REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-61/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UK i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 305. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog UK i optuženog ZK, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 30. listopada 2023. broj K-359/2021-63, u sjednici održanoj 14. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog UK i optuženog ZK kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici, optuženi CK je proglašen krivim zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza, iz članka 305. stavka 1. KZ/11., a optuženi Srećko Szabo zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza u poticanju, iz članka 305. stavka 1. u vezi s člankom 37. KZ/11.
1.1. Optuženi CK je, na temelju članka 305. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženik za vrijeme dvije godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da mu je, na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. rujna 2023. do 25. listopada 2023.
1.2. Na temelju članka 305. stavka 1. u vezi s člankom 37. KZ/11., optuženi Srećko Szabo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženik za vrijeme dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
1.3. Primjenom članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženi CK je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08., kao i nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, dok je na temelju članka 147. stavka 1. ZKP/08. dužan platiti troškove svojeg dovođenja, u iznosu 618,30 eura, u roku od osam dana.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08., optuženi Srećko Szabo je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 48,98 eura te paušalnu svotu u iznosu 150,00 eura, u roku od osam dana.
1.5. Primjenom članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08., optuženi CK i optuženi Srećko Szabo su dužni naknaditi nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika, o čemu će biti doneseno zasebno rješenje.
2. Protiv ove presude su žalbe podnijeli optuženi CK i optuženi Srećko Szabo.
2.1. Optuženi CK je žalbu podnio osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti ili preinačiti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
2.2. Optuženi Srećko Szabo je podnio dvije žalbe, jednu putem braniteljice Aleksandre Ojkić Bucić, odvjetnice u Orahovici, drugu osobno.
2.2.1. U žalbi koju je podnio putem braniteljice, optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba "postupka", povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno pobijanu presudu preinačiti "u smislu žalbenih razloga".
2.2.2. U osobno podnesenoj žalbi, nazvanoj "dopuna žalbe", optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu potpuno ili djelomično ukinuti ili pobijanu presudu preinačiti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
2.2.3. Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba optuženog ZK.
3. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženog UK, predlažući istu odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi u cijelosti, dok na žalbu optuženika ZK nije podnesen odgovor na žalbu.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalbe su neosnovane.
6. Nisu u pravu žalitelji kada tvrde da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6.1. Protivno žalbenoj tvrdnji istaknutoj u žalbi braniteljice optuženog ZK, o "zahvaćenosti" pobijane presude bitnom povredom iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., izreka pobijane presude nije nerazumljiva niti je proturječna sama sebi. Ove povrede ovaj žalitelj samo nominalno ističe, ne konkretizirajući u čemu bi se iste sastojale. Isto tako, razvidno je kako izreka pobijane presude sadrži jasan opis radnje za svakog pojedinog optuženika, kao i oblik krivnje s kojom su optuženici postupali. Sud prvog stupnja je, u pogledu svih odlučnih činjenica, za oba kaznena djela i obojicu optuženika, označio jasne razloge na kojima zasniva izreku presude te je izložio dokaze na temelju kojih je zaključio da su obojica optuženika počinili kaznena djela kako je to navedeno u izreci pobijane presude, u pogledu svih bitnih objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenih djela. To što žalitelj ne prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja te analizu i ocjenu dokaza izloženih u pobijanoj presudi, predstavlja žaliteljevo subjektivno neslaganje s navedenim razlozima, ali ne opravdava niti jedan od oblika istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer se radi o žalbenim tvrdnjama usmjerenim na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
6.1.1. Ovaj žalitelj nije u pravu niti kada tvrdi da je, povredom članka 459. stavka 5. ZKP/08., ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Žalitelj ne navodi o kojem bi se obliku bitne povrede, iz članka 468. ZKP/08., imalo raditi, niti se to iz sadržaja žalbe može razabrati. Paušalnom tvrdnjom kako prvostupanjski sud nije proveo ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza niti analizirao objektivne i subjektivne elemente kaznenog djela, žalitelj iznosi vlastito subjektivno nezadovoljstvo sa zaključcima prvostupanjskog suda, a time u biti osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, ali ne iznosi argumente za neki od oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6.2. Nisu u pravu žalitelji niti kada, sadržajem osobno podnesenih žalbi, upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP/08., smatrajući da im je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98.
– pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine
– Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02 ., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija), u smislu iznuđenog priznanja kaznenog djela od strane optuženog UK, pri čemu optuženi Srećko Szabo istu povredu nalazi i u vlastitom navodno neravnopravnom položaju u postupku, zbog odbijanja prijedloga obrane za provođenjem određenih dokaza, kao i zbog pristranosti i neobjektivnosti sutkinje Marine Kovačević.
6.2.1. Naime, iz spisa predmeta je razvidno da je optuženi CK na raspravi 25. listopada 2023., u nazočnosti svojeg branitelja, jasno naveo kako je razumio pisanu pouku o pravima, kao i optužnicu te sva priopćena mu procesna prava i obveze, te je potom izjavio kako se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavljalo na teret. Neovisno o tomu što je optuženi CK na ranijoj raspravi izjavio kako se ne smatra krivim, on je ovlašten disponirati svojim pravima u postupku, sve do završetka dokaznog postupka, pa tako i sa svojim očitovanjem o krivnji. Pri tomu, iz raspravnog zapisnika je vidljivo da su pored optuženog UK i njegovog branitelja, odvjetnika Darka Novačića, bili prisutni i optuženi Srećko Szabo, zamjenica državnog odvjetnika te opunomoćenik AK, odvjetnik Stjepan Vošćak, kao i da nitko od prisutnih nije imao nikakvih primjedbi niti prigovora na način postupanja prvostupanjskog suda. Ujedno, vidljivo je kako optuženi CK ničim nije manifestirao nerazumijevanje pojedinog stadija rasprave ili priopćenih pouka i upozorenja. Stoga nema govora o tomu da bi bilo koji postupak suda prvog stupnja upućivao na navođenje, sugeriranje ili manipulaciju optuženikom BK, kako to neosnovano navode žalitelji.
6.2.2. U pogledu žalbenih prigovora optuženog ZK, napominje se ovom žalitelju kako njegovo nezadovoljstvo načinom vođenja rasprave i upravljanjem postupkom, odnosno konkretno odbijanjem nekih dokaznih prijedloga obrane ne znači da je time, po nekom automatizmu, došlo do teške povrede prava na pravično suđenje, iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP/08. Prema članku 418. stavku 1. ZKP/08., dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. Međutim, to ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Pod uvjetima iz članka 421. stavka 1. ZKP/08., sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza. Obrana mora svoje zahtjeve potkrijepiti objašnjenjem zašto je važno da se izvedu određeni dokazi, a izvođenje upravo tih dokaza mora biti nužno za utvrđivanje istine. Međutim, obrana svoje prijedloge nije potkrijepila valjanim objašnjenjem zašto je izvođenje upravo tih dokaza nužno za utvrđivanje istine. Prvostupanjski sud je cijenio dokazne prijedloge obrane, te je opravdane prijedloge prihvatio. Isto tako, sud je izložio jasno obrazloženje odluke o odbijanju nevažnih prijedloga jer su činjenice koje bi se predloženim dokazima, eventualno, mogle utvrditi, bile utvrđene drugim izvedenim dokazima, kao što je decidirano naveo razloge za odbijanje i onih prijedloga obrane usmjerenih odugovlačenju postupka. Stoga, protivno žalbenim tvrdnjama ovog optuženika, bitno svojstvo suđenja sadržano u konstitutivnom elementu pojma pravičnog suđenja, iz članka 29. Ustava i članka 6. Konvencije, nije bilo narušeno samim time što optuženiku nije bilo dozvoljeno izvesti određene dokaze. Vezano pak za navodno odbijanje zahtjeva za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem optuženog UK, odnosno vještačenjem njegove ubrojivosti, čemu se prigovara žalbom optuženog ZK, ističe se ovom žalitelju kako je iz spisa predmeta razvidno da takav prijedlog u postupku nije niti bio postavljen, a proizvoljni navodi ovog žalitelja kako je optuženi CK "invalidni kronični alkoholičar, koji boluje od hemofilije i nedovoljne duševne razvijenosti s mentalnim osobinama sedmogodišnjeg djeteta", osim što su očito neprimjereni, nisu ničim potkrijepljeni, pri čemu tijekom postupka ničim nije bila dovedena u pitanje ubrojivost optuženog UK.
6.2.3. Nije u pravu optuženi Srećko Szabo niti kada ustrajno ponavlja prigovore o pristranosti raspravne sutkinje. O žaliteljevim zahtjevima za otklon raspravne sutkinje je pravomoćno odlučeno u nekoliko navrata, rješenjem od 13. listopada 2021. broj Su-320/2021-3, rješenjem od 2. veljače 2022. broj Su-51/2022 te rješenjem od 9. rujna 2022. broj Su-309/2022-3, te se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na razloge izložene u tim rješenjima. No, dodatno se napominje ovom žalitelju kako njegova osobna, neobjektivna, frustracija zbog donesenih odluka u postupku ili zbog načina zaključivanja suda o odlučnim činjenicama, ne opravdava njegovu tezu o pristranosti suda.
7. Žalitelji nisu u pravu kada se žale zbog povrede kaznenog zakona.
7.1. Žalitelji se samo formalno pozivaju na ovu povredu, ne označavajući koju konkretno povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. imaju u vidu, a to se ne može niti iz sadržaja žalbi razabrati.
7.2. Žalitelj Srećko Szabo tvrdi kako je prvostupanjski sud na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, čime ističe tzv. posrednu povredu, ali time žalitelj pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ne iznosi argumente za žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi bilo pravilno prema stavu žalitelja. Izrekom prvostupanjske presude utvrđeni su svi bitni elementi kaznen ih djela za koja su optuženici proglašeni krivima i osuđeni.
8. Suprotno daljnjim žalbenim navodima, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.
8.1. Prije svega, u pogledu žalbenih prigovora optuženog UK, kojima ovaj žalitelj problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći kako je priznao kazneno djelo jer je bio "ustrašen odlaskom u zatvor" i kako je istinita njegova izjava od 25. ožujka 2022., a ne ona od 18. ožujka 2021., pored svega već navedenog u točki 6.2.1. ove presude, ističe se da je ovaj optuženik na raspravi, u nazočnosti svojeg branitelja, jasno izjavio kako se smatra krivim za kazneno djelo koje mu je optužnicom bilo stavljeno na teret. Imajući u vidu ovakvo optuženikovo očitovanje i priznanje, žalitelj zanemaruje odredbu članka 464. stavka 7. ZKP/08., iz koje proizlazi kako žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, uvjetne osude, sigurnosne mjere i slično. U razlozima žalbe optuženika nije obrazložena niti jedna iznimka koju predviđa ova zakonska odredba.
8.2. U postupku nije bilo sporno da je optuženi CK, u svojstvu svjedoka, u kaznenom postupku koji se vodio protiv AK, pred državnim odvjetnikom 19. veljače 2018. i potom na raspravi 18. prosinca 2019., iskazao kako je čuo da je AK rekao PK da će ga ubiti, nakon čega je AK pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje na štetu ZK. Također je bilo nesporno da je optuženi CK sastavio i kod javne bilježnice 18. ožujka 2021. potpisao izjavu u kojoj navodi kako je izrekao netočne informacije u postupku u kojem su se sporili AK i Srećko Szabo. Imajući u vidu ove nesporne činjenice, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio obranu optuženog UK te njegovo jasno priznanje kaznenog djela te detaljan i uvjerljiv opis tijeka događaja, kao što je pravilno otklonjena vjerodostojnost obrani optuženog ZK i naknadno potpisanih izjava optuženog UK, kojima se osporava istinitost izjave od 18. ožujka 2021. S tim u vezi je sud prvog stupnja pravilno vjerodostojnim ocijenio iskaz svjedoka AK, koji je potvrđen iskazima ŽK, obranom optuženog UK te iskazima svjedoka MK i svjedoka LK, kao i iskazima svjedokinje UKA i svjedokinje DK, čiji iskazi su također pravilno ocijenjeni vjerodostojnima, jer su logični i uvjerljivi.
8.2.1. Svjedok AK, pored toga što je potvrdio da je pravomoćno proglašen krivim zbog prijetnje PK, na temelju lažnog svjedočenja UK, iskazao je da mu se optuženi CK ispričao zbog lažnog svjedočenja i rekao mu da želi povući taj iskaz. Naveo je kako mu je optuženi CK objasnio da mu je optuženi Srećko Szabo obećao za takav iskaz dati neki telefon i činiti usluge . Ujedno je iskazao kako je optuženi CK kasnije vlastoručno o tomu napisao izjavu 18. ožujka 2021. i tada nije bio niti omamljen niti pod utjecajem alkohola, nakon čega je svjedok FK odvezao optuženog UK javnoj bilježnici na ovjeru izjave. Svjedok FK je u svojem iskazu ovo potvrdio, navodeći kako je bio prisutan razgovoru između optuženog UK i svjedoka AK, kada je optuženi CK rekao svjedoku U da mu je žao što je lažno svjedočio jer mu je Srećko Szabo obećao mobitel ili novac. Naveo je da je optuženi CK o tomu vlastoručno napisao izjavu 18 . ožujka 2021. te ga je ovaj svjedok odvezao javnoj bilježnici na ovjeru. Svjedok je također iskazao kako optuženi CK te zgode nije bio pod utjecajem alkohola, kao i da AK ni na koji način na njega nije utjecao u sastavljanju izjave, već upravo suprotno - izričito mu je rekao da to ne mora napraviti. Svjedoci MK i EK bili su "svjedoci identiteta" optuženog UK prilikom ovjere njegovog potpisa kod javne bilježnice 18. ožujka 2021., a također su iskazali kako im je optuženi CK djelovao normalno i da nisu uočili ništa neuobičajeno u njegovom ponašanju, kao i da nisu vidjeli da bi svjedok FK na bilo koji način utjecao na optuženika. S tim u vezi je značajan iskaz svjedokinje UKA, javne bilježnice koja je 18. ožujka 2021. ovjeravala potpis optuženog UK, te je iskazala kako njuhom nije osjetila da bi optuženi CK bio alkoholiziran, nego miris neoprane odjeće, te je ujedno navela kako je u srpnju 2021. optuženi CK također bio kod nje u uredu, kada je prethodno ovjeri potpisa na izjavi, iz susjedne prostorije čula povišene tonove pa je upitala optuženog UK zna li što potpisuje, a zatim je i treći put u proljeće 2022. optuženi CK došao na ovjeru potpisa. Istovjetno je iskazivala i svjedokinja DK, koja je navela kako se sjeća da je u ožujku 2021. u javnobilježnički ured došao optuženi CK, radi ovjere potpisa na izjavi koju je vlastoručno napisao i potpisao, a bio je neuredan i neugodnog mirisa, ali joj nije djelovao pod utjecajem alkohola , niti se nećkao u vezi potpisivanja izjave, a svjedoci koji su s njim pristupili nisu utjecali na optuženika na potpisivanje. Svjedokinja je ujedno iskazala da je optuženi CK došao sljedeći put u srpnju 2021. s optuženim Srećkom Szabom, a tada su se u čekaonici javnobilježničkog ureda čuli povišeni tonovi od optuženog ZK prema optuženom UK, što joj je bilo neuobičajeno, pa je iz tog razloga ona izjavu i pročitala, iako to inače ne čini.
8.2.2. Stoga su neosnovane žalbene tvrdnje optuženog ZK da bi optuženi CK bio od strane svjedoka AK i ŽK zastrašen, nagovoren i iznuđen na davanje izjave 18. ožujka 2021., pri čemu su naročito nelogične i nemoguće žalbene tvrdnje optuženog ZK da bi izjavu od 8. srpnja 2021. optuženi CK "diktirao dežurnom policajcu u policijskoj postaji u Orahovici, a što mu je ovaj isprintao te ju je CK ovjerio kod javnog bilježnika". Imajući u vidu navedeno, a osobito vodeći računa o "povišenim tonovima" u javnobilježničkom uredu prilikom ovjere potpisa optuženog UK u srpnju 2021., prvostupanjski sud je pravilno prihvatio obranu optuženog UK, koji navodi kako je u postupku protiv AK lažno svjedočio na nagovor optuženog ZK, koji mu je obećao financijski pomoći, kao i da mu je žao što je lažno svjedočio i zato je kontaktirao AK, a jedino je izjavu od 18. ožujka 2021. vlastoručno pisao, dok mu je ostale izjave već napisane davao na potpis optuženi Srećko Szabo, koji ga je tražio da ovjeri te nove izjave kojima opovrgava prijašnju, a ne zna zašto je to za njega činio, jer kao da je optuženi Srećko Szabo imao neki utjecaj na njega. Zato je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda o očitom manipuliranju optuženog UK od strane optuženog ZK. Ovo je sud prvog stupnja pravilno povezao s iskazom svjedoka OK, koji je također pravilno ocijenjen vjerodostojnim, koji se sjeća da je optuženi CK jedne zgode imao dva mobitela, što je bilo neobično, a rekao je da je mobitele dobio od ZK da bude svjedok protiv AK . S tim u vezi je prvostupanjski sud pravilno neistinitom ocijenio izjavu svjedoka GK od 15. studenog 2021., s obzirom na to da "šamaranje" optuženog UK od strane svjedoka ŽK, koje se u toj izjavi spominje, a koje se navodno zbilo prilikom ovjeravanja izjave optuženog UK **.**.2021., ne proizlazi niti iz obrane optuženog UK niti iz svjedočenja ŽK niti iz iskaza svjedoka MK i LK. Pored toga, svjedok GK je u svojem svjedočenju jasno iskazao kako mu je tu izjavu u studenom 2021. dao optuženi Srećko Szabo već napisanu i rekao mu da je ode ovjeriti u javnobilježnički ured, a on ju je "kao dijete" uzeo i ovjerio, ne pročitavši je, jer je bio pod utjecajem alkohola i nije bio priseban. Svjedok je također naveo kako izjavu ne bi potpisao da je znao što potpisuje, a trošak ovjere podmirio je optuženi Srećko Szabo. Prvostupanjski sud, također pravilno, nije prihvatio iskaz svjedoka ŠK, budući da je isti u potpunom neskladu s ostalim provedenim dokazima, te su neuvjerljivi njegovi navodi o navodno istinitom sadržaju izjave od 6. rujna 2021. (kojom se, premda potpuno nerazumljivo, insinuiraju prijetnje upućene tom svjedoku od pripadnika lovačke udruge, kojoj je predsjednik AK), koju izjavu je sastavio i na potpis mu donio optuženi Srećko Szabo, koji je ovjeru i platio.
8.2.3. Zato je prvostupanjski sud osnovano otklonio vjerodostojnost obrane optuženog ZK koji, ničim potkrijepljeno, poriče da bi na bilo koji način utjecao na optuženog UK i njegovo svjedočenje u predmetu protiv AK, a brojnost izjava koje je predavao u spis dodatno potvrđuje manipulativni karakter njegovog ponašanja u postupku.
8.3. Stoga je sud prvog stupnja, nasuprot žalbenim navodima, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da su optuženici počinili kaznena djela, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuju žalitelji.
9. Optuženici nisu u pravu kada pobijaju odluku suda prvog stupnja zbog odluke o kazni, za koju žalbenu osnovu ne navode argumentaciju.
9.1. No, sukladno članku 478. ZKP/08., žalbe zbog povrede kaznenog zakona, odnosno zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesene u korist optuženika, sadrže u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao i kazne na koje su optuženici osuđeni.
9.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
9.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, pravilno za obojicu optuženika olakotnim ocijenivši njihovu kaznenu neosuđivanost, a u pogledu optuženog UK i priznanje kaznenog djela, dok otegotne okolnosti kod optuženog ZK nisu nađene. Premda je prvostupanjski sud procesnu nedisciplinu optuženog UK pogrešno smatrao otegotnom okolnošću na strani ovog optuženika, jer činjenica da se on nije odazivao na pozive na sudske rasprave nije kriterij važan u procesu individualizacije kazne, ovo se nije odrazilo na pravilno odmjerenu vrstu i mjeru kazne.
9.3. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), kazne zatvora odmjerene u trajanju po osam mjeseci svakom optuženiku, uvjetovanjem iste na vrijeme dvije godine, primjerene su počinjen im djelima i osobama počinitelja. Uvažavajući sve utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne optuženici neće činiti kaznena djela. Ovakvom uvjetnom osudom će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
10.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 14. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
