tog posla zbog tajnosti morala izdvojiti od ostalih ukućana. Vezano za radno vrijeme vikendom, navodi da joj je voditeljica rekla da je radno vrijeme onakvo kako je navedeno u nalogu o pasivnom dežurstvu, a to znači od 23,00 sata od petka do 8,00 sati ujutro u ponedjeljak, a na poseban upit voditeljici kada joj je pauza ista joj ništa nije odgovorila. Isto je pitala i voditelja FN upirući na to da postoji mogućnost da možda zaspe, a on joj je odgovorio "a šta sad, šta će se dogodit". Navodi da joj je sve to bilo neprihvatljivo jer smatra da je nemoguće raditi takav posao tri dana zaredom u komadu. Navodi da je tijekom redovnog radnog vremena osim ovog posla praćenja radila i druge poslove, dok je vikendom radila samo ovaj posao. Nadalje pojašnjava da kada bi morala izaći iz ureda da je nekog drugog kolegu zamolila da to prati dok se ona ne vrati. Navodi da se za obavljanje ovog posla nikada nije dobrovoljno javila, a suprotno iskazima saslušanih svjedoka navodi da je od početka tvrdila da taj posao ne želi obavljati. Navodi da je sa poslom kretala ujutro oko 4,30 ili 5,00 sati, a završavala oko 23,00 sati navečer, a nakon toga bi išla spavati, ali je ipak ostavljala uključen laptop za svaki slučaj. Navodi da je s obzirom na nalog bila spremna i odazvati se pozivu da ode u postaju ili negdje drugdje u slučaju potrebe. Na poseban upit pun. tužiteljice da pojasni što znači da je imala ostavljen uključen laptop navodi da u slučaju poziva bude odmah pripravna provjeriti kretanja nadziranih osoba.

27. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, s time da je vještaku, a s obzirom na navode stranaka dano u zadatak da utvrdi po pravilima struke točan broj sati prekovremenog rada, rada noću, kao i rada subotom i nedjeljom tužiteljice kroz utuženo razdoblje, da nakon takvog utvrđenja vještak obračuna visinu plaće koja je tužiteljici trebala biti isplaćena u utuženome razdoblju uvećana za svaki sat rada, i to za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, i to u dvije verzije; u prvoj verziji da uzme razdoblje prekovremenog rada od 4,30 sati ujutro do 23,00 sata navečer sukladno nalozima za pripravnost, te u drugoj varijanti da izračuna od 8,00 sati ujutro do 21,00 sati navečer, a sukladno navodima svjedoka i nalozima.

27.1. Predmetni vještak je izradio nalaz i mišljenje 10. studenog 2025. te naveo da:  ako se kao razdoblje prekovremenog rada uzme rad od 4,30 sati ujutro do 23,00 sata navečer tada je: - visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice za veljaču i ožujak 2022. iznosila ukupno 2.543,88 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) od kojeg iznosa se 2.149,74 EUR odnosi na neisplaćenu bruto plaću po osnovi prekovremenog rada, a 394,14 EUR na neisplaćenu bruto plaću po osnovi rada noću, subotom i nedjeljom, - pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'j' Tabele 2a za prekovremeni rad odnosno u stupcu 'k' Tabele 2b za rad noću, subotom i nedjeljom,

 ako se kao razdoblje prekovremenog rada uzme rad od 8,00 sati ujutro do 21,00 sat navečer tada je: - visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice za veljaču i ožujak 2022. iznosila ukupno 1.604,48 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) od kojeg iznosa se 1.380,08 EUR odnosi na neisplaćenu bruto plaću po osnovi prekovremenog rada, a 224,40 EUR na neisplaćenu bruto plaću po osnovi rada noću, subotom i nedjeljom, - pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'j' Tabele 3a za prekovremeni rad odnosno u stupcu 'k' Tabele 3b za rad noću, subotom i nedjeljom. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu 'k' Tabela 2a i 3a odnosno u stupcu 'l' Tabela 2b i 3b.

27.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića od 10. studenog 2025. jer je isti sačinjen nakon pribave i uvida u svu relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke, a niti stranke na navedeni nalaz i mišljenje nisu imale primjedbe.

28. Sud je ocijenio istinitim dio iskaza tužiteljice te saslušanih svjedoka ĆN, FN, JN i IN u dijelu koji se odnosi na opis mjera i radnji koje su obavljali policijski službenici, pa tako i tužiteljica, u predmetnom razdoblju za koje su im izdavani nalozi za pripravnost (pasivno dežurstvo). Iz navedenih suglasnih iskaza, koji su u tom dijelu ocijenjeni životnim, uvjerljivim i logičnim, sud je utvrdio da se predmetni posao sastojao u praćenju određenih osoba i to na način da se putem određene aplikacije za određeni vremenski period koji je zadan upiše određeni telefonski mobilni broj i na navedeni način sazna lokacija te osobe. Iz navedenih iskaza sud je također utvrdio da je unutar tog posla trebalo napraviti pregled društvenih mreža na kojima su postojale određene grupe, u kojima su se organizirali prosvjedi ili neke druge različite slične akcije. Nakon toga, na kraju takvog redovnog praćenja i na kraju dana, osoba bi sačinjavala izvješće u kojem je navodila poduzete radnje te što je tim radnjama utvrdila i isto bi slala nadređenim osobama putem e-maila. Navedeno je u skladu i s dostavljenim preslikama e-mail poruka tužiteljice koje prileže spisu. U odnosu na vremensko razdoblje takvog posla, sud je iz iskaza tužiteljice te svih saslušanih svjedoka utvrdio da se takav posao obavljao tijekom redovnog radnog vremena od 8,00–16,00 ili od 15,00-23,00 sata, a da se negdje krajem 10. mjeseca 2021. pojavila potreba za takvom vrstom rada i vikendom te da je trajala do kraja travnja 2022. Iz iskaza tužiteljice i svih saslušanih svjedoka sud je utvrdio i da se ovakva vrsta praćenja tzv. pinganje tijekom redovnog radnog vremena u prostorijama poslodavca odvijala kao sastavni dio radnog procesa, a kada se radilo vikendom da su se radili samo ti poslovi. Nadalje, iz iskaza tužiteljice kao i svih saslušanih svjedoka sud je utvrdio da se tužiteljica, kada se pojavila potreba za obavljanjem toga posla vikendom, raspitivala kod nadređene voditeljice odjela ĆN o načinu plaćanja takvog rada vikendom. Iz suglasnih iskaza tužiteljice i ĆN, koje je sud u navedenom dijelu ocijenio istinitim jer su međusobno suglasni, sud je utvrdio da je tužiteljici rečeno da se radi o pasivnom dežurstvu te da će isto kao takvo biti plaćeno. Sud je iz navedenih iskaza također utvrdio da se tužiteljica tome protivila jer je smatrala da se kod takvog rada radi o prekovremenom radu slijedom čega je nadređenoj rekla da nije zainteresirana za takav rad. Iz navedenih iskaza, i to kako tužiteljice tako i ostalih svjedoka, sud je utvrdio da je u odluci tko će određeni vikend raditi postojao određeni dogovor između nadređenih te službenika koji su trebali raditi takav posao. Naime, iz iskaza FN, voditelja službe koji je bio nadređen tužiteljici, kao i iz iskaza IN, policijskog službenika koji je radio na takvim poslovima, sud je utvrdio da je djelatnicima bilo omogućeno da odluče da li će raditi, koji vikend, odnosno da je isto bilo na temelju dobrovoljnosti. U konačnici, to proizlazi i iz iskaza tužiteljice, a obzirom je razvidno da tužiteljica nije radila vikendom taj posao sve do veljače i ožujka 2022. U odnosu na postojanje dobrovoljnosti za takav rad ističe se da je sud prihvatio kao istinit dio iskaza tužiteljice u dijelu u kojem je rekla da joj je nadređena ĆN usmeno naložila da u razdoblju veljače i ožujka 2022. mora obavljati taj posao vikendom. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka, a osobito iz iskaza JN i IN, koje je sud ocijenio životnim i uvjerljivim, a obzirom su međusobno suglasni, sud je utvrdio da zbog radnji koje je bilo potrebno obaviti vikendom policijski službenici nisu više htjeli raditi taj posao. Obzirom je tužiteljica jedna od relevantnih osoba koja je radila na tom planu djelatnosti zbog aktivnosti antivakserskog pokreta, sud je utvrdio da preostala dva voditelja u navedenom utuženom razdoblju, zbog dobrovoljnosti javljanja policijskih službenika za obavljanje posla vikendom, nisu više raspolagali sa zainteresiranim policijskim službenicima slijedom čega je tužiteljici od strane nadređene ĆN naloženo da taj posao, umjesto ostalih preuzme, a kako su to i sami voditelji preuzimali za raditi kada za vikend nisu mogli naći nikog drugog. Prilikom ocjene istinitosti iskaza svjedokinje ĆN sud je imao u vidu činjenicu da je svjedokinji bilo poznato da tužiteljica zbog predviđenog iznosa plaćanja takvog rada ne želi raditi vikendima kao i da taj posao tužiteljica nije radila 4 mjeseca (od 10.mj. 2021. do 2.mj.2022.), slijedom čega je nelogično da svjedokinja, kao nadređena voditeljica koja je blisko surađivala sa tužiteljicom, nema saznanja zašto se tužiteljica nakon toliko vremena predomislila, a s obzirom da je režim plaćanja ostao isti. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, FN, JN te IN, koji je sud u navedenom dijelu ocijenio istinitim, jer su logični, međusobno uvjerljivi te u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu, sud je utvrdio da je navedeni posao od djelatnika zahtijevao konstantnu prisutnost uz računalo i mobitel, učestalo pregledavanje lokacija te društvenih mreža, minimalno 5 minuta po satu, da je zbog tajnosti same operacije bilo potrebno da se djelatnici unutar vlastite kuće izdvoje od ostatka članova obitelji, da su djelatnici na kraju dana o poduzetim radnjama morali sastavljati izvješće i navoditi radnje koje su tijekom dana poduzimali te iste procjenjivati, slijedom čega je sud utvrdio da se navedeni način rada razlikovao od uobičajenog pasivnog dežurstva. Navedeno proizlazi iz iskaza FN i JN temeljem kojih je sud utvrdio da je kod redovnog pasivnog dežurstva bitno da je uz policijskog službenika uvijek prisutan mobitel za slučaj da ga netko zove radi hitnog odlaska na teren ili za neku drugu informaciju, ali da je u tom razdoblju službenik slobodan otići do dućana ili obavljati neke druge uobičajene poslove. Također, kod uobičajenog pasivnog dežurstva jedino je bitno da službenik u roku od pola sata može biti na raspolaganju nadređenome, odnosno otići u bazu ili gdje treba. Suprotno navedenom, kod ovog zadatka od službenika je zahtijevan konstantan rad uz računalo, provjere lokacija i društvenih mreža u kraćim vremenskim razdobljima, pisanje tog praćenja radi kasnijeg izvješća, a radi čega službenik, po prirodi stvari, nije mogao u takvoj situaciji otići do dućana ili biti duže razdoblje bez prijenosnog računala te se općenito posvetiti vlastitim interesima. U odnosu na vremensko razdoblje takvog aktivnog rada tužiteljica je navela da je razdoblje aktivnog rada bilo od 4,30 ujutro do 23,00 sata navečer. Međutim, u navedenom dijelu iskaz tužiteljice ocijenjen je neistinitim jer je iz suglasnih iskaza svjedoka JN i IN te preslika e-maila tužiteljice sud utvrdio da je razdoblje utvrđenog rada tzv. pinganje uglavnom bilo od 8,00 sati ujutro do 21,00 sat navečer. Iz dostavljenih preslika e-maila tužiteljice razvidno da je za određene dane sama tužiteljica navela da je kretala s poslom u nekad u 7,00 sati nekad u 5,00 sati ujutro, a uglavnom završavala oko 21,00 sat.

