Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-2059/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci,(OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽR, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupanog po punomoćniku Marini Mraković, odvjetnici iz Buzeta, protiv tuženika1. Lovačko društvo "Orebica" (OIB:83149865195), Cres, Šetalište XX. Travnja bb, zastupano po punomoćniku Massinu Činiću, odvjetniku iz Zagreba i 2. Euroherc osiguranje d.d., (OIB:22694857747), iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupano po punomoćniku ŽRF, odvjetnici iz [adresa], radi uznemiravanja, nakon glavne rasprave održane 30. ožujka 2026., 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Nalaže se 1. tuženiku Lovačko društvo «OREBICA» Cres, Šetalište XX. travnja BB ,51557 Cres, OIB: 51866110848 i 2. tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d.,Zagreb, Ulica grada Vukovara 282. OIB: 22694857747 da solidarno isplate tužitelju RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , iznos u visini od 14.931,31 EUR-a /112.500.,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena koje na taj iznos teku od 25. srpnja 2023. godine pa sve do isplate.

2. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužitelju ukupno prouzročeni trošak parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama koje ne ukupan iznos troškova parničnog postupka teku počev od dana donošenja presude pa do isplate, u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena", odbija se.

II. Nalaže se tužitelju da svakom od tuženika naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosima od po 1.875,00 eura, a da 2. tuženiku Euroherc osiguranje d.d. na dosuđeni trošak plati zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenje ove presude po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tru postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženici naknade štetu u visini od 14.931,31 eur uvećanu za zakonske zatezne kamate, te da mu naknade trošak parničnog postupka.

2. Iz navoda tužbe tužitelja proizlazi da je on brat pok. ZR koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. svibnja 2022. na državnoj cesti broj 110/1, kada je, krećući se iz smjera Porozina u smjeru Cresa na cestu istrčala jelenska divljač koja je udarila u motor kojim je upravljao pok. OR, a uslijed čega je isti motociklom udario u kameni zid, potom pao na kolnik, te je i preminuo.

3. Tužitelj je u tužbi naveo da je između njega i pok. PR postojala bliskost, emocionalna zajednica koja da je proizašla iz zajedničkog odgoja, obrazovanja, poštovanja, da su tužitelj i pok. PR imali istu dresu prebivališta.

4. Tuženik Lovačko društvo "Orebica" u odgovoru na tužbu osporilo je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, osporio svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja, ukazalo da za štetni događaj postoji odgovornost treće osobe (Hrvatske ceste d.o.o.) koje da, na zahtjev Lovačkog društva nisu na cesti postavili adekvatnu prometnu signalizaciju i opremu, navodi da je nastanku prometne nesreće doprinjeo i pok. OR na način da se motociklom kretao povećanom brzinom.

5. 1.tuženik je osporio da bi između tužitelja i pok. PR u trenutku smrti istoga postojala trajnija zajednica života, da je u vrijeme štetnog događaja OR živio u izvanbračnoj zajednici sa GR kojoj da je, kao i roditeljima pok. PR i tužitelja isplaćena naknada štete.

6. 2.tuženik Euroherc osiguranje je također u odgovoru na tužbu osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva svoju pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu, istaknuo da je do štete došlo i iz razloga što da pok. OR nije prilagodio brzinu kretanja motocikla uvjetima na kolniku, osporio je tužitelju aktivnu legitimaciju navodeći da tužitelj prije nezgode nije živio u trajnijoj zajednici života sa pok. OR, naveo da bi za nastanak prometne nesreće postajala isključiva krivnja treće osobe i to Hrvatskih vesta d.d. obzirom da je do nesreće došlo na javnoj cesti, a kojom upravlja navedeno trgovačko društvo.

7. 2. tuženik je osporio tužitelju i pravo na naknadu troškova, te tijek zateznih kamata na tužbeni zahtjev upravljen na naknadu štete i parnični trošak.

8. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 3),posebno izvješće Policijske uprave Primorsko – goranske, Policijske postaje Mali Lošinj s Ispostavom Cres, broj:511-09-26-02/3- 59/15/2022 od 6. Srpnja 2022. (list 4 do 5), Zapisnik o očevidu Policijske uprave Primorsko – goranske, Policijske postaje Mali Lošinj s Ispostavom Cres, Klasa:211- 08/22-3/4568, Urbroj:511-09-26-22-9 od 5. Lipnja 2022. (list 6 do 10), dokument – hitan slučaj (list 11), Službene zabilješke Policijske uprave Primorsko – goranske, Policijske postaje Mali Lošinj s Ispostavom Cres, broj:511-09-26/3-59/15/2022 od 19. Svibnja 2022.(list 12 do 13), Zapisnik o vještačenju (List 14 do 16), Službena bilješka broj:KR-DO-591/2022 od 8. Kolovoza 2022. (list 17 do 18), e mail poruke (list 19), preslika osobne iskaznice RR (list 20 do 21), Izvod iz matične knjige rođenih (list 22), dopis Euroherc osiguranja sa lista 25, e mail poruke (list 26 do 27), odgovor na tužbu 1. Tuženika (list 31 do 35), odgovor na tužbu 2.tuženika (list 37 do 42), Polica osiguranja od odgovornosti (list 44), Uvjeti za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (list 45 do 53), podnesak tužitelja od 7. studenog 2023. (List 54 do 55), podnesak tužitelja od 8. studenog 2023. (list 56 do 57), podnesak 2.tuženika od 12. Siječnja 2026. (list 63 do 64), preslika spisa 511-09-26-02/3-59/15/2022 (list 77 do 114), troškovnik 1.tuženika (list 116), saslušao svjedoke GR, ĆR i TR (list 118 do 123), saslušao tužitelja (list 123 do 126), troškovnik tužitelja (list 154), troškovnik 2. tuženika (list 155).

9. Sukladno odredbi čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10. Među strankama nije sporno, a to je sud utvrdio i uvidom u Zapisnik o očevidu izdan 5. lipnja 2022. od Policijske postaje Mali Lošinj s Ispostavom Cres (list 80 do 84), da je 19. svibnja 2022. došlo do prometne nesreće izvan naselja na odsjeku ceste Porozina (trajektna luka) – D101 na km 6 + 650 m, odnosno da cesti D100, da je u nesreći na mjestu smrtno stradao OR, da je na navedenoj cesti brzina kretanja vozila ograničena na 90 km/h, te da na istoj cesti nisu postojali prometni znaci.

11. Među strankama nije sporno da je 2. tuženik Euroherc osiguranje d.d. isplatio roditeljima tužitelja UR i TR, te GR koja je nesporno u vrijeme štetnog događaja bila izvanbračna partnerica pok. PR naknadu štete, a to je sud utvrdio i uvidom u Sporazum o izvansudskoj nagodbi priležeći spisu Pn-52/2023 na listu 59.

12. Nije sporno niti da su tužitelj i pok. OR u vrijeme prometne nesreće i štetnog događaja bili braća.

13. Među strankama je sporna odgovornost tužnih za štetu.

14. Nije sporno da je do prometne nesreće došlo uslijed iznenadnog izlaska divljači na prometnicu kojom se kretao pok. OR, a nije sporno da 1.tuženik upravlja lovištem koje se nalazi uz prometnicu na kojoj je došlo do štetnog događaja i štete.

15. Sukladno odredbi čl. 50. st.1. i st.2. Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 – dalje ZC) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, te je pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovoran za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

16. Ti posebni propisi su osim Zakona o cestama, Pravilnik o održavanju cesta (Narodne novine, broj 90/14,3/21), Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine, broj 92/19), Pravnik o ophodnji javnih cesta (Narodne novine, broj 75/14, 7/21), i Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajalište sigurnosti prometa (Narodne novine, broj 110/01,90/22).

17. Redovito održavanje ceste, u ovom slučaju nesporno državne ceste, uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji i sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na auto cesti.

18. Po mišljenju ovog suda, činjenica da se divljač – u ovom slučaju jelenska divljač, našla na kolniku ceste ukazuje na to da cesta nije bila adekvatno zaštićena i osigurana od ulaska te divljači na kolnik ceste, pa se u ovom slučaju radi o pretpostavljenoj krivnji Hrvatskih cesta u smislu odredbe čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

19. Da prometnica kojom se u trenutku štete kretao pok. OR nije bila obilježena prometnim znakovima koji bi se odnosili na divljač, proizlazi iz sadržaja naprijed navedenog Zapisnika policije.

20. U pravu je 1.tuženik kada osporava svoju odgovornost za nastanak štete.

21. Naime, iz provedenih dokaza sud nije utvrdio da se u vrijeme nastanka štete uz prometnicu kojom se kretao pok. OR, odnosno na području lovišta kojim upravlja 1.tuženik, provodio lov.

22. Odredbom čl.80. st.6. Zakona o lovstvu propisno je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

23. Kako je sud već naprijed naveo, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da se u vrijeme nastanka prometne nesreće i štete provodio lov na lovištu kojim upravlja 1.tuženik, a koje lovište se nalazi uz predmetnu prometnicu.

24. Također, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da je pok. OR u vrijeme nastanka prometne nesreće motociklom upravljao protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i protivno postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi.

25. Po mišljenju ovog suda, kada je do štete došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu su mjerodavne odredbe ZOO, a ne Zakona o lovstvu.

26. Odredbom čl. 76. st.2. Zakona o lovstvu propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne popisuje drukčije.

27. Zakonom o lovstvu kao lexspecialis nije propisno tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari lovačko društvo kada se nije provodio lov, te stoga i u ovom slučaju valja primijeniti odredbe ZOO kojim se uređuje odgovornost za štetu.

28. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u odnosu na 1. tuženika utvrđen neosnovanim jer nije utvrđena odgovornost 1.tuženika za štetu, te je u odnosu na 1. tuženika tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

29. Nije sporno da je 2.tuženik osiguravateljsko trgovačko društvo osiguravatelj 1.tuženika - osiguranika.

30. Međutim, a kako je sud utvrdio da 1. tuženik nije odgovoran za nastalu štetu, to za nastalu štetu nije odgovoran ni 2.tuženik obzirom da do štete nije došlo krivnjom 1. tuženika kao osiguranika 2. tuženika, pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 921. ZOO.

31. Neovisno od toga što je 2. tuženik isplatio naknadu štete roditeljima i izvanbračnoj supruzi pok. PR, po mišljenju ovog suda 2.tuženik kao osiguravatelj 1. tuženika kao osiguranika, ne odgovara za štetu nastalu zbog naleta divljači na motocikl kojim se kretao pok. OR u trenutku nesreće.

32. Kako je već naprijed navedeno, sud je utvrdio da nema odgovornosti 1.tuženika, a niti pok. PR za nastalu štetu u ovom slučaju, nego da za štetu od divljači koju pretrpe vozila na cestama, a po osnovi krivnje, odgovara pravna osoba koja gospodari cestom.

33. Stoga je sud utvrdio osnovanim prigovor nedostatka pasivne legitimacije istaknut po 2.tuženiku, te je iz tog razloga tužbeni zahtjev tužitelja i u odnosu na

2.tuženika utvrđen neosnovanim i odbijen.

34. Osim iz naprijed navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za potraživanje naknade štete u ovom slučaju.

35. Nije sporno da su u trenutku nastanka prometne nesreće tužitelj i pok. OR bili braća.

36. Člankom 1101. st.1. ZOO propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neka osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

37. St.2. istog članka propisuje da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

38. Iz provedenih dokaza prvenstveno iz iskaza samog tužitelja, te saslušanih svjedoka GR, UR i TR, sud je sa sigurnošću utvrdio da između tužitelj i pok. ZR dugo godina prije nestanak štete nije postojala zajednica života.

39. Naime, kako proizlazi iz provedenih dokaza, tužitelj i pok. OR su do 2001. Živjeli u istom domaćinstvu sa njihovim roditeljima UR i TR, a te 2001. kako navodi svjedok SR, tužitelj se oženio i više nije živio u zajedničkom domaćinstvu sa OR i roditeljima, živio je u posebnom dograđenom dijelu kuće.

40. Iz iskaza svjedoka GR koja je bila izvanbračna supruga pok. PR, proizlazi da je pok. PR do 2009. živio skupa sa roditeljima i bratom ŽR u obiteljskoj kući njihovih roditelja a, da je PR od 2009. živio u domaćinstvu sa GR u kući njenih roditelja.

41. Dakle, iz navedenog nedvojbeno proizlazi utvrđenim da od 2001. tužitelj i OR nisu živjeli zajedno, u zajedničkom domaćinstvu, da je tužitelj 2001. nakon što se oženio nastavio živjeti u kući roditelja ali ne u istom domaćinstvu, da je i OR 2009. iz kuće roditelja odselio i zasnovao zajednicu života sa GR.

