Poslovni broj: P-1094/2024-38
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja ŽP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Marti Jakotić, odvjetnici u [adresa] protiv tuženika MP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Ivanu Močiću odvjetniku u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave održane 09. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te zaključene temeljem odredbe čl. 335 ZPP-a, nakon javne objave od 14. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini u vlasništvu tužitelja ŽP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja nekretnina je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji kao: 3. suvlasnički dio:117/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), 1. Stan na I. katu zgrade, označen brojem 3, koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone i dva hodnika, ukupne površine 49,30 m2, s pripatkom lođe na I. katu i spremišta u prizemlju zgrade, sve označeno brojem 3 i ukupne površine 14,13 m2, a koji je sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa] i dvorište, stambena zgrada, dvorište ukupne površine od 423 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je određena, Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Opatiji, ( sada: Općinskog suda u Rijeci Stalna Služba u Opatiji) dana 12.ožujka 2010.g. na prijedlog tuženika MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji ovršni postupak se vodi pod posl. brojem OVR-163/2023 pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji za iznos od 65.613,00 EUR sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.
II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji traži proglašenje nedopuštenom ovrha na nekretnini u vlasništvu tužitelja ŽP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja nekretnina je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji kao: 3. suvlasnički dio:117/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) , 1. Stan na I.katu zgrade, označen brojem 3, koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone i dva hodnika, ukupne površine 49,30 m2, s pripatkom lođe na I.katu i spremišta u prizemlju zgrade, sve označeno brojem 3 i ukupne površine 14,13 m2, a koji je sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa] i dvorište, stambena zgrada, dvorište ukupne površine od 423 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je određena, Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Opatiji, ( sada: Općinskog suda u Rijeci Stalna Služba u Opatiji) dana 12.ožujka 2010.g. na prijedlog tuženika MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji ovršni postupak se vodi pod posl. brojem OVR- 163/2023 pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji za iznos od 34.387,00 EUR sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.
III. Nalaže se tuženiku naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u visini od 3.145,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14. svibnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužitelji odbija.
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi navodi kako je Zaključkom Općinskog suda u Rijeci, Stalna Služba u Opatiji, posl.br. Ovr – 163/2023 od 12. lipnja 2024. godine upućen je ovršenik, ovdje tužitelj na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. i 10. Ovršnog zakona, u roku od 15 (petnaest) dana od dostave predmetnog zaključka. Predmetni zaključak tužitelj je zaprimio 27. lipnja 2024. godine te u zakonskom roku podnosi ovdje predmetnu tužbu. Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji je po prijedlogu ovrhovoditelja ovdje tuženika od 29.lipnja 2009.godine, donio rješenje o ovrsi dana 12.ožujka 2010.godine, koji se sada vodi pod posl. br. Ovr-163/2023, kojim potražuje iznos od 100.000,00 EURa zajedno s kamatama i troškovima postupka.
Ovršna isprava je Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koja je predmet ovrhe - i to nekretnine koja je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji i to: stan na01 katu, stan br. 3. koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja hodnika i degažmana, ukupne površine od 55,77 m2 u zgradi u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], koji stan je upisan u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina/stan sada ima opis (jer je stambena zgrada na adresi [adresa] u kojoj je stan etažirana) i to: 3. suvlasnički dio:117/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Stan na I. katu zgrade, označen brojem 3, koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone i dva hodnika, ukupne površine 49,30 m2, s pripatkom lođe na I. katu i spremišta u prizemlju zgrade, sve označeno brojem 3 i ukupne površine 14,13 m2, a koji je sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa] i dvorište, stambena zgrada, dvorište ukupne površine od 423 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini je solemniziran po javnom bilježniku Nevenki Nakić iz Šibenika posl.broj OV-969/08 dana 16.08.2008.g., a sve temeljem specijalne punomoći, na kojoj je sada pok. UP ovjerila svoj potpis dana 13.kolovoza 2008. godina kod javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika posl. broj OV-919/08. Tužitelj je podnio i tužbu radi utvrđenja ništetnosti označenih ovršnih isprava – znači Ugovora o zajmu s Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini kao i specijalne punomoći koji predmet se vodi pod posl. brojem P-793/2022 kod Općinskog suda u Rijeci, i to sve iz razloga što je specijalna punomoć potpisana zbog kaznenog djela prijevare. Naime, specijalna punomoć na temelju koje je zajmoprimatelj (RP )1.tuženik potpisao predmetni Ugovor o zajmu, je ništetna iz razloga što u trenutku potpisivanja sada pok. UP nije znala što potpisuje, budući da joj RP ( zajmoprimatelj) prešutio sadržaj punomoći, odnosno prijevarno joj je rekao kako potpisuje punomoć za auto. Pok. UP ne bi nikada raspolagala nekretninom u [adresa], a i bila je u postupku oduzimanja poslovne sposobnosti, međutim prije donošenja rješenja o oduzimanju poslovne sposobnosti UP je umrla. Navedeno RP tuženik u tom predmetu- je priznao učin kaznenog djela prijevare prema svojoj teti-a kako je navedeno u tužbi. Dana 12. ožujka 2024.g. tužitelj kao ovršenik je podnio Općinskom sudu u Rijeci, Stalna služba u Opatiji kao ovršnom sudu, žalbu nakon proteka roka iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. i 10. Ovršnog zakona navodeći kako ovršenik (ovdje tuženik) nije ovlašten tražiti ovrhu radi 100.000,00 eura jer da su nastale nove činjenice koje nije mogao istaknuti ranije, a sve kako će biti navedeno u historijatu ove tužbe. U prvom redu, tužitelj ističe kako dug ovršenika/ tužitelja nije 100.000,00 EUR-a, već 34.387,00 EUR-a. U kontekstu iznesenih žalbenih razloga u konkretnom slučaju valja odmah istaknuti da kako je već u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu ovrhovoditelj MP, ovdje tuženik, znao da njegov dug nije 100.000,00 EUR-a , jer mu je već u tom trenutku bio većinski dio duga vraćen. Unatoč takvoj činjenici, a koja je i utvrđena pravomoćnom kaznenom presudom u kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Šibeniku posl. br. K-404/2015, a i sam ovrhovoditelj je dao takav iskaz ( da mu je većinski dio vraćen od 100.000,00 eura) u tom kaznenom postupku, ovrhovoditelj ovdje tuženik MP je pokrenuo ovršni postupak radi naplate 100.000,00 eura uvećano za kamate. Navedeno je utvrđeno u kaznenoj presudi, jer raskid kupoprodajnih ugovora je uvjetovano bilo s sklapanjem Ugovora o zajmu i povratom duga od 100.000,00 eura. Tuženik MP je znao da je sklapanjem ovršne isprave počinjeno kazneno djelo jer je u dogovoru s NP unaprijed sve dogovorio jer je njegova tadašnja odvjetnica pripremila unaprijed i specijalnu pomoć za potpisivanje Ugovora o zajmu s Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini ( takvu činjenicu je MP priznao u postupku P-793/2022 OS Rijeka- radi utvrđenja ništetnosti). Vezano za iznos potraživanja, treba kao bitno istaknuti, a što je ovršenik u više navrata isticao u postupku, kako ovrhovoditelj cjelokupno vrijeme „vara“ sud o iznosu potraživanja, unatoč činjenici da je donesena kaznena presuda koja je postala pravomoćna 8.studena 2011.g., u kojem postupku ovrhovoditelj je bio stranka i to kao oštećenik, što znači da je bio upoznat s visinom duga ovršenika, odnosno dosuđen mu je kao oštećeniku imovinsko pravni zahtjev a on i dalje je ustrajao na naplati iznos od 100.000,00 Eura i to prodajom nekretnine koja je predmet ovrhe, a sve kako je i ovršenik/tužitelj istaknuo da ovrhovoditelj/tuženik ima namjeru osim naplate duga i da dogovorno s ostalim suradnicima kupi na javnoj dražbi (znači povoljno) stan u [adresa]. Opće poznata je činjenica da [adresa] je atraktivno mjesto s skupim nekretninama. Zbog očito navedenog jasno proizlazi da ovrhovoditelj nije ovlašten voditi ovršni postupak na iznos od 100.000,00 EUR uvećano za zatezne kamate, a kako je određeno Rješenjem o ovrsi od 12. ožujka 2010.g. Ističe se da je zahtjev odnosno prijedlog ovrhovoditelja za naplatu iznosa od 100.000,00 eura uvećano za kamate i troškove postupka i to prodajom nekretnine koje je predmet ovrhe protuzakonit i protivan svrsi Ovršnog zakona. Svrha Ovršnog zakona je prisilna naplata duga koji ovršenik ima prema ovrhovoditelju. Međutim, ovdje nije dug 100.000,00 eura, a što jasno proizlazi iz kaznene presude Općinskog suda u Šibeniku posl.br. K-404/2015 koja je postala pravomoćna dana 8.studenog 2018.g. Zaključno se ukazuje, a kako sve to razvidno proizlazi iz historijata ove tužbe da tuženik nije ovlašten tražiti namirenje duga u iznosu od 100.000,00 EUR-a uvećano za kamate i troškove postupka , prodajom nekretnine i to koja je upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, SS Opatija kao: 3. suvlasnički dio:117/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Stan na I.katu zgrade, označen brojem 3, koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone i dva hodnika, ukupne površine 49,30 m2, s pripatkom lođe na I.katu i spremišta u prizemlju zgrade, sve označeno brojem 3 i ukupne površine 14,13 m2, a koji je sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa] i dvorište, stambena zgrada, dvorište ukupne površine od 423 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čime je predmetna ovrha u cijelosti nedopuštena. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da Naslovni sud, uvidom u kaznenu presudu bez održavanja glavne rasprave usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno da nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom se u cijelosti proglašava nedopuštenom ovrha određena na nekretnini u vlasništvu tužitelja ŽP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja nekretnina je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji kao: 3. suvlasnički dio:117/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) , 1. Stan na I.katu zgrade, označen brojem 3, koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone i dva hodnika, ukupne površine 49,30 m2, s pripatkom lođe na I.katu i spremišta u prizemlju zgrade, sve označeno brojem 3 i ukupne površine 14,13 m2, a koji je sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa] i dvorište, stambena zgrada, dvorište ukupne površine od 423 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je određena, Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Opatiji, ( sada: Općinskog suda u Rijeci Stalna Služba u Opatiji) dana 12.ožujka 2010.g. na prijedlog tuženika MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji ovršni postupak se vodi pod posl. brojem OVR-163/2023 pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji uz naknadu parničnog troška.
Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Pregledom dokumentacije u spisu nesporno se može utvrditi da je između tuženika ZP i NP zaključeno više ugovora o kupoprodaji nekretnina, a koji ugovori su raskinuti. Ujedno se pregledom dokumentacije, a posebno ovršnog spisa broj Ovr-163/2023 može utvrditi da je MP isplatio NP znatan iznos sredstava za kupnju navedenih nekretnina, a koji iznos nije vraćen ZP. Zbog navedenog između tuženika ZP i pok. UP, zastupane po NP zaključen je Ugovor o zajmu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na spornom stanu. Prilikom zaključenja navedenih isprava koje predstavljaju ovršnu ispravu nesporno je bio utvrđen dug NP prema tuženiku ZP, a radilo se o iznosu od 100.000,00 eura, a za koji iznos je utvrđeno da nije vraćen i da se kao sredstvo osiguranja za vraćanje navedenih sredstava zasniva založno pravo na predmetnom stanu. Punomoć na temelju koje je RP potpisao navedene isprave bila je uredno ovjerena od pok. UP te tuženik MP nije imao nikakvog razloga da sumnja u ispravnost navedene punomoći. Budući da RP nije vratio dugovani iznos to je onda pokrenut ovršni postupak radi naplate dugovanog iznosa, a isti je trebao biti naplaćen na temelju upisanog založnog prava na predmetnom stanu. Navedeno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno, a u međuvremenu je umrla vlasnica predmetnog stana UP. Tek nakon smrti pok. UP koju je naslijedio tužitelj ŽP, isti je isticao da je RP prevario pok. UP jer da ista nije znala što potpisuje. Tuženik MP nije znao, a niti je imao bilo kakvog osnova da posumnja u punomoć koja je bila uredno ovjerena od UP. Posebno se napominje da je RP koji je zastupao UP, sin od tužitelja ŽP i da su svi postupci koji su pokrenuti po zahtjevu ŽP, pokrenuti u dogovoru između ŽP i NP, a sve u cilju da isti ne vrate sredstva tuženiku ZP. Budući da se ovršni postupak vodi već dugi niz godina, nesporno se može utvrditi da je u trenutku potpisivanja Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine RP stvarno dugovao iznos od 100.000,00 eura, a na koji iznos teče i zakonska zatezna kamata jer RP u ugovorenom roku nije vratio tuženiku ZP navedena sredstva. Ukoliko je tužitelj ŽP kao nasljednik pok. UP pretrpio bilo kakvu štetu onda isti navedenu štetu može tražiti od svog sina NP. Tužitelj je ustao ovom tužbom samo iz razloga kako bi spriječio prodaju stana na kojem je zasnovano založno pravo u korist tuženika ZP.
Tužitelj je već pokrenuo parnicu koja se vodi pod brojem P-793/2022 te je tražio da se odgodi ovršni postupak do pravomoćnog okončanja navedene parnice, a što se može utvrditi pregledom ovršnog spisa broj Ovr-163/2023 i parničnog spisa broj P-793/2022. Tuženik MP ističe da su svi navodi tužitelja ŽP u navedenom ovršnom postupku i u navedenim parničnim postupcima paušalni i neosnovani. Tužitelj ŽP nije u ovršnom postupku uložio žalbu, a naknadno se poziva na odredbe Ovršnog zakona prema kojim odredbama bi navodno isti mogao isticati prigovore kako u ovršnom postupku tako i u parničnim postupcima. Međutim, prema odredbi članka 53. propisano je: (1) “Ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9 do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.“ (2) “Ovršenik je dužan u žalbi iz stavka 1. ovog članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Ovršenik je dužan uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi.”
Tužitelj nije obrazložio koji su to opravdani razlozi koje nije mogao istaknuti u zakonskom roku za podnošenje žalbe, protiv rješenja o ovrsi, a što je bio dužan učiniti kako bi sud žalbu eventualno mogao ocijeniti kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona. Tužitelj je u ovršnom postupku, a i sada u parničnom postupku mogao isticati samo razloge koji bi se odnosili na prestanak tražbine ili odgodu, zabranu ili onemogućavanje ispunjenja tražbine, što znači da ti razlozi moraju biti vezani uz tražbinu, a ne uz neke činjenice koje se odnose na predmet ovrhe.
Radi navedenog tuženik smatra da su svi navodi iz tužbe neosnovani pa predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen, te naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak.
Tužitelj očitujući se na odgovor na tužbu tuženika navodi -svi navodi tuženika u odgovoru na tužbu su potpuni bezpredmetni, suvišni i paušalno navedeni. Naime, jasno proizlazi da je ovršni sud u predmetu posl.br. Ovr-163/2023 ( Os Rijeka, SS Opatija) donio odluku -zaključak od 12.lipnja 2024.godine u kojem je jasno iznio svoje utvrđenje i to: „Ovršenik je podnio žalbu nakon proteka roka OPRAVDANO jer nije mogao imati saznanja o visini duga do donošenja pravomoćne presude u kaznenom predmetu kod OS u Šibeniku posl. br. K-404/2015, naime on nije znao što je ovrhovoditelj izjavljivao u kaznenom postuku u kojem osobno nije bio stranka.“ - upravo navedeno ukazuje, a što je i tužitelj istaknuo kako je i sam ovdje tuženik/ovrhovoditelj u predmetnom kaznenom postupku osobno izjavio kako mu je većinski dio duga vraćen, a zbog čega je i kazneni sud utvrdio da tuženiku pripada iznos od 34.387,00 eura na ime postavljenog imovinski zahtjeva. Sve izjave tuženika danih u označenom kaznenom predmetu su dostavljene na ovršni spis posl. broj Ovr- 163/2023 – Općinski sud Rijeka, SS Opatija. Stoga svaki navod ovdje tuženika koji je suprotan utvrđenju kaznenog suda je netočan i neistinit.
Tužitelj ukazuje, kako postoje dvije odluke sudova u RH, i to označeni zaključak i pravomoćno presuda u kojoj jasno je utvrđen dug ovršenika, i odnosno iznos za koji je ovrhovoditelj ovlašten potraživati naplatu. Nadalje, navod tuženika kako tužitelj nije obrazložio koji su to opravdani razlozi koje nije mogao istaknuti u zakonskom roku za podnošenje žalbe, tužitelj ističe kako je ovršni sud objasnio u svojem utvrđenju i to na način kako je uvodno objašnjeno. Zatim , tužitelj ističe kako je navedeno utvrđenje ovršni sud potvrdio ponovno u svojoj odluci Rješenje posl. br. Ovr-163/2023 od 9.rujna 2024.g. i to u pasusu br.5. .. cit: „ Ovo stoga što je naknadno donesena pravomoćna sudska odluka u predmetu Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. K-404/2015 od 13.prosinca 2017.g. iz koje proizlazi da je u jednom dijelu tražbina prestala, odnosno da je manja od one za koju je pokrenut predmetni ovršni postupak.“. Sve navedeno ukazuje kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, da tuženik nije ovlašten voditi ovršni postupak pod posl. brojem Ovr- 163/2023, jer iznos duga nije 100.000,00 eura već 34.387,00 eura, te stoga tužitelj ustraje na tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja bez zakazivanja ročišta i obveže tuženika na naknadu troškova tužitelju.
Tuženik u podnesku od 20.11.2025. navodi kako iz iskaza parničnih stranaka vidljivo je da tužitelj uopće nema nikakvih saznanja o ugovoru o zajmu koji je predmet ovršnog postupka iz kojeg je upućen u ovu parnicu. On i dalje doduše ustraje u tvrdnjama je njegova sestra prevarena od strane tuženika, a što se kategorički osporava. Da se radi o neosnovanim tvrdnjama vidljivo je već iz rezultata postupka Općinskog suda u Rijeci poslovne oznake P-793/2022, a u kojem je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje označenog tužitelja protiv ovdje označenog tuženika, a u kojem je tužitelj pokušao osporiti predmetni ugovor o zajmu. Naslovni sud je pribavio i spis Općinskog suda u Šibeniku poslovne oznake K-404/2015 iz kojeg je vidljivo da dug utvrđen u predmetnom kaznenom postupku vođenom protiv tužiteljeva sina RP nema nikakve veze s potraživanjem koje tuženik ima po osnovi ugovora o zajmu iz 2008. godine, iako se tužitelj svim silama trudi prikazati drukčije. Posebno iritira činjenica da tužitelj prezentira sudu kako je u postupku naslovnog suda stalna služba u [adresa] poslovne oznake Ovr-163/2023 utvrđen značajno niži dug od 100.000,00 EUR uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate, i to u navodnoj visini od 34.387,00 EUR. U navedenom postupku to uopće nije utvrđeno već je to činjenica koju je tužitelj iznio bez ikakvog utemeljenja, a sud je samo izveo dokaz financijskim vještačenjem u kojem je izračunao zakonsku zateznu kamatu koja teče na taj iznos od 17. prosinca 2008. godine do 26. veljače 2025. godine. Zašto je to vještačenje uopće provedeno u tom predmetu ostaje enigma, posebno imajući u vidu da je rješenje o dosudi postalo pravomoćno i tuženik je kao založni vjerovnik prvog reda predmetnu nekretninu kupio s tim da do današnjeg dana nije uveden u posjed iste. U privitku ovog podneska dostavljaju se fragmenti navedenog predmeta, a za koje tuženik smatra da su bitni. Tuženikova novčana tražbina je u konkretnom slučaju određena pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi Naslovnog suda pod posl.br.: Ovr- 358/2009 od 12. ožujka 2010. godine, a ukoliko tužitelj osporava postojanje iste tražbine u jednom dijelu, to treba meritorno i dokazati u parničnom postupku. Nesporno je i da tužitelj u predmetnom stanu ne živi, kao i da priznaje dug prema tuženiku do iznosa glavnice od 34.387,00 EUR uvećan za pripadajuću kamatu. Usprkos tome, tužitelj do danas ni navedeni iznos nije podmirio ovrhovoditelju, tako da je očito da se i u ovom postupku služi uzastopnim prijedlozima isključivo radi opstruiranja i odugovlačenja ovršnog postupka. Dapače, jedini oštećeni u predmetnom slučaju jest tuženik jer tužitelj uporno ne postupa po ovršnoj ispravi na temelju koje je određena ovrha.
Tijekom postupka tuženik ističe i prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda te predlaže da se sud oglasi jesno nenadležnim i spis ustupi Općinskom sudu u Splitu.
Prigovor mjesne nenadležnosti je neosnovan naime odredbom čl. 63 ZPPa propisano je da za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku ili povodom sudskog ili upravnog ovršnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi površni postupak. Stoga kako se ovršni postupka iz koje je tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom vodi pred ovim sudom to je Općinski sud u Rijeci isključivo jesno nadležne na pa je prigovor tuženika valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci rješenja.
Sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, u ovosudni predmet poslovnog broja Ovr-163/2023 i P-793/2022, spis Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj K-404/2015, te je saslušao tužitelja i tuženika, svjedoke RP, PP, OP, HP.
Ocjenom svih provedenih dokaza a u smislu odredbe članka 8. ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.
Tužitelj podnosi ovu tužbu na temelju zaključka ovoga suda poslovni broj Ovr- 163/2023 od 14. lipnja 2024. kojim je tužitelj upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u čl. 50 st. 1 toč. 9 i 10 OZ-a.
Tužitelj u bitnome navodi kako visina tražbine nije 100.000,00 EUR na koji iznos je određena ovrha na temelju ovršne isprave ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava jer da je ovrhovoditelj u trenutku podnošenja prijedloga ovrhu je znao da je dug manji da mu je veći dio vraćen što je i utvrđeno pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem K-404/2015 , te neovisno što mu je dosuđen kao oštećeniku imovinsko pravni zahtjev od 34.347,00 EUR ustraje pri naplati iznosa od 100.000 EUR i to prodajom nekretnine, stoga smatra da ovrhovoditelj nije ovlašten voditi ovršni postupka radi naplate duga od 100.000,00 EUR kako je to određeno rješenjem o ovrsi od 12.03.2010.
Tuženik u cijelosti osporava tužbu, ističe kako je ovrha određena rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem Ovr-358/09 od 12. ožujka 2010. temeljem ovršne isprave Ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine od 16. kolovoza 2008 solemniziran kod javnog bilježnika pod brojem Ov-968/08 kojim se dužnik RP( sin tužitelja) obvezao vratiti dug od 100.000,00 EUR do 16.12.2008. koji dug nije vraćen i nema nikakve veze sa kaznenim postupkom koji je vođen kod Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem K-404/2015 i imovinsko pravnog zahtjeva iz tog postupka.
Odredbom čl. 50 st. 1 toč 9 propisano žalba može izjaviti je da se ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.
Uvidom u spisi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj K- 404/2015 utvrđeno je kako je protiv RP (sina tužitelja) vođen kazneni postupak radi počinjenja više kaznenih djela krivotvorenja isprave kažnjivo po čl.311 KZ-a, kazneno djelo protiv imovine, kaznena djela prijevare kažnjivo po čl. 224. st.4 KZ-a ,a na štetu između ostalim i ovdje tuženika MP te saslušanih svjedoka OP i TP. U navedenom kaznenom postupku saslušan je MP koji je na glavnoj raspravi održanoj 09. siječnja 2014. naveo kako ne zna točna iznos koji je dao optuženiku RP jeli to 95.000 ER ili 110.000 EUR za kupoprodajne ugovore koje je s njim zaključio, kasnije su ugovori raskinuti jer optuženik nije bio vlasnik zemljišta, lažno se prikazivao kao vlasnik, tuženik nema ništa na svojem imenu, sada ne postavlja imovinsko pravni zahtjeva ali je angažirao odvjetnika za jedan stan u [adresa] koji je od njegove tetke i preko njega se pokušava naplatiti, optuženik je vratio 100.000 EUR, ali dio se odnosi na Ž, OP i JP prema njihovim ugovorima o kupoprodaji, a razlika je dana njemu ne zna točno koliko može se vidjeli po kupoprodajnim ugovorima, to je bilo kod javnog bilježnika u Trogiru. Na ročištu održanom 25. listopada 2017 tuženik MP kao svjedok dopunjuje svoj iskaz navodeći kako sada postavlja imovinsko pravni zahtjeva jer se u pogledu onog stana u [adresa] kojeg je ranije spominjao nije uspio naplatiti, te od 1000.00 EUR koliko je RP vratio 39.000,00 se odnosi na JP, OP i TP, a ostatak na njega. To je vraćeno na sastanku u Trogiru optuženi i PP da su predali taj iznos 100.000,00 EUR. Po provedenom dokaznom postupku donesena je presuda 13. prosinca 2017. kojom je optuženik oglašen krivim u odnosu na oštećenika MP na način da je u vremenskom razdoblju od 26. lipnja 2007 do 13. prosinca 2007 nakon što je prethodno ishodio upis na svoje ime kao posjednika ukupno 13 čestica u k. o. [katastarska općina] koristeći činjenicu što se za tu katastarsku općinu ne vode zemljišne knjige, pa oštećenika MP doveo u zabludu da je vlasnik navedenih nekretnina nakon čega je s istom sklopio više kupoprodajnih ugovora kojim je oštećeni od njega kupio čestice koje su u stvarnom vlasništvu drugim osoba te time oštetio MP za ukupan iznos od 95.387,00 EUR te time s ciljem da si pribavi znatnu protupravnu imovinsku kotist doveo drugog lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini na koji način je sebi pribavio znatnu imovinsku korist te počinio kazneno djelo prijevare opisno čl. 224. st. 4KZ-a , ujedno je temeljem čl. 158. ,st. 23 KZ optuženik dužan oštećeniku MP isplatiti iznos od 34.387,00 EUR u protuvrijednosti u kunama. Presuda je postala pravomoćna 08.11 2018. U obrazloženju odluke na str 15 iste navedeno je kako je optuženik ŽP vratio oštećenicima MP, JP, OP i HP iznosi od 100.000,00 EUR od čega iznos od 39.000,00 EUR se odnosi na JP, OP i HP nsa preostali iznos od 61.000,00 EUR na oštećenika MP od kojeg je optuženi primio ukupno iznos od 95.387,00 EUR pa se po čl. 158 st. 2 KZ-a optuženika obvezuje da ovu razliku od 34.378 EUR odnosno da oštećeniku na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplati navedeni iznos.
Uvidom u ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine utvrđeno da je isti sastavljen dana 16. kolovoza 2008 između zajmodavatelja MP i zajmoprimca ŽP kojim zajmodavatelj predaje zajmoprimatelju iznos od 100.000,00 EUR koji se zajmoprimatelj obvezuje vratiti do 16.12.2008, na koji iznos kamate teče od dospijeća do isplate. Založni dužnik UP koju zastupa ŽP temeljem specijalne punomoći od 13. kolovoza 2008. pristaje da se radi namirenja navedene tražbine zasnuje založno pravo na nekretnini stana na 01 katu broj 3, ukupne površine 55,77 m2 koji se nalazi u [adresa] sagrađen na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a sada upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji kao: 3. suvlasnički dio:117/1000 Etažno vlasništvo (E-3), 1. Stan na I. katu zgrade, označen brojem 3, koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone i dva hodnika, ukupne površine 49,30 m2, s pripatkom lođe na I. katu i spremišta u prizemlju zgrade, sve označeno brojem 3 i ukupne površine 14,13 m2, a koji je sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa] i dvorište, stambena zgrada, dvorište ukupne površine od 423 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ugovor o zajmu zajedno sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava je solmeniziran kod javnog bilježnika Nevenke Nakić pod brojem Ov-969/2008 16. kolovoza 2008.
Uvidom u spis P-793/2022 utvrđeno je da je tužitelj ŽP podnio tužbu pritvor MP i RP radi utvrđenja ništetnosti specijalne punomoći koja je dana 13. kolovoza 2008. ovjeren potpis pok. UP kod javnog bilježnika Nevenke Nakić iz Šibenika pos.lbr. Ov-919/08 od 13. kolovoza 2008., te da se utvrdi da nije sklopljen, ne postoji, nije nastao nije pravno valjan ugovor o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini solemniziran po javnom bilježniku Nevenki Nakić iz Šibenika pod brojem Ov- 969/2008 16. kolovoza 2008. Po provedenom dokaznom postupku presudom od 12. listopada 2023 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1406/2023 od 111. studenog 2024. tužitelj je odbijen tužbenim zahtjevom jer nije dokazano da je pok. UP kako je to tvrdio tužitelj bila nesposobna za rasuđivanje prilikom potpisivanja specijalne punomoći. Niti je tužbeni zahtjeva na utvrđenje ništetnim ugovora o zajmu usvojen jer tužitelj nije dokazao iz kojih razloga bi isti bio ništetan. Prijevara kao razlog nevaljalosti posla za što da je znao i zajmodavac je razlog za pobojnost pravnog posla po čl. 284 st.1 ZOO-a a isti se može pobijati po čl. 331 st.1 ZOO u rokovima predviđenim čl. 335 ZOO-a ali kako takav zahtjev nije postavljen o istome nije niti moglo biti odlučivano.
Uvidom u ovosudni spis Ovr-163/2023 ranije Ovr-358/2009 utvrđeno je da je po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovršenice sada pok. UP čiji je nasljednik ŽP ovdje tužitelj podnesen prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine temeljem ovršne isprave ugovora o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava solemniziran po javnom bilježniku Nevenki Nakić iz Šibenika pod brojem Ov-969/2008 16. kolovoza 2008. Sud je donio rješenje o ovrsi pod brojem Ovr-358/2009 12. 03. 2010 i odredio predloženu ovrhu n a nekretnini koja je bila predmetom zaloga i to popisom, procjenom i prodajom nekretnine radi namirenja duga. Tijekom postupka ovršenik u podnescima ističe da je stvarni dug 34.387,00 EUR, a ne 100.000 EUR što ovrhovoditelj prešućuje, pa podnosi u više navrata prijedlog za odgodom ovrhe koji nisu usvojeni. Ovršenik je podnio i žalbu nakon proteka roka u kojoj ovršenik ističe žalbene razloge iz čl. 50 st.1 toč. 9 i 10 OZ, prigovor na visinu duga, radi čega je zaključkom od 12. lipnja 2024 upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer da u trenutku donošenja rješenja o ovrsi 2010. nije mogao imati saznanje o visini duga do donošenja pravomoćne presude u kaznenom predmetu Općinskog suda u Šibeniku posl.br. K-404/2015 jer nije bio stranka tog postupka, ista je postala pravomoćna tek 2018, a pored toga u kazeinom postupku nije odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati koju potražuje ovrhovoditelj u ovom postupku ni niti je utvrđen rok za isplatu duga. U navedenom ovršnom predmetu provedeno je vještačenja po vještaku financijske struke koji je utvrdio da na visinu glavnice od 34.387,00 EUR / 247.774,19 kn prema tečaju od 16.08.2008., što bi primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosilo 32.885,29 EUR, zatezna kamata iznosi ukupno 47.851,04 EUR pa ukupna tražbina iznosi 80.736,33 EUR od čega glavnica iznosi 32.885,29 EUR, a 47.851,04 EUR kamata. U postupku je 19. ožujka 2025. doneseno rješenje o dosudi nekretnine kupcu GP ovdje tuženiku za iznos kupovine od 200.000,00 EUR, no navedeno rješenje nije provedeno u zemljišnim knjiga ovoga suda Zemljišno knjižni odjel Opatija jer je tužitelj i nadalje upisan kao vlasnik nekretnine.
Tužitelj u bitnome u iskazu navodi kako on uopće nema veze s ovim postupkom, osporava da bi visina duga bila 100.000,00 EUR sud je pravomoćno u kaznenoj presudi utvrdio kolika je stvarna visina duga i taj izračun duga priznaje. Njegov sin je priznao kazneno djelo i to je odležao. Sin je prevario tetku UP, ona je u to vrijeme bila bolesna to zna i tuženik. Nekretnina na kojoj je zasnovano založno pravo nalazi se u k. o. [katastarska općina] i njegovo je vlasništvo. O ugovoru o zajmu ništa ne zna.
Tuženiku bitnome u iskazu navodi kako kazneni postupak i dug utvrđen u istome nemaju veze s dugom po ugovoru o zajmu iz 2008., radi se o potpuno dva različita dugovanja, dakle osim poslovnog odnosa vezano za zaključenje ugovora o kupoprodaji nekretnina radi čega je kasnije vođen kazneni postupak, RP da je posudio i novac radi čega je zaključen ugovor o zajmu koji je predmet postupka, po tom ugovoru o zajmu RP mu ništa nije vratio, RP je novac trebao za kupnju zemljišta. Što se tiče povrata novca vezano za kazneni postupak navodi kako je RP odnosno PP kod javnog bilježnika dao 100.000 EUR na ime povrata duga za RP zbog nezakonitih ugovora vratio određene novčane iznose i to JP, OP, HP i njemu, ne zna točko koliko je njemu vraćeno od tih 100.000 EUR. Nije u kaznenom postupku izjavio da je preostali dug osiguran stanom u [adresa].
Svjedok RP u iskazu navodi kako ugovor o zajmu koji je zaključen 16.08.2008. ima veze s kaznenim postupkom koji je vođen protiv njega pred OS Šibenik i ne radi se o nikakvom novom ugovornom odnosu kako to tuženik tvrdi. Vezano za kazneni postupak koji je vođen u Šibeniku navodi da je dobio nekakva zemljišta za dug od pok. AP, PP je znao da ima neka zemljišta a tuženik je u to vrijeme kupovao neka zemljišta na toj lokaciji i pitao bi li ja prodao zemljišta. S tuženikom je sklopljeno 3 kupoprodajna ugovora i to na iznos od 95 000 eur. U kaznenom postupku je to detaljnije opisano. Nakon nekih mjesec dana od sklapanja ova 3 ugovora gospodin GP je rekao da ima 3 prijatelja HP, OP i JP koji bi zajedno kupili jedno zemljište od mene. Radilo se o zemljištu od oko 3000 kvadrata prodano za oko 33 000 eur. Nakon nekakvih par mjeseci u gradu je sreo odvjetnika Kapelija koji je tada rekao da zastupa vlasnika tih zemljišta koji živi u [adresa]. Tada je zvao GP, rekao da nešto s tim zemljištima nije u redu, sreli su se u Lesnini u Dugopolju i rekao da što će s tim napraviti. Međutim, u kaznenom postupku nisam uspio dokazati da nisam kriv jer su u međuvremenu preminuli krunski svjedoci KP i njegov odvjetnik. Nakon susreta u Lesnini počela je panika i pritisak i to ne samo od GP, već od JP, OP i HP u smislu da se to treba riješiti. Osim toga i na PP jer ih je on doveo u vezu s njim Založio stan, posudio od PP 100 000 eur i PP potpisao kod bilježnika u Trogiru da je dužan. Za dug su garantirali I majka i sestra. PP je pokrenuo ovrhu za svoja potraživanja u iznosu od 100 000 eur protiv njega, moje majke i sestre. Tih 100 000 eur dao je GP i od tih novaca su se najprije namirili JP, OP i HP a ostatak je zadržao GP. To je bilo vrlo brzo po raskidu kupoprodajnih ugovora. Što se tiče ugovora o zajmu i zašto je zaključen, navodim da je zaključen jer u tom trenutku nije imao 100 000 eur za vratiti im te novce vezano za kupoprodajne ugovore. Osjećao se u neku ruku kriv, bio sam nemoćan na kraju sam i tetu koja je bila vlasnica stana prevario ali morao je ljudima vratiti novce. Oni su dali novce za ta zemljišta, dali su tih 130 000 eur. GP je u kaznenom postupku postavio imovinsko pravni zahtjev u visini od 100 000 eur no kada je sudac utvrdio kupoprodajnu vrijednost sva tri ugovora i taj zbroj oduzeo od vraćenog iznosa da je osnovan zahtjev od cca 33 000 eur koliki bi bio još dug. Uspio je dokazati da je GP predao 100 000 eur a za ostatak duga od cca 33 000 eur je založen stan, odnosno stan je bio založen za cijeli iznos od 100 000 eur, ali kako je vratio dio ostao je dio od cca 33 000 eur. OP, JP i Armandu dug u cjelokupnom iznosu vraćen. Jedini poslovni odnos između njega tuženika Je sklapanje ta 3 kupoprodajna ugovora po kojima je on njemu isplatio 100 000 eur. Po kaznenom zakonu je dužan vratiti štetu koju sam počinio, ne i kamatu. No, zbog izjave ovog ugovora jer je htio biti pošten mora platiti i zatezne kamate.Ugovor o zajmu iz 2008. sastavila tadašnja tuženikova odvjetnica Meri Juričkov. Od tete UP imao je specijalnu punomoć kojom je mogao raspolagati s tetinim stanom, prodati, založiti i sl., ali ta odvjetnica tu punomoć nije htjela priznati već je sastavila punomoć koja prileži uz ugovor o zajmu. Ugovor o zajmu je potpisao jer je to bila jedna panika, pritisak, osjećao se krivim što se ovo dogodilo. Pred sudom ponovno priznajem da je GP dužan 33 000 eur kako je utvrđeno u kaznenom postupku i uz to kamate i zatezne kamate prema ovom zaključenom ugovoru. Ugovori o kupoprodaju su raskinuti nakon što je dana garancija za stan i nakon što mu je PP dao 100 000 eur da vrati dug. Kod povrata iznosa od 100 000 eur, nisu sastavljali nikakav poseban pisani dokument, koliko je stanje duga. Te novce GP je dao u Trogiru. Povratu tog novca bili su prisutni PP, HP i JP i OP. PP mu je te novce predao kod javnog bilježnika u Trogiru i tada je potpisao garanciju za povrat novaca, a nakon toga novce predao GP. Što se tiče kupoprodajnih ugovora zaključenih s tuženikom tuženik mi je novce predao na ruke i točno u iznosu koji su navedeni u ugovorima
Svjedok PP navodi kako mu ništa nije poznato o poslovnim odnosima tuženika i RP niti ih je doveo u ikakvu poslovnu vezu. Ne zna ništa o povratu iznos od 45.000 EUR kod javnog bilježnika u Trogiru. On osobno ima potraživanje prema RP u visini od 108.000,00 EUR temeljem ugovor o pozajmici za što je vodio parnični postupak pred OS Šibenik pod brojem P-3307/09 po kojoj presudi mu je dužan vratiti novce jer mu ništa nije vratio. RP je novce predao u njegovoj kući, a ne kod javnog bilježnika u Trogiru. RP je rekao da mu novac treba jer da su mu kamatari za vratom.
Iz iskaza saslušanih svjedoka HP i OP proizlazi kako isti nemaju saznanja u ugovoru o zajam sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 16. kolovoza 2008. Poznaju tuženik i tužiteljevog sina RP jer su zajedno sa još jednim prijateljem M kupili parcelu,a u vezu s RP ih je doveo tuženik MP. Kasnije su ti ugovori raskinuti o tome se vodio kazneni postupaka te im je vraćen novac koji su dali RP, to je sve bilo kod javnog bilježnika najprije je novce dobio MP od PP radili se o iznosu od 100.000 EUR pa je od tog novca njima MP vrati što su oni dali svaki po 15.000 EUR, a ostatak je MP zadržao za sebe, smatrali su da im je time vraćen dug koji su potraživali od RP. To je bilo kod bilježnika u Trogiru.
Sporno je među strankama je li ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava koji je solmeniziran kod javnog bilježnika Nevenke Nakić u Šibeniku pod brojem Ov-969/2008 16. kolovoza 2008., a vezano za povrat zajma od 100.000 EUR rok povrata 16. prosinca 2008. nakon kojeg teče kamata, novi-drugi poslovni odnos između tuženika i RP kako to tvrdi tuženik i temeljem koje ovršne isprave je i pokrenut ovršni postupak i doneseno rješenje o ovrsi 10. ožujka 2010. a koji postupak se sada vodi pod brojem Ovr- 163 /2023 ili je ugovor o zajmu zapravo zaključen kao osiguranje za povrat duga kojeg RP sin tužitelja ima prema tuženik ima prema na ime sklopljenih ugovora o kupoprodaji nekretnina u razdoblju od 26. lipnja 2007. do 13.12.2007. temeljem kojih je RP stekao iznos od 95.387 EUR i za taj iznos oštetio MP jer su ugovori sastavljeni na temelju neistinite dokumentacije (posjedovnih listova) kojima je RP doveo u zabludu MP da je vlasnik nekretnina koje MP kupuje, a u stvarnom vlasništvu su drugih osoba, a za što se vodio kazneni postupka protiv RP u koje postupku je isti pravomoćno proglašen krivim za kaznena dijela prijevare iz čl. 224. st 4 KZ-a.
Na temelju ovako privedenog dokaznog postupka sud zaključuje kako ugovor o zajmu koji je zaključen 16.08.2008. između MP kao zajmodavca i ŽP kao zajmoprimca na iznos od 100.000,00 EUR, a koji ugovor sadrži i sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i k. o. [katastarska općina] ([adresa]) tada vlasništvo UP i temeljem kojeg je pokrenut ovršni postupak radi naplate novčane tražbine protiv sada pok. UP čiji je nasljednik ŽP ovdje tužitelj, ima veze s kaznenim postupkom koji je vođen protiv ŽP pred Općinskom sudom u Šibeniku i ne radi se o nikakvom novom ugovornom odnosu kako to tuženik tvrdi. Naime sam je tuženik u iskazu danom u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Šibeniku poslovni broj K-404/2015 na glavnoj raspravi održanoj 09. siječnja 2014. naveo kako ne zna točan iznos koji je dao optuženiku RP je li to 95.000 ER ili 110.000 EUR za kupoprodajne ugovore koje je s njim zaključio, kasnije su ugovori raskinuti jer optuženik nije bio vlasnik zemljišta, lažno se prikazivao kao vlasnik, ne postavlja imovinsko pravni zahtjev, tuženik nema ništa na svojem imenu, ali je angažirao odvjetnika za jedan stan u [adresa] koji je od njegove tetke i preko njega se pokušava naplatiti , optuženik je vratio 100.000 EUR, ali dio se odnosi na Ž, OP i JP prema njihovim ugovorima o kupoprodaji, a razlika je dana njemu ne zna točno koliko može se vidjeli po kupoprodajnim ugovorima, to je bilo kod javnog bilježnika u Trogiru, stoga je iz ovog iskaza tuženika jasno kako između njega i RP **.**.2008. nije u naravi zaključen novi ugovorni odnos temeljem kojeg da je tuženik RP pozajmio 100.000,00 EUR već je istim ugovorom koji bi u naravi bio izjava o priznaju duga, tuženik je želio osigurati naplatu duga zaključenjem sporazuma o osiguranju naplate tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini što je i učinio i priznao u kaznenom postupku da se pokušava naplatiti preko stana u [adresa] jer tuženik nema ništa na svoje ime. Nadalje na ročištu održanom 25. listopada 2017. tuženik MP kao svjedok u kaznenom postupku dopunjuje svoj iskaz navodeći kako sada postavlja imovinsko pravni zahtjev jer se u pogledu onog stana u [adresa] kojeg je ranije spominjao nije uspio naplatiti, te od 100.000,00 EUR koliko je RP vratio 39.000,00 EUR se odnosi na JP, OP i HP, a ostatak na njega. To je vraćeno na sastanku u Trogiru optuženi i PP da su predali taj iznos 100.000,00 EUR, stoga je i više nego jasno kako je ugovor o zajmu od 2008. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini k. o. [katastarska općina] ([adresa]) zapravo ugovor o priznanju duga nastalog iz ugovornog odnosa-kupoprodajnih ugovora zaključenih između tuženika kao kupca i RP kao prodavatelja a koji su bili predmetom kaznenog postupka dakle vezani su za kazneni postupak, a ne novi ugovorni odnos kako tuženik sada u ovom parničnom postupku želi prikazati i time sebe dovesti u povoljniji položaj pa se u tom dijelu iskaz tuženika ukazuje neistinitim. Nitko od preostalih saslušanih svjedoka nema saznanja o ugovoru o zajmu iz kolovoza 2008., niti o postojanju nekog drugog ugovornog odnosa između RP i tuženika osim sklapanja kupoprodajnih ugovora koji su kasnije bili predmetom kaznenog postupka zbog svoje nezakonitosti i radi čega je tuženiku i svjedocima JP, HP i izvršen povrat novčanih iznosa od strane RP koji je radi povrata istih s PP zaključio ugovor o zajmu.
Stoga je ugovor o zajmu kako prividan ugovor ništetan pravni posao te isti nema učinka među ugovornim strankama sve pozivom na odredbu čl. 285 i čl. 332 ZOO-a, jer prava volja stranaka nije bila ta da tuženik posudi novce RP , već je prava volja stranaka bila priznati postojanje duga vezano za nezakonitost kupoprodajnih ugovora o čemu je vođen kazneni postupka i osigurati tuženiku naplatu te tražbine.
To što je u postupku P-793/2020 tužitelj pravomoćno odbijen s utvrđenjem ništetnosti ugovora o zajmu od 16. kolovoza 2008. ne utječe na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer se u navedenom postupku tvrdilo da je specijalna punomoć koju je RP izdala UP, a temeljem koje je zaključen sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini u k. o. [katastarska općina], ništetna jer UP nije bila sposobna za rasuđivanje pa da je slijedom toga ništetna i ugovor o zajmu od 16. kolovoza 2008 sa sporazumom o osiguranje novčane tražbine , a dokazima predloženima po tužitelja nije utvrđeno niti bi moglo biti utvrđeno da je pok. UP bila nesposoban za rasuđivanje te je slijedom toga tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom
Kako je tuženik nesporno RP na ime kupoprodaje nekretnina predao ukupno iznos od 95.387,00 EUR, a da je RP po raskidu kupoprodajnih ugovora 2008. tuženiku vratio iznos od 61.000,00 EUR kako je utvrđeno u pravomoćno okončanom kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Šibeniku posl.br. K-404/2015 slijedom čega je tuženiku kao oštećeniku na ime imovinsko pravnog zahtjeva priznat iznos od 34.387,00 EUR u protuvrijednosti u kunama to je djelomično osnovan zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom preko iznosa od 34.387,00 EUR koliko je dug RP, odnosno za iznos od 65.613,00 EUR ( 100.000,00 EUR-34.387,00 EUR) sve pozivom na odredbu čl. 50. st. 1 toč. 9 i 10 OZ-a jer tužitelj-ovršenik nije sudjelovao u kaznenom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Šibeniku ,a site je stekla svojstvo pravomoćnosti tek 2018. a rješenje o ovrsi koje pobija je doneseno 10. ožujka 2010. stoga je odlučeno ako u točkama I i II izreke ove presude.
Ostali navodi parničnih stranaka i dokazi nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.
Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 i 155 ZPP-a pa je tužitelju koji je u ovome sporu uspio u omjeru od 66%, dok je uspjeh tuženika 34 %, to oduzimajući neuspjeh tužitelja od uspjeha tuženika dolazi se do konačnih 32 %. Tužitelju zastupanom po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav tužbe u visini od 500 bodova (Tbr 7 toč1), za pristup na ročišta održana 09.06.2025., 26.09.2025., 03.12.2025. i 09.02.2026. svako u visini od po 500 bodova (Tbr. 9 toč.1) , za sastav podneska od 20.11.2025., 16.09.2025. i 04.01.2026. svaki u visini od po 500 bodova (Tbr 8 toč1),) vrijednost boda 2,00 EUR, a odmjereno a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, no isti je valjalo omjeriti u omjeru od 32% sukladno uspjehu u sporu pa iznose 2.560,00 EUR. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu od 195,16 EUR i na presudu od 390,32 EUR pa sveukupno priznat trošak iznosi 3.145,48 EUR. Neosnovano tužitelj potražuje trošak sa sastav prijedloga za donošenje privremene mjere, za sastav žalbe na rješenje o privremenoj mjeri kao i trošak sudskih pristojbi za prijedlog i rješenje o privremenoj mjeri te žalbu na rješenje o privremenoj mjeri jer tužitelj u ovo postupku nije uspio s privremenom mjerom ista je odbijena rješenjem ovoga suda od 26. kolovoza 2024. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 23. rujna 2024 posl.br. Gž-796/2024. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pozivom na odredbu čl.151 st. 3. ZPP-a.
Slijedom toga odlučeno je kao u točki III. izreke presude.
U Rijeci 14. svibnja 2026.
S u d a c
Katarina Bajčić Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
