REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Povrv-285/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Pula Herculanea d.o.o. Pula, Trg I. istarske brigade 14, OIB: 11294943436, zastupanog po punomoćnici Marini Pibernik, odvjetnici iz Pule, protiv tuženice GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladimiru Veljoviću, odvjetniku iz Pule, radi isplate, bez održavanja rasprave, 14. svibnja 2026. objavio i
p r e s u d i o je
I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule poslovni broj: Ovrv- 6941/2024 od 16. srpnja 2024. te se nalaže tuženici GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Pula Herculanea d.o.o. Pula, Trg I. istarske brigade 14, OIB: 11294943436, tražbinu u iznosu od 415,25 eura uvećanu za zatezne kamate koje teku na iznos od:
- na iznos od 27,34 eura od 1. siječnja 2020.,
- na iznos od 27,34 eura od 24. srpnja 2020.,
- na iznos od 27,34 eura od 29. prosinca 2020.,
- na iznos od 27,34 eura od 7. kolovoza 2021.,
- na iznos od 27,34 eura od 18. siječnja 2022.,
- na iznos od 27,34 eura od 16. srpnja 2022.,
- na iznos od 15,79 eura od 27. kolovoza 2022.,
- na iznos od 15,79 eura od 28. rujna 2022.,
- na iznos od 15,34 eura od 26. listopada 2022.,
- na iznos od 6,07 eura od 26. studenog 2022.,
- na iznos od 6,07 eura od 22. prosinca 2022.,
- na iznos od 6,07 eura od 27. siječnja 2023.,
- na iznos od 6,08 eura od 25. veljače 2023.,
- na iznos od 6,08 eura od 25. ožujka 2023.,
- na iznos od 6,08 eura od 29. travnja 2023.,
- na iznos od 6,08 eura od 27. svibnja 2023.,
- na iznos od 15,81 eura od 28. lipnja 2023.,
- na iznos od 15,81 eura od 28. srpnja 2023.,
- na iznos od 15,81 eura od 25. kolovoza 2023.,
- na iznos od 19,82 eura od 23. rujna 2023.,
- na iznos od 19,82 eura od 25. listopada 2023.,
- na iznos od 7,01 eura od 25. studenog 2023.,
- na iznos od 7,01 eura od 28. prosinca 2023.,
- na iznos od 7,01 eura od 27. siječnja 2024.,
- na iznos od 7,01 eura od 24. veljače 2024.,
- na iznos od 7,01 eura od 30. ožujka 2024.,
- na iznos od 19,82 eura od 27. travnja 2024.,
- na iznos od 19,82 eura od 25. svibnja 2024.,
do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od od osam (8) dana.
II. Nalaže se tuženici GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Pula Herculanea d.o.o. Pula, Trg I. istarske brigade 14, OIB: 11294943436 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 38,27 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 20. lipnja 2024. podnio protiv tuženice prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – Ispisa otvorenih stavaka, radi naplate iznosa od 415,25 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Javni bilježnik Mirna Pliško iz Pule donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-6941/2024 od 16. srpnja 2024., na koje je rješenje tuženica pravodobno izjavila prigovor.
2. Tuženica u prigovoru navodi da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, kako po osnovu, tako i po visini. Ističe da je nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na koje se odnose usluge komunalne djelatnosti glede kojih je pokrenut ovaj postupak, prodala te da ista više nije stvarni vlasnik prethodno navedene nekretnine. Tužitelj je zaprimio od strane ovršenice 25. srpnja 2019. Izjavu o načinu korištenja javne usluge iz koje je jasno vidljivo da je vlasnik i korisnik usluge PP te je pravovremeno dostavila obavijest o promjeni vlasnika zemljišta 2019. Slijedom svega navedenoga, predlaže da se obustavi ovršni postupak, kako ne bi nastali dodatni troškovi.
3. Po prigovoru tuženice rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno čl. 460. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).
4. Tužitelj se u ostavljenom roku očitovao na prigovor podneskom od 24. siječnja 2025. navodeći da je tuženica kao vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zadužena za neplaćene iznose koji se odnose na uslugu sakupljanja otpada, a sve prema ispisu otvorenih stavki na dan 20. lipnja 2024. Nesporna je činjenica da je tuženica bila u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli- Pola upisana kao vlasnica predmetne nekretnine do 16. srpnja 2024., kada je kao vlasnik upisan PP iz [adresa]. Nesporno je kako se PP sam prijavio kao korisnik predmetne nekretnine 14. srpnja 2019. i kako se prijavio na adresi [adresa], otvorena mu je nova šifra korisnika. Tuženica je sama došla izvršiti promjenu korisnika 27. rujna 2019. na adresi [adresa], ta izmjena je napravljena i zadužen je korisnik PP prema Izjavi koju je ona dostavila. Međutim, računi po šifri korisnika za adresu [adresa] nisu se plaćali, te je provjerom stanja u zemljišne knjige na dan 3. travnja 2024. utvrđeno da nije došlo do promjene vlasništva i da je vlasnica i dalje GP, te je izvršen povrat zaduženog korisnika na stanje stvarnog vlasnika. Kako je tuženica prilikom izmjene korisnika dostavila nepotpisanu izjavu za PP, te kako nije dala na uvid kupoprodajni ugovor, tužiteljevi djelatnici postupili su prema načelu istinitosti u zemljišne knjige i zadužili stvarnu vlasnicu nekretnine. Korisnik javne usluge je sukladno članku 70. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 84/21, 142/23, dalje: ZKG) na području pružanja usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Kako tuženica nije dostavila valjanu Izjavu o načinu sakupljanja otpada, koja nije bila ovjerena od strane korisnika, odnosno kako se korisnik sam prijavio sa drugom adresom i dodijeljena mu je šifra za drugu adresu, otvorene stavke na ovom korisničkom mjestu ostale su nepodmirene. Upravo je tuženica bila upisana kao vlasnica nekretnine, te kako sukladno odredbama čl. 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustav) vlasništvo obvezuje, drži kako obvezuje i činjenica da je na korisničkom mjestu na kojem za utuženi period vlasnica bila tuženica, upravo ona i odgovorna za podmirenje nastalog dugovanja.
5. Podnesak tužitelja dostavljen je tuženici na očitovanje u skladu s čl. 461.a st. 7. ZPP-a. Tuženica se očitovala podneskom od 13. svibnja 2025. te osporava navode tužitelja od 24. siječnja 2025. Sukladno čl. 4. st. 34. u vezi s čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 19/2022, 59/2023, dalje: ZZP) tužitelj ima svojstvo trgovca, a tuženica svojstvo potrošača sukladno čl. 4. st. 21. ZZP-a. Nadalje, odredba čl. 31. st. 1. ZZP-a jasno propisuje da su javnopravna tijela koja dodjeljuju ovlaštenje za pružanje javnih usluga dužna osigurati, svako u djelokrugu svojih zakonskih ovlasti, da nositelj navedenog ovlaštenja pruža javnu uslugu vodeći računa o sigurnosti, redovitosti i kvaliteti javne usluge te da je javna usluga dostupna svim potrošačima. Javno tijelo tj. trgovac je dužan brinuti da ispostavlja račune korisniku sukladno odredbama navedenog zakona obzirom da ima cijelu ustrojstvenu jedinicu koja vodi računa oko navedenog, a i dužnost mu je da naplaćuje naknadu od stvarnog korisnika. Dakle, trgovac ne može zanemariti kada je obaviješten da je došlo do promjene vlasništva predmetne nekretnine te ne može prebacivati odgovornost natrag na potrošača. Prvenstveno ističe da je dopisom od 12. rujna 2019. tužitelja obavijestila da je nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, ukupne površine 332 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na koje se odnose usluge komunalne djelatnosti glede kojih je pokrenut postupak, prodala te da više nije stvarni vlasnik navedene nekretnine. Između ostalog, dostavila je i Izjavu o načinu korištenja usluge od 25. srpnja 2019. iz koje je jasno razvidno da je kao korisnik usluge naveden PP, a ne ovdje tuženica. Nadalje, na predmetnoj Izjavi je navedeno da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu. Tužitelj u podnesku niti ne osporava kako se PP sam prijavio kao korisnik predmetne nekretnine dana 14. srpnja 2019. te mu je time otvorena nova šifra korisnika, dok je tuženica izvršila promjenu korisnika 27. rujna 2019. te je izmjena napravljena na način da se kao stvarni zaduženi korisnik navodi PP. Odredba čl. 93. st. 1. ZKG-a propisuje da komunalnu naknadu plaća vlasnik, odnosno korisnik nekretnine iz čl. 92. st. 1. ZKG-a. Dakle, tuženica je pravovremeno dostavila obavijest o promjeni vlasnika zemljišta 2019. te je tužitelj sukladno navedenom bio obvezan obračunati komunalnu naknadu PP, a ne ovdje tuženici koja nije u obvezi podmiriti navedena dugovanja. Navodi tužitelja da je tuženica zadužena za neplaćene iznose koji se odnose na uslugu sakupljanja otpada prema ispisu otvorenih stavki na dan 20. lipnja 2024. nisu točni. Ukazuje da je dopisom dostavila sve podmirene račune za komunalne usluge u periodu od 2019. do 2024. Slijedom navedenog, smatra da nije odgovorna za podmirenje nepodmirenog dugovanja na koja se tužitelj poziva, s obzirom na to da su isti već podmireni, a ona je pravovremeno dostavila obavijest da više nije stvarni vlasnik predmetne nekretnine.
6. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao, odnosno izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: ispis otvorenih stavaka od 20. lipnja 2024., račun br. 035160 od 31. siječnja 2023., račun br. 035847 od 31. siječnja 2024., račun br. 072604 od 28. veljače 2023., račun br. 110583 od 31. ožujka 2023., račun br. 112788 od 31. ožujka 2024., račun br. 148788 od 30. travnja 2023., račun br. 148845 od 31. svibnja 2022., račun br. 151321 od 30. travnja 2024., račun br. 173202 od 30. lipnja 2020., račun br. 179096 od 30. lipnja 2021., račun br. 190235 od 31. svibnja 2023., račun br. 221477 od 31. srpnja 2022., račun br. 226014 od 30. lipnja 2023., račun br. 259041 od 31. kolovoza 2022., račun br. 263940 od 31. srpnja 2023., račun br. 296435 od 30. rujna 2022., račun br. 303377 od 31. kolovoza 2023., račun br. 334081 od 31. listopada 2022., račun br. 336123 od 30. studenog 2020., račun br. 337471 od 30. studenog 2019., račun br. 340282 od 30. rujna 2023., račun br. 343095 od 30. studenog 2021., račun br. 372879 od 30. studenog 2022., račun br. 378489 od 31. listopada 2023., račun br. 399647 od 30. studenog 2023., račun br. 409156 od 31. prosinca 2022., račun br. 454820 od 31. prosinca 2023., Izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz od 24. siječnja 2025., Izjava o načinu korištenja javne usluge od 25. srpnja 2019., Dopis tuženice od 12. rujna 2019., Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada od 31. ožujka 2022., Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada od 22. travnja 2022., Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada od 7. lipnja 2023., Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada od 23. svibnja 2018., Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Marčana od 28. siječnja 2022. (Službene novine Općine Marčana broj: 2/2022, dalje: Odluka Općine Marčana), Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Marčana od 28. siječnja 2022., Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Marčana od 12. srpnja 2023. (Službene novine Općine Marčana broj: 13/2023, dalje: Odluka o izmjenama i dopunama), te Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok je st. 4. istog članka propisano da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.
8.1. U konkretnom slučaju stranke nisu predložile održavanje ročišta, a sud nije ocijenio da je to potrebno radi provođenja dokaznog postupka jer su čitanjem materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđene sve odlučne činjenice za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
9. Predmet spora u ovom postupku male vrijednosti (čl. 458. ZPP-a) je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 415,25 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u izreci presude, pa do isplate, s osnova pružene usluge prikupljanja komunalnog otpada na adresi [adresa] za razdoblje od studenog 2019. (sa dospijećem u prosincu 2019.) do travnja 2024. (sa dospijećem u svibnju 2024.).
10. Nije sporno da tužitelj pruža javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Marčana, budući da tuženica ne spori pružanje predmetne usluge.
11. Odredbom čl. 70. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 84/21, 142/23, dalje: ZGO) propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Nadalje, odredbom čl. 70. st. 4. ZGO-a propisane su obveze korisnika, među kojima je i obveza koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika.
12. Dakle, korištenje i plaćanje komunalnih usluga predstavlja zakonsku obvezu vlasnika, odnosno korisnika nekretnine. U konkretnom slučaju radi se o nekretnini koja se nalazi na adresi [adresa], odnosno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u odnosu na koju je tuženica bila upisana kao vlasnik do 16. srpnja 2024. kada je PP podnio prijedlog za uknjižbu svog vlasništva na predmetnoj nekretnini. Iz toga proizlazi da je kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama u utuženom razdoblju bila upravo tuženica, a nije dokazala da je netko drugi bio korisnik te nekretnine, tim više što se PP sam prijavio tužitelju kao novi korisnik na adresi [adresa]. Tuženica je prilikom izmjene korisnika dostavila nepotpisanu izjavu za RP pa takva promjena nije bila valjana, stoga tužitelj osnovano tereti tuženicu za nepodmireni iznos dugovanja za izvršenu javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za obračunsko mjesto [adresa].
13. Tužitelj je za predmetno potraživanje dostavio vjerodostojne isprave - račune (list 58-104 spisa) koje tuženica ničime nije osporila, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 461.a st. 3. ZPP-a.
14. Odluka o plaćanju zatezne kamate na iznos glavnice osnovana je u cijelosti s obzirom na to da je tuženica zakasnila s ispunjenjem novčane obveze, sve sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), pa je stoga dužna platiti zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 eura prema čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21, 18/22, 154/22, dalje: Pravilnik). Tužitelju je na ime sudske pristojbe na presudu (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – „Narodne novine“ broj: 37/23) priznato 13,27 eura. Ukupno je, dakle, tužitelju priznat trošak ovog postupka u iznosu od 38,27 eura. Na taj iznos troška (ovršnog i parničnog) postupka tužitelju pripadaju zatezne kamate od presuđenja na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.
15.1. Rok za ispunjenje novčane tražbine je 15 (petnaest) dana, sukladno čl. 328. ZPP-a, a presuda je temeljem čl. 461.a ZPP-a donesena bez održavanja glavne rasprave.
16. Tuženica nije uspijela u sporu pa je njen zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti odbijen kao neosnovan.
17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Puli 14. svibnja 2026.
S u d a c
Jelena Mavrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), u roku od petnaest (15) dana od dana zaprimanja presude. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu bez održavanja rasprave
2. Tuženici