42. Sud je prihvatio istinitim iskaze navedenih svjedoka jer istinitost istih nije dovedena u pitanje drugim dokazima.

43. Iz iskaza tih svjedoka i iz iskaza tužitelja sud je nedvojbeno utvrdio da je između tužitelja i pok. PR postojala emotivna povezanost, da su se braća i nakon zasnivanja vlastitih obitelji nastavili družiti, zajedno provoditi slobodno vrijeme da su u dva navrata i radili u istim poduzećima, da su se međusobno pomagali, jedan drugom bili potpora i osobe od povjerenja.

44. Iz iskaza navedenih osoba je utvrđeno i da je pok. OR bio vjenčani kum tužitelju i krsni kum njegovoj djeci, a što dodatno ukazuje na blisku emocionalnu povezanost tužitelja i pok. PR.

45. Sud cijeni istinitim i iskaz tužitelja da je uslijed smrti brata pretrpio veliku tugu, da je emotivno ispražnjen, da mu brat jako nedostaje.

46. Međutim, nije neuobičajena takova emotivna povezanost među braćom, tim prije što je utvrđeno da su oni male dobne razlike, svega 2 godine, da su skupa odrastali.

47. No, iz provedenih dokaza je utvrđeno i da je tužitelj u vrijeme nastanka štete bio oženjen, da im troje djece, da je, a kako je i sam naveo u svojoj obitelji našao utjehu, da ga u emocionalnom smislu drži obitelj, da je njegova obitelj za njega tableta.

48. Logično je i životno da su roditelji više emocionalno povezani sa svojom djecom pa i svojim životnim partnerima ukoliko ne postoje okolnosti koje to opovrgavaju.

49. U ovom slučaju sud nije utvrdio okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj bio više emocionalno vezan za brata nego za djecu i suprugu.

50. Isto tako, cijeneći da je pok. OR živio u stabilnoj životnoj zajednici sa GR koja je trajala duže od 20 godina, zasigurno je i OR bio jako emotivno vezan za izvanbračnu suprugu.

51. Nije neobično te je životno i logično i da je pok. OR često posjećivao roditelje u kući u kojoj živio i tužitelj, te je logično i životno da je istovremeno sa roditeljima posjećivao i brata.

52. Iz iskaza samog tužitelja sud nije utvrdio da bi na njegovoj strani zbog smrti brata nastala toliko intenzivna tuga, duševna bol, koja bi iziskivala stručnu pomoć, liječenje, odnosno sud je utvrdio da nije kod tužitelja nastala takova tuga i bol koji bi opravdavali dosuđenje naknade štete tužitelju u smislu odredbe čl.1101 st.2. ZOO, a tim prije što je utvrđeno da između tužitelja i pok. PR duže od 20 godina nije postojala zajednica života.

53. I iz tih razloga sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i kao takav je odbijen.

54. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe č.154. st.1. ZPP, čl.151. st.1. ZPP, te čl. 29. ZOO.

55. O visini troškova odlučeno je u skladu sa utvrđenom vrijednosti predmeta spora (14.931,31 eura), troškovnicima tuženika, radnjama punomoćnika tuženika poduzetim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), te odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23).

56. Tuženici su zatražili naknadu troškova u ukupnim iznosima od 1.875,00 eura, a koje zahtjeve je sud u cijelosti utvrdio osnovanim i dosudio.

57. Trošak 1. tuženika sastoji se od odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (tbr.7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 12. siječnja 2026. i 30. ožujka 2026., u iznosima od po 500,00 eura (tbr.8.1 Tarife), troška PDV –a po stopi od 25% u iznosu od 375,00 eura (tbr.46 Tarife).

58. U dosuđenom trošku 2. tuženika sadržan je trošak odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 (tbr.7.1 Tarife), trošak sastava podneska od 9. siječnja 2026. u iznosu od 500,00 (tbr.8.1 Tarife), zastupanja na ročištu 30. ožujka 2026. u iznosu od 500,00 eura (tbr.9.1 Tarife), i troška PDV-a u iznosu od 375,00 (tbr.46 Tarife).

59. Kako je 2. Tuženik zatražio i naplatu zateznih kamata na dosuđeni trošak to mu je sud primjenom odrede čl. 151 st.3. ZPP, te čl. 29. ZOO te kamate i dosudio.

Mali Lošinj, 14. svibanj 2026.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Marina Mraković, odvjetnica

2. Punomoćniku 1. tuženika – AR, odvjetnik

3. Punomoćniku 2. tuženika – ŽRF, odvjetnica