Poslovni broj Ovr-646/2026-6
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U BL I K A H R VA T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sucu Adriani Puž, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste IP, u ovršnoj stvari ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Mijalić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ećimović & Kaleb d.o.o. Zagreb, protiv ovršenika Erste & Steiermӓrkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a; OIB: 23057039320, zastupani po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu ovršenika po čl. 210 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ) i trošku, dana 14.svibnja 2026.godine
r i j e š i o j e
I – Utvrđuje se da je povučen prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa.
II -Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 2.503,24 eura (dvije tisuće petsto tri eura o dvadeset četiri centi) sa zateznim kamatama od 14. svibnja 2026.godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.
III- Odbija se zahtjev ovršenika u preostalom dijelu zatraženog troška preko dosuđenog iznosa iz toč. II, kao neosnovan.
IV– Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Ovršenik je dana 23.travnja 2026.godine podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa, temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-2978/23 od 3.studenog 2023.godine u odnosu na koju je ovrhovoditelj dana 17.travnja 2026.godine zatražio izravnu naplatu kod Financijske agencije. U prijedlogu u bitnom ističe da je protiv ovršne isprave podnio prijedlog za dopuštenje revizije o kojemu nije odlučeno. Nadalje, ističe da ovrhovoditelj kao četvrtotuženi u parnici nije ovlašteni pokrenuti postupak izravne naplate parničnog troška jer isti više nije vjerovnik odnosno njegova aktivna legitimacija ne proizlazi iz Ugovora o cesiji od 22.veljače 2017.godine sklopljenog između ovrhovoditelja kao cedenta i Odvjetničkog društva Ećimović & Kaleb d.o.o. kao cesionara kojim su sve tražbine cedenta ustupljene cesionaru za jedno sa kamatama i sporednim pravima. Traži odgodu jer smatra da su ispunjene pretpostavke iz čl. 65 st. 1 OZ-a obzirom se ovrhovoditelj nalazi u financijskim poteškoćama. Predlaže donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim te se predlaže donijeti rješenje o odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, uz naknadu troška.
2. Ovrhovoditelj podneskom od 30.travnja 2026.godine obavještava sud da je kod Financijske agencije opozvao zahtjev za izravnu naplatu dana 30.travnja 2026.godine prema kojem su ranije zaplijenjena novčana sredstva u visini od 237.864,13 eura oslobođena zapljene. Pri tome dostavlja obavijest ovrhovoditelja od 30.travnja 2026.godine kojom je ovršenik obavješten da su ugovor o ustupanju tražbine od 22.srpnja 2017.godine i aneks od 22.srpnja 2017.godine raskinuti dana 30.travnja 2026.godine na temelju Sporazuma vezanim za cesiju od 30.travnja 2026.godine. Kako ovršenik više nema pravni interes voditi postupak, predlaže se odbaciti odnosno odbiti prijedlog ovršenika, uz naknadu troškova u iznosu od 625,00 eura.
3. Ovršenik se ne protivi opozivu zahtjeva za izravnu naplatu, ali prigovora zatraženom trošku ovrhovoditelja jer je ovrhovoditelj pokretanjem postupka izravne naplate uzrokovao štetu ovršeniku blokiranjem sredstava u razdoblju od 17.4.26.do 30.04.2026.godine. Navodi da su ovrhovoditelj i njegov punomoćnik sklopili ugovor o cesiji svjesni činjenice insolventnosti ovrhovoditelja, kojeg su raskinuti dana 30.travnja 2026.godine i podnijeli novi zahtjev za izravnu naplatu dana 5.5.26.godine. Smatra da je šteta nastala postupanjem ovrhovoditelja i njegovog punomoćnika, pri čemu su bili svjesni činjenice da ovrhovoditelj nema aktivnu legitimaciju za vođenje postupka, no inicirali su postupak provedbe izravne naplate protivno načelu savjesnosti i poštenja. Ovršenik potražuje trošak koji se odnosi na sastav 2 podneska, svaki u visini od 3.569,02 eura, uvećano za PDV i trošak sudskih pristojbi od 272,60 eura, u ukupnoj visini od 9.195,15 eura sa kamatama.
4.Ovršenik je, dakle, u ovom predmetu podnio prijedlog sukladno odredbi čl. 210 OZ, i to prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijenog za odgodu prijenosa, no kako je ovrhovoditelj naknadno 30.travnja 2026.godine, odnosno nakon pokretanja ovog postupka opozvao zahtjev za izravnu naplatu, to je valjalo donijeti odluku kao u toč. I izreke analognom primjenom odredbe čl. 40 OZ-a.
5.U odnosu na zatražene troškove, valja reći da odredba čl. 14 OZ-a posebno uređuje pitanje troškova ovršnog postupka. Međutim, to ne isključuje supsidijarnu primjenu pravila Zakona o parničnom postupku koji uređuju troškove postupka onda kada nema posebnih pravila i kada ona ne previđaju drugačije. Osnovno je pravilo o troškovima ono iz čl. 14 st. 4 OZ-a prema kojem je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Prema čl. 14 st. 5 OZ -a ovrhovoditelj je dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.
6.Odredba čl. 158 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23), koji se primjenjuje u svezi s čl. 21 OZ-a, propisuje da je tužitelj koji povuče tužbu, dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.
7.U konkretnom slučaju, po mišljenju ovog suda, ovršenik ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka. Do odluke iz toč. I izreke došlo je zapravo jer je ovrhovoditelj, nakon podnošenja ovršenikovog prijedloga po čl. 210 OZ-a opozvao zahtjev za izravnu naplatu pa ovršenik zasigurno više nema pravnog interesa za ustrajanjem kod podnijetog prijedloga a obzirom na činjenicu da mu računi više nisu blokirani. Uzevši u obzir činjenicu da je na dan podnošenja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim 23.travnja 2026.godine, doista ovrhovoditelj držao kod FINE aktivnom osnovu radi naplate tražbine koju je kasnije opozvao, to je očito prijedlog ovršenika bio nužan, pa time i nastali trošak.
8.Stoga je ovrhovoditelj dužan naknaditi ovršeniku trošak koji mu je neosnovano prouzročio (čl. 14 st. 5 OZ-a), a ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška valjalo je odbiti kao neosnovanog u toč. IV izreke.
9.Sud je djelomično usvojio zahtjev ovršenika za naknadu troška. Tako je valjalo priznati trošak koji se odnosi na sastav prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 892,25 eura sukladno Tbr. 11 toč. 10 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini od 25% nagrade (Narodne novine 138/23, 107/25, dalje Tarifa), te trošak za sastav podneska od 11.svibnja 2026.godine također u iznosu od 892,25 eura sukladno Tbr. 11 toč. 10 Tarife. To je 1.784,51 eura što uvećano za PDV prema Tbr. 46 Tarife od 446,13 eura i traženi trošak sudskih pristojbi od 272,60 eura iznosi ukupno 2.503,24 eura o čemu je donijeta odluka kao u toč. II izreke zajedno sa kamatom na trošak prema odredbi čl. 30 st. 3 OZ-a od dana donošenja odluke o istima cijeneći činjenicu da je tek ovim rješenjem donijeta odluka o trošku od kojeg teku daljnje kamate.
10. U preostalom dijelu valjalo je odbiti ovršenikov zahtjev za naknadu troška u toč. III izreke. Naime, ovrhovoditelju za sastav prijedloga od 23.travnja i od 11.svibnja 2026.godine, pripada nagrada u visini od 25% punog iznosa Tarife prema Tbr. 11 toč. 10 Tarife. Sukladno vrijednosti predmeta spora od 237.200,52 eura, puna nagrada iznosi 1784 boda odnosno 3.569,02 eura, a 25% iznosa čini 892,25 eura. Stoga, iznos preko priznatog od 892,25 eura do ukupno traženog 3.569,02 eura nije sukladno odredbama Odvjetničke tarife jer je neosnovano visoko tražen obzirom se ne radi o prijedlozima iz Tbr. 11 t.1 Tarife.
11. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 14. svibnja 2026.
S u d a c:
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 dana, od dana primitka prijepisa istog putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA: 1. pun ovrhovoditelja uz podnesak ovršenika od 11.5.2026.godine sa prilozima 2. pun ovršenika uz rješenje o pristojbi na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim 663,61 eura (Tar.br.3 t.3 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi)
