Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-3290/2023-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan i Vinko Adžić, odvjetnici u Zagrebu, Držićeva 6b, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika Vinka Adžića te z. punomoćnika tuženice Petra Kovačevića, odvjetnika u Zagrebu, 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 7103678254 sklopljenim 29.5.2007. između tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao Kreditora i tužitelja AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak - odredba čl. 7. st. 1. u dijelu kojim se tužitelj AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.881,48 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF.

II. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.573,48 eur sa zateznom kamatom tekućom od 1.10.2015. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.12. 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zateznu kamatu tekuću na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 8,24 eur od 14.8.2007. do 30.9.2015.,

- na iznos od 4,41 eur od 14.9.2007. do 30.9.2015.,

- na iznos od 12,54 eur od 27.11.2007. do 30.9.2015.,

- na iznos od 25,07 eur od 14.2.2008. do 30.9.2015.,

- na iznos od 51,06 eur od 14.3.2008. do 30.9.2015.,

- na iznos od 38,85 eur od 14.4.2008. do 30.9.2015.,

- na iznos od 13,39 eur od 14.5.2008. do 30.9.2015.,

- na iznos od 19,07 eur od 14.6.2008. do 30.9.2015.,

- na iznos od 7,94 eur od 14.7.2008. do 30.9.2015.,

- na iznos od 2,23 eur od 14.8.2008. do 30.9.2015.,

- na iznos od 3,85 eur od 14.9.2008. do 30.9.2015.,

- na iznos od 56,16 eur od 14.10.2008. do 30.9.2015.,

- na iznos od 103,78 eur od 14.11.2008. do 30.9.2015.,

- na iznos od 38,66 eur od 14.12.2008. do 30.9.2015.,

- na iznos od 137,48 eur od 14.1.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 148,94 eur od 14.2.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 112,27 eur od 14.3.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 119,36 eur od 14.4.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 123,41 eur od 14.5.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 107,89 eur od 14.6.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 114,80 eur od 14.7.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 114,70 eur od 14.9.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 98,88 eur od 14.10.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 110,78 eur od 14.11.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 117,89 eur od 3.12.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 1.324,57 eur od 4.12.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 106,36 eur od 17.12.2009. do 30.9.2015.,

- na iznos od 139,19 eur od 14.1.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 159,23 eur od 14.2.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 154,97 eur od 14.3.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 177,20 eur od 14.4.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 209,97 eur od 14.5.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 221,80 eur od 14.6.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 272,07 eur od 14.7.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 255,49 eur od 14.8.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 331,03 eur od 14.9.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 288,20 eur od 14.10.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 303,05 eur od 14.11.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 345,06 eur od 14.12.2010. do 30.9.2015.,

- na iznos od 370,65 eur od 14.1.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 327,15 eur od 14.2.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 356,45 eur od 14.3.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 333,78 eur od 14.4.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 381,94 eur od 14.5.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 469,49 eur od 14.6.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 517,22 eur od 14.7.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 626,68 eur od 14.8.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 482,66 eur od 14.9.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 433,89 eur od 15.10.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 437,39 eur od 14.11.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 441,47 eur od 14.12.2011. do 30.9.2015.,

- na iznos od 485,70 eur od 14.1.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 497,31 eur od 14.2.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 492,82 eur od 14.3.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 482,51 eur od 14.4.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 488,61 eur od 14.5.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 500,54 eur od 14.6.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 486,47 eur od 14.7.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 486,72 eur od 14.8.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 454,90 eur od 14.9.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 477,21 eur od 14.10.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 491,14 eur od 14.11.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 484,17 eur od 14.12.2012. do 30.9.2015.,

- na iznos od 483,64 eur od 14.1.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 456,72 eur od 14.2.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 464,94 eur od 14.3.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 491,51 eur od 14.4.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 447,82 eur od 14.5.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 448,47 eur od 14.6.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 445,35 eur od 14.7.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 446,52 eur od 14.8.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 456,75 eur od 14.9.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 470,31 eur od 14.10.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 472,57 eur od 14.11.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 489,86 eur od 14.12.2013. do 30.9.2015.,

- na iznos od 471,74 eur od 14.1.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 466,64 eur od 14.2.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 475,12 eur od 14.3.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 467,98 eur od 14.4.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 451,85 eur od 14.5.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 456,83 eur od 14.6.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 465,28 eur od 14.7.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 472,89 eur od 14.8.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 475,58 eur od 14.9.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 480,58 eur od 14.10.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 494,45 eur od 14.11.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 497,26 eur od 14.12.2014. do 30.9.2015.,

- na iznos od 498,46 eur od 14.1.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 498,09 eur od 14.2.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 498,09 eur od 17.3.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 498,09 eur od 17.4.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 498,09 eur od 15.5.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 498,09 eur od 16.6.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 498,09 eur od 14.7.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 498,09 eur od 16.8.2015. do 30.9.2015.,

- na iznos od 498,09 eur od 15.9.2015. do 30.9.2015., sve po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 72/02, 153/04) za razdoblje do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 30.9.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.759,13 eura sa zateznom kamatom od 1.10.2015. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 22.300,62 eura sa pripadajućim kamatama, dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose pobliže opisane u stavku III. izreke za razdoblje nakon 30.9.2015., kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 4.759,13 eura za razdoblje od 30.9.2015. do 1.10.2015.

VI. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473 nadoknaditi tužitelju AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 4.198,72 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14.5.2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 8.5.2023. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, zaključio 29.5.2007. ugovor o namjenskom kreditu – kupnja stana u iznosu kunske protuvrijednosti 250.650,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, da je odredbom čl.7. tog ugovora određena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.881,48 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, da je tuženica u vrijeme realiziranja spornog kredita reklamirala kredite u CHF kao sigurne i povoljnije od onih vezanih za valutu eur te uz zavaravajuće reklame o povoljnoj ponudi na akciji, sa nižim kamatnim stopama u odnosu na eur kredite, bez naknade za obradu kredita i samo do određenog roka, kod njega stvorila uvjerenje da se radi o dobroj prilici koju se ne smije propustiti, a isto ga je tako držala u uvjerenju da je valuta CHF sigurna i nije ga upozorila na moguću učestalost promjene tečaja i faktore koje utječu na kretanje istih, kao niti na povećani rizik koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, da je tečaj CHF nakon puštanja kredita u otplatu bio konstantno povećan u odnosu na početno stanje sve do konverzije kredita temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne Novine" 102/15; dalje: ZIDZPK/15), što je uzrokovalo znatno povećanje mjesečnih obroka kredita i otežalo plaćanje istog te da je on u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF preplatio gornji kredit za iznos od 247.372,00 kn s pripadajućim kamatama, a prilikom konverzije kredita je oštećen za iznos od ukupno 35.917,00 kn na ime razlike kod umanjenja glavnice, sve s obzirom da je nedospjela glavnica na dan 30. rujan 2015. u kunama, prema usporednom kreditu sa valutnom klauzulom u eur iznosila 476.766,00 kn, dok bi nedospjela glavnica na taj dan u kunama, da je za cijelo vrijeme otplate tečaj ostao na početnoj razini, iznosila 440.849,00 kn, pa kako je tuženica nezakonito i nepošteno primjenjivala ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te njega, kao nestručnu osobu, dovela u neravnopravan položaj u kojem nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, a okolnost što su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu (dalje:Dodatak) i izvršile konverziju u kredit uz valutnu klauzulu u eur ne utječe na njegovo pravo na isticanje ništetnosti, to tužitelj, pozivom na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2868/2018 u vezi s čl. 81., čl.82. i čl.90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03; dalje: ZZP/03), čl.96.st.1. i čl.102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07), čl.328., čl.323. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) te čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlaže donošenje presude sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke odnosno presude kojom se tuženici nalaže da mu na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF isplati 32.831,91 eura sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, pobliže opisano u tužbi, a na ime razlike preostale glavnice na dan konverzije 4.767,01 eura sa kamatama od 30.9.2015. do isplate.

