Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P Ob-185/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sucu toga suda Vesni Jug– Blažin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada na adresi: [adresa], zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima u OD KORUŠIĆ, HRG I VUKALOVIĆ j.t.d., u Varaždinu, protiv tuženika RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici u Varaždinu, rad utvrđenja bračne stečevine, izvan ročišta, 14. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su tužiteljica JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženik RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 1200 m2, dvorište sa 972 m2, gospodarska zgrada sa 93 m2, garaža sa 34 m2, te kuća [adresa] sa 101 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženik RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti da tužiteljica JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], upiše u zemljišne knjige svoje pravo suvlasništva u ½ dijela na navedenoj nekretnini na temelju ove presude u zemljišne knjige, sve u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da su tužiteljica JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženik RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici svaki u ½ dijela osobnog vozila i to marke Volkswagen caddy, registarske oznake [registarska oznaka], te osobnog vozila marke Opel Astra M1, registarske oznake VŽ159OB, broj šasije: [broj šasije], proizveden:17.12.2007,g., diesel, boja:srebrna s efektom, te se suvlasnička zajednica stranaka na predmetnim osobnim vozilima razvrgava civilnom diobom, te podjelom ostvarene kupovnine između stranaka u skladu sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima svakog u ½ dijela, u roku od 15 dana.
III. Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka koji se odnose na odvjetničko zastupanje, a na platež pristojbe na presudu biti će pozvan tuženi, jer je tužiteljica platila pristojbu na tužbu.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je kod ovog suda podnijela tužbu u kojoj se navodi da su tužiteljica i tuženik su zaključili brak dana 11.06.2005.godine u Gornjem Knegincu, a činjenica sklapanja braka upisana je u maticu vjenčanih matičnog područja Varaždin za godinu 2005 pod rednim brojem 13/2005. Stranke su i prije zaključenja braka pa sve do dana 06. ožujka 2025.g. živjele u bračnoj zajednici, a ista je prestala s tim danom jer je tužiteljica napustila bračnu zajednicu te je pokrenula postupak razvoda braka.
2. U toku braka parnične stranke su u veljači 2007.godine kupile nekretninu čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 1200 m2, satojeća se od dvorišta sa 972 m2, gospodarska zgrada sa 93 m2, garaža sa 34 m2, te kuća [adresa] sa 101 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kuća je kupljena stambenim kreditom ostvarenim kod Privredne banke Zagreb d.d., a za osiguranje kojeg je upisana hipoteka na predmetnoj nekretnini. Predmetnu nekretninu su stranke i tijekom trajanja braka renovirale i uredile za zajednički život.
Nekretnine su upisane u zemljišnim knjigama formalno kao samovlasništvo tuženika, iako se radi o bračnoj stečevini stranaka i zajedničkoj imovini, a tuženik tužiteljici ne želi priznati stvarna prava na nekretnini.
3. Osim gornjeg, tijekom braka su stranke stekle osobno vozilo Volkswagen caddy za koje tužiteljica predlaže da se pribave podaci od nadležne Stanice za tehnička pregled, jer ne raspolaže s istima, te osobno vozilo Opel astra reg. oznake [registarska oznaka]. Navedena vozila su također formalno upisana samo kao vlasništvo tuženika.
4. Kako je gore navedena imovina stečena u toku braka stranaka, a parnične stranke nisu zaključile nikakav sporazum koji bi odredio drugačije suvlasničke omjere, primjenom odredbe članka 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona, ista predstavlja bračnu stečevinu i stranke su suvlasnici na jednake dijelove.
5. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka, donese presudu kao pod točkama I. i II. izreke, te da obveže tuženu na naknadu troškova postupka tužitelju.
6. U odgovoru na tužbu tuženi prije nego se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, ističe da priznaje tužbeni zahtjev i to točku I. i II. tužbenog zahtjeva, dok se protivi zahtjevu za naknadu troškova postupka, već naprotiv traži da tužiteljica nadoknadi njemu prouzročeni parnični trošak.
Tuženik nije dao nikakav povod za ovu tužbu, isti nikad nije osporavao i ne osporava da su nekretnina i motorna vozila, koja su predmet ove tužbe, bračna stečevina stranaka, a tužiteljica ni na koji način nije dokazala da se obraćala tuženiku i zahtijevala upis suvlasništva ili da joj je to tuženik osporavao. Naprotiv, tuženik je više puta predlagao tužiteljici da upiše kao suvlasnica u ½ dijela, a nakon prestanka bračne zajednice predlagao i sklapanje odgovarajućeg sporazuma u pogledu bračne stečevine i postizanja dogovora oko održavanja predmetne nekretnine . Dakle, tuženik nikad nije osporavao suvlasništvo tužiteljici nad nekretninom i automobilima, te je stoga i predlagao tužiteljici da riješe pitanje nekretnine ( npr. predložio da tužiteljica oglasi prodaju i da ga obavijesti kad se on mora iseliti, a da on ništa ne traži isl.) . Međutim, tužiteljici se nije žurilo postići dogovor oko kuće (jer je tuženik plaćao kredit za kuću i registrirao i održavao vozila) , te se ista nikad ni nije obratila tuženiku sa zahtjevom da joj izda izjavu potrebnu za upis prava suvlasništva,a niti je priložila uz tužbu dokaz čime bi isto dokazala.
Stoga, obzirom da je tuženik priznao tužbeni zahtjev i da nije dao povod za tužbu, traži da mu tužiteljica sukladno odredbi čl. 157. Zakona o parničnom postupku nadoknadi prouzročeni parnični trošak (trošak odgovora na tužbu).
Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud donese presudu na temelju priznanja i obveže tužiteljicu da nadoknadi tuženiku trošak postupka (sastav odgovora na tužbu).
7. Pun. tužitelja nakon što joj je dostavljen odgovor na tužbu predlaže donošenje presude na temelju priznanja ali traži i nadalje troškove postupka uz obrazloženje da ist i nije bio spreman mirno riješiti prije pokretanja spora predmet bračne stečevine.
8. Sud u ovom predmetu primjenjuje čl. 346. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23) koji propisuje da u postupcima iz Obiteljskog zakona primjenjuje na odgovarajući način odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak, pa sud nadalje primjenjuje čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) koji propisuje da ako tuženi do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev tužitelja, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).
9. S obzirom na iznijeto, a budući da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude na temelju priznanja, sud je donio odluku kao pod točkom I. i II. izreke.
10. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem čl. 346. Obiteljskog zakona i 154. Zakona o parničnom postupku, pa je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka koji se odnose na odvjetničko zastupanje, a trošak sudskih pristojbi će podijeliti na način da je tužiteljica platila sudsku pristojbu na tužbu, a tuženi će biti pozvan na platež sudske pristojbe na presudu.
Naime, sud je uvidom u međusobnu korespodenciju prije podnošenja tužbe utvrdio da su isti pokušali riješiti imovinsko-pravne odnose, ali im to nije uspjelo, jer su jedna i druga strana to nečim uvjetovale.
Posebno se ističe da tužiteljica nije dostavila dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je tražila da joj tuženi izda izjavu potrebnu za upis prava suvlasništva, već je dostavila opomenu pred tužbu iz kojeg je vidljivo da je tražila isplatu ½ dijela najamnine za predmetnu nekretninu, a s druge strane tuženi je tužiteljici onemogućio određenim radnjama korištenje i raspolaganje predmetnim nekretninama i pokretninama (iznajmio je cijelu kuću, a ne samo svoj suvlasnički dio).
Radi navedenog ne može se tužiteljica osnovanao pozvati na čl. 154. st. 1. ZPP- a koji propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu, dužna je protivnoj strani naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a niti tužena strana na čl. 157. ZPP-a koji propisuje da ako tuženi nije dao povod na tužbu i priznao tužbeni zahtjev, da će tužitelj njemu nadoknaditi parnične troškove.
S obzirom na iznijeto, sud smatra da je opravdano u pogledu troškova donijeti odluku kao pod točkom III. izreke.
U Varaždinu 14. svibnja 2026.
S U D A C
Vesna Jug–Blažin, univ.spec.iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno, u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 3. ZPP-a)
Dostaviti:
1. punom. tužiteljice, odvjetnicima u OD KORUŠIĆ, HRG I VUKALOVIĆ j.t.d., u Varaždinu
2. punom. tuženika Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici u Varaždinu
