Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31 000 Osijek
R1 Ob-265/2025-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Almi Mehmedović, u izvanparničnom postupku predlagateljice ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, protiv protustranke ĆGR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon održanog ročišta, 14. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog predlagateljice ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice s pokojnim VG, MBG: [jedinstveni matični broj građana], preminulim **.**.2003. u Čemincu.
Obrazloženje
1. Predlagateljica je u prijedlogu podnesenom 31. ožujka 2025. ovom sudu predložila da se utvrdi izvanbračna zajednica između nje i VG rođenog **.**.1951., a preminulog **.**.2003., budući da su živjeli zajedno 13 godina, te da je rođeno jedno zajedničko dijete, ĆGR
2. Protustranka ĆGR dopisima je izvijestila sud da ne može pristupiti na ročište zbog nedostatka financijskih sredstava i operacije hernije, a u podnesku od 23. veljače 2026. (stranica 32 spisa) navela je da priznaje da je majka bila u izvanbračnoj zajednici s njezinim ocem VG i slaže se da joj se prizna pravo na dodatak na mirovinu. Prema njenim saznanjima roditelji su u zajednicu ušli 1987., a ona je rođena 1988., te je otac cijelog rata bio u vojsci, a vratio se 1995. i nakon toga je živio s njima nepunih dvije godine. U zajednici su živjeli ona, njen polubrat MG, te polusestra ČG (MG). S majkom nije u dobrim odnosima i samohrani je roditelj, pa zbog nedostatka financijskih sredstava ne može nazočiti ročištu, no predlaže da se njezina izjava uzme u obzir.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: spis Općinskog suda u Belom Manastiru broj O-692/03; Izvadak iz Matice umrlih za pokojnog VG (stranica 2 spisa); uvjerenja o prebivalištu za predlagateljicu (stranica 4 spisa); Izvadak iz Matice rođenih za predlagateljicu i za pokojnog VG (stranica 10-14 spisa); saslušani su svjedoci PG, HG i predlagateljica kao stranka u ovom postupku.
3.1. Uvidom u Izvatke iz matice rođenih utvrđeno je da je predlagateljica 13. lipnja 1981. sklopila brak s IG, a koji brak je prestao smrću bračnog druga 2. siječnja 1987., te nakon toga nije sklapala novi brak, dok je iz Izvatka iz matice rođenih za pokojnog VG utvrđeno da nije sklapao brak, te da je preminuo **.**.2003..
3.2. Uvidom u spis Općinskog suda u Belom Manastiru broj O-692/03 utvrđeno je da je na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-692/03 od 24. veljače 2004. nasljednicom iza pok. VG proglašena tada mldb. OG, rođena **.**.1988., kći ostavitelja. Uvidom u zapisnik na listu 5-6 spisa O-692/03 utvrđeno je da je ovdje predlagateljica, kao majka i tada zakonska zastupnica mlt. EG, dala nasljedničku izjavu da se prihvaća nasljedstva u ime i za račun mldb. djeteta, a izjavila je da je izvanbračna zajednica nje i VG prekinuta šest godina prije smrti ostavitelja.
3.3. U svom iskazu svjedok PG naveo je da predlagateljicu poznaje od dana kada je s pokojnim VG počela živjeti u [adresa] u njenom stanu, a to je bilo još prije Domovinskog rata. Dobili su zajedničku kćer također prije Domovinskog rata, a za vrijeme rata ĆG je s djetetom otišla na more, dok je VG bio u vojsci. Nakon završetka rata svjedok se vratio u [adresa] kada se i pokojni VG vratio radi obnove svoje kuće, a ĆG je ostala u [adresa] u [adresa]. Nakon mirne reintegracije u Baranji, svjedok nije vidio da su oni živjeli zajedno, a svjedok je bio susjed s pokojnim VG, otprilike 4-5 kuća pored njega.
3.4. Svjedok HG u svom iskazu je naveo da je s pokojnim VG bio dobar i oni su se posjećivali, a iz istog su sela. Stanuje dvije ulice dalje od tada Valentove kuće, a predlagateljicu je upoznao preko pokojnog VG. Svjedok zna da imaju zajedničko dijete, da je prije rata VG dolazio kod predlagateljice u stanu koji je dobila od općine, a VG je imao svoju kuću. Kada su se prije rata posjećivali, zna da je ĆG imala svoj stan, i ne bi rekao da je živjela s VG, no to je bilo davno. Za vrijeme rata predlagateljica je bila u [adresa], a VG u vojsci, te zna da je odlazio u [adresa] kod ĆG i djeteta. Nakon rata VG se vratio u [adresa] u svoju kuću, a ĆG je tada ostala u [adresa] i čekala obnovu koju je ona trebala dobiti, te prema saznanjima svjedoka nije živjela s VG u [adresa], odnosno ne zna točno reći. Svjedok je pokojnog VG pronašao mrtvog u njegovoj kući, 3-4 dana nakon što je preminuo i bio mu je na sahrani, a ne sjeća se je li ĆG bila na sahrani. Ne zna kad su dobili kćer, ali zna da je to bilo prije rata, a jednom ga je vozio u [adresa] kod ĆG za vrijeme rata, dok u njezinom stanu u [adresa] nije nikada bio i ne zna je li bilo nasilja u njihovoj zajednici.
