REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-417/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EE, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog EE, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 18. lipnja 2024. broj K-420/2022-17, u sjednici održanoj 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog EE kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, optuženi EE je proglašen krivim zbog produljenog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, iz članka 235. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 52. KZ/11. Na temelju citiranih zakonskih odredbi, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 56. stavka 4. i članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., optuženom EE je izrečena posebna obveza te mu je naloženo u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude oštećenim suvlasnicima stambene zgrade na adresi [adresa] nadoknadi štetu u iznosu 1.014,20 eura, uz upozorenje da će sud (pravilno bi bilo: "da može"), na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11., opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u navedenom roku ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri izrečenu posebnu obvezu.

1.2. Primjenom članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), oštećenim suvlasnicima stambene zgrade na adresi [adresa] je djelomično usvojen imovinskopravni zahtjev te je optuženiku naloženo isplatiti oštećenim suvlasnicima stambene zgrade iznos 1.014 eura, u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude, dok je su s preostalim dijelom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenici upućeni u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 6. i 5. ZKP/08., u iznosu 150,00 eura, s tim da će se o visini troškova oštećenika te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi EE osobno, bez izričitog isticanja žalbenih osnova, s prijedlogom "udovoljiti žalbi".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je neosnovana.

6. Žalitelj navodi da je "konsterniran" presudom koja se temelji na lažnom iskazu svjedoka RE i svjedoka ME, koji niti nije suvlasnik u stana u stambenoj zgradi i nezakonito obnaša funkciju predstavnika stanara te nije imao ovlaštenje angažirati odvjetnika, već su o tome trebali odlučiti stanari. Tvrdi kako kamere nije oštetio fizičkome snagom, nego ih je okrenuo jer su fleksibilne, a točno je da je to učinio u tri navrata jer su postavljene nezakonito, zbog čega je državno odvjetništvo u ranijem postupku odustalo od kaznenog progona. Svjedoka ME smatra "direktnim krivcem" za njegovo oboljenje od karcinoma debelog crijeva jer je dozvolio postavljanje radioaktivnih antena na vrh zgrade, za što je vjerojatno primio mito.

6.1. Suprotno ovim žalbenim prigovorima optuženika, kojima se sadržajno upire na nepravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

6.2. Tako iz iskaza svjedoka ME, predstavnika suvlasnika stambene zgrade na adresi [adresa], proizlazi da je još prije deset godina pokrenuta inicijativa postavljanja kamera videonadzora te su uspjeli prikupiti dovoljan broj potpisa, nakon čega je angažirano društvo "Earl promet" d.o.o., koje je 2014. postavilo sustav videonadzora u zajedničkim prostorijama, sjevernom i južnom ulazu, prostoru gdje su portafoni te u prizemlju, potkrovlju i u prostoriji za smeće. Navodi kako je polovicom 2019. primijetio da je jedna kamera okrenuta, a druga rastavljena i ostavljena u liftu, te su pozvani serviseri. Pregledom videonadzora je utvrđeno da je osoba koja je zakretala i rastavljala kamere videonadzora bio optuženik, koji je jedini od stanara imao primjedbe na stavljanje videonadzora, a unutar tri dana su oštećene tri kamere. Pojasnio je da je 2014. bilo dovoljno sakupiti potpise natpolovične većine suvlasnika, a kada se 2019. zakon promijenio i trebala je dvotrećinska većina oni su taj popis iz 2014. dopunili potpisima suvlasnika, tako da je taj zakonski uvjet bio ispunjen. Također je istaknuo da je prije ovih oštećenja jedna kamera oštećena bojom i bilo je vidljivo da se iza plahte nalazi optuženik i neka ženska osoba koja je bojala staklo kamere, a ranije je dobivao poruke od optuženika da skine kamere jer će ih u protivnome on skinuti.

6.3. Navode ovog svjedoka vezano za oštećenje kamera je potvrdio svjedok RE, zaposlenik društva "Earl promet" d.o.o., koje je održavalo sustav videonadzora. Svjedok je u bitnome iskazao da se sjeća da ga je pozvao predstavnik stanara zbog oštećenja kamera videonadzora, pregledom kojih je utvrdio da niti jedna kamera više nije bila upotrebljiva i zna da je više puta bio pozivan zbog oštećenja kamera. Nakon zadnje promjene nije bilo većih problema osim redovitog servisa. Pojasnio je da se kamera ne može pozicionirati kada je oštećeno vanjsko kućište, pa se tada mijenja cijela kamera. Naime, kako je naveo, svaka kamera ima graničnik tj. položaj do kojeg se može zakretati pa dolazi do puknuća prisjeda ako se kamera zakrene preko tog graničnika i kamera se više ne može pozicionirati, a pritom zamjena graničnika nije moguća. Svjedok je ujedno iskazao da se uvijek po obavljenom poslu dostavlja račun s cijenom izvršenih radova. S tim u vezi, pregledom ispostavljenih računa priloženih spisu, razvidno je da se radi upravo o iznosu navedenom u činjeničnom opisu izreke presude, u kojem je i pričinjena šteta oštećeniku.

6.4. Iz navedenog, a ako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, očito je da je optuženik bio taj koji je u tri navrata oštetio kamere videonadzora. Ovo ne osporava ni sam optuženik, navodeći da je unutar tri dana kamere zaokrenuo, s jedne je skinuo kućište koje je kod njega, kao što ne osporava da je zbog špricanja kamere bojom već bio prije osuđen. Isto tako, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ako je optuženik, koji očito poznaje propise vezano za postavljanje kamera videonadzora, smatrao da nisu poštivane zakonske odredbe u odnosu na ispunjenje uvjeta za postavljanje istih, tada je to trebao prijaviti nadležnoj inspekciji, a ne iste oštetiti , tako da su zamjenu istih platili suvlasnici stambene zgrade.

6.5. Sijedom navedenog, neosnovan je paušalni prigovor žalitelja da se presuda temelji na lažnim iskazima svjedoka, koje je prvostupanjski sud opravdano ocijenio vjerodostojnima, a vezano za navod žalitelja da je obolio zbog radioaktivnih antena, o tomu u ovom postupku drugostupanjski sud nije ovlašten očitovati se.

6.6. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim navodima optuženika, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

7. Sukladno članku 478. ZKP/08., žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao i kaznu na koju je optuženik osuđen.

7.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

7.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši da se radi o osobi u dobi od 60 godina, koja je otac troje djece, te okolnost njegovog zaposlenja kojim ostvaruje prihode za egzistenciju, kao i optuženikovo sudioništvo u Domovinskom ratu. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao okolnost optuženikove dosadašnje osuđivanosti, tijekom 2013. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i tijekom srpnja 2019. zbog kaznenog djela vožnje pod utjecajem alkohola ili narkotika, počinjenog u Saveznoj Republici Njemačkoj. Premda je prvostupanjski sud pogrešan naglasak stavio na optuženikovu osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela, s obzirom na to da je presuda kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari postala pravomoćna u lipnju 2020., dakle nakon počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je optuženik osuđen u ovom postupku , ova okolnost nije bila od utjecaja na primjereno odmjerenu vrstu i mjeru kazne.

7.3. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, uvjetovanjem iste na vrijeme tri godine. Ovakvom uvjetnom osudom, koja je primjerena svim navedenim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

8. Povezano s navedenim, a na temelju iste odredbe članka 478. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je razmatrao i posebnu obvezu izrečenu optuženiku.

8.1. S obzirom na prirodu počinjenog kaznenog djela, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je optuženiku nužno izreći i posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. te je optuženika opravdano (imajući u vidu članak 58. stavak 5. KZ/11.) upozorio na mogućnost opoziva uvjetne osude u slučaju neispunjenja naložene posebne obveze.

9. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

9.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec