Republika Hrvatska
Općinski građanski sud u Zagrebu
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6621/2014-66
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupana po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika GĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po punomoćniku Ivanu Garcu, odvjetniku iz [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika trgovačkih društava Ducentia d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 27 OIB: 37670586697 i Multi centar d.o.o. Zagreb, Prve Poljanice 3 OIB: 42195212922, oboje zastupani po punomoćnici Vedrani Suši, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 1. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika stranaka, 14. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice LĆ i tuženika GĆ čine nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to:
1) udio od 1007/1288 k. č. broj [katastarska čestica] Graberje šuma u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj k. č. br. [katastarska čestica] u naravi Šuma površine 1007 m2, 280 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
2) k. č. broj [katastarska čestica] k.o. površine 520 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] Granešina Nova koja odgovara ranijoj k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća u [adresa], i dvorište, 143 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
3) k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća u [adresa], dvorište i oranica, površine 1536 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
4) 1473/6128 dijela k. č. broj [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi Šuma donji kraj u Oporovcu, površine 3897 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
pa je svaka stranka suvlasnik tih nekretnina u ½ dijela, što je tuženik trpjeti upis prava vlasništva na nekretninama opisanim pod točkom I. 1) i 2) izreke ove presude na ime i u korist tužiteljice u ½ dijela.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na nekretnine opisane pod točkom I. izreke ove presude u dijelu kojim se predlaže da je tuženik dužan priznati upis te u dijelu u kojem se predlaže da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva na nekretninama opisanim pod točkom I. 3) i 4) izreke ove presude na ime i u korist tužiteljice u ½ dijela, kao neosnovan.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u dijelu koji glasi:
„II) Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.000.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
III) Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.536.150,00 kn na ime 50 % poslovnog udjela društva Gradnja – trgovina d.o.o. sa sjedištem u [adresa]., OIB 86104435227 zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 07. srpnja 2003. godine pa do isplate.
IV) Utvrđuje se da je GĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nositelj pravnog naslova za stjecanje prava vlasništva na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Zagrebu i to:
1) dio zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 04. ožujka 1998. godine i Ugovoru o prodaji nekretnina od 11. sječnja 2002. godine.
2) dio zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 04. ožujka 1998. godine.
3) dio zkč. broj [katastarska čestica] upisane u zk. ul broj [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 04. ožujka 1998. godine.
4) dio zkč. broj [katastarska čestica] upisane u zk. ul broj [broj ZK uloška] . k. o. [katastarska općina] prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 19. veljače 1998. godine.
5) dio zkč. broj [katastarska čestica] upisane u zk. ul broj [broj ZK uloška] . k. o. [katastarska općina] prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 19. veljače 1998. godine.
6) dio zkč. broj [katastarska čestica] upisane u zk. ul broj [broj ZK uloška] . k. o. [katastarska općina] prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 19. veljače 1998. godine.
7) dio zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 04. ožujka 1998. godine.
8) dio zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 04. ožujka 1998. godine.
9) zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1.568,00 m2 prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 04. ožujka 1998. godine.
10) dio zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 11. siječnja 2002. godine a koje su nekretnine bračna stečevina tužiteljice i drugotuženika, pa je tužiteljica zajedno s tuženikom u jednakom dijelu sunositelj pravnog naslova za stjecanje prava vlasništva nekretnina što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na tim nekretninama u zemljišnoj knjizi na ime tužiteljice u ½ dijela temeljem ove presude.
V) Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici ½ tržišne vrijednosti 18.316 dionica u društvu KATRAN d.d. Zagreb, od kojih je tuženik 6.000 osnivačkih redovnih dionica serija „A“ prenio na društvo Gradnja trgovina d.o.o. ugovorom o prijenosu dionica zaključen im dana 11.11.1997. godine , 3.897 koje je prenio na isto društvo 1999 godine, 8.419 dionica koje je tuženik prenio na društvo TRGOVINA GRADNJA d.o.o.
VI) Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
IV. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 25.511.531,305 kn (slovima: dvadesetpetmilijunapetstojedanaesttisućapetstotridesetjedna kuna i tristopet lipa) na ime ½ vrijednosti nekretnina iz točke III., podtočke IV. izreke presude, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je vrijednost predmeta spora 11.000.000,00 EUR (slovima: jednaestmilijuna eura).
II. Tužba tužiteljice povučena je u odnosu na nekretninu 11/21 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 30B (tloc. pov. 112 čm) dvorište i [adresa], površine 765 m2 upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
III. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi troškove postupka tuženiku GĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 1.833,07 EUR (slovima: tisućuosamstotridesetitri eura i sedam centi), sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi troškove postupka umješačima Ducentia d.o.o. OIB: 37670586697 i Multi centar d.o.o. OIB: 42195212922 u iznosu od 36.674,00 EUR (slovima: tridesetšesttisućašestosedamdesetčetiri eura), sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela 10. studenog 2014. tužbu protiv tuženika radi utvrđenja bračne stečevine i isplate.
1.1. U tužbi tužiteljica u bitnome opisuje da su ona i tuženik bili bračni drugovi, a čiji brak je sklopljen 17. siječnja 1978. u [adresa], Bosni i Hercegovini, a koji je potom upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 1999. pod rednim brojem 00160.
1.2. Tužiteljica opisuje da su tijekom trajanja bračne zajednice stekli pravo vlasništva na nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a u kojima je kao vlasnik upisan samo tuženik. Također, opisuje da je temeljem ugovora o tajnom društvu zaključenog s članom društva P.B. GRAD d.o.o. (ranije RES APTA d.o.o.) tuženik postao tajan član navedenog društva i time stekao korist od 14.000.000,00 EUR te da je upravo tuženik bio stvaran vlasnik i nositelj svih upravljačkih i imovinskih prava toga društva iako je drugi član formalno držao udjele.
1.3. Nadalje, tužiteljica navodi da je s tuženikom za vrijeme trajanja bračne zajednice osnovala društvo GRADNJA-TRGOVINA d.o.o. iako je u sudskom registru kao jedini član društva bio upisan tuženik koji je 7. srpnja 2003. prenio svoj udio na treću osobu bez njezina znanja pa radi navedenoga potražuje 50 % protuvrijednosti poslovnog udjela koji je imao u vrijeme otuđenja zajedno sa zateznim kamatama od dana sklapanja ugovora o prijenosu poslovnog udjela do danas.
1.4. Tužiteljica dodaje i da je tijekom trajanja bračne zajednice tuženik stekao pravni naslov za stjecanje prava vlasništva na nekretnina upisanim u katastarskoj općini [katastarska općina] i to z. k. ul. [broj ZK uloška], a čija vrijednost prema revizijskom izvješću Revizije Zagreb d.o.o. iznosi 51.023.062,61 kuna te njoj pripada ½ dijela s naslova prