Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska ulica 1

Poslovni broj: Povrv-239/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Jasni Lekić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IAG autodijelovi d.o.o. za trgovinu i usluge, Radnička cesta 27, Zagreb, OIB: 97708246212, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Rigler, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika DDN-IL društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, Ulica Braće Radić 22, 42000 Jalkovec, OIB: 84304726863, radi isplate iznosa od 2.109,53 eur, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 2. travnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Riglera, odvjetnika iz Zagreba te direktora tužitelja JG, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude dana 14. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, Miroslava Krleže 27, broj Ovrv-9162/2025 od 18. rujna 2025. kojim je tuženik DDN-IL društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, 42000 Jalkovec, dužan tužitelju IAG autodijelovi d.o.o. za trgovinu i usluge, Zagreb, isplatiti iznos od 2.109,53 eur (slovima: dvijetisućestotinudevet eura i pedesettri centa), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 395,54 eura od 3. srpnja 2024., na iznos od 201,43 eura od 3. srpnja 2024., na iznos od 537,74 eura od 14. srpnja 2024., na iznos od 52,38 eura od 14. srpnja 2024., na iznos od 499,45 eura od 31. srpnja 2024., na iznos od 352,45 eura od 16. kolovoza 2024., na iznos od 67,24 eura od 30. kolovoza 2024., na iznos od 3,30 eura od 15. rujna 2024., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, te se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, Miroslava Krleže 27, broj Ovrv-9162/2025 od 18. rujna 2025. za trošak ovrhe u iznosu od 275,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, koje iznose je tuženik dužan platiti tužitelju, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.380,05 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi plateža iznosa od 2.109,53 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, te je javni bilježnik Kruno Radašić iz Ludbrega donio rješenje ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-9162/2025 od 18. rujna 2025.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u kojem navodi da tužitelj nije uvažio reklamaciju za injektore koji su kupljeni po računima broj 2400000361 i 2400000343 te nisu vratili njihove injektore koje su morali dati za kauciju. Njihovi novi injektori bili su neispravni i vraćeni po obrascu reklamacije 20. siječnja 2024. i do dana podnošenja prigovora nisu primili nikakvu dokumentaciju o ispravnosti ili neispravnosti injektora. Tvrdi da su ti injektori bačeni i da nisu bili na ispitivanju ispravnosti. Nadalje su kupili druge injektore kod iste tvrtke i ugradili u vozilo a ovi reklamirani injektori nikad nisu riješeni, te zbog neriješene situacije nisu plaćeni računi koji nisu sporni nego je sporna nastala situacija oko reklamacije. Uz prigovor dostavlja obrazac reklamacije.

3. Sud je rješenjem broj Povrv-239/2025-2 od 12. prosinca 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, Miroslava Krleže 27, broj Ovrv-9162/2025 od 18. rujna 2025., u dijelu u kojem je određena ovrha te se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se na prigovor tuženika očitovao podneskom od 30. prosinca 2025. navodeći da računi navedeni u prigovoru nisu predmet utuženja. Iz prigovora je razvidno da tuženik ne spori utužene račune ni svoju obvezu na plaćanje po tim računima već ukazuje na "situaciju" oko reklamacije. Tuženikovi navodi o reklamaciji nisu točni, tužitelj tvrdi da je reklamacijska procedura provedena te da je reklamacija odbijena, obzirom da je utvrđeno da su injektori ispravni, o čemu je tuženik obaviješten i višekratno pozivan na preuzimanje injektora. Također, tužitelj je pokušavao vratiti reklamirane injektore ali je tuženik iste odbijao preuzeti.

5. Tuženik je na ročištu u prethodnom postupku iskazao da je primio podnesak tužitelja od 30.12.2025. Izjavljuje da ostaje kod prigovora kao u pismenom podnesku prigovora, te izjavljuje da je sa tužiteljem bio u poslovnoj suradnji na način da je uzimao rezervne dijelove automobila, te u konkretnom slučaju je reklamirao injektore i to četiri injektora koji su bili neispravni prema reklamaciji koja je dostavljena u privitku prigovora a reklamacija je bila 20.1.2024. za robu koja je kupljena pet dana prije reklamacije. Tužitelj nije postupio po toj reklamaciji, te nije dostavio nove ispravne injektore a preuzeo je ove injektore i unatoč toga je sve obračunao u računima koje je zatvorio uplatama tuženika. Sada su ostali otvoreni računi tužitelja koji nisu sporni, ali on je rekao da to ne želi platiti tako dugo dok se ne riješi reklamacija za injektore. Također su tražili i naknadu plaćanja automehaničarskih sati, a trebali su i tražiti auto dane. Kada bi sve to obračunali, tužitelj je dužan tuženiku više nego što utužuje. Osporava se dopis kojim se odgovara na reklamaciju iz razloga što nisu razvidni podatci o reklamaciji te nisu razvidni podatci o ispitivanju injektora. Razgovarao je sa direktorom tužitelja o tome da će mu priznati s osnova reklamacije ukupan iznos od 2.120,00 eur i to 1.200,00 eur s osnova reklamacije injektora, 320,00 eura s osnova kaucije i 600,00 eur za automehaničarski rad, ali nije došlo do sporazuma, te stoga ja ovo potraživanje s osnova reklamacije stavlja u prijeboj odnosno ističe prigovor radi prebijanja sa tražbinom tužitelja s osnova ispostavljenih računa za drugu robu. Nadodaje još i to da je radi toga da bi osposobio vozilo kupio od tužitelja injektore marke Denso iz Italije i ti su bili u redu i bili su ugrađeni u vozilo, a te je posebno platio.

6. Punomoćnik tužitelja podneskom od 19. veljače 2026. ukazuje da je tuženiku bilo poznato da postoji mogućnost da vozilo ne prihvati reparirane injektore, odnosno da neka vozila, marke i tipovi vozila primjerice Toyota zahtijevaju ugradnju novih injektora i to DENSO injektora. Tvrdi da se ne radi o tome da bi reparirani injektori bili neispravni nego postoji mogućnost da neka vozila ne prihvaćaju reparirane injektore te da ispravno funkcioniraju samo s novim injektorima što je upravo i ovdje bio slučaj. Također tvrdi da je tužitelj naknadno kupio i ugradio nove DENSO injektore s kojima je vozilo uredno radilo i to po računu HRSIO2400001077.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: račun broj 111492-POSL1-1 od 17. lipnja 2024. na iznos od 716,08 eura (list 13 spisa), u račun broj 111492-POSL1-1 od 17. lipnja 2024. na iznos od 143,02 eura (list 14 spisa), u račun broj 111493-POSL1- 1 od 17. lipnja 2024. na iznos od 201,43 eura (list 15 spisa), u račun broj 111493- POSL1-1 od 17. lipnja 2024. (list 16 spisa), u račun broj 112077-POSL1-1 od 28. lipnja 2024. (list 17 spisa), u račun broj 111077-POSL1-1 od 28. lipnja 2024. (list 18 spisa), u račun broj 112077-POSL1-1 od 28. lipnja 2024. (list 19 spisa), u račun broj 112078- POSL1-1 od 28. lipnja 2024. na iznos od 52,38 eura (list 20 spisa), u račun broj 112078-POSL1-1 od 28. lipnja 2024. na iznos od 10,48 eura (list 21 spisa), u račun broj 112659-POSL1-1 od 15. srpnja 2024. na iznos od 499,45 eura (list 22-23 spisa), u račun broj 112659-POSL1-1 od 15. srpnja 2024. na iznos od 99,89 eura (list 24 spisa), u račun broj 113451-POSL1-1 od 31. srpnja 2024. na iznos od 352,45 eura (list 25-26 spisa), u račun broj 113987-POSL1-1 od 14. kolovoza 2024. na iznos od 67,24 eura (list 27 spisa), u račun broj 113987-POSL1-1 od 14. kolovoza 2024. na iznos od 13,45 eura (list 28 spisa), u račun broj 114614-POSL1-1 od 30. kolovoza 2024. na iznos od 3,30 eura (list 29 spisa), u račun broj 114614-POSL1-1 od 30. kolovoza 2024. na iznos od 2,64 eura (list 30 spisa), u račun broj 105787-POSL1-1 od 15. siječnja 2024. na iznos od 766,71 eura (list 66 spisa), u račun broj 105787-POSL1-1 od 15. siječnja 2024. na iznos od 613,37 eura (list 67 spisa), u račun broj 105786-POSL1-1 od 15. siječnja 2024. na iznos od 379,55 eura (list 68 spisa), u račun broj 105786- POSL1-1 od 15. siječnja 2024. na iznos od 287,88 eura (list 69 spisa), u račun broj 106394-POSL1-1 od 31. siječnja 2024. na iznos od 1048,26 eura (list 70 spisa), u račun broj 106394-POSL1-1 od 31. siječnja 2024. na iznos od 838,61 eura (list 71 spisa), u odgovor na reklamaciju broj 2406-312 od 2. kolovoza 2024. od tvrtke LKQ s.r.o. Prag – Strančice, Češka Republika (list 72 spisa), u izvadak iz poslovnih knjiga tuženika (list 77) te izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – IOS od 4. veljače 2026. (list 78 spisa), u dokumentaciju tužitelja na listu 81-84 spisa te 89-97 spisa), saslušao svjedoka KG, PG, izvršio uvid u dokumentaciju tvrtke LKQ, odgovor na reklamacije od 2. kolovoza 2024. (list 103-106 spisa), saslušao svjedoka MG te JG.

8. Iz iskaza svjedoka i bivšeg direktora tužitelja, JG proizlazi da je direktor tuženika naručio injektore sam – online koje je reklamirao kao neispravne i oni su iste poslali dobavljaču i to Češkoj tvrtki LKQ koji su pregledali injektore i iste vratili s napomenom da su ispravni i da je reklamacija odbijena. Direktor tuženika naručio je druge injektore od drugog dobavljača i svojem klijentu osposobio automobil i nakon toga je s tužiteljem nastavio poslovnu suradnju. Međutim u nekom kasnijem periodu nekoliko mjeseci nakon toga događaja tuženik je iskazao da su bili neispravni injektori i nije želio platiti kasniju isporuku, dok je ovu spornu isporuku platio. Tužitelj je radio s velikim europskim distributerima iz Češke i Poljske i sve su reklamacije rješavali na način da su dijelove slali dobavljaču jer tužitelj nije imao proizvodnju ni službu za samostalno odlučivanje ili rad po reklamaciji odnosno ispitivanje ispravnosti dijelova vozila. Tvrdi da je direktor tuženika nakon što je vratio prve injektore naručio nove, a odluka dobavljača o odbijanju reklamacije stigla je nekoliko mjeseci kasnije. Svjedok NG potvrdio je da se radilo o online narudžbama preko kataloga tužitelja, odnosno tvrtke RD AUTODIJELOVI koji je bio franšiza tužitelja a on je radio na poslovima terenskog komercijaliste. Na web shopu imali su ponudu za reparirane - obnovljene dijelove koji su se prodavali kao novi - ispravni jer su imali certifikate, bili su ispitani, to su bili tvornički obnovljeni dijelovi, dakle imaju certifikat i moraju biti potpuno ispravni i identični kao i novi dijelovi. Svjedok FG potvrdio je da je tvrtka RD AUTODIJELOVI d.o.o. temeljem ugovora o poslovnoj suradnji prodavala za tvrtku tužitelja u njihovo ime i za njihov račun autodijelove. U odnosu na sporne injektore iskazao je da se radilo o četiri injektora – to su sustavi za ubrizgavanje goriva u automobile, a konkretno radilo se o injektorima za Toyotu, dakle isporučili su tuženiku četiri injektora za Toyotu, te su se prvobitno isporučili reparirani injektori marke "Star line" injektori za Toyotu, četiri komada i ti su injektori reklamirani, predani su tvrtki RD AUTODIJELOVI d.o.o. od strane tuženika, jer je tuženik smatrao da su injektori neispravni jer konkretno nešto nije bilo u redu s autom. Te injektore su dostavili na reklamaciju dobavljaču LKQ s.r.o., Prag, Češka, koji je vratio injektore dopisom da je reklamacija odbijena jer su injektori ispravni i vraćeni su s pratećom dokumentacijom, o čemu su obavijestili tuženika i pokušali su te injektore vratiti tuženiku ali ih nije htio preuzeti. Svjedok PG, zaposlenik RD AUTODIJELOVI d.o.o. iskazao je da je kupac sam napravio narudžbu online, da je nakon toga naručio nove DENSO injektore i to prije nego što je dobio obavijest o reklamaciji od vanjskog dobavljača LKQ s.r.o., Prag. Računi spornih injektora i novih injektora su zatvoreni a nisu zatvoreni za robu koja je isporučivana kasnije i koja nema veze sa ovim slučajem jer je i nakon tog događaja nastavljena poslovna suradnja s tuženikom. Sud je povjerovao istinitosti saslušanih svjedoka jer iskazuju okolnosno i u skladu sa dokumentacijom u spisu te suglasno u bitnim dijelovima.

9. Direktor tuženika RG iskazao je da ostaje kod svog prigovora da su injektori bili neispravni i nisu mu vraćeni ti neispravni, kao i oni koji su predani za kauciju, tvrdi da ih nije želio preuzeti bez dokumentacije, da je dokumentacija koju predaje tužitelj nejasna, te da tvrtka LKQ s.r.o. ne ispituje injektore niti bilo kakvu robu već injektore može ispitati samo ovlašteni serviser.

10. Temeljem odredbe čl. 403. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) kupac je dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čime je to u redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od 8 dana a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada. Prema odredbi čl. 410. st. 1. i 2. ZOO-a kupac koji pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku, ovlašten je zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostataka, zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostataka, zahtijevati razmjerno sniženje cijene, izjaviti da raskida ugovor. U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu uključujući i štetu koju je zbog nedostataka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima. Uvidom u reklamaciju tuženika koja je podnijeta uz prigovor, sud je utvrdio da je tuženik ispunio reklamaciju od tužitelja, da je reklamirao injektore po dva računa i to 2400000361 i 2400000343, ukupno četiri komada a koji su bili ugrađeni na vozilo Toyota Corola Verso dana 20. siječnja 2024. Uvidom u odgovor na reklamacije od strane tvrtke LKQ cz s.r.o. od 2. kolovoza 2024. i to reklamaciju broj 2406-312, 2406311, 2406310 i 2406309 sud je utvrdio da tvrtka odgovara da nije nađena greška na injektorima. Sud je zaključio da je tužitelj postupio po reklamaciji tuženika te da su reklamirani injektori provjereni i da na njima greška nije utvrđena a što su u svojim iskazima potvrdili i saslušani svjedoci – djelatnici tužitelja koji su radili na predmetnim reklamacijama. Slijedom navedenog proizlazi da nije utvrđeno da je isporučena roba imala nedostatak, već upućuje na zaključak do predmetni autodijelovi nisu odgovarali vozilu u koje su ugrađeni. Tuženik je za isto vozilo naručio dijelove - injektore druge marke odnosno marke DENSO koji su odgovarali.

11. Analizom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, dostavljene dokumentacije i iskaza svjedoka, sud je zaključio da tuženik nije dokazao svoju tražbinu s osnova nedostataka kupljene robe – četiri injektora marke "Star line" te da ima prava iz članka 410. ZOO-a odnosno nije dokazao da po osnovi te reklamacije ima tražbinu prema tužitelju koju može prebiti, odnosno staviti u prijeboj sa tražbinom tužitelja s osnova utuženih računa odnosno računa za isporučenu robu. Tuženik je sporne račune za reklamirane injektore platio, nakon plaćanja tih računa nije utvrđeno da bi ostvario pravo na naknadu štete s osnova eventualnog raskida ugovora ili nedostataka na robi, odnosno povrat iznosa plaćenog računa niti pak ima dospjelu tražbinu koja je podobna za prijeboj. Tuženik je odmah nakon reklamacije kupio injektore od drugog proizvođača, marke Denso te je iste ugradio svom klijentu. Obzirom na navedeno sud je u odnosu na prigovor tuženika primijenio i odredbu čl. 219. u svezi s čl. 221. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; dalje u tekstu: ZPP) - Pravila o teretu dokazivanja. Obzirom da je tijekom postupka na nedvojbeni način utvrđeno da je tužitelj isporučio robu tuženiku prema utuženim računima, sud je usvojio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za platež računa za isporučenu robu sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP te je sud obvezao tuženika na platež troška tužitelju i to za sastav podneska od 30. prosinca 2025. 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 4. veljače 2026. 200,00 eura, za sastav podneska od 19. veljače 2026. 200,00 eur, za sastav podneska od 19. veljače 2026. 50,00, za zastupanje na ročištu 18. ožujka 2026. 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 2. travnja 2026. 200,00 eura što ukupno iznosi 1.050,00 eura te PDV 262,50 eura, što sve ukupno iznosi 1.312,50 eura, te sudska pristojba na presudu 67,55 eura, što sveukupno iznosi 1.380,05 eura. Trošak je zatražen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Tarifom sudskih pristojbi, te ga je sud u cijelosti priznao.

U Varaždinu, 14. svibnja 2026.

SUDAC:

Jasna Lekić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, po primitku iste, u tri primjerka. Odluka se u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Pun. tužitelja Tomislav Rigler, odvjetnik iz Zagreba,

2. Tuženik DDN-IL društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, Ulica Braće Radić 22, 42000 Jalkovec.