27. Slijedom svega navedenog ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila prekovremenim radom, a radi se o vremenu nakon redovnog radnog vremena vikendima, umanjenog za 8 sati odmora, s time da okolnost da je tužiteljica ostvarila pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se navedena naknada isplaćuje za to što je tužiteljica bila na raspolaganju poslodavcu u određenom vremenskom razdoblju sukladno nalozima za pripravnost. S obzirom da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u obvezi obavljati poslove sukladno uputama poslodavca, što je tužiteljica i činila, a u kojem razdoblju zbog prirode posla nije mogla napuštati dom, sud je utvrdio da se takav režim rada ne može smatrati pasivnim dežurstvom već prekovremenim radom.

28. Imajući u vidu navode svjedoka o vremenskom razdoblju u kojem se obavljao predmetni poslao, sud je, a obzirom se radi o osobama koje nisu osobno zainteresirane za ishod spora i kako je to ranije obrazloženo, prihvatio iskaze navedenih svjedoka JN i IN te uzeo u obzir e-mail poruke tužiteljice, kao i njezin iskaz, i utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju u prosjeku utvrđeni prekovremeni rad obavljala od 8,00 sati ujutro do 21,00 sat navečer, slijedom čega je kao mjerodavnu i odlučnu za utvrđenje visine u ovom postupku, prihvatio varijantu II. nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića od 10. studenog 2025. te utvrdio da visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice za prekovremeni rad veljaču i ožujak 2022. iznosi ukupno 1.604,48 EUR, od kojeg iznosa se 1.380,08 EUR odnosi na neisplaćenu bruto plaću po osnovi prekovremenog rada, a 224,40 EUR na neisplaćenu bruto plaću po osnovi rada noću, subotom i nedjeljom.

29. S obzirom da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor radi prebijanja za slučaj da sud utvrdi osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova prekovremenog rada te da je zatražio da sud utvrdi postojanje tuženikove tražbine u iznosu od 920,35 kn/122,15 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. ožujka 2022. (naknada za pasivno dežurstvo za veljaču 2022.) i u iznosu od 800,30 kn / 106,22 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. (naknada za pasivno dežurstvo za ožujak 2022.), sud je, a obzirom da tužiteljica nije prigovarala osnovi i visini navedenog potraživanja tuženika, ocijenio osnovanim zahtjev tuženika i utvrdio postojanje tražbine u navedenim iznosima te utvrđene tražbine tužiteljice i tuženika prebio radi čega je naložio tuženiku da tužiteljici isplati preostali iznos od 1.376,11 EUR bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.257,93 EUR počevši od 8. ožujka 2022. do isplate te 118,18 EUR počevši od 8. travnja 2022. do isplate, izuzev isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao u toč. IV. izreke presude. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i čl. 92. st. 3. ZR-a, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

29.1. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 2.340,13 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2023., a s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev iz tužbe, je odbijen i odlučeno je kao pod toč. V. izreke presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Tužiteljica je po osnovi u cijelosti uspjela, a po visini u omjeru od 37,03% (od zatraženih 3.716,24 EUR uspjela sa iznosom 1.376,11 EUR) odnosno uspjela je u omjeru od 68,51% (100%+37,03 %=137,03 %:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 31,48%, pa kada se od uspjeha tužiteljice odbije uspjeh tuženika, proizlazi da je tužiteljica uspjela u konačnici u omjeru od 37,03 %.

30.1. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak zahtjeva za mirno rješenje spora po Tbr. 7/1 – 100 bodova, sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 9. siječnja 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 10. svibnja 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 17. rujna 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 23. listopada 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 28. kolovoza 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 3. veljače 2026. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu 1. travnja 2026. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, odnosno ukupno 825 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.650,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 2.062,50 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u omjeru od 37,03 % odnosno u iznosu od 763,74 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa je tužiteljici na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.063,74 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.

30.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 24. listopada 2024. jer je tužiteljica svoje navode mogla i bila dužna iznijeti na ročištu održanom 23. listopada 2024.

30.3. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

31. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. svibnja 2026.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po zz

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte