REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Ps-61/2021-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stigleitner Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, Trg kralja Tomislava 21, radi iseljenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. travnja 2026. u prisutnosti PS, zamjenika ODO, tuženika-protutužitelja i AS, odvjetničke vježbenice, 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati posjed sljedeće nekretnine: jednosobni stan koji se sastoji od sobe, kupaonice, smočnice, WC-a i predsoblja na V. katu, površine 41,00 m2 , s kojim je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, označen kao 18. etaža, i koji se nalazi u zgradi na adresi u [adresa], izgrađenoj na zkč. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], tako što će istu nekretninu predati slobodnu od stvari i osoba u posjed tužitelju, Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, u roku od 15 dana".

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Tužitelj – protutuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Zagreb, dužna je tuženiku – protutužitelju MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti iznos od 61.891,50 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. travnja 2002.g. po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a zatim u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koju kamatnu stopu određuje HNB, kao i naknaditi troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koju kamatnu stopu određuje HNB, koja na navedeni iznos teče od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je povučena tužba s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.774,84 EUR s pripadajućim kamatama.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka u odnosu na tužbene zahtjeve pobliže opisane u izrekama presude.

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužiteljici-protutuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 trošak parničnog postupka u iznosu 700,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica u tužbi od 25. ožujka 2021. navodi da je vlasnica stana pobliže opisanog u stavku I. izreke presude, temeljem rješenja nadležnog tijela od 30. prosinca 2010., te da se tuženik-protutužitelj nalazi u posjedu istog bez valjane pravne osnove i ne plaća nikakvu naknadu za korištenje, pa kako se visina te naknade određuje prema Odluci o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine ("Narodne novine" 120/00; dalje:Odluka) u iznosu od 15,00 kn/m2, što za taj stan iznosi 615,00 kn mjesečno, to tužiteljica- protutuženica, pozivom na čl. 162.st. 1. i čl.165.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, 52/2025; dalje:ZVDSP), predlaže donošenje presude kojom se tuženiku- protutužitelju nalaže da joj preda opisani stan, slobodan od osoba i stvari, u posjed, kao i da po osnovi naknade za korištenje za razdoblje od 2014. do zaključno rujna 2019. isplati izos od 35.055,00 kn sa kamatama koje na svaki pojedini iznos od po 615,00 kn teče od dospijeća do isplate.

1.1. U tijeku postupka tužiteljica-protutuženica preinačuje tužbu i potražuje daljnje iznose naknade za korištenje predmetnog stana i to za razdoblje do zaključno veljače 2022, osim za veljaču 2015., prosinac 2019. i siječanj 2020. te predlaže donošenje presude kojom se tuženiku-protutužitelju nalaže da joj isplati iznos od 51.045,00 kn s pripadajućom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća do isplate, pobliže opisano u podnesku od 17. ožujka 2022.

1.2. U podnesku od 30. siječnja 2025. tužiteljica-protutuženica povlači tužbu s dijelom zahtjeva za isplatu jer je tuženik-protutužitelj u cijelosti udovoljio njezinom zahtjevu.

2. Tuženik-protutužitelj se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare i navodi da je njegova teta NS imala stanarsko pravo na predmetnom stanu, a on je cijelo vrijeme s njom živio u zajedničkom kućanstvu te se nakon njezine smrti 2. travnja 1993. obratio tadašnjem nadležnom tijelu, Gradu Zagrebu, sa zahtjevom za priznavanje stanarskog prava, o kojem nije odlučeno, slijedom čega smatra da ima valjani pravni temelj za korištenje tog stana odnosno da je pošten posjednik istog i nije dužan tužiteljici-protutuženici dati naknadu za uporabu, sve temeljem čl.164.st.1. ZVDSP. Također navodi da je u sporni stan uložio 61.891,50 kn za uređenje kako bi ga doveo u stanje pogodno za stanovanje i spriječio propast istog, slijedom čega se poziva na čl. 164. st. 2. ZVDSP-a i pravo zadržanja dok mu se ti troškovi ne nadoknade. Ističe da u stanu živi 28 godina te da ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pa kako je Ministarstvo hrvatskih branitelja izdalo/uputilo preporuku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine da se odgodi provedba njegovog iseljenja iz sporne nekretnine dok se ne riješi njegov status, a sve radi eventualnog stambenog zbrinjavanja s naslova Ministarstva hrvatskih branitelja, to predlaže odrediti prekid postupka dok se ne riješi prethodno pitanje u pogledu njegovog zahtjeva za kupnju predmetnog stana odnosno rješavanja statusa u postupku utvrđivanja položaja kao M radi eventualnog stambenog zbrinjavanja.

2.1. Tuženik-protutužitelj podnosi i protutužbu s naslova izvršenih ulaganja u predmetni stan - nadogradnja krovišta i renoviranje stropova – što je sam izveo i financirao radi održavanja i sprečavanja propadanja, pa kako se radi o nužnim i korisnim troškovima to predlaže donošenje presude kojom se tužiteljici- protutuženici nalaže da mu isplati iznos od 61.891,50 kn sa zateznom kamatom od 1. travnja 2002. do isplate.

2.2. U odnosu na podnesak od 17. ožujka 2022. tuženik-protutužitelj ističe protivljenje preinaci tužbe.

3. Tužiteljica-protutuženica se protivi protutužbi, osporava da bi tuženik- protutužitelj imao bilo kakve troškove zbog ulaganja u predmetni stan i navodi da kao nećak pok. nositelja stanarskog prava nema pravni položaj osobe iz čl.12. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne Novine" broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 22/90, 22/92, 58/93, 70/93, 99/96; dalje:ZSO), a time je nepošteni posjednik i eventualno bi imao pravo na naknadu nužnih troškova održavanja, bez prava zadržanja, sukladno čl. 165. st. 3. i 4. ZVDSP-a. U konačnici ističe i prigovor zastare.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u odgovor na zahtjev za mirno rješenje sporta, z.k. izvadak, rješenje nadležnog tijela od 30. prosinca 2010., zahtjev tuženika-protutužitelja od 3. rujna 2019., zapisnik o očevidu od 20. veljače 2019., ugovor o korištenju stana od 2. listopada 1973., smrtni list, potvrdu iz rujna 2003., potvrdu MUP-a, zahtjev za kupnju od 15. travnja 2021., preporuku Ministarstva hrvatskih branitelja od 21. travnja 2021. i zamolbu od 19. rujna 2022., troškovnik, izvid iz JRO MUP RH, rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja od 24. kolovoza 2022. i dopis Središnjeg državnog ureda od 22. travnja 2021., proveo uviđaj na licu mjesta i vještačenje po vještaku dipl.ing. Mirku Hvali te saslušao svjedoke OS, ĐS, IS i tuženika-protutužitelja.

4.1. Sud je dopustio preinaku tužbe povišenjem zahtjeva temeljem čl.190.st.1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23, 146/25; dalje:ZPP), a s obzirom na djelomično povlačenje tužbe odlučeno je kao u stavku I. izreke rješenja temeljem čl.193.st.2.ZPP-a.

4.3. Prijedlog tuženika-protutužitelja da se odredi prekid postupka do okončanja postupka povodom njegovog zahtjeva za kupnju spornog stana odnosno rješavanja status kao HRVI nije prihvaćen jer navedeno ne predstavlja prethodno pitanje za predmetnu parnicu. Naime, status HRVI ne daje tuženiku- protutužitelju pravo na posjed upravo spornog stana, dok iz dopisa Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 22. travnja 2021. proizlazi da nisu nadležni za postupanje po zahtjevu za otkup, već da bi to bilo Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, na čiju je pak inicijativu i pokrenuta predmetna parnica te se na vođenju iste ustraje.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da su zahtjevi stranaka neosnovani.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je između Stanoinvesta i NS, kao nositeljice stanarskog prava, zaključen 2. listopada 1973. ugovor o korištenju predmetnog stana, u kojem se navodi, između ostalog, da e taj stan vlasništvo ONI,

-da je NS preminula **.**.1993.,

-da je Fugger d.o.o. potvrdio troškovnik iz ožujka 2002. za nadogradnju krovišta i renoviranje stropova za predmetni stan u iznosu 61.891,50 kn, kojeg koristi tuženik-protutužitelj,

-da su pojedini suvlasnici u rujnu 2003. potvrdili da je tuženik-protutužitelj živio u zajedničkom kućanstvu sa tetom NS,

-da je u zapisniku o očevidu od 18. veljače 2019. evidentirana izjava predstavnice suvlasnika u pravcu da povremeno susreće tuženika- protutužitelja,

-da je tuženik-protutužitelj 3. rujna 2019. podnio Državnim nekretninama d.o.o. zamolbu za obročnu otplatu duga za sporni stan u iznosu 39.000,00 kn,

-da je tužiteljica-protutuženica vlasnica predmetnog stana, koje vlasništvo je stekla rješenjem nadležnog tijela od 30. prosinca 2010. (pravomoćno 3. ožujka 2011.) u smislu čl.77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne Novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 81/02, 80/02, 98/19),

-da tuženik-protutužitelj ima status branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljac,

-da je tuženik-protutužitelj u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora naveo da je sporni stan počeo koristiti u travnju 1993., da je podnio zahtjev za kupnju istog te da je sanirao krovište i izvršio ostale popravke,

-da je tuženik-protutužitelj 15. travnja 2021. podnio Državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje zahtjev za kupnju predmetnog stana,

-da tuženik-protutužitelj, prema dopisu Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 22. travnja 2021. u svezi zahtjeva za kupnju spornog stana, nije stambeno zbrinut i taj se stan ne nalazi u evidenciji stanova kojima upravlja taj ured,

-da je Ministarstvo hrvatskih branitelja 21. travnja 2021. izdalo preporuku, a 19. rujna 2022. molbu Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u pravcu odgode iseljenja tuženika-protutužitelja iz predmetnog stana do rješavanja njegovog statusa kao M radi eventualnog stambenog zbrinjavanja s naslova Ministarstva hrvatskih branitelja,

-da je rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja od 24. kolovoza 2022. tuženiku-protutužitelju priznat status HRVI iz Domovinskog rata uz pravo na invalidninu i posebni doplatak,

-da tuženik ima prijavljeno prebivalište i boravište na adresi [adresa].

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna vrijednost radova koji su u spornom stanu izvedeni uz pdv iznosi 55.709,45 kn, time da se na nužne radove u vidu nadogradnje krovišta i renoviranje stropova odnosi 35.658,20 kn (pobliže opisano po vrsti i količini u toč.4.1. nalaza), a preostalih 10.005,28 kn se odnosi na ostale radove (opisano po vrsti i količini u toč.4.2. nalaza), od kojeg iznosa na korisne radove otpada 4.261,70 kn (dobava i ugradnja keramičkih pločica, izrada opločenja, instalacija dovoda i odvoda vode te dobava i instalacija kutne tuš kade). Vještak ističe da su radovi na nadogradnji krova bili opravdani radi sprečavanja curenja krova, kao i radovi sanacije oštećenja u stanu i napominje da bi cjelovita rekonstrukcija postojećeg ravnog prohodnog krova na čin kao što je bio izveden vjerojatno koštala više nego što je izvedena nadogradnja kosim krovom.

7.1. Očitujući se na primjedbe vještak navodi da su nužni radovi prikazani u korigiranom troškovniku u toč.4.1., dok je vrijednost korisnih ulaganja prikazana u toč.4.4. nalaza, da je u toč. 3.4. prikazano zatečeno stanje krova i predmetnog stana, a iz fotodokumentacije je vidljivo oštećenje prije izvršenih sanacionih radova (toč. 2.4. nalaza), da je u procjeni vrijednosti korigirao cijene iz troškovnika odnosno izvršio korekciju količina sa stanjem izvedenim u naravi, da su radovi na krovu izvedeni točno iznad predmetnog stana te su izvedbom kosog krova iznad ravnog krova stana spriječena nova procurenja, a time i daljnja oštećenja stana, da u slučaju procurivanja krova hitno treba pristupiti sanaciji istog kako bi se spriječilo procurivanje i nastanak daljnjih oštećenja, što predstavlja nužne radove, da je procijenio vrijednost radova izvedenih na nadogradnji spomenutog kosog krovišta, koje je postavljeno iznad ravnog krova koji je zajednički dio zgrade, a isti su sadržani u toč.4.1., stavke br. 1 do 11., da je na licu mjesta utvrdio da su izvedeni i oni radovi koji nisu dokumentirani, da se na zajedničke dijelove nekretnine odnose troškovi sadržani u toč. 4.1., stavke 1. do 11., a na sanaciju stana svi ostali troškovi koji su sadržani u toč.4.1. nalaza, stavke 12. do 15. te troškovi prikazani u toč. 4.2. nalaza, stavke 1. do 7. te da iz fotodokumentacije obima nastalih oštećenja proizlazi da stan nije bio podoban za normalno stanovanje niti za iznajmljivanje ili zakup.

7.2. Sud nije dopustio postavljanje pitanja vještaku u pravcu da li je bilo moguće izvesti jeftinije radove od onih koji su izvedeni s obzirom da je zadatak vještaka bio utvrditi vrijednost radova koji su izvedeni, a iz nalaza i mišljenja jasno proizlazi da je prilikom procjene vrijednosti korigirao cijene odnosno izvršio korekciju količina sa stanjem izvedenim u naravi. Također nije dopušteno postaviti vještaku pitanje koji bi iznos rekonstrukcije postojećeg ravnog krova koštao više nego što je plaćeno za izvedenu nadogradnju kosim krovom jer je, kako je navedeno, zadatak vještaka bio utvrditi vrijednost radova koji su izvedeni, a sama konstatacija vještaka da bi "cjelovita rekonstrukcija postojećeg ravnog prohodnog krova na način kao što je bio izveden vjerojatno koštala više nego izvedena nadogradnja kosim krovom" sama po sebi nije odlučna za predmet spora.

7.3. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka s pisanim očitovanjem jer je jasan, potpun i usaglašen s izviđenim okolnostima, pri čemu je vještak dao vrlo jasne i iscrpne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade istog, slijedom čega je u postupku kao relevantno utvrđeno da su u spornom stanu izvedeni nužni radovi u vidu nadogradnje krovišta i renoviranja stropova u vrijednosti 35.658,20 kn (4.732,66 EUR) te korisni radovi u vrijednosti 4.261,70 kn (565,62 EUR), koji se odnose na dobavu i ugradnju keramičkih pločica, izradu opločenja, instalacija dovoda i odvoda vode te dobavu i instalaciju kutne tuš kade – sveukupno 39.919,90 kn ( 5.298,28 EUR).

8. Prigovor zastare u odnosu na potraživanje tuženika-protutužitelja po osnovi ulaganja nije osnovan s obzirom da stvar (predmetni stan) očito nije predana, u kojem pravcu se upućuje kako na čl.164.st.7., tako i na čl.165.st.3. ZVDSP-a.

9. U odnosu na pravni položaj tuženika-protutužitelja kao (ne)poštenog posjednika prvenstveno valja istaći da je tuženik-protutužitelj nećak ranije nositeljice stanarskog prava na spornom stanu, slijedom čega nema pravni položaj osobe iz čl.12. ZSO-a, neovisno o duljini stanovanja u zajedničkom domaćinstvu, a samim time niti pravo na posjed po toj osnovi u smislu čl.67. ZSO-a.

9.1. U odnosu pak na tvrdnju da je podnio zahtjev tadašnjem nadležnom tijelu, Gradu Zagrebu, za priznavanje stanarskog prava, o kojem da nije odlučeno, valja istaći da nema dokaza da bi takav zahtjev bio podnesen, ali sve i da jest tuženik-protutužitelj, kao nećak ranije nositeljice stanarskog prava, ne ulazi u krug osoba iz čl.12. ZSO-a, slijedom čega nije bilo pravnog temelja da mu se prizna stanarsko pravo.

9.2. Slijedom navedenog valja zaključiti da tuženik-protutužitelj nema pravni temelj korištenja predmetnog stana, a samim time niti pravni položaj posjednika iz čl.164.st.2. ZVDSP-a, pa valja primijeniti odredbu čl.165.st.1. i 3. ZVDSP-a.

10. Nadalje, cijeneći iskaze svjedoka i tuženika-protutužitelja u postupku je, po pitanju ulaganja u sporni stan, kao relevantno utvrđeno da je radove vidu nadogradnje krovišta i renoviranje stropova financirao IS, otac tuženika- protutužitelja, u kojem je pravcu njegov iskaz ocijenjen neposredno uvjerljivim, jasnim i vrlo preciznim, dok je suprotan iskaz tuženika-protutužitelja i LS ocijenjen neuvjerljivim, pri čemu obrazloženje tuženika-protutužitelja da se njegov otac vjerojatno baš toga i ne sjeća nije logičan.

9.1. Naime, svjedok IS decidirano i vrlo jasno na više mjesta iskazuje da je platio radove za krov odnosno da je financiranje radova vezanih uz krov "išlo iz njegovog džepa", dok je tuženik-protutužitelj fizički pomagao oko radova

- transporta građe i rezanja materijala – te platio "izradu jedne kutije od lima" kada je curilo oko prozora vezano uz dimnjak, a isto je tako stan održavao koliko je mogao.

9.2. U odnosu pak na radove za koje je vještak utvrdio da su korisni sud je prihvatio kao iskren i uvjerljiv iskaz tuženika-protutužitelja i LS u dijelu iz kojeg proizlazi da bi ih financirao upravo tuženik-protutužitelj, pa se u tom pravcu upućuje na dio njihova iskaza u svezi radova u kupaoni te prihvaćeni dio iskaza svjedoka IS iz kojeg proizlazi da je tuženik- protutužitelj spornu nekretninu održavao koliko je mogao te da je platio "izradu jedne kutije od lima" kada je curilo oko prozora vezano uz dimnjak.

9.3. Iskaz svjedoka OS i ĐS sud nije posebno razmatrao i cijenio jer nemaju saznanja o relevantnoj činjenici u pravcu tko je izveo radove u spornom stanu o svom trošku.

10. Slijedom navedenog, kako iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da je upravo otac tuženika-protutužitelja, a ne tuženik-protutužitelj, dao o svom trošku izvesti radove koji su nužni - nadogradnja krovišta i renoviranje stropova

– to tuženik-protutužitelj nije aktivno legitimiran tražiti isplatu vrijednosti istih u iznosu 35.658,20 kn (4.732,66 EUR), pa je taj dio protutužbenog zahtjeva s pripadajućom kamatom valjalo odbiti kao neosnovan temeljem čl.165.st.3. ZVDSP-a.

10.1. Također je valjalo odbiti i dio protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.261,70 kn (565,62 EUR) s pripadajućom kamatom po osnovi korisnih troškova, temeljem čl.164.st.2. ZVDSP-a, jer tuženik-protutužitelj nema pravni položaj poštenog posjednika.

10.2. Pored navedenih iznosa, koji u svom zbroju iznose 39.919,90 kn (5.298,28 EUR), valjalo je odbiti i dio protutužbenog zahtjeva do zatraženih 61.891,50 kn (8.214,41 EUR), dakle, preostalih 21.971,60 kn (2.916,13 EUR) s pripadajućom kamatom jer nema nikakve osnove za isplatu tog iznosa.

11. Navode tuženika-protutužitelja da sporni stan koristi 28 godina i da mu ranije nitko nije osporavao pravo na posjed sud je cijenio kao prigovor prava na dom, pa u tom smislu valja istaći da je, prema čl.34. i čl.16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje:Ustav), dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl.8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

11.1. Stoga su u ovoj pravnoj stvari razmatrana pitanja da li je predmetni stan dom tuženika-protutužitelja, da li bi nalog za njegovo iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njegova doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

11.2. Razdoblje korištenja predmetnog stana od strane tuženika-protutužitelja u trajanju 33 godine (od 1993.), u kojem je dijelu njegov iskaz prihvaćen kao iskren te u skladu s dokumentacijom u koju je izvršen uvid, je razdoblje u kojem se nedvojbeno razvila dovoljna i kontinuirana veza s tim stanom na način da ga tuženik-protutužitelj može smatrati svojim domom, slijedom čega bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u njegovo pravo na poštivanje doma, ali je takvo miješanje u skladu sa zakonom i proizlazi iz čl.161. ZVDSP-a odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tužiteljice-protutuženice s obzirom da tuženik-protutužitelj ničim nije dokazao da bi imao pravo na posjed tog stana.

11.3. U odnosu pak na pitanje da li je miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika-protutužitelja nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, valja istaći da tužiteljica-protutuženica, sukladno čl. 30. ZV-a, ima pravo posjedovanja, uprave, korištenja i raspolaganja svojom stvari, a time i pravo tražiti iseljenje i predaju u posjed od osoba koje taj stan koriste bez pravne osnove. Međutim, tužiteljica- protutuženica nije privatna osoba i stoga ne postoje dva suprotstavljena privatna interesa, već je pravna osoba s javnim ovlastima koja, između ostalog, u određenim slučajevima vrši i stambeno zbrinjavanje građana.

11.4. Također valja napomenuti da pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego podrazumijeva i obveze kao što su plaćanje najamnine i režija koja terete stan, pa bi u situaciji da u stanu ostane osoba koja u ostvarivanju svoga prava na dom ne plaća naknadu za uporabu stana u visini najamnine niti režijske troškove to značilo nametanje tužiteljici- protutuženici prekomjerno velikog tereta, jer se u potencijalnom obveznopravnom odnosu između stranaka, a koji bi uključivao pravo tuženika- protutužitelja da koristi stan kao svoj dom, očekuje i savjesno ponašanje u vidu ispunjavanja obveza.

11.4.1. Kako je tuženik-protutužitelj tijekom postupka u cijelosti postupio po zahtjevu tužiteljice-protutuženice i isplatio traženi iznos naknade za korištenje spornog stana za razdoblje od siječnja 2015. pa nadalje to nema mjesta zaključku da bi stanovanje tuženika-protutužitelja u spornom stanu, uz plaćanje potrebnih troškova, predstavljalo nametanje tužiteljici-protutuženici prekomjerno velikog tereta.

11.5. Slijedom navedenog, sud nalazi da bi iseljenjem tuženika-protutužitelja iz predmetnog stana tužiteljica-protutuženica dobila u posjed stambeni prostor koji u naravi ne bi sama koristila, već bi u njega očito uselila drugu privatnu osobu ili ga prodala i tako stekla određenu imovinsku korist, slijedom čega sud zaključuje da u nedostatku legitimnog cilja koji bi se očitovao u zaštiti prava i sloboda drugih privatnih osoba, a što ovdje tužiteljica-protutuženica nije, eventualno opravdanje mjera iseljenja tuženika-protutužitelja obvezom zaštite prava vlasništva ili pak gospodarskom dobiti nije moguće smatrati relevantnim odnosno dostatnim u smislu prethodno navedenih odredaba Ustava i Konvencije.

11.6. Stoga sud nalazi da ne postoji prijeka, neodgodiva potreba za iseljenjem tuženika-protutužitelja, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude temeljem prethodno citiranih propisa.

12. S obzirom na uspjeh stranaka u odnosu na tužbeni zahtjev usmjeren na iseljenje te protutužbeni zahtjev usmjeren na isplatu odlučeno je kao u stavku II. izreke rješenja po pitanju troškova postupka, u skladu s čl.154.st.4. ZPP-a.

12.1. Odluka o troškovima postupka pobliže opisana u stavku III. izreke rješenja temelji se na čl.158.st.2. ZPP-a u svezi zahtjeva za isplatu naknade za korištenje stana. Isti je trošak odmjeren u skladu s vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podneska od 17.3.2022. te pristup na ročište 17.10.2022. po 200,00 Eur te za sastav podneska od 30.1.2025. iznos od 100,00 Eur – sveukupno 700,00 Eur.

U Zagrebu, 14. svibnja 2026.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

pun. stranaka