Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
Poslovni broj: Pp-5478/2026.-7.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VV, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. policijske postaje Split pod klasom: 211-07/26-5/9250 i ur.brojem: 511-12-24-26-1 od 14. travnja 2026., nakon provedenog žurnog postupka, sukladno članku 222. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 14. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Okrivljeni VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i pokojne O rođene D, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom višom stručnom spremom, zaposlen u nabavi hardvera, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.800,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, dobrog imovnog stanja, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivan iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti, ne vodi se drugi sudski postupak,
k r i v j e
što je:
13. travnja 2026. u 23:00 sati, u Splitu, na adresi [adresa], ispoljio psihičko nasilje u obitelji spram supruge OV, u nazočnosti dvoje zajedničke djece, sinova T (rođen 2015.) i U (rođen 2022.) tako što je oštećenu suprugu verbalno napao riječima: "Biži iz kuće, ne vraćaj se, idi tamo di ti je bolje, kurvo", nakon čega je ušao u dječju spavaću sobu gdje je probudio sina T kojem je govorio: "Majka ti je kurva, zove drugog čovika" usljed čega se probudilo i dijete F te su se obojica uplašila i počela plakati, a što je kod oštećene prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,
dakle, u nazočnosti djeteta počinio psihičko nasilje u obitelji,
čime je okrivljenik počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 3. istog Zakona,
pa se okrivljeniku na temelju članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.100,00 (tisuću sto) EURA.
Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode od 13. travnja 2026. u 23:50 sati kada je uhićen do 14. travnja 2026. u 11:38 sati kada je na temelju rješenja ovog suda pušten na slobodu, uračunava se okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu kao 79,64 (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) pa je okrivljenik dužan na ime novčane kazne uplatiti preostali iznos od 1.020,36 eura (tisuću dvadeset eura i trideset šest centi).
Na temelju članka 15. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku se
i z r i č e
ZAŠTITNA MJERA OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA
a koja se mjera sukladno članku 15. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određuje u trajanju od najmanje 6 (šest) mjeseci.
Na temelju članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ako okrivljenik kao počinitelj nasilja u obitelji ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora od najmanje deset dana.
Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine iste u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 50,00 (pedeset) eura u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split, podnijela je pod uvodno citiranim brojem, optužni prijedlog protiv okrivljenog VV, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
2. Žurni postupak proveden je na temelju članka 221. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona.
2.1. Okrivljenik je očitujući se o krivnji za prekršaj koji mu se stavlja na teret izjavio kako se ne smatra krivim.
2.2. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je OV njegova supruga s kojom ima dvoje zajedničke djece, sinove T i U i svi stanuju u istom kućanstvu na adresi [adresa] u [adresa]. Točno je da se ponašao na način opisan u optužnom prijedlogu, odnosno točno je da je supruzi uputio riječi "Biži iz kuće, ne vraćaj se, idi tamo di ti je bolje, kurvo", ispalo je da viče jer je bila noć. Točno je da je ušao u dječju spavaću sobu u kojoj je bio njihov sin A, bio je budan i točno je da mu je govorio "Majka ti je kurva zove drugog čovika", a sin mu je govorio da to ne želi slušati, nije plakao. Drugi sin F je bio sa suprugom u drugoj prostoriji, sve je to slušao i zaplakao je. Postupio je na ovakav način jer u njihovom braku postoji treća osoba, da je svoju suprugu više puta upozorio da poštuje njegovo dostojanstvo, a što ona ne čini i ovako se jednostavno dogodilo ove prilike.
2.3. Na pitanje suda jesu li se ovakve ili slične situacije događale i prije, okrivljenik je odgovorio da je bilo takvih situacija, ali ne u ovakvom obimu.
3. Na temelju članka 121. Prekršajnog zakona iz spisa predmeta izdvojen je dio službene zabilješke II. Policijske postaje Split od 4. travnja 2026. u dijelu koji sadrži obavijesni razgovor s OV, te se ne može koristiti u tom dijelu kao dokaz sukladno članku 158. Prekršajnog zakona.
4. Sud je u dokazne svrhe pročitao: neizdvojeni dio službene zabilješke II. Policijske postaje Split od 14. travnja 2026., obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, izviješće o uhićenju, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, zapisnik o ispitivanju svjedokinje OV od 13. travnja 2026. te obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom.
4.1. Na zapisnik o ispitivanju svjedoka sastavljen 13. travnja 2026. od II. Policijske postaje Split, žrtva OV je u bitnom izjavila: „večeras oko 22,00 sata došla sam s posla kući, u to vrijeme djeca su spavala dok se suprug nalazio u dnevnom boravku, u jednom trenutku je otišao u našu spavaću sobu gdje je uzeo moj mobitel i pregledom utvrdio da sam prethodno razgovarala sa svojim prijateljem. Obzirom da je posljednje vrijeme izrazito ljubomoran to ga je razljutilo te je počeo vikati i vrijeđati me i tjerati iz kuće. Izgovarao je riječi „Biži iz kuće, ne vraćaj se, idi tamo di ti je bolje, kurvo“, a zatim je ušao u Vitinu sobu te ga je probudio, a zatim mu je rekao „Majka ti je kurva, zove drugog čovika". Njegovu viku čuo je drugi sin i oboje su počeli plakati. Ponašanje supruga me uznemirilo i dostojanstvo povrijedilo te sam pozvala policiju, a suprug se u međuvremenu primirio. Inače, suprug ne konzumira alkohol i opojna sredstava, a ja njega nisam verbalno napadala, vrijeđala, suprug me nije tjelesno napao. Ja ne znam da li je suprugu potrebna psihijatrijska pomoć ali mogu izjaviti da je u posljednje vrijeme izrazito agresivan i bespotrebno znatno ljubomoran.
4.2. Okrivljenik je na izvedene dokaze izjavio da na iskaz ispitane svjedokinje može navesti da nije namjerno probudio djecu kako to dotična navodi nego su se djeca probudila jer su očigledno čula njega dok se raspravljao sa suprugom. Nije točno da je izrazito agresivan u posljednje vrijeme kako dotična navodi, a točno je da je prethodno pregledavao njezin mobitel i da ga je to učinilo uznemirenim i ljubomornim. Nema potrebe da sada iznosi detalje vezano za njegovu suprugu i njeno ponašanje u njihovom braku, a za što je doznao ta situacija traje neko vrijeme, posljednjih dvadesetak dana je situacija između njih bila u redu, međutim dotična i dalje nastavlja. Pokušao joj je kazati da ode iz stana ili da nađe neko drugo rješenje, a što se tiče djece smatra da to trebaju dogovorno riješiti, rekao joj je da ode iz stana jer je stan u njegovom vlasništvu.
4.3. Sud je neposredno ispitao svjedokinju - žrtvu OV, koja je iskazivala bez prisutnosti okrivljenika jer je kao žrtva iskoristila navedenu zakonsku mogućnost.
4.4. Svjedokinja OV je u svom iskazu izjavila da joj je VV suprug s kojim ima dvoje zajedničke djece, sinove T rođenog 2015. i U rođenog 2022. Da je sinoć pozvala policiju, i to prvenstveno zbog djece koja su joj na prvom mjestu i želi ih zaštititi da ne slušaju takve ispade svoga oca. Došla je s posla, djeca su tada spavala, sin F spava u njihovoj sobi, a stariji sin A u svojoj sobi. Okrivljenik je izrazito ljubomorna osoba, uzeo joj je mobitel, pregledavao ga i tada je počelo optuživanje i burne reakcije s njegove strane, a za koje uopće nema nikakvo opravdanje. Optužuje je da ima vezu s trećom osobom, što uopće nije istina. Ima prijatelja s kojim nije u ljubavnoj, a ni nekoj emotivnoj vezi. Da se shvati o čemu govori, može kazati da njen suprug može slobodno imati prijateljicu, može se slobodno dopisivati, a s druge strane ona kao žena po njemu ne bi smjela imati prijatelja. Ovaj problem nije od jučer i njen suprug je karakterno teška osoba, on burno reagira, ali se vrlo brzo i smiri. Upravo zbog njegove ljubomore je došlo do emocionalnog zahlađenja između njih. Doista je neprimjereno ponašati se ispred djece kao što se on ponašao, ulazio je u sobe u kojoj su bili njihovi sinovi, palio je svjetlo samo da ih probudi, on nije razmišljao o djeci u smislu da ih ne uznemiri, htjela mu je reći da odu ispred zgrade ili u auto da popričaju da djeca to ne moraju slušati, ali na njega se ne može utjecati. A je već puno puta slušao o tome kako on nju optužuje, nisu mu nepoznati pojmovi drugi muškarac i slično, F je još manji pa ne razumije, ali sinoć su obojica plakala i to više nije mogla tolerirati i zvala je policiju. Prije nekoliko mjeseci su razgovarali o razvodu, međutim nije to tako ni jednostavno, po njemu bi trebala otići bez djece jer on smatra da djeca imaju svoj dom, a nju bi posjećivali. Stan je u vlasništvu supruga i njegovog oca po jednu polovinu.
4.5. Na pitanje suda je li ju okrivljenik ikada fizički napao i je li smatra da joj je potreban tretman radi kontrole ponašanja, svjedokinja je odgovorila da ne može kazati da ju je okrivljenik fizički napao, do naguravanja s njegove strane je znalo doći, prije nekoliko mjeseci kada su i počeli razgovarati o razvodu, okrivljenik je bio išao privatno na tretmane kod psihoterapeuta, bila je i ona pozvana i ukratko može samo kazati da je psihoterapeutkinja suprugu kazala da ima dobru ženu samo da nije svjestan svoga ponašanja koje je dovelo do problema. I sada na hodniku, suprug joj je kazao da ona nekome šalje slike, a nekoga šalje u zatvor i to dokazuje da je on nesvjestan svoga ponašanja, a za djecu je sad nije niti upitao. Na pitanje suda je li osjeća ikakav strah ili bilo kakav oblik ugroženosti od strane okrivljenika, svjedokinja je odgovorila negativno.
4.6. Nakon što je sud završio s ispitivanjem svjedokinje žrtve OV, pozvao je okrivljenika u sudnicu i upoznao ga sa sadržajem iskaza neposredno ispitane svjedokinje na način da mu je njezin iskaz pročitao (odlomak 4.4. do 4.5. presude).
4.7. Na pitanje suda ima li primjedbi na sadržaj pročitanog iskaza okrivljenik je izjavio neka bude tako kako je dotična izjavila, da tu ima nekih netočnosti, ali da sada ne bi o tome. Da bi i on mogao reći da ga je dotična sinoć izgrebala noktima. Na pitanje suda je li može pokazati ogrebotine, okrivljenik je izjavio da nema sada tragova na rukama. Na pitanje suda je li išao na tretmane kod psihoterapeuta, okrivljenik je odgovorio da nije išao kod psihoterapeuta nego kod psihologa i više ne ide na tretmane jer se situacija bila poboljšala. Smatra da mu dalje nije potreban psihosocijalni tretman.
5. S obzirom da daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo, sud je pročitao izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika, a na temelju koje je utvrđeno kako okrivljenik nije prekršajno osuđivan iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti.
6. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenika i izvedenih dokaza, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci ove presude, a koji mu se stavlja na teret, zbog čega ga je Sud proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu.
7. Odredbom članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je:
Nasilje u obitelji je psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.
8. U postupku nije sporno da je okrivljeni VV suprug žrtve OV, odnosno isti su bračni partneri pa se na iste primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).
8.1. U postupku nije sporno, a što proizlazi iz obrane okrivljenika, da su se okrivljenik i žrtva OV u inkriminirano vrijeme nalazili u Splitu, u stanu na adresi [adresa], i nije sporno da su se u stanu nalazila njihova zajednička djeca, sinovi A rođen 2015. i F rođen 2022., kada je okrivljenik verbalno napao žrtvu OV izgovorivši joj riječi: „Biži iz kuće, ne vraćaj se, idi tamo di ti je bolje, kurvo". Isto tako nije sporno da je okrivljenik ušao u spavaću sobu u kojoj je bio njihov sin A i kojemu se obratio riječima: „Majka ti je kurva, zove drugog čovika". Nije sporno da je sin F, koji je to slušao, zaplakao.
8.2. Sud je na okolnosti predmetnog događaja ispitao svjedokinju – žrtvu OV čiji je iskaz cijenio vjerodostojnim s obzirom da je svjedokinja u vezi s odlučnim činjenicama iskazivala vrlo određeno i jasno, da u njenom iskazu nije bilo nelogičnosti koje bi upućivale na nevjerodostojnost njenog iskazivanja, da na sadržaj njenog iskaza ni okrivljenik nije imao konkretnih primjedbi te da je njen iskaz u bitnom u suglasju s iskazom kojeg je dala policijskim službenicima neposredno nakon događaja. Naime, iz iskaza ispitane svjedokinje proizlazi da se okrivljenik ponašao upravo na način kako je to opisano u izreci presude, odnosno da je verbalno napao uputivši joj riječi citirane u izreci ove presude i nazivajući je kurvom, nakon čega je ušao u sobu u kojoj je spavao njihov sin A, upalio svjetlo i probudio ga govoreći mu da mu je majka kurva, a uslijed čega se probudio i drugi sin F te su obojica počela plakati, zbog čega je žrtva pozvala policiju.
8.3. Slijedom navedenog, ovakvo ponašanje okrivljenika svakako prelazi normalan način komunikacije te je okrivljenik verbalno napadajući žrtvu OV, tjerajući je iz kuće i uvredljivo je nazivajući kurvom, počinio psihičko nasilje u obitelji, koje je kažnjivo po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer je počinjeno u prisutnosti djece koje su sekundarne žrtve počinjenog prekršaja, a čije prisutnosti je okrivljenik bio svjestan i kojim ponašanjem je uznemirio žrtvu OV i povrijedio joj dostojanstvo, a zbog čega je i pozvala policiju (da je žrtva bila uznemirena događajem proizlazi prvenstveno iz zapsnika o njenom ispitivanju sastavljenog od službenika policije neposredno nakon samog događaja, kao i iz neposrednog zapažanja policijskog službenika koji je u povodu dojave žrtve došao na mjesto događaja gdje je žrtvu zatekao uznemirenu, a kako je to i konstatirano u materijalnoj dokumentaci u spisu).
9. Nakon što je Sud okrivljenika proglasio krivim za prekršaj za koji ga se tereti u izreci ove presude, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljeniku.
10. Kažnjivom odredbom članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je: Tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1100,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.
11. Određujući vrstu i visinu kazne okrivljeniku, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotne, tako i otegotne. Osim prekršajne neosuđivanosti okrivljenika iz javnog reda i mira i javne sigurnosti, na strani okrivljenika nije bilo naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona. Kao otegotno uzeto je u obzir što je okrivljenik počinio teški prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. S obzirom na navedeno te uzimajući u obzir vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja i imajući na umu općeprihvaćenu „nultu stopu“ tolerancije na nasilje, sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u najmanjem iznosu od 1.100,00 eura, kako je i predloženo na optužnom prijedlogu, smatrajući kako će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. i opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.
11.1. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode uračunato mu je u izrečenu novčanu kaznu kao 79,64 eura novčane kazne pa je okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u preostalom iznosu, a kako je i navedeno u izreci ove presude.
11.2. Na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ako okrivljenik uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od jednog mjeseca po pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena
12. Na temelju članka 15. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje šest mjeseci, a kako je i predloženo optužnim prijedlogom. Iako okrivljenik smatra da mu takav tretman nije potreban, sud smatra kako je u konkretnom slučaju potrebno izricanje navedene mjere uzimajući u obzir sve okolnosti prekršaja, a prvenstveno činjenicu poremećenih odnosa okrivljenika i žrtve koji su roditelji maloljetne djece, a sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja kod okrivljenika i postizanja pozitivnih promjena u njegovom ponašanju, čime bi se doprinijelo razvijanju pozitivne i konstruktivne komunikacije između okrivljenika i žrtve.
13. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljeniku određeni u iznosu od 50,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj: 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a što je po mišljenju ovog Suda primjereno složenosti, trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
U Splitu 14. svibnja 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Marija Đirlić, v.r.
Zrinka Krečak, v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Okrivljeniku,
2. ovlaštenom tužitelju,
3. žrtvi OV,
4. u spis.