REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

P Ob-546/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Krasni Batarelo kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Mariu Borasu, odvj. u Splitu naspram tužene pod 1) FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužene pod 2) ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika pod 3) ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženi pod 1), 2) i 3) zastupani po pun. iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak & partneri d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, nakon održane glavne rasprave, uz isključenje javnosti, zaključene dana 30. ožujka 2026. u nazočnosti zam. pun. tužiteljice HS, odvj. u [adresa], i zam. pun. tuženika pod 1), 2) i 3) Ane Močić, odvj. u Splitu, a objavljene dana 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

" Utvrđuje se da je u času smrti ostavitelja JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice DS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i pok. JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]."

II. Nalaže se tužiteljici DS u roku od 15 dana nadoknaditi tuženima pod 1), 2 ) i 3) troškove postupka u iznosu od 870,00 eura.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je dana 10. listopada 2024. tužba tužiteljice naspram tuženika radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice zavedena pod gore navedenim poslovnim brojem.

U tužbi se navodi kako je Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. br. O-2160/23 od 21. ožujka 2024. upućena tužiteljica DS da u roku od 30 dana od pravomoćnosti istog pokrene parnični postupak radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između pok. JS i DS. U ostavinskom postupku iza pok. JS, koji je povjeren na postupanje vršitelju dužnosti javnog bilježnika Ireni Šimunović iz Splita kao povjereniku Općinskog suda u Splitu, na održanom ročištu dana 3. kolovoza 2023. tuženici pod 1), 2) i 3) kako su izjavili prilikom utvrđenja rodoslovlja da je ostavitelj sklopio jedan brak za života i u trenutku smrti bio u braku s tuženicom pod 1) FS. Tužiteljica na navedenom ročištu je istaknula prigovor na utvrđenje rodoslovlja i izjavila kako je ostavitelj s tužiteljicom bio u izvanbračnoj zajednici još od druge polovine osamdesetih godina prošlog stoljeća pa do trenutka ostaviteljeve smrti. Bračna zajednica između ostavitelja i tuženice pod 1) je faktički i stvarno prestala unazad gotovo četrdeset godina. Tužiteljica ovom tužbom kako osporava da je tuženica pod 1) FS nasljednica I. nasljednog reda odnosno bračni drug ostavitelja. Zajednica života tuženice pod 1) FS i ostavitelja pok. JS je trajno prestala dogovorno s ostaviteljem još prije četrdeset godina. Iako formalno nisu bili razvedeni, životna zajednica je sporazumom ostavitelja i tuženice pod 1) je prestala, pa tuženica pod 1) nema pravo na nasljedstvo temeljem odredbe čl. 25. st. 2. t. 3. Zakona o nasljeđivanju. Ostavitelj kako je još od 1986. zasnovao izvanbračnu zajednicu s tužiteljicom DS i u trenutku smrti je bio u izvanbračnoj zajednici s tužiteljicom. Čl. 7. Zakonom o braku i porodičnim odnosima definirana vanbračnu zajednicu kao zajednicu muškarca i žene. Ostavitelj i tužiteljica dana 19. svibnja 1997. kako su sačinili i formalnu ispravu kao dokaz njihove izvanbračne zajednice te sklopili Ugovor o izvanbračnoj zajednici, u koje vrijeme su već dulje od deset godina zajedno živjeli na adresi [adresa], a kojim ugovorom su stranke konstatirale da već duže vrijeme složno žive zajedno u istom kućanstvu, te u budućnosti imaju namjeru sklopiti brak. Navedenim ugovorom su i formalno potvrdili postojanje svoje izvanbračne zajednice dok su još 10 godina ranije preuzeli obveze ponašanja jednog prema drugom prema Zakonu o braku kao da su u bračnoj zajednici, kako su naveli u samom ugovoru, a što je po tadašnjem važećem Zakonu o braku i porodičnim odnosima priznata i zakonita vanbračna zajednica. Vanbračna zajednica je trajala do trenutka smrti ostavitelja pa je postojanjem izvanbračne zajednice u trenutku smrti ispunjena pretpostavka prava na nasljeđivanje izvanbračnog druga. Tvrdnju tuženika da je ostavitelj u trenutku smrti bio u braku s tuženicom pod 1) je u potpunosti neistinita. Kao dokaz navedene činjenice tužiteljica dostavlja niz dokaza, Izjavu od **.**.2003. D i CS koja je sastavljana u prisustvu odvjetnika Borislava Baroša iz Novog Sada. Iz sadržaja Izjave kako se može utvrditi da su u vremenskom periodu od 1987-1990. u njihovoj kući na adresi [adresa], u [adresa], stanovali ostavitelj i tužiteljica u izvanbračnoj zajednici. U izjavi navode da su tužiteljica i ostavitelj odselili 1990. jer su kupili svoj stan na adresi u [adresa]. Također, pregledom zahtjeva Radničkog pomorskog sportskog društvo “Split“ po predsjedavajućem predsjedništvu RPSD Split od 1987. može se utvrditi kako je od Odbora za stambenu izgradnju SIZ-a u oblasti stanovanja na području [adresa] navelo da je ostavitelj njihov radnik, koji kod njih radi već 28 godina, živi u podstanarstvu jer je rastavljen i ima namjeru zasnovati novu bračnu zajednicu, te isti zahtjevom moli poslodavca osigurati jednosoban stan za njegove potrebe. Tužiteljica na adresi [adresa] ima i prijavljeno prebivalište, na kojoj adresi je i ostavitelji imao prijavljeno prebivalište u trenutku smrti. Pregledom sadržaja Izjave Eleonore F, od 3. srpnja 2023. potvrđuje se činjenica da su ostavitelj i tužiteljica od 1991-1994 živjeli u podstanarstvu u stanu koji je bio u vlasništvu nje i njenog supruga, na adresi [adresa], u [adresa], a što se može utvrditi i pregledom uplatnica Hrvatskoj elektroprivredi. Navedeni dokazi utvrđuju činjenicu da je zajednica života pok. JS i tuženice pod 1) prestala prije četrdeset godina. Ostavitelj i tužiteljica kako su 1986. stvarno stupili u izvanbračnu zajednicu, dok su dana 19. svibnja 1997. i formalno sklopili Ugovor o izvanbračnoj zajednici, te je njihova vanbračna zajednica po tadašnjem važećem zakonu udovoljavala pretpostavkama i kriterijima izvanbračne zajednice i koja je trajala do trenutka smrti. Imajući u vidu navedeno tužiteljica kako smatra da je tuženica pod 1) samo formalno upisana u Matični ured kao supruga ostavitelja, dok primjenom odredbe 25. st. 2. t. 3. Zakona o nasljeđivanju nema pravo na nasljedstvo jer je njezina zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala sporazumom s ostaviteljem još od 1986. te je ostavitelj prije gotovo 40 godina zasnovao zakonom priznatu vanbračnu zajednicu s tužiteljicom koja je trajala do trenutka smrti ostavitelja.

Zbog svega naprijed navedenog predloženo je po provedenom postupku donijeti presudu kojom se utvrđuje kako je u času smrti ostavitelja JS, postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice DS i pok. JS.

2. Po zaprimanju tužbe ista je od strane suda dostavljena tuženima pod 1), 2) i 3).

3. Dana 29. studenog 2024. u spis je zaprimljen odgovor na tužbu tuženika. U istom se navodi kako je predmetni postupak je pokrenut iz ostavinskog postupka iza pok. JS, koji se vodi pod brojem O 2160/2023. Činjenica postojanja braka pok. JS i FS rođ. Z upisana je u maticu vjenčanih područja Split za godinu 1961. pod rednim brojem 00 444, koji brak nikada nije razveden. Treća osoba DS , u ovom postupku tužiteljica kako je pokrenula postupak utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice koja bi postojala iza pokojnog JS i treće osobe u trenutku smrti. Navedeni zahtjev kako je protivan izričitim odredbama Zakona o nasljeđivanju i Obiteljskog zakona koji su na snazi u trenutku otvaranja ostavinskog postupka. Zakon o nasljeđivanju u Članku 8. definira tko su stranke ostavinskog postupka, uz navod da stranke predstavlja bračni drug ostavitelja. Izvanbračnom zajednicom u smislu ovoga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, Zakon kako nije potrebno tumačiti u pogledu tko se smatra strankom ostavinskog postupku kod činjenice da je ostavitelj do svoje smrti bio u braku sa FS. Vrhovni sud Republike Hrvatske kako u odluci pod brojem Rev 783/2010 od 25.srpnja 2012. navodi kako bi se u smislu čl. 8. st. 2. ZN priznao status izvanbračne supruge ostavitelja tužiteljici, ista je trebala dokazati tri pretpostavke. Prva je pretpostavka da je bila u izvanbračnoj zajednici koja je trajala dulje vrijeme sa ostaviteljem, druga pretpostavka je da je za vrijeme trajanja te izvanbračne zajednice tužiteljica bila neudana, a ostavitelj neoženjen, a treća pretpostavka je da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Nadalje kako je je ponovljeno u odluci Županijskog suda u Splitu pod brojem Gž- 2197/2017 od dana 11.siječnja 2018. Samom primjenom zakona izričito su navedeni uvjeti za stranke u ostavinskom postupku i postojanje izvanbračne zajednice. Radi svega navedenog tuženik pod 1), 2) i 3) predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Dana 16. prosinca 2024. u spis je zaprimljen podnesak tužiteljice u kojem ponovno ističe kako je izvanbračna zajednica ostavitelja i tužiteljice zasnovana je 1986. dok su formalno sklopili Ugovor o izvanbračnoj zajednici dana 19. svibnja 1997. u kojem ugovoru su konstatirali činjenicu postojanja izvanbračne zajednice te su preuzeli sva prava i obveze ponašanja jednog prema drugom prema Zakonu o braku kao da su u bračnoj zajednici. Njihova vanbračna zajednica po tadašnjem važećem zakonu udovoljava pretpostavkama i kriterijima zasnivanja izvanbračne zajednice kao zajednice žene i muškarca i koja je trajala do trenutka smrti ostavitelja. Tužiteljica se ponovno poziva na odredbu čl. 7. Zakona o braku i porodičnim odnosima važećem u vrijeme zasnivanja izvanbračne zajednice ostavitelja i tužiteljice propisano, kako vanbračna zajednica žene i muškarca stvara obavezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obveze pod uvjetima određenim ovim zakonom, dok je odredbom čl. 293. istog zakona propisano da imovina stečena radom žene i muškarca u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se njihovom zajedničkom imovinom. Slijedom iznesenog, izvanbračna zajednica između tužiteljice i JS je zasnovana prema tada važećem Zakonu o braku i porodičnim odnosima i u trenutku zasnivanja vanbračne zajednice, tužiteljica nije znala da ranije sklopljeni brak između FS i ostavitelja koji je prestao nije formalno razveden.

5. Dana 14. siječnja 2025. u spis je zaprimljen podnesak tuženika kojim se očituje na navode podneska tužiteljice od 16. prosinca 2024. na način da su pravno neosnovani, neutemeljeni te činjenično neistiniti. Budući se tužiteljica poziva na Zakon o braku i porodičnim odnosima, ističe odredbu čl. 45. u kojem se jasno navodi u stavku 1 kako brak prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništenjem ili razvodom braka te stavkom 2. kako je propisano da brak prestaje poništenjem ili razvodom kad nastanu pravne posljedice pravomoćne presude suda o poništenju odnosno o razvodu braka. Dakle, navedeni zakon u svojim odredbama kako je poprilično decidiran te jasno propisuje u kojem slučaju i na koji način može doći do prestanka braka. Nadalje, navodi tužiteljice da bi tužena bila „samo formalno upisana „ kao supruga ostavitelja, u cijelosti su neosnovani. Naime, takvo što kako nije niti propisano zakonom jer je kako u tadašnjem Zakonu o braku i porodičnim odnosima tako i u aktualnom Obiteljskom zakonu jasno propisano kada se ima smatrati da je brak prestao. Među strankama bi trebalo biti nesporno, a i javnim ispravama dokazano da do prestanka braka između tužene pod 1) i ostavitelja nikada nije došlo. U tom smislu dodatno se ukazuje da eventualna činjenica (ne)postojanja bračne zajednice između istih nije odlučna za priznanje statusa izvanbračne supruge u smislu čl. 8.st.2 ZN (Rev-783/2010, VSRH). Brak i bračna zajednica kako nisu dva istovjetna pojma. Navodi tužitelja da bi „Formalan upis braka ostavitelja i FS u maticu vjenčanih bio oboriva predmnijeva“ sasvim kako su neutemeljeni tj. nedokazani jer je javnom ispravom čija se dokazna snaga predmnijeva jasno potvrđeno da bi ostavitelj i tužena bili u braku u trenutku njegove smrti. Nadalje, odredbe ZN iz čl. 25.st.2.i 3. na koje se tužitelj poziva navodeći da bračni drug nema pravo nasljedstva ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili sporazumno s ostaviteljem ni na koji način nije primjenjiva na konkretnu pravnu situaciju. Naime, tužena pod 1) kao bračni drug pok. JS ni na koji način, a kamoli krivnjom, nije doprinijela prestanku njezine zajednice života s ostaviteljem ( a koja činjenica prestanka zajednice se također spori),a još manje bi bilo dokazano da su tužena pod 1) i ostavitelj sporazumno dogovorili prestanak iste. Eventualno postojanje Ugovora od 19. svibnja 1997. u kojem se navodno konstatira činjenica postojanja izvanbračne zajednice sa tužiteljicom nisu od odlučne važnosti jer je izvanbračna zajednica kao takva regulirana Zakonom o braku i porodičnim odnosima, Ustavom RH i Obiteljskim zakonom. Dakle, sukladno prethodno spomenutim zakonskim regulativama osim potrebnog trajanja od najmanje tri godine, koji period je zakonski normiran na temelju dugogodišnje sudske prakse, ili kraće ako je u zajednici rođeno zajedničko dijete, za priznanje učinaka izvanbračne zajednice potrebno je da niti jedan od partnera nije u braku, da među njima postoji trajnija zajednica i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja, već i u uspostavljanju emocionalne povezanosti te ekonomske zajednice u kojoj si izvanbračni drugovi međusobno pomažu i brinu jedno o drugome, neovisno o eventualnoj namjeri zaključenja braka.

6. Na ročištu održanom dana 4. prosinca 2025. u nazočnosti stranka pribavljen je i pregledan spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja O-2160/2023. Stranke su ustrajale u iznesenim navodima tijekom postupka.

Na tom ročištu sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tužene pod 1). U iskazu tužiteljica DS, navela je kako je pok. JS upoznala preko njegove supruge, u ovom postupku tužene pod 1) FS. Tužena pod 1) i tužiteljica kako su zajedno radili u Jurašina – Prehrane. Bile su i više od poznanica. Nakon godinu, dvije poznanstva preko FS kako je upoznala njenog supruga JS. Na upit suda kako je došlo do zajedničkog života između nje i pok. HS navela je kako se o zaljubljenosti nema što kazati nego kada se čovjek zaljubi, a njima kako se zaljubljenost desila, te su oni unatoč tome što su oboje bili u braku krenuli u zajednički život. Prije nego je počela živjeti s pok. HS kako se ona od svog bivšeg supruga US razvela. Po razvodu jedno vrijeme kako je živjela s majkom. Što se tiče HS kada su se zaljubili i on kako se je imao namjeru razvesti, i pri tim navodima kako je ostao i tijekom njihovog zajedničkog života. JS kako je napustio suprugu te je jedno vrijeme živio kod svoje sestre i to vrlo kratko. Nedugo nakon toga kako su počeli živjeti skupa od 1984. ili 1985. Na početku su živjeli kao podstanari, kasnije su se obratili Stanogradnji radi kupnje stana. To je bila njihova zajednička odluka. Dokumentacija kako je potpisana od strane pok. HS. Međutim, stan kako se je kreditno otplaćivao mjesečnim ratama. Za vrijeme zajedničkog života i otkupa stana kako su živjeli skupa, tužiteljica kako je doprinosila i pomagala, te drži kako je njen doprinos bio veći od Lovrinog. U to vrijeme i ona i pok. HS kako su radili. Iako je bila u mirovini radila je na pazaru i ostvarivala primanja. U taj stan u [adresa] kako su uselili 1995., pok. HS je preminuo **.**.2023. Do njegove smrti kako su živjeli skupa i baš u tom stanu u [adresa]. Za vrijeme zajedničkog života kako ju je ostavio u uvjerenju da je razveden. Sjeća se da su bili kod odvjetnika i potpisana je izjava kako žive u izvanbračnoj zajednici. Za vrijeme zajedničkog života kako ga je pomagala, brinula se i skrbila o njemu kao i on o njoj. Pok. HS kako nikada nije imao pomoć od FS niti drugih članova. Što se tiče kontakta između obitelji navodi kako je njena obitelj prihvatila JS dok njegova obitelj nikako nije mogla prihvatit njegov život sa tužiteljicom. Pojašnjava sudu kako to Lovrina supruga nije dopuštala. Potvrđuje kako je HS pomagao obitelji jer su bili u potrebi i to kako je tužiteljici bilo normalno. Viđao je svoju obitelj i to posebno unuke, najviše ZS, a sastajali bi se na njegovom radnom mjestu u Lučici.

Tužena pod 1) FS u iskazu je navela kako su točni navodi tužiteljice da su bile više nego poznanice i da su ona i tužiteljica zajedno radili u jednom od Pogona Prehrane. Normalno je budući se poznaju i prijateljice su , da tužiteljica onda upozna i njenog supruga. U vrijeme kad su se upoznali tužiteljica je bila u braku, imala dijete, tužena je bila u braku s HS imali su dijete. Tužena kako nije imala problem s tim da tužiteljica dođe u njihov dom, štoviše iz prijateljskih osnova vrlo često kako bi od supruga HS tražila da je odvede ili dovede iz Vinišća jer bi ona to tražila, a HS bi se znao često tome suprotstavljati. Tužena kada u tome nije vidjela ništa loše pa bi zamolila da to napravi. Tada kako joj nije bilo ni na kraj pameti da bi, tužljica DS gajila osjećaje prema HS. Nedugo nakon toga kako su počela agresivna ponašanja tužiteljice prema pok. suprugu , tuženoj i njihovom zajedničkom sinu, sada pok. IS. Opisuje ta agresivna ponašanja način da je tužiteljica HS zapalila auto, odnosno polila solnom kiselinom, , slomila ruku, i na druge načine ga fizički napadati pa je bio cijeli izgreben. Jednom prigodom kako je dovela i svoju braću i prijetila kako će ga ubiti. Maltretiranja tužiteljice kako su se nastavila i po noći. Pok. JS opisuje kao mirnog i finog čovjeka. S ponašanjima tužiteljice, koja su navedena, kako se HS nije mogao nositi, bio je obiteljski čovjek i nije to mogao trpjeti. Zbog verbalnih i fizičkih maltretiranja od strane tužiteljice HS kao ih je napustio, ali ne razloga zaljubljenosti ili ljubavi kako to navodi tužiteljica, već iz razloga jer je bio primoran radi tužiteljičinih ponašanja kako prema njemu tako prema drugim članovima obitelji. Po odlasku iz obitelji osporava navode tužiteljice da je živio kod svoje sestre. Opisuje kako je jedno vrijeme živio i spavao u Lučici. Tada kako je pok. sin odlazio kod pok. supruga i tražio da se vrati u obitelj. Pok. HS kako se i vratio, i bio je mir u obitelji neka dva mjeseca. Nakon toga tužiteljica kako je ponovno počela s psihičkim i fizičkim maltretiranjima i kada je pok. suprug vidio da se ona neće zaustaviti nije mu ništa preostalo te je krenuo sa životom sa tužiteljicom. Upravo iz tog razloga kako ne spori navode tužiteljice da je on fizički s njom živio od 1985. pa sve do smrti. Međutim navodi kako pok. suprug nikada nije izgubio kontakt s obitelji. Dapače, pok. HS kako je kontaktirao svakodnevno pok. sina IS sve do njegove smrti, tužena kako je s pok. HS bila u kontaktu, odlazili su i posjećivali sva obiteljska okupljanja, između nje i pok. supruga nije bilo ružnih riječi, nikada od nje nije tražio da se razvedu. Što se tiče drugih kontakta, s drugim članovima obitelji, navodi kako nikada nikome nije branila da viđaju pok. JS jer nije imala zašto. Njeni unuci ponajviše više ZS jer je starija odlazili su i viđali djeda, ali ti odnosi i kontakti ostvarivali su se na njegovom radnom mjestu. Nikada nisu odlazili u stan tužiteljice. Razgovarali su i pričali i dogovarali se. Nakon smrti pok. sina IS kako se poveo razgovor vezano i za imovinu. Tada je pok. HS u nazočnosti svoje sestre kazao što se tiče Vinišća, a pojašnjava kako je to zemlja tužiteljice na kojoj je tek bila započeta gradnja, a koja je završena za vrijeme njihovog "zajedničkog života", da se mi, a pri tom je mislio na mene kao svoju zakonitu suprugu i unuke da ne diramo imovinu u Vinišću, iako je tu bio njegov doprinos velik. Pojašnjava kako je HS radio cijelo vrijeme, a i mimo posla je ostvarivao prihode jer je bio spretan u rukama. Što se tiče stana u [adresa], na adresi u [adresa] tužiteljica kao nema nikakvih prava na taj stan. Budući su bili u svakodnevno kontaktu, kako je jasno dao do znanja da iako žive skupa svako od njih ima zasebne račune i raspolaže svojim primanjima i zaradom. Što se tiče stana u [adresa] kompletna dokumentacija kako se nalazi kod tužene, a ne kod tužiteljice. Opisuje nadalje kako su tužena i pok. HS imali ušteđevinu u iznosu od 15.000,00 maraka. Upravo tu ušteđevinu kako je pok. HS podigao i iskoristio ta sredstva za kupnju predmetne nekretnine. Između razgovora koji su vođeni između nje i pok. HS jasno kao joj je kazano i stavljeno do znanja da on iz svoje posebne imovine otplaćuje rate kredita i upravo iz tog razloga sve dokumentacija vezano za predmetni stan i nalazi u posjedu tužene. Na ovaj način kako u cijelosti osporava navode tužiteljice kako se radilo o zajedničkoj odluci, a pri tom misli na sebe i pok. JS da se kupi predmetni stan u [adresa]. Prilikom tog razgovora iza smrti pok. sina IS osim što se je razgovaralo o Vinišću da se mi, a pri tom misli na sebe i unuke, da se u to ne diramo i da to prepustimo tužiteljici on je kazao da je stan u [adresa], njegov odnosno da pripada tuženoj i unucima iza pok. sina IS kao i ostala imovina. Tužena kako u cijelosti poštiva volju pok. HS. Što se tiče navoda tužiteljice da su zajedno živjeli i da se ona o njemu brinula to ne može poreći pa ako je ona pomagala njega pomagao je i on nju. Volja pok. HS nije bila da napusti svoju obitelj i živi sa tužiteljicom već je razlog napuštanja njena ponašanja i napadi zbog kojih je bio prisiljen. Unatoč tome što je živio s tužiteljicom njihovi odnosi kako se nikada nisu poremetili. Tužena kako je uvijek računa na njega i uvijek ih je kao obitelj pomagao. Potvrdu dobrih odnosa i nakon njegovog napuštanja opisuje i zajedničkom organizacijom sahrane njegovih roditelja, na način da je on došao i sve je proteklo onako kao priliči i u dogovoru. Svim njihovim obiteljskim okupljanjima, veselju ili smrti nikada nije nazočila tužiteljica. Organizacija sprovoda pok. HS kako nije bila od strane tužiteljice te će o tome svjedočiti unuka ZS.

7. Na ročištu održanom dana 16. ožujka 2026. izveden je dokaz saslušanjem tuženika pod 2) i 3).

U iskazu tužena pod 1) ZS navela je kako je tužena pod 1) njena baka FS. Pok. ĐS kako je njen djed. Njena bak FS kako je bila u braku sa njenim pok. djedom ĐS kada je on preminuo. Potvrđuje navode svoje bake na način da je tužiteljica svašta radila kako bi njen pok. djed napustio baku FS i otišao živjeti s tužiteljicom. Vezano za život pok. djeda sa DS kako ne može kazati da nisu živjeli jer jesu, ali ako je upit da li u tom životu s DS sve dijelio i dali je njihov život predstavljao zajednicu odgovara kako to nije iz razloga što je njen pok. djed najveći dio dana bio izvan doma tužiteljice. Većinu vremena je provodio u Lučici ili bi dolazio kod njih u obitelj. Ne poriče da bi kod tužiteljice ručavao i da nije prispavljivao ali njihov život nije predstavljao ono što bi predstavljala izvanbračna zajednica. Navodi kako je njen pok. djed imao "sklonost prema ženama " tako da je u njegovom životu bilo i drugih žena, a što je bilo poznato i baki i tužiteljici. Na upit suda da se izjasni kada njen pok. djed napustio baku navodi kako je u to vrijeme bila mala, držim da je bilo 90-ih. Pojašnjava kako pok. djed nikada nije izgubio kontakt s njima, pri tom misli na svoju obitelji, baku, pok. oca , njihovog sina IS. . Za svog života ih je pomagao, nju je školovao bio u kontaktu s bakom pomagao je i dolazio na sva obiteljska okupljanja. Potvrđuje kako je za života podijelio svu svoju imovnu na način da je to usmeno iskazao. S tim navodima kako se složila i tužiteljica međutim tužiteljica kako je promijenila mišljenje kada se njen unuk vratio s broda i tražio stan u kojem je ona živjela s njenim pok. djedom na adresi [adresa]. Kada se pok. djed razbolio opisuje kroz taj događaj njegov odnos s tužiteljicom i to na način da je tužiteljica obavijestila i oni su kao obitelj preuzeli kompletnu brigu i skrb o pok. djedu. Pok. djed kako je ukopan u njihovu obiteljsku grobnicu na Lovrincu i oko toga tužiteljica nikada nije radila problem, jer je to bila njegova volja. Na upit suda da li je tužiteljici bilo poznato da je njen pok. djed cijelo vrijeme njihovog života u braku s njenom bakom izjavljuje da je to tužiteljica znala. Nije joj bila nepoznata ni volja djeda koju je ona kazala da će poštivati međutim, ponavlja kako se njeno razmišljanje promijenilo nakon povratak unuka s broda, radi čega je i pokrenut ovaj postupak. Pok. djed kako je na prvom mjestu uvijek imao obitelj. Raspolaganjem svojom imovinom kako ih je zaštitio kao obitelj. Unatoč tome što baka i djed nisu živjeli skupa on kako se brinuo o baki i cijeloj obitelji. Što se tiče njegovog života s tužiteljicom navodi kako su živjeli skupa ali da se nije radilo o izvanbračnoj zajednici odnosno, između njih nije bilo emocionalne povezanosti.

Tuženik pod 3) ĐS u iskazu je naveo kako je tužena pod 1) njegova baka a tužena pod 2) njegova sestra. U cijelosti kako se pridružuje njihovim navodima. Po pričanju bake kako zna da je tužiteljica opsjedala djeda i pravila nered u obitelj. Pok. djed je radi takvog ponašanja napustio baku i otišao živjeti s DS. Kako su živjeli ,jesu li bili u emocionalnoj i financijskoj vezi kako se ne može izjasniti, djed kako se nikada nije razveo od bake i nikada nije prekinuo vezu s obitelji. Financijski ga je pomagao, upućivao ga u posao i učio ga poslu. Djed je uvijek dolazio u obitelj, posjećivao ih je, sa svima bio u dobru, pomagao baku financijski i na druge načine. Obiteljska okupljanja su bila zajednička. Kad je završio u komu brigu o djedu preuzela je obitelj te je djed sahranjen u obiteljsku grobnicu.

Po izvedenom dokazu saslušanjem stranaka tužiteljica po pun. zatražila je kraći rok radi očitovanja dok su tuženici po pun. naveli kako u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju te se protive prijedlogu za daljnjim izvođenjem dokaza.

8. Dana 23. ožujka 2026. u spis je zaprimljen podnesak tužiteljice kojim se očituje na iskaze tuženika na način da su isti nelogični, neživotni i nekorektni.

9. Na ročištu održanom dana 30. ožujka 2026. tužitelj je ustrajao u navodima iznijetim rijekom postupka ustrajući u prijedlogu izvođenja dokaza saslušanjem OS, unuka tužiteljice.

Tuženici po pun. također su ustrajali u navodima iznesenim tijekom postupka ističući kako se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju zbog čega se protive izvođenju dokaza saslušanjem predloženog svjedoka OS.

Na tom ročištu dovršeno je raspravljanje.

10. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom izjave od **.**.2023. D i CS, Ugovora o izvanbračnoj zajednici od 19. svibnja 1997. ovjerene po javnom bilježniku Ivanu Rajčiću broj OV-5571/97 od 19. svibnja 1997., dopisa Radničkog pomorskog športskog društva upućenom Odboru za stambenu izgradnju SIZ-a u oblasti stanovanja na području općine [adresa] iz 1987., ugovora br. 21164-11 od 6. lipnja 1990., aneksa ugovora broj 21164-11 od 20. kolovoza 1991., rješenja Županije Splitsko dalmatinske grada Splita od 12. svibnja 1995., preslike osobne iskaznice za tužiteljicu, izjave od 3. srpnja 2023., izvršenih uplata HEP-u na stranici 15 i 16 spisa, izjave od 3. srpnja 2023., vjenčanog lista Matičnog ureda Split od 10. kolovoza 2023., pregledom spisa Općinskog suda u Splitu posl. broja O- 2160/23, izveden je dokaz saslušanjem stranaka.

11. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

12. U ovoj pravnoj stvari sud je trebao na temelju predloženih izvedenih dokaza utvrditi je li između tužiteljice DS i pok. JS postojala izvanbračna zajednica koja se može izjednačiti sa bračnom zajednicom.

13. Odredbom čl. 12. Obiteljskog zakona RH (NN RH br. 103/15,98/19,47/20,49/23,156/23 Obz-a), je stipuliran pojam braka te se kaže da je brak zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca.

14. Odredbom čl. 11. st. 1. Obz-a navedeno je kako se odredbe ovog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju i na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

15. Stavkom 2. navedeno je kako izvanbračna zajednica ispunjava pretpostavke iz st. 1. ovog članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

16. Pregledom Vjenčanog lista Matičnog ureda Split od 10. kolovoza 2023. utvrđeno je kako je između JS rođenog **.**.1937. i FS rođene **.**.1940., zaključen braka dana 12. kolovoza 1961. u Splitu, a koja je činjenica sklapanja braka upisana u Maticu vjenčanih Matičnog područja Split za godinu 1961. pod rednim brojem 00444.

Na vjenčanom listu, nadalje, u dijelu primjedbi i naknadnih upisa navedeno je kako je bračni drug JS umro dana **.**.2023. u Splitu. Brak prestao smrću. Činjenica smrti upisana je u Maticu umrlih MU Split u godini 2023. pod rednim brojem 1079, Split, 3. svibnja 2023.

17. Pregledom smrtovnice koja prileži spisu Općinskog suda u Splitu posl. broja O-2160/2023 izdane od strane Matičnog ureda Split od 4. svibnja 2023. utvrđeno je kako je JS rođen **.**.1937. preminuo u [adresa] dana 20. travnja 2023.

18. Odredbom čl. 47. st.1. ObZ-a propisano je kako bez obzira na oblik u kojem je brak sklopljen, brak prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništajem ili razvodom.

19. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu posl. broja O - 2160/2023 utvrđeno je pregledom zapisnika od 3. kolovoza 2023. pod posl. brojem O-2160/2023 UPP/OS-75/23 sačinjenog od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika Irene Šimunović kao povjerenika suda kako je sačinjeno rodoslovlje iza smrti pok. JS na način da je ostavitelj sklopio jedan brak i u trenutku smrti kako je bio u braku sa FS rođenom Z. U tom braku kako je rođeno jedno dijete IS, sin ostavitelja koji je umro prije ostavitelja i ima dva potomka, ZS, unuku ostavitelja i JS, unuka ostavitelja. Izvanbračne i posvojene djece ostavitelj kako nije imao. Na navedenom ročištu kako je prisutan i odvj. Mario Boras, kao opunomoćenik DS koji je naveo da je ostavitelj sa DS bio u izvanbračnoj zajednici još od druge polovice 80-ih godina prošlog stoljeća pa sve do trenutka smrti. Daljnjim pregledom utvrđeno je kako je vršiteljica dužnosti javnog bilježnika Irena Šimunović kao povjerenika Općinskog suda u Splitu u ostavinskom postupku iza smrti JS pok. Đ, rođenog **.**.1937. a mrlo 23. travnja 2023., u Splitu iskazan spor stranaka o činjenicama o kojima ovisi nasljedno pravo zbog čega se predmetni ostavinski spis dostavlja Općinskom sudu u Splitu na daljnji postupak.

20. Rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. broja O-2160/2023 od 21. ožujka 2024. točkom I. prekinut je ostavinski postupak, dok je točkom II. upućena DS, da u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak, protiv FS, ZS, i ĐS, svi zastupani po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između pok. ĐS i DS.

21. Za priznanje učinka izvanbračne zajednice prvenstveno je potrebno utvrditi da niti jedan od partnera nije u braku. U konkretnom slučaju sud je pregledom vjenčanog lista Matičnog ureda Split od 10. kolovoza 2023. utvrdio kako je pok. ĐS zaključio brak sa FS **.**.1961. u [adresa] i da je s istom u braku bio sve do dana svoje smrti. Navedeno je utvrđeno i iskaza stranaka. Uvažavajući naprijed navedena utvrđenja daljnji dokazni prijedlozi radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka odbijeni su kao suvišni.

Posljedično navedenom tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je odbijen kao neosnovan, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154.st.1 Zakona o parničnom postupku ("NN" 53,91, 91/22, 58/93, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19,80/22) tuženima pod 1), 2) i 3) je priznat trošak zastupanja po odvjetniku i to sukladno tarifi broj 7. toč.br.3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(NN 138/23) u ukupnom iznosu od 870,00 eura koliko je i zatraženo.

Radi svega naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 14. svibnja 2026.

S U D A C

Krasna Batarelo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika pod 1), 2) i 3)