REPUBLIKA HRVATSKA

P-1244/2021

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Frani Sikirici, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1. KS iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] , tuženika pod 2. VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , obojica zastupani po punomoćniku Željku Ostoja, odvjetniku u Splitu te tužene pod 3. RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja pravnih radnji dužnika, nakon održanog ročišta javne i glavne rasprave od 24. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Frane Sikirice, odvjetnika u Splitu te pun. tuženika pod 1. i 2. FS. u [adresa] u izočnosti uredno pozvane a nedošle tužene pod 3., te po objavi presude od 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da Ugovor o darovanju sklopljen dana 21. lipnja 2018.g. između tuženika ad.1. KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i tuženika ad.2. VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao odbarenika, ovjeren kod javnog bilježnika Mile Čipčić u Splitu dana 06. 07. 2018.g. pod brojem ovjere OV-6245/2018 i Ugovor o darovanju sklopljen dana 21. lipnja 2018.g. između tuženika ad.2. VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i tuženika ad.3. NS (ranije VS), OIB: [osobni identifikacijski broj], kao odbarenice, ovjeren kod javnog bilježnika Mile Čipčić u Splitu dana 06. 07. 2018.g. pod brojem ovjere OV-6247/2018 gube pravni učinak prema tužitelju OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema tuženiku ad.1. KS, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od: 48.692,11 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 10.02.2023.g. do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II.Dužna je tužena ad.3. NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], dopustiti da tužitelj OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], svoje potraživanje prema tuženiku ad.1. KS, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od:

- 48.692,11 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 10.02.2023.g. do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01. 01. 2023.g. do isplate obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, namiri prodajom 2/6 idealnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženicima pod 1. KS OIB: [osobni identifikacijski broj] , tuženiku pod 2. VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženoj pod 3. RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak od 7.497,48 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, obračunatoj po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim iznosom od 4.900,00 eura ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika od 1 do 3. podnio tužbu ovom sudu 31.03.2021. radi pobijanja pravnih radnji dužnika, u kojoj navodi kako je presudom Općinskog suda u Splitu od 09. 12. 2016.g. pod poslovnim brojem K-702/2015 obvezan tuženik ad.1., kao okrivljenik, solidarno sa ĆS isplatiti tužitelju kao oštećeniku iznos od 9.600,00 kn te iznos od 47.300,00 eura u protuvrijednosti u kunama na dan isplate. Predmetna presuda je postala pravomoćna dana 05. 04. 2018.g. dok je u odnosu na tuženika ad.1. postala ovršna dana 17. 09. 2018.g.

1.1. Tuženik je u vrijeme donošenja prvostupanjske i drugostupanjske presude u navedenom kaznenom postupku imao u svom vlasništvu stan površine 59 m2, a koji stan predstavlja 2/6 idealnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Nakon pravomoćnosti presude od 09. 12. 2016.g., a prije njene ovršnosti, tuženik ad.1. je poduzeo pravnu radnju na štetu tužitelja kao vjerovnika, a zbog koje nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine po predmetno navedenoj presudi. Naime, tuženik ad.1. je dana 21. 06. 2018.g. kao darovatelj, zaključio sa svojim ocem, VS (tuženikom ad.2.), kao daroprimateljem, Ugovor o darovanju, a predmet kojeg ugovora je darovanje 2/6 idealnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Istoga dana tuženik ad.2. je kao daroprimatelj, zaključio sa svojom kćeri IS (sestrom tuženika ad.1.) kao daroprimateljicom, Ugovor o darovanju, a predmet kojeg ugovora je darovanje 2/6 idealnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] pa je tako tužena ad.3. je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zgr. č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] za 2/6 idealnog dijela.

1.2. Postupajući na opisani način tuženik ad.1. je, zajedno sa tuženicima ad.2. i ad.3. poduzeo pravne radnje na štetu tužitelja, a sve u cilju onemogućavanja tužitelja u naplati njegovog potraživanja po ranije navedenoj pravomoćnoj presudi.

1.3. Dana 27. 11. 2020.g. tužitelj je radi naplate svog potraživanja temeljem pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Splitu od 09. 12. 2016.g. pod poslovnim brojem K-702/2015 podnio protiv tuženika ad.1. kao ovršenika zahtjev Financijskoj agenciji za izravnu naplatu svog potraživanja, ali zbog nedostatka financijskih sredstava na računima tuženika ad.1. je svoje potraživanje naplatio samo u neznatnom iznosu.

1.4. Nakon otuđenja predmetne nekretnine tuženik ad.1. nema nikakvu drugu imovinu iz koje bi tužitelj mogao naplatiti svoje potraživanje. S obzirom na činjenicu da zbog otuđenja nekretnine u svom vlasništvu tuženik ad.1. nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, razvidno je da je tužitelj ovlašten pobijati pravne radnje tuženika ad.1-.ad.3., a sve sukladno odredbama čl. 66., čl. 67. i čl. 69. ZOO-a. Tužitelj ističe kako je podnesena tužba pravodobna u smislu odredbe čl. 71. st. 1. ZOO-a s obzirom da je od poduzimanja pravnih radnji tuženika ad.1. -ad.3. prošlo manje od tri godine.

1.5. Radi navedenog tužitelj je sudu predložio donošenje presude kojom bi se utvrdilo da Ugovor o darovanju sklopljen dana 21. lipnja 2018.g. između tuženika ad.1. KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i tuženika ad.2. VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao odbarenika, ovjeren kod javnog bilježnika Mile Čipčić u Splitu dana 06. 07. 2018.g. pod brojem ovjere OV-6245/2018 i Ugovor o darovanju sklopljen dana 21. lipnja 2018.g. između tuženika ad.2. VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i tuženika ad.3. IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao odbarenice, ovjeren kod javnog bilježnika Mile Čipčić u Splitu dana 06. 07. 2018.g. pod brojem ovjere OV-6247/2018 gube pravni učinak prema tužitelju OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema tuženiku ad.1. KS, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od:

- 6.641,48 kn sa zateznom kamatom koja teče od 10. 03. 2021.g. pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- 47.300,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zateznom kamatom koja teče od 03. 10. 2018.g. pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da je tužena ad.3. RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna dopustiti da tužitelj OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], svoje potraživanje prema tuženiku ad.1. KS, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od:

- 6.441,48 kn sa zateznom kamatom koja teče od 10. 03. 2021.g. pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

- 47.300,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zateznom kamatom koja teče od 03. 10. 2018.g. pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, namiri prodajom 2/6 idealnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake č. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uz solidarnu obvezu tuženika od 1 do 3. naknaditi tužitelju u roku od 15 dana parnični trošak sa zz kata od presuđenja do objave.

2. Tuženici pod 1. i 2. u odgovoru na tužbu protive se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlažu isti odbiti uz osudu tužitelja na snošenje parničnih troškova. Naime, tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da bi sklapanjem prijepornog Ugovora o darovanju između tuženika ad 1/ i 2/ bio onemogućen u naplati potraživanja koje da bi imao prema tuženiku ad 1/ temeljem Presude Općinskog suda Split broj K- 702/2015 od dana 9. prosinca 2016. godine jer da tuženik ad 1/ nakon otuđenja prava suvlasništva nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1065 k. o. [katastarska općina] za 2/6 dijela ne bi imao nikakovu drugu imovinu iz koje bi tužitelj mogao naplatiti svoje potraživanje. Sukladno navedenom tužitelj je proturječan samom sebi, budući je neprijeporno da je nekretnina koja je bila predmet prijepornih Ugovora o darovanju bila jedina nekretnina tuženika ad 1/ nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba, pa je razvidno i da ista nekretnina nit ne bi mogla biti predmetom eventualne ovrhe poradi naplate tužiteljevog potraživanja.

2.1. Osim toga, iz činjeničnih navoda tužbe i priloga dostavljenih uz tužbu proizlazi da se po istom pravnom osnovu provodi ovrha i prisilnom naplatom putem FINE na novčanim sredstvima tuženika ad 1/. Samim time, dok je u tijeku izravna naplata ne postoji mogućnost promjene sredstva ovrhe, odnosno ovrhe na nekretnini, koja bi se imala provesti pobijanjem prijepornih ugovora. S naplatom predmetne tražbine tužitelja kao ovrhovoditelja u odnosu na tuženika ad. 1 kao ovršenika se započelo dana 17. prosinca 2020. god., kada je tužitelj i predao zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine, te je do danas naplaćeno ukupno 5.671,16 kuna, a iz čega proizlazi da je naplata tražbine u tijeku, te da će sukladno primitcima po osnovu plaće koju ostvaruje tuženik ad. 1/ ista trajati i nadalje, te će na isti način biti namirena tražbina tužitelja kao ovrhovoditelja.

2.2. Nekretnina u kojoj tužena ad. 3/ obavlja poslovnu djelatnost, pa ista nekretnina samim time sukladno odredbi čl. 75 st. 2 Ovršnog zakona, kojom odredbom je propisano da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine protiv fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost može provesti na cjelokupnoj njezinoj imovini, osim na onim stvarima i pravima na kojima se protiv nje ne bi mogla provesti kad ne bi obavljala registriranu djelatnost, te na onim stvarima i pravima koja su nužna za obavljanje njezine registrirane djelatnosti ako joj je ona glavni izvor sredstava za život. Kako nekretnina koja je predmet ugovora koji se pobijaju u predmetnoj pravnoj stvari predstavlja nekretninu u kojoj tužena ad. 3/ kao fizička osoba obavlja njezinu registriranu djelatnost koja joj je ujedno i glavni izvor sredstava za život, razvidno je da predmetna nekretnina ne može biti predmetom namirenja u ovršnom postupku, pa samim time tužitelj kao ovrhovoditelj niti iz ovog razloga ne bi mogao namiriti utuženo potraživanje ovrhom na predmetnoj nekretnini. Iz navedenog proizlazi da s obzirom na činjenicu da je tužena ad 3/ u nekretnini koja je predmet ugovora koji se pobijaju u predmetnoj pravnoj stvari obavljala registriranu poslovnu djelatnost i prije pravomoćnosti presude na koju se tužitelj poziva kao na pravni osnovu tražbine za koju navodi da bi mu bila onemogućena naplata da motiv sklapanja u tužbi navedenih ugovora o darovanju nije niti mogao biti oštećenje tužitelja kao vjerovnika, već se radilo o usklađenju faktičnog stanja s formalnopravnim, budući je navedena nekretnina i darovana tuženoj ad 3/ iz zahvalnosti.

3. Tužena pod 3. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže istu odbiti a tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška. Ovo stoga, što je vlasništvo prijepornog stana temeljem valjanog pravnog posla te je ista uknjižena temeljem pravomoćnog rješenja o uknjižbi prava vlasništva temeljem odredbi članka 115. i 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige te se kao vlasnica upisala u iste i pri tome postupala u dobroj vjeri koju nitko nije osporavao. Sama činjenica postojanja tražbine tužitelja prema tuženika pod 1. nije dostatna za pobijanje ugovora o darovanju između tuženika pod 2. i nje.

4. Tijekom postupka tužitelj ustraje u navodima iz tužbe i predlaže u daljnjem tijeku postupka uzeti dokaz financijskim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine dugovanja . Upravo iz navoda pun. tuženika je razvidno da je obveza u presudi ovog suda iz kaznenog postupka solidarna, iz čega proizlazi da tužitelj nedvojbeno ima pravo cjelokupno potraživanje naplatiti upravo od tuženika ad 1 kao što je to i pokušao učinit predajom zahtjeva za izravnu naplatu FINI. Iz priložene specifikacije je razvidna neistinitosti da je posljednje 4 godine, od predaje zahtjeva do danas naplaćeno preko pola potraživanja naime s obzirom da u presudi kojom je utvrđen potraživanje tužitelja nisu obuhvaćene zatezne kamate tužitelj je predmetnim zahtjevom mogao tržiti samo naplatu naznačenog u presudi. Međutim, obzirom da tuženik ad 1 nije navedeno potraživanje namirio tužitelju u roku navedenom presudom ovim postupkom je obuhvaćeno potraživanje tužitelja koje obuhvaća zatezne kamate od 3.10.2018. (u odnosu na Eur) potkazivanje u eurima te od 10.3.2021. (u odnosu na potraživanje u kunama), te je bez provedenog vještačenja nemoguće utvrditi jel i iznosima iz predložene specifikacije podmireno potraživanje samo s osnova zatezne kamate ili dijelom i same glavnice. U svakom slučaju tužitelj ističe da bi se na način kako se do sada izvršava naplata tj podmiruje njegovo potraživanje isto podmirilo u periodu duljem od 20 godina iz čega je razvidno da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

4.1. Nakon provedenog vještačenja od strane stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije DS, tužitelj je sukladno istome uredio tužbeni zahtjev obzirom da nije imao primjedbi na isto. Obzirom da se provodi i izravna naplate putem FINE tužitelj se sukladno specifikacijama i isplatama od strane tuženika više puta postavljao tužbeni zahtjev da bi to konačno postavio podneskom od 12.12.2025. i na roč. od 24.02.2026. te je isti kako je sud odlučio u izreci ove presude.

5. Tuženici pod 1. i 2. ustraju u navodima iz odgovora na tužbu, ustraje su u očitovanju da u predmetnoj pravnoj stvari nije ispunjena niti jedna od pretpostavki čije se kumulativno ispunjenje po ZOO-u zahtjeva da bi se mogla pobijat dužnikova pravna radna a sve u odnosu na dospjelost novačen tražbine tužitelja prema tuženik u trenutku sklapanja ugovora, pobudu stranaka pri sklapanju ugovora kao i na imovno stanje dužnika. Ističe se kako ista potvrđuje navode ovih tuženija da ne postoji solventnost tuženika ad 1 kao dužnika budući nije razvidno da se tražbina tužitelja prema ovom tuženiku kontirano naplaćuje kroz razdoblje dulja od 5 godina te da je iznos naplaćene tražbine već najvjerojatnije prešao u polovinu potraživanju, a pri čemu se skreće pozornost na činjenicu da je u sudskoj odluci osnovu koje egzistira tražbina nalaženo solidarno plaćanje osim po ovom tuženiku dodatno i drugom dužniku a tužitelj nije naveo je li pokrenuo postupak u odnosu na drugog dužnika.

5.1. Osim toga tuženici pod 1. i 2. navode kako se kod pobijanja pravnih radnji dužnika ispunjenje zakonskih pretpostavki za istu utvrđuje samo u odnosu na tražbinu po kojoj postoji pravna osnova a kako po presudi iz kaznenog postupka ne postojao obveza plaćanja zakonskih zateznih kamata tužitelj je u odnosu na isto potraživanje kamata trebao pokrenuti poseban postupak kako bi imao osnovu za tražbinu u tom dijelu a kako to nije učinjeno u ovom postupku u pogledu ispunjena pretpostavka kako za osnovu tako i za visinu, to ne može biti relevantno za donošenje odluke.

5.2. Nadalje, uvjet da bi se mogla pobijati dužnikova pravna radnja kojom je otuđio nekretninu u svom vlasništvu poradi naplate vjerovnikova potraživanja je insolventnost dužnika. Da bi se solidarnog dužnika moglo smatrati insolventnim nužno je utvrditi da li se vjerovnik pokušao naplatiti od svih solidarnih dužnika, odnosno da li se tužitelj kao vjerovnik naplatio i u kojem dijelu od preostalih dužnika. U predmetnoj pravnoj stvari vjerovnik je imao potraživanje prema dvojici solidarnih dužnika. Ako se ukupno potraživanje vjerovnika podijeli na broj solidarnih dužnika tada bi dugovanje po pojedinom dužniku bilo 24.287,07 eura. Neprijeporna je činjenica koju tužitelj potvrđuje u svom podnesku da je od tuženika ad 1/naplaćen iznos od 11.249,51 eura, s time da se naplate vrši kontinuirano u mjesečnim iznosima pljenidbe na plaći tuženika ad 1/. Dakle, razvidno je da je tuženik ad 1/ otplatio malo manje od polovine iznosa razmjernog njegovom udjelu u ukupnom iznosu solidarnog dugovanja, pa je razvidno da isti nije insolventan.U takovoj situaciji kada je jedan od solidarnih dužnika otplatio malo manje od polovine iznosa razmjernog njegovom udjelu u ukupnom iznosu solidarnog dugovanja insolventnost dužnika ne može se utvrditi bez da se utvrdi mogućnost naplate od preostalih solidarnih dužnika. Tužitelj kao vjerovnik u predmetnoj pravnoj stvari nije dostavio niti jedan dokaz da se uopće pokušao naplatiti od drugog solidarnog dužnika. Zbog navedenog ustraje se u prijedlogu za odbijanjem tužbenog zahtjeva u predmetnoj pravnoj stvari.

5.3. Tuženi pod 1. i 2 u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev istome se protive iz već tijekom postupka iznesenih prigovora.

6. Tužena pod 3. tijekom postupka ustraje u navodima iz odgovora na tužbu.

7. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem presude Općinskog suda u Splitu br. K-702/2015 od 09.12.2016. koja je postala pravomoćna 05.04.2018. a ovršna u odnosu na KS **.**.2018. ( str 6-25), presuda Županijskog suda u Splitu br. Kž-233/17-3 od 05.04.2018., ( str 26-32.), Ugovor o darovanju od 21.03.2018. ( str 33-35. Ugovor o darovanju od 21.03.2018. ( str 36,37), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] ZKUL [broj ZK uloška], KO [katastarska općina], ( str 39,40.), povijesni izvadak iz zemljišne knjige ( str 41-48.), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje K-702/15 IZ:NA 1 u odnosu na KS od 26.03.2021., od 23.05.2022., 08.10.2024., 10.10.2025., 12.12.2025. , obračun zateznih kamata od 31.03.2021. ( str 53.), potvrda Općinskog suda u Splitu ZK odjel od 30.03.2021. ( str 54.), zahtjev za izravnu naplatu na ime KS od 27.11.2020. ( str 61,62), Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifiakcije naplate od 26.04.2021. ( str 66.), Rješenje na ime RS od strane HRVATSKIH VODA o ed05.09.2015., ( str 67.), porezno rješenje na ime RS od srane Porezne uprave PU Split od 13.04.2019., od 02.07.2015. i od 05.09.2015. ( str 68. -71.), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za bankarstvo, financije i računovodstvo od21.01.2025. ( str 112-122.), saslušanjem tuženika pod 1. MS i tuženika pod 2. VS ( str 133-135).

8. Stranke su popisale parnični trošak.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je pobijanje pravnih radnji dužnika a tuženika pod 1. do 3. na štetu tužitelja radi postojanja osnove na naplatu sukladno odredbi članka 66.st.2. Zakona o obveznim odnosima a u svezi sa istim je su li se u konkretnom slučaju ispunili svi kumulativno potrebni uvjeti za predmetno pobijanje pravnih radnji dužnika.

11. Među strankama nije sporno:

- da je tuženik pod 1. KS na temelju presude Općinskog suda u Splitu broj K-702/2015 od 09.12.2016. koja je postala pravomoćna 05.04.2018. a ovršna u odnosu na KS **.**.2018. ( str 6-25), obvezan solidarno sa ĆS na isplatu oštećenom OS iznos od 9.600,00 kn i 47.300,00 eura, kako je to razvidno iz navedene presude,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu br. Kž-233/17-3 od 05.04.2018., ( str 26- 32.), presuda Općinskog suda u Splitu broj K-702/2015 od 09.12.2016. postala pravomoćna 05.04.2018.,

- da je tuženik pod 1. KS zaključio sa tuženikom pod 2. HS ugovor o darovanju od 21. lipnja 2018.,ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika Mila Čipčić br. OV-6245/2018 od 06.07.2018.,

- da se radilo o nekretnini koja u naravi predstavlja stan površine 59m" a koji predstavlja 2/6 dijla nekretnine zk oznake čest. zbr. 1540 ZU 1065 ko [katastarska općina], kako je to razvdino iz uvida u izvadak za predmetnu nekretninu,

- da je tuženik pod 2. zaključio sa tuženom pod 3. RS **.**.2018. ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika Mile Čipčić broj OV-6247/2018 od 06.07.2018.

- da je tužena pod 3. na temelju zaključenog ugovora o darovanju upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, kako je to razvidno iz uvida u izvod iz zemljišnih knjiga za čest. zgr. [katastarska čestica] ZKUL [broj ZK uloška], KO [katastarska općina], ( str 39,40.) i povijesni izvadak iz zemljišne knjige ( str 41-48.),

- da tužena pod 3. obavlja registriranu djelatnost u predmetnoj nekretnini kako je to razvidno iz Rješenja na ime RS od strane HRVATSKIH VODA o ed05.09.2015., ( str 67.), poreznog rješenje na ime RS od srane Porezne uprave PU Split od 13.04.2019., od 02.07.2015. i od 05.09.2015. ( str 68. -71.),

- da je tužitelj podnio Zahtjev za izravnu naplatu FINI nad ovršenikom ŠS **.**.2020. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu br. K-702/15, na temelju koje se izvršava sukcesivno naplata predmetnog potraživanja sa njegovih novčanih potraživanja.

12. Među strankama je sporno:

- je su li ispunjeni uvjeti za pobijanje pravnih radnji dužnika tj tuženika pod 1. koje je isti napravio na štetu tužitelja zaključivanjem Ugovora o darovanju sa tuženikom pod 2. inače svojim ocem, besplatnim pravnim poslom,

- je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na nekretnini koja bi se trebala provesti pobijanjem prijepornih ugovora obzirom da se putem izravne naplate provodi ovrha na novčanim sredstvima tuženika pod 1.,

- je li tuženik pod 1. kao solidarni obveznik zajedno sa ĆS obvezan isplatiti samo polovicu solidarnog duga,

- mogu li se naplatiti zatezne kamate na temelju obveze iz kaznenog postupka ili tužitelj ima pravo potraživati zatezne kamate od dospijeća glavnice nakon proteka roka za dragovoljno ispunjenje pa do isplate,

- može li predmetna nekretnina koja je predmet ugovora koji se pobijaju u predmetnoj pravnoj stvari biti predmetom namirenja u ovršnom postupku jer ista predstavlja nekretninu u kojoj tužena ad. 3/ kao fizička osoba obavlja registriranu djelatnost koja joj je ujedno i glavni izvor sredstava za život.

13. Institut pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika reguliran je Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/ 2005, 41/ 2008, 125/ 2011, 78/ 2015, 29/ 2018, 126/ 2021, 114/ 2022, 156/ 2022, 145/ 2023, 155/ 2023 – dalje ZOO):

- odredbom članka 66. koja u st.1. propisuje da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, st.2. da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, ast.3. da se pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza;

- odredbom članka 67. u kojoj je u st. 2. da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, a st.3. da kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato;

- odredbom članka 69. propisano je u st. 1. pravna radnja dužnika pobija se tužbom ili prigovorom, st.2. da tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika, st.3. da ako je treći otuđio nekim naplatnim poslom korist pribavljenu raspolaganjem koje se pobija, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegovih prednika moglo pobijati, a ako je tu korist otuđio besplatnim poslom, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja i ako on to nije znao, a st.4. da tuženik može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obvezu,

- odredbom članka 70. propisano je da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina,

- odredbom članka 71. propisano je u st. 1. da se tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, a st.2. da se rok računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

14. Kraj nespornih utvrđenja iz točke 12. ovog obrazloženja, ovaj sud utvrđuje:

- da su tuženici krvni srodnici u ravnoj linije, jer se radi o tuženiku pod 2. koji je otac tuženika pod 1. i tužene pod 3., - a su ugovore o darovanju između tuženika pod 1. i tuženika pod 2. te potom između tuženika pod 2. i tužene pod 3. zaključeni isti dan i to 21. lipnja 2018. čiji potpisi su ovjereni isti dan kod javnog bilježnika Mile Čipčić 06.07.2018.,

dakle, da se radi o besplatnom pravnom poslu,

- a da je presuda Općinskog suda u Splitu broj K-702/2015 od 09.12.2016. koja je postala pravomoćna 05.04.2018. a ovršna u odnosu na KS **.**.2018. to ovaj sud drži kako su tuženici pod 1., pod 2 i tužena pod 3. imali saznanja da je tuženik pod 1. kao solidarni obveznik iz citirane presude oštećeniku a tužitelju iz ove pravne stvari tj. OS, i to posebno tuženika pod 1. kao dužnik, pa primjenom odredbe članka 67.st.3. u svezi sa st.2. ZOO-a, ima se smatrati da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato,

dakle, da to nije trebalo biti poznato tuženicima pod 2. i 3. .

14.1. Ovaj sud, iskaze tuženika od 1 i 2. stoga promatra u svjetlu gore navedenih utvrđenja, pa stoga kako iz njihovih iskaza proizlazi da predmetna nekretnina služi u svrhu iznajmljivanja to ista ne predstavlja nekretninu u kojoj tužena pod 3. živi pa je stoga i iz toga razloga ona nekretnina nad kojom bi se mogla provesti ovrha, a ne kako to tuženici navode tijekom postupka, tj da predstavlja nekretninu u kojoj tužena ad. 3/ kao fizička osoba obavlja registriranu djelatnost koja joj je ujedno i glavni izvor sredstava za život. Ovo stoga, što iz izjava tuženika pod 1. i 2. proizlazi da se ista udala prije 5-6 godina, te zasigurno ima supruga sa primanjima;

dakle, za zaključiti je da je tuženik pod 1. otuđio predmetnu nekretninu sa ciljem tužitelja onemogućiti da se obešteti tj namiri od iste time da tuženici pod 2 i 3. obzirom da su krvni srodnici u pravoj liniji nisu o tome trebali imati saznanja kako je to propisano čl. 67.st.3. ZOO-a, iako je životno i logično da su znali kako se protiv tuženika pod 1. vodio kazneni postupak.

14.2. Nadalje, ugovori o darovanju potpisani 21.06.2018. a ovjereni u potpisu 06.07.2021. a tužitelj je tužbu podnio 31.03.2021. to je isti tužbu podnio u roku od tri godine sukladno odredbi članka 71.st.1. i 2. ZOO-a.

14.2. Tužitelj je pravilno obuhvatio sve tuženike sukladno odredbi članka 69.st. 1 do 3. ZOO-a.

15. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prama dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenje vjerovnika s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Pod radnjom dužnika podrazumijeva se svaki postupak dužnika zbog kojeg se njegova imovina u nečiju korist a ne vjerovnikovu materijalno smanjila ili zbog kojega dužnik dolazi u nepovoljan položaj u nekom pravnom postupku tako da se izgledi vjerovnika za namirenje umanjuju. Pretpostavka postojanja oštećenja vjerovnika je ispunjena ukoliko je zbog radnje dužnika došlo do negativne promjene u njegovoj imovini zbog čega je namirenje vjerovnika otežano ili potpuno onemogućeno. Smatra se da oštećenje vjerovnika postoji uvijek kad zbog poduzete pravne radnje dužnik nema više dosta sredstava za ispunjenje vjerovnikovih tražbina. U sporovima koje u skladu s odredbom članka 66. ZOO-a pokreće vjerovnik s ciljem pobijanja besplatnih raspolaganja dužnika, vjerovnik kao tužitelj dužan je dokazati odnosno učiniti vjerojatnom insolventnost dužnika kao jednu od općih pretpostavki za uspješno pobijanje pravne radnje dužnika ( Rev - 848/2023 od 22.11.2023.) dok je na dužniku ovdje tuženicima teret dokaza tvrdnja da je solventan odnosno da ime drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja tj vjerovnika ( Rev-2173/2016 od 09.06.2020. i Rev-764/2022 od 25.10.2022.)

15.1. Među strankama je nesporno da je tužitelj pokrenuo izravnu naplatu dugovanja na novčanim sredstvima tuženika, kako to proizlazi iz uvida u zahtjev za izravnu naplatu na ime KS od 27.11.2020. ( str 61,62) i Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 26.04.2021. ( str 66.) te Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje K-702/15 IZ:NA 1 u odnosu na KS od 26.03.2021., od 23.05.2022., 08.10.2024., 10.10.2025., 12.12.2025.

15.2. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za bankarstvo, financije i računovodstvo DS, dipl. oecc., od 21.01.2025. koje je isti izradio na temelju dokumentacije u spisu, proizlazi:

- da ukupno potraživanje tužitelja (glavnica), koje se sastoji od dva pravomoćna potraživanja i to od 47.300,00 EUR/HRK koje je dospjelo 3.10.2018.g. i potraživanje od 9.600,00 HRK koje je dospjelo 10.3.2021.g. ukupno iznosi 48.692,11 EUR (kao što je izračunato u stupcu broj 6 Tablice broj 2.) i do dana 6.9.2024.g. nije niti početo s plaćanjem, jer tuženik KS, do 6.9.2024.g. je podmirio samo manji dio dospjelih zateznih kamata,

- da je tuženik KS (je kao ovršenik, preko FINA-e), od 27.1.2021.g. (prva uplata) do 6.9.2024.g. (posljednja uplata), uplatio ukupno iznos od 8.143,00 EUR, čime je samo djelomično podmirena obračunata zatezna kamata (samo 46,31%) koja u istom razdoblju iznosi 17.581,97 EUR,

- saldo duga (glavnica + zatezne kamate) na dan obračuna 6.9.2024.g. iznosi ukupno 58.131,00 EUR, a stoji se od: Glavica: + 48.692,11 EUR (47.300,00 EUR + 1.274,14 EUR=9.600,00 HRK), Obračunate zatezne kamate: + 17.581,97 EUR, - Plaćene zatezne kamate: - 8.143,08 EUR, Saldo duga: 58.131,00 EUR,

- sa zaključkom da je tuženik pod 1. KS u skladu s priloženom dokumentacijom FINA-e u vezi predmetnog Zahtjeva za izravnu naplatu (tužitelja- ovrhovoditelj) od dana 27.11.2020.g., do dana 6.9.2024.g., platio tužitelju iznos od 8.143,08 EUR,, da je ukupan iznos obračunatih kamata, zbog kašnjenja tuženika s plaćanjem po predmetnoj ovrsi na isti dan iznosi 17.117,33 EUR, tako da je do tog dana tuženik ad 1. KS platio tužitelju 46,31% od obračunatih kamata i ništa od dospjele glavnice, da se saldo ukupnog potraživanja tužitelja na dan 6.9.2024.g. iznosi 58.131,00 EUR i sastoji od glavica: + 48.692,11 EUR (47.300,00 EUR + 1.274,14 EUR=9.600,00 HRK), da su obračunate zatezne kamate: + 17.581,97 EUR da je iznos plaćenih zateznih kamate: - 8.143,08 EUR.

16. Sud je po prijedlogu tužitelja imenovanom vještaku dao nalog izračunati ukupan iznos duga koji treba isplatiti tuženik pod 1. time da su zakonske zatezne kamate izračunate na iznos duga prema presudi kao ovršne isprave od dana dospjelosti obveze vodeći računa o isplatama koje su na temelju izravne naplate provedene do dana izrade vještva, te da iznos duga ( glavnice i kamata) iznosi 58.131,00 EUR.

17. Po Specifikaciji koju je tužitelj priložio spisu 12.12.2025. ( str 154,155.), razvidno je da u postupku izravne naplate naplaćen iznos od 10.750,84 eura te da je ostalo još naplatiti iznos od 36.551,35 eura, te kada se uzme u obzir navod tužitelja sa ročišta od 24.02.2026. da je tužitelju ustegnuti daljnji iznosi od 258,49 eura a 06.02.2026. iznos od 259,51 eura, to bi ostalo ne naplaćeno potraživanje od 36.551,35 eura umanjeno za 258,49 eura i 259,51 eura, što bi iznosilo 36.033,35 eura. Također iz navedenih spisu priloženih specifikacija proizlazi da se u postupku izravne naplate presude br. K 702/15 naplaćuje od tuženika pod 1. kao dužnika samo glavnica bez naplate zakonske zatezne kamate.

17.1. Obzirom da se zakonska zatezna kamata kao glavno potraživanje može utuživati kada se naplati glavnica sukladno odredbi članka 31.st.2. ZOO-a, te ista tek tada dospijeva na naplatu a koja kao povremeno potraživanje zastarijeva u roku od tri godine po dospijeću, to ovaj sud drži kako izračun stvarnog duga tuženika pod 1. prema tužitelju iznosi upravo onaj iznos koji je izračunao vještak u ovoj pravnoj stvari u kojoj je obračunata i glavnica i zatezna kamata. Naime, u konkretnom slučaju obzirom da se naplaćuje glavnica izravnom naplatom i još nije naplaćena, to bi obračun zakonske kamate trebalo napraviti po isplati glavnice.

17. U situaciji kao što je predmetna, kada iz stanja predmeta proizlazi utvrđenim i nespornim da je tužitelj radi naplate svoje dospjele tražbine pokrenuo postupak izvansudske ovrhe u kojem postupku se plijeni plaća tuženika pod 1., koja naplata će obzirom na visinu tražbine tužitelja i visinu svakomjesečnih ustegnutih iznosa plaće od 258,48 eura koliko iznosi zadnja ustega od 10.12.2025., biti dugotrajna a tužitelj nije dužan trpjeti dugotrajno namirenje svoje tražbine u okolnostima kada je tuženik imao u vlasništvu drugi predmet ovrhe na kojem se lakše i brže mogla provesti ovrha, pa kada se k tome doda utvrđenje koje proizlazi iz potvrde Općinskog suda u Splitu ZK odjel od 30.03.2021. ( str 54.) iz koje proizlazi da tuženik pod 1. nema u vlasništvu niti jednu imovinu tj nekretninu osim one otuđene, a što i sam potvrđuje ispitan kao stranka u postupku, do tužitelj drži kako je dokazao činjenicu insolventnosti tuženika. Naime, prema odredbi članka 66.st.2. ZOO-a nije potrebno da je dužnik potpuno inslovlentan i da nema nikakve imovine iz koje bi vjerovnik mogao namiriti svoju tražbinu, već je dovoljno dokazati da nema dostatnih sredstava za namirenje vjerovnikove tražbine što tužitelj u ovom slučaju tvrdi i dokazuje, time da tužitelj nije dužan trpjeti neizvjesno i dugotrajno namirenje svoje tražbine ustegama sa plaće tuženika.

17.1. Dakle, ovaj sud drži kako je tužitelj u ovom predmetu dokazao postojanje dospjele tražbinu za isplatu , da su tuženik pod 1. poduzeo pravnu radnju zaključenja ugovora o darovanju sa tuženikom pod 2., svojim ocem koji je dalje tu istu nekretninu darovao tuženoj pod 3., a kojom radnjom je tuženik pod 1. smanjio svoju imovinu i doveo je u stanje da je, u ovom slučaju, onemogućio tužitelja naplatiti svoju tražbinu na koji način ga je oštetio u namirenju, radi čega je odlučio kao u točki I izreke ove presude.

18. U odnosu na učinke pobijanje pravnih radnji dužnika pod 1. do 3. na štetu tužitelja, odredbom članka 70 ZOO-a ta radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina, kako je to tužitelj i odredio a ovaj sud dosudio u točki I i II izreke ove presude, radi čega je tužena pod 3. dužna dopustiti da se tužitelj naplati svoje potraživanje koje ima prema tuženiku pod 1. za gore utvrđeni iznos dospjele tražbine.

19. Tuženici pod 1. i 2. tijekom postupka pozvali su se na solidarnost obveze na temelju pravomoćne i ovršne kaznene presude, sukladno odredbi članka 43.st.1. ZOO-a prema kojoj svaki solidarni dužnik odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće se dok ne bude potpuno ispunjen ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Odredbom članka 52.st.1. ZOO-a propisano je da dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakoga sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega.

19.1. U konkretnoj pravnoj situaciji kada je tužitelj podnio ovopredmetnu tužbu a radi naplate dospjelog potraživanja protiv tuženika pod 1. kao solidarnog dužnika to se isti ima pravo naplatiti od istoga a tuženik pod 1. temeljem odredbe članka 52.st.1. UZOO- a ima pravo regresnog potraživanja od drugog solidarnog dužnika ĆS. Prigovor tuženika pod 1. glede utvrđivanja insolventnosti istoga u smislu da bi tužitelj trebao dokazati je li se pokušao naplatiti od drugog solidarnog dužnika, ovaj sud drži neosnovanim i pravno neutemeljenim jer se kod solidarne obveze dužnici odgovaraju vjerovniku za cijeli dug a vjerovnik ima dispoziciju od kojega će se solidarnog dužnika naplatiti.

20. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

20.1. Obzirom da je tužitelj u ovoj parnici uspio u cijelosti to pripada parnični trošak prema VPS od 48.252,24 eura i 48.692,11 eura za sastav tužbe od 31.03.2021. od 500 bodova, za sastav podnesaka od 12.12.2025. od 500 bodova, za zastupanje ne ročištima od 26.05.2022. od 250 bodova, jer se raspravljalo o procesnim pitanjima, od 10.10.2024. od 500 bodova, od 19.03.2025., od 14.10.2025., od po 125 bodova, po Tbr. 9.t.5. , za ročište od 08.07.2025. od 500 bodova, od 15.12.2025. po Tbr.9.t. 2 od 250 bodova, te od 24.02.2026. od 500 bodova, te ročište za objavu presude od 50 bodova, što ukupno iznosi 3100 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi od 2,00 eura to isti iznosi 6200 eura koji iznos valja uvećati za troškove vještačenja od 500,00 eura te sudsku pristojbu tužbe od 264,48 eura i odluke od 534,00 eura, pa isti ukupno iznosi 7497,48 eura za koji iznos valja obvezati tuženike na isplatu solidarno kako je to tražio tužitelj, dok se sa više zatraženim iznosom od 4900,00 eura ovo traženje tužitelja se odbija kao neosnovano. Ovo stoga što je tužitelj više puta podnescima mijenjao tužbeni zahtjev a što je mogao napraviti na način kako je to napravio na posljednjem ročištu.

20.2. Na dosuđeni parnični trošak tužitelja pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate od presuđena do isplate temeljem odredbe članka 29.st.2. ZOO-a i članka 151.st.3. ZPP-a.

21. Radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika pod 1, i 2.

- tuženoj pod 3.

- u spis