Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2326/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Klaić, odvjetnik u Kutini, Kolodvorska 24, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: OIB 18683136487, radi utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga, dana 14. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/20-01/322, URBROJ: 513-04- 24-14 1 od 15. ožujka 2024.
II. Nalaže se tuženiku da odluči o žalbi tužitelja u roku od šezdeset dana od dana dostave ove presude, pri čemu je dužan postupiti sukladno uputama i primjedbama suda iz obrazloženja ove presude.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR-a, u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Zagreb Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/20-01/322; URBROJ: 513- 04-24-14 od 15. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Sisak, KLASA: UP/I-416-02/18- 06/103; URBROJ: 513-07-03-20-2 od 08. lipnja 2020., koje je rješenje doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-853/2023 od 6. ožujka 2024. Naime, navedenom presudom poništeno je drugostupanjsko rješenje tuženika od 1. travnja 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv ovdje prvostupanjskog rješenja od 08. lipnja 2020. jer tuženik nije dostavio svoj spis i nije Sud mogao utvrditi da li je odluka tuženika zakonita.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja kojim je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja jer je uvažen u cijelosti zahtjev odnosno prigovor zastare prava na naplatu poreznog duga. Iako je prvostupanjskim rješenjem odlučeno u odnosu na prigovor zastare prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 24.183,29 kn s osnova zakonskih zateznih kamata, nije izrijekom donesena odluka o preostalom dijelu prigovora zastare prava na naplatu koji se odnosi na glavnicu poreznog duga. Smatra da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je taj dio prigovora zastare odbijen kao neosnovan. Tužitelj navodi da je osporeno rješenje nejasno i nerazumljivo u dijelu da je prvostupanjskim rješenjem utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu kamata u ukupnom iznosu od 216.712,00 kn te proturječno izreci i obrazloženju prvostupanjskog poreznog rješenja, jer se u prvostupanjskom rješenju navodi iznos od samo 24.183,29 kn. Također osporeno rješenje za razliku od prvostupanjskog rješenja navodi potpuno drugo založno pravo zasnovano na nekretninama u suvlasništvu tužitelja kao poreznog obveznika upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem rješenja o osiguranju i to Općinskog suda u Sisku – Stalne službe u Kutini od 17. studenog 2016. godine broj Ovr-5856/2016 koje je u zemljišnim knjigama provedeno rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela istog suda u Kutini od 22. studenog 2016. godine broj Z-16867/2016, a radi osiguranja novčane tražbine u znatno manjem ukupnom iznosu glavnice od 119.455,51 KN za korist Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Sisak. Pojašnjava da su za isti porezni dug vođeni upravni sporovi kod Upravnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-1746/2018 i Us I-2503/2020 kojima su presudama poništena osporena rješenja, te upravni spor kod Upravnog suda u Rijeci koji je donio presudu Us I-853/2023 od 6. ožujka 2024. a osporeno rješenje doneseno je u izvršenju navedene presude Upravnog suda u Rijeci. Tužitelj smatra da tuženik nije postupio sukladno uputi Suda niti je razmotrio navode iz upravne tužbe niti obrazložio neprihvaćanje istih.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da se predmet riješi bez rasprave i odbije tužba kao neosnovana.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u spis predmeta.
7. Osporenim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/20- 01/322; URBROJ: 513-04-24-14 od 15. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena prvostupanjskog rješenja od 08. lipnja 2020., te se u obrazloženju navodi da je navedenim rješenjem uvažen zahtjev i utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga s osnova kamata u ukupnom iznosu od 216.712,00 kn jer se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti iz opterećene stvari dok su nepodmirene tražbine po osnovi glavnice duga osigurane zalogom na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] temeljem rješenja Općinskog suda u Kutini, zemljišnoknjižni odjel u [adresa] Z-16867/016 od 22. studenog 2016. i Ovr-5856/16 od 17. studenog 2016. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 119.455,51 kn a koje glavnice duga ne zastarijevaju u smislu članka 109. stavaka 10. Općeg poreznog zakona i mogu se namiriti i kad protekne vrijeme zastare. Stoga tuženik navodi da porezno tijelo ima pravo zahtijevati namirenje glavnice i ista se ne može otpisati. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti iz opterećene stvari pa je uvažen zahtjev s osnove kamata.
8. Prvostupanjskim rješenjem od 8. lipnja 2020. uvažen je zahtjev tužitelja u točki 1. izreke a u točki 2. izreke utvrđeno je da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 24.183,29 kn od čega 0,00 kn glavnice i 24.183,29 kn kamata a što se odnosi na porez na dodanu vrijednost predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada članarine turističkoj zajednici i doprinos u paušalnom iznosu HOK. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo utvrđivalo zastaru prava na naplatu kamata i utvrdilo da je protekom roka od 6 godina od dana kada je zastara počela teći nastupila zastara prava na naplatu kamata na glavnicu iz navedenih godina, kako je to pobrojano. Tražbina po osnovi glavnice duga u iznosu od 212.638,05 kn osigurana je zalogom na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] temeljem rješenja Općinskog suda u Kutini, zemljišnoknjižni odjel u [adresa] Z-2101/2012 od 4. rujna 2012. i rješenja Ovr-1297/12 od 29. kolovoza 2012., dok je tražbina glavnice u iznosu od 119.455,51 kn osigurana zalogom na istoj nekretnini temeljem rješenja Općinskog suda u Kutini, zemljišnoknjižni odjel u [adresa] Z-16867/016 od 22. studenog 2016. i Ovr-5856/16 od 17. studenog 2016. Za dužni iznos neotpisane glavnice navodi se u obrazloženju da je zasnovano založno pravo na nekretninama u suvlasništvu tužitelja.
9. Tužitelj u žalbi protiv prvostupanjskog tijela isticao je da nije odlučeno o prigovoru zastare koji se odnosi na glavnicu obzirom da je u zahtjevu od 20. lipnja 2018. tražio da se utvrdi zastara ne samo kamata već i glavnice. Prvostupanjsko rješenje iako u izreci usvaja u cijelosti zahtjev tužitelja (točka I. izreke), utvrđuje da je nastupila zastara prava na naplatu kamata (točka II. izreke), a u obrazloženju navodi da je za neotpisanu glavnicu zasnovano je založno pravo. Dakle, prvostupanjskim rješenjem nije odlučeno o dijelu zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zastaru prava na naplatu glavnice a u izreci se usvaja zahtjev tužitelja u cijelosti, čime je isto proturječno. Nadalje, osporeno rješenje pogrešno navodi iznos od 216.712,00 kn za koji je nastupila zastara prava na naplatu kamata jer se u prvostupanjskom rješenju navodi iznos od 24.183,29 kn, također ne navodi iznos glavnice od 212.638,05 kn koji je također osiguran zalogom na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] i utvrđuje da za navedeni iznos glavnice od 119.455,51 kn nema osnove za onemogućavanje naplate tražbine osigurane zalogom na nekretnini utvrđivanjem zastare prava na naplatu pozivom na članak 109. stavak 10. Općeg poreznog zakona.
10. Dakle, osporeno rješenje radi navedenih nedostataka nije moguće ispitati, prije svega jer prvostupanjskim rješenjem nije odlučeno o zahtjevu tužitelja koji se odnosi na zastaru naplate glavnice u iznosu od 212.638,05 kn i 119.455,51 kn a osporenim rješenjem nema govora o iznosu od 212.638,05 kn. Ukoliko je zahtjev tužitelja osnovan samo u pogledu kamata tada je takav zahtjev djelomično osnovan a ne u cijelosti pa je u tom smislu tuženik mogao ili poništiti prvostupanjsko rješenje (djelomično) i sam riješiti stvar ili poništiti rješenje i vratiti na ponovni postupak.
11. Slijedom navedenog tuženik je u osporenom rješenju povrijedio članak 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21) kojim je propisano da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenje ocijeniti svi žalbeni navodi. Tuženik je doslovce osporenim rješenjem prepisao obrazloženje iz svojeg drugostupanjskog rješenja od 1. travnja 2022. koje je poništeno presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-853/2023 od 6. ožujka 2024.
12. Stoga je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja i sud je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, uvažio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke.
13. Tužitelju je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe iznos od 1.250,00 EUR-a (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46), i za zastupanje na ročištu 12. veljače 2020. iznos od 1.250,00 EUR-a (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr. 46), što sveukupno iznosi 2.500,00 EUR-a, kako je odlučeno u točki II. izreke.
U Zagrebu, 14. svibnja 2026.
Sutkinja
Sanda Jeromela
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju po odvj
2. tuženiku
3. U spis