3.5. Predlagateljica je u svom iskazu navela da se ona u [adresa] u [adresa] vratila 2005. s djecom, ovdje protustrankom, i kćeri i sinom iz braka s IG. Vratila se kada je dobila kuću u zamjenu za stan koji je ranije imala. I tamo je stanovala sa svo troje djece. Nije se vratila u kuću pokojnog VG na adresi [adresa], jer njegova kuća nije bila valjano obnovljena , a nije imala niti kupatilo. On je bio fizički nasilan kad je bila trudna s kćerkom EG, a inače se nisu slagali. Kada joj je pročitan njezin navod iz zapisnika u ostavinskom postupku od 24. veljače 2004. kada je izjavila da je izvanbračna zajednica s pokojnim VG prekinuta šest godina prije njegove smrti, iskazala je da je "Nemoguće ja to nisam rekla". Do Domovinskog rata VG i njena djeca živjeli su u njenom stanu u [adresa], koji je dobila na korištenje.
4. Prijedlog predlagateljice za utvrđenje izvanbračne zajednice između nje i pokojnog VG nije osnovan.
5. Odredbom čl. 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine‟ broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - u daljnjem tekstu: ObZ) je propisano da izvanbračna zajednica predstavlja životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Odredbom čl. 22. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022.) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga propisano je da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine, i privremene invalidske mirovine, osigurani su članovi njegove obitelji pobrojani u stavku 1., dok je u stavku 3. istog članka propisano da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku, dok je čl. 25. st. 3. i 4. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 96/2025.) propisano da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine ili kraće ako je u izvanbračnoj zajednici rođeno zajedničko dijete te bivši izvanbračni drug s pravom na uzdržavanje. A status izvanbračne zajednice utvrđuje se u posebnom izvanparničnom sudskom postupku, pokrenutom radi utvrđivanja postojanja izvanbračne zajednice iz stavka 3. ovoga članka zbog stjecanja prava na obiteljsku mirovinu. Dakle, u oba Zakona je propisano da se osiguranikom smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, dok je u novijem Zakonu propisano da izvanbračna zajednica može trajati i kraće ukoliko je rođeno zajedničko dijete, a pravo na osiguranje ima i izvanbračni drug s pravom na uzdržavanje.
6. Iz provedenog postupka je utvrđeno da su predlagateljica i pokojni VG dobili zajedničku kćer ĆGR, rođenu **.**.1988., te su tada živjeli zajedno u stanu predlagateljice u [adresa], do početka Domovinskog rata, kada je pokojni VG otišao u vojsku, a predlagateljica u [adresa] u [adresa]. Iz navoda svjedoka PG i HG sud je utvrdio da se pokojni VG po završetku vratio u [adresa], dok je predlagateljica ostala u [adresa], a svjedok PG, koji je susjed 4-5 kuća od pokojnog VG, nije vidio da su nakon rata predlagateljica i pokojni VG živjeli zajedno, a i prema saznanjima svjedoka HG također nisu živjeli zajedno, no isti nije znao točno reći. I iz podneska nazvanog "Izjava" protustranke ĆGR slijedi da je otac bio u vojsci tijekom rata, vratio se 1995., te je živio s njom, majkom, njezinim polubratom MG i polusestrom ČG (Vuk), nepunih dvije godine. I iz zapisnika od 24. veljače 2004. u predmetu Općinskog suda u Belom Manastiru broj O-692/03 utvrđeno je da je sama predlagateljica u tom postupku kao majka i zakonska zastupnica tada mlt. EG izjavila da je izvanbračna zajednica prekinuta šest godina prije smrti ostavitelja, a kako je ostavitelj preminuo 2003. godine, taj navod se podudara s navodom protustranke da je otac od 1995. nepune dvije godine živio s njima, dakle do 1997. godine. Nadalje, sama predlagateljica je u svom iskazu navela da se u [adresa] vratila 2005., dakle nakon smrti pokojnog VG (2003.). S obzirom na sva navedena utvrđenja, sud smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 22. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022.), kao niti pretpostavke iz čl. 25. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 96/2025.) budući da je prema navodima svjedoka, protustranke, a i iz zapisnika od 24. veljače 2004. u predmetu O-692/03 utvrđeno da je i sama predlagateljica izjavila da je izvanbračna zajednica prestala šest godina prije smrti pokojnog VG, a što je suglasno s izjavom kćeri i protustranke u podnesku 23. veljače 2026., pa je sud utvrdio da je izvanbračna zajednica predlagateljice i pokojnog VG postojala i u njoj je rođeno dijete, no ista je prestala 1997. godine. To potvrđuju i iskazi svjedoka PG i HG koji su suglasno naveli da nakon rata ĆG nije boravila niti živjela s VG, nego je ostala u [adresa] i čekala obnovu svoje kuće, pa je nedvojbeno da predlagateljica nije živjela s pokojnim VG do njegove smrti u zajedničkom kućanstvu, a i sama je u svom iskazu navela da se u [adresa] vratila 2005. kada je dobila kuću, dok s VG u njegovoj kući u [adresa] nije živjela, a nije niti tvrdila da je izvanbračni drug s pravom na uzdržavanje. Dakle, utvrđeno je da predlagatelljica nije živjela najmanje tri godine u istom kućanstvu s pokojnim VG do njegove smrti, pa je prijedlog valjalo odbiti.
7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
Osijek, 14. svibnja 2026.
Sutkinja
Alma Mehmedović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi pismeno, u tri primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Punomoćnici predlagateljice
2. Protustranci