1.2. U podnesku od 5.11.2025., nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tuženici nalaže da mu s naslova preplate u odnosu na valutnu klauzulu u CHF isplati 32.874,10 eura sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, pobliže opisano u podnesku, a na ime razlike preostale glavnice na dan konverzije 4.759,13 eura sa kamatama od 30.9.2015. do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer su uplate vršene i od strane trećih osoba, osporava zatraženi tijek kamata i navodi da je tužitelj prvenstveno dužan dokazati status potrošača, kao i da se sredstvima kredita koristio za potrošačke namjene, uz napomenu da predmetni ugovor nije potrošački jer se Zakon o potrošačkom kreditiranju ne može primijeniti na ugovore koji obuhvaćaju iznos veći od 1.000.000,00 kn. Također navodi da je konverzija kredita izvršena prema odredbama ZIDZPK/15 te je potpisivanjem Dodatka stvorena nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca te da tužitelj, kao korisnik kredita u CHF, nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove s obzirom da je prihvatom konverzije pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u eur od početka ugovornog odnosa te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u eurima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora.

2.1. U konačnici tuženica navodi da bi u svakom slučaju trebalo uzeti u obzir i tzv. negativnu razliku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu od 29.5.2007., izračun konverzije, financijsku dokumentaciju i Dodatak od 13.1.2016., proveo vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. te saslušao tužitelja.

3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženice, kao kreditora zaključen 29.5.2007. ugovor o namjenskom kreditu (kupnja stana prema čl.6.) u kunskoj protuvrijednosti 250.650,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate (čl.1.), uz rok otplate 180 mjeseci (čl.3.) i obvezu vraćanja istog, uz valutnu klauzulu, u anuitetima s redovnom kamatom prema odluci o kamatnim stopama kreditora, koja je promjenjiva, a u trenutku sklapanja ugovora iznosi 4,30% (čl.1. i čl.2.), koji anuiteti iznose 1.881,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja za CHF (čl.7.),

-da su stranke 13.1.2016. sklopile Dodatak prema odredbama ZIDZPK/15 te je istim određeno da na dan 30.9.2015. neotplaćena glavnica u CHF iznosi 99.491,57 CHF / 694.527,97 kn (čl.4.), da je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u eur po srednjem tečaju HNB na dan uplate veći od zbroja anuiteta po kreditu u eur u skladu s otplatnim planom za kredit u eur do 30.9.2015. i razlika od 170.200,07 kn predstavlja preplatu (čl.5.) te da nedospjela glavnica kredita u eur na dan 30.9.2015. iznosi 62.468,64 EUR (čl.8.).

-da su u financijskoj dokumentaciji navedeni anuiteti i datum dospijeća/plaćanja istih.

6. Iz čl. 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne Novine" 75/09; dalje: ZPK) proizlazi da se ZPK ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kn, međutim, predmetni je ugovor zaključen 29.5.2007., a ZPK je stupio na snagu 1.1.2010. i odredbom čl. 29. ZPK-a je određeno da se ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu ZPK-a osim u slučajevima iz st.2. tog članka tj. osim odredaba koje propisuju obveze obavještavanja potrošača o promjenama uvjeta ugovora, koje se primjenjuju i na otvorene ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu ZPK-a. Stoga nema mjesta primjeni čl. 3.st.1.toč. a) ZPK-a na predmetni ugovor o kreditu jer je isti sklopljen prije nego li je ZPK stupio na snagu, slijedom čega se prigovor tuženice u tom pravcu ukazuje neosnovanim.

7. U odnosu na prigovore tuženice prvenstveno valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, konkretno ovdje tužitelj, osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženice (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. broj:P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013 od 13.6.2014. i Pž-6632/2017 od 14.6.2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014-2 od 9.4.2015. i Rev-2221/2018 od 3.9.2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična

- potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

7.1. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazalo izlišnim izvođenje personalnih dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

7.2. Međutim, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-5458/2021 od 30.6.2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženici omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

7.3. Tuženica na odlučne okolnosti nije predlagala saslušanje djelatnika koji bi osobno sudjelovao u postupku obrade i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

7.4. Nadalje, iskaz tužitelja sud je prihvatio kao iskren i neposredno uvjerljiv u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da mu prilikom sklapanja ugovora nije dana projekcija kretanja tečaja CHF, nisu objašnjavani neki rizici, niti o čemu ovisi promjena kamatne stope, da je ugovor pripremila banka i nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, niti se cjenkati, a ista stvar je bila i u odnosu na Dodatak, da je kredit iskoristio za kupnju stana te u njemu cijelo vrijeme živi s obitelji, da je taj kredit bio njegov prvi kredit, on nema iskustva u bankarskom sektoru u smislu kretanja tečaja, trgovanja dionicama i sl., a u banci je radio na tehničkom dijelu posla - web stranice za potrebe Internet bankarstva, da mu je početna rata iznosila 8.000,00 kn, a na kraju se popela na 14.000,00 kn i da je znao da se to može desiti kredit ne bi podigao, da se na CHF bio odlučio jer je otplatna rata bila manja za 1.000,00 kn u odnosu na kredit u eurima te da se prilikom sklapanja Dodatka nije odrekao potraživanja po osnovi temeljnog ugovora već je samo išao za time da mu se smanji mjesečna rata.

7.5. S obzirom na prihvaćeni iskaz tužitelja i dokumentaciju u koju je izvršen uvid sud nalazi da tuženica nije učinila vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupila drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja u potpunosti obavijestila o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose na promjenjivu valutnu klauzulu u CHF.

7.5.1. Tuženica, kao trgovac koji je unaprijed pripremio sporni – tipski ugovor, bio je dužan maksimalno odgovorno pristupiti tužitelju, kao potrošaču, i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njezinim uslugama, ali ne i na štetu samom sebi. Znanje i iskustvo tuženice je superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača i zato je tuženica bila dužna tužitelja ozbiljno informirati o smislu i sadržaju svih odredaba ugovora, pa tako i onih koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF te mu skrenuti pozornost i objasniti parametre o kojima ovisi visina njegove buduće mjesečne obveze, posebno imajući još jedan promjenjivi element – promjenjivu kamatnu stopu. Ističe se i to da nije dovoljno da je određena odredba potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mogućeg načina promjene visine njegove mjesečne obveze tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

7.6. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog među strankama 29.5.2007. u dijelu na koji tužitelj upire – odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, sve temeljem čl. 81., čl.82. i čl.90. ZZP/03, čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29), čl. 3-4., čl. 269. i čl.323. ZOO-a te čl.502.a i c ZPP-a i stoga je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.

8. U odnosu na osporavanje tužitelju statusa potrošača ističe se da taj status jasno proizlazi iz dokumentacije u koju je izvršen uvid te prihvaćenog iskaza tužitelja, slijedom čega je upravo na tuženici teret dokaza o tome da tužitelj eventualno ne bi imao status potrošača (tako i Rev-18/2018), što tuženica nije uspjela dokazati.

9. S obzirom da iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da je tužitelj ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu odnosno Dodatka ugovora, to pitanje da li je neku od rata osobno uplatio tužitelj ili treća osoba u njegovo ime i za njegov račun nije odlučno niti otklanja njegovu aktivnu legitimaciju za predmetne zahtjeve, slijedom čega se prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim.

10. Nadalje, u odnosu na pitanje pravnog interesa za zahtjev da se utvrdi ništetnim određena odredba ugovora o kreditu vezanog uz CHF nakon provedene konverzije te pravnog temelja za potraživanje eventualnih razlika s osnove valutne klauzule u CHF valja uputiti na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2868/2018 od 12.2.2019., Rev-1096/2022 od 8.11.2022. i Rev-18/2018 od 26.5.2020. Dakle, bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu potrošač ima pravni interes i ovlašten je tražiti ništetnost pojedine ugovorne odredbe kako bi na temelju toga mogao ostvariti eventualno pravo koja mu pripada u vidu kondemnatornog novčanog zahtjeva. To stoga što su sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni samo uvjeti i način otplate te se ne radi o sklapanju novog ugovora - osnovni je ugovor o kreditu imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru o kreditu i proveli konverziju. Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZIDZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

10.1. Upućuje se i na stajališta suda EU u presudama C-51/17 od 20.9.2018. i C- 118/17 od 14.3.2019.

10.2. S obzirom da odredbama ZID ZPK/15 nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF odnosno predmet reguliranja ZID ZPK/15 je konverzija, a ne restitucija, valja zaključiti da konverzijom kredita potrošač nije izgubio pravo na potpunu restituciju niti mu je to pravo ograničeno.

10.3. U konkretnom su slučaju stranke sklapanjem Dodatka, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, uredile svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ne i razdoblje koje je tome prethodilo te se tužitelj nije odrekao, niti se mogao odreći svojih potrošačkih prava, što uključuje i pravo na punu restituciju, u kojem pravcu se upućuje i na sadržaj odredbe čl.41. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ 41/14, 110/15).

10.4. Slijedom navedenog, sud nalazi da tužitelj, kao potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita, ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF slučaju da se utvrdi da postoji razlika na njegovu štetu odnosno u slučaju da konverzijom nije obeštećen u cijelosti s osnove ništetnih odredaba osnovnog ugovora.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi slijedeće:

-razlika s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđeno da su više plaćeni u odnosu na početni tečaj iznosi 32.874,10 eura, time da su pojedini mjesečni iznosi razlika vidljivi u Tabeli na l.228. do 229. spisa,

-preostala glavnice prema konvertiranom eur kreditu na dan konverzije 30.9.2015. iznosi 62.468,64 eura (476.765,53 kn po srednjem tečaju HNB na dan konverzije), dok preostala glavnica prema početnom otplatnom planu iznosi 99.491,57 CHF (440.907,84 kn po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita), slijedom čega 476.765,53 kn umanjeno za 440.907,84 kn daje rezultat 35.857,79 kn (4.759,13 eura),

-ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan plaćanja i primjenom tečaja na dan isplate kredita, umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 35.857,69 kn (4.759,13 eura),

-zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunato u euro po srednjem tečaju HNB na dan uplate veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u eurima u skladu s otplatnim planom za kredit u eurima do 30.9.2015. i ta razlika predstavlja preplatu u iznosu 22.300,62 eura.

11.1 Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka za zaključiti je da provedenom konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u odnosu stranaka jer tužitelj, kao potrošač, provedenom konverzijom nije doveden u poziciju kao da nepoštenih i ništetnih odredbi nije ni bilo.

11.2. Konverzijom kredita u EUR je utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 62.468,64 eura (476.765,53 kn), međutim stvarna preostala neotplaćena glavnica u kn, po početno ugovorenim uvjetima kao jedino mogućim uzimajući u obzir ništetnost valutne klauzule, iznosila je 440.907,84 kn, dakle, bila je manja od one kako ju je utvrdila tuženica izračunom konverzije, i to za 35.857,69 kn (4.759,13 eura).

11.3. Valja napomenuti da glavnica ugovorena u Dodatku, koji je sačinjen temeljem zakonske odredbe na koju niti jedna od stranaka nije mogla utjecati, nije rezultat ugovorne volje stranaka koja bi proizašla iz pregovaranja oko uvjeta sklapanja Dodatka. Tužitelju je zakonom ostavljena mogućnost samo da odabere hoće li Dodatak potpisati ili ne, slijedom čega nema mjesta zaključku da bi tužitelj potpisivanjem istog izgubio pravo na isplatu razlike u glavnici između one koja je utvrđena vještačenjem, a temelji se na nepoštenim ugovornim odredbama, i one koja je navedena u Dodatku ugovoru o kreditu, a temelji se na parametrima iz ZID ZPK/15.

12. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.1.2020. odnosno 31.1.2022.).

12.1. S tim u svezi napominje se da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela teći 14.6.2018. po pitanju valutne klauzule vezne uz CHF, pa kako je tužitelj tužbu podnio 8.5.2023. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

13. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženica u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekla temeljem djelomično ništetnog ugovora s obzirom na valutnu klauzulu u CHF, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom prvi idući dan nakon konverzije, tj. od 1.10.2015. do isplate jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je po osnovi promjene tečaja CHF na više od početnog u razdoblju do konverzije tužitelj preplatio 32.874,10 eura, a da mu je u konverziji priznata preplata u iznosu 22.300,62 eura, to tužitelju pripada razlika u iznosu 10.573,48 eura (32.874,10 – 22.300,62 = 10.573,48), slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo djelomično prihvatiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29.st.1. i 2. ZOO-a, dok je preostali dio zahtjeva za isplatu iznosa od 22.300,62 eura s pripadajućom kamatom valjalo odbiti kao neosnovan (stavak V. izreke presude) jer je taj iznos tužitelju priznat u konverziji, čime je uspostavljena ravnoteža u odnosu trgovca i potrošača.

13.1. Tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate koje su plaćene na pojedine iznose po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i to za razdoblje do konverzije, koje zatezne kamate tužitelju nisu priznate u konverziji, pa kako su pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže navedeni u tablici na l. 228. do 229. spisa, to je valjalo odlučiti kao u stavku III. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29.st.1. i 2. ZOO-a, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na te iznose za razdoblje nakon konverzije valjalo odbiti kao neosnovan (stavak. V. izreke presude).

13.2. Tuženica je u obvezi isplatiti i iznos razlike preostale glavnice na dan konverzije u iznosu 4.759,13 eura s pripadajućom kamatom od prvog idućeg dana nakon konverzije, tj. od 1.10.2015. do isplate, s obzirom na utvrđenja pobliže opisana u toč. 11. do 11.3. obrazloženja presude, temeljem čl. 1111.st.1., čl.1115. i čl.29.st.1. i 2. ZOO-a (stavak IV. izreke presude), dok je u preostalom dijelu zahtjev za isplatu kamate na taj iznos za razdoblje od 30.9.2015. do 1.10.2015. valjalo odbiti kao neosnovan (stavak V. izreke presude).

14. U odnosu na pitanje tzv. negativne razlike napominje se da promjenom tečaja na niže od onog koji je bio početan u svakom slučaju nije došlo do povrede interesa potrošača, pa kako tuženica niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka u tom smislu i tužitelj plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečaja nižeg od početnog nije ništa primio / stekao, to nema niti obveze vraćanja / uračunavanja tzv. negativne razlike u konačan iznos.

14.1. Ukazuje se i na odluku C-140/22, SM, KM protiv mBank, presuda Suda EU od 7.12.2023. te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18.12.2023. broj:Rev- 549/2023.

15. Tužitelj je imao troškove postupka koji se sastoje od troškova zastupanja odmjerenih u skladu s vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 31.1.2024., 14.2.2025., 5.11.2025. i 5.21.2026. te pristup na ročišta 12.6.2025. i 1.4.2026. po 1.000,00 eura, uz pdv u iznosu 1.750,00 eura – ukupno 8.750,00 eura.

15.1. Tužitelj je, s obzirom na osnov i visinu, uspio u parnici u omjeru 70,5% (100% u pogledu osnove + 41% u pogledu visine zahtjeva : 2 = 70,5%), dok je tuženik uspio u omjeru cca 29,5%, pa kada se od postotka tužitelja oduzme postotak tuženika dolazi se do končanog uspjeha tužitelja u parnici u omjeru od 41%, slijedom čega je tužitelju, u skladu s čl.154.st.2. ZPP-a, odmjeren odgovarajući omjer gornjeg troška u iznosu 3.587,50 eura.

15.2. Tužitelju je u cijelosti dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 211,22 eura i vještačenja u iznosu 400,00 eura, jer su bili potrebni i zbog istih nisu nastali posebni troškovi.

15.3. Sveukupno tužitelju je odmjeren trošak postupka u iznosu 4.198,72 eura s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO/05 i čl.151.st.3. ZPP-a.

15.4. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu posebnih troškova postupka jer se, temeljem čl.154.st.2. ZPP-a, trošak dosuđuje samo onoj stranci koja je u većoj mjeri uspjela u parnici.

U Zagrebu, 14. svibnja 2026.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

pun. stranaka

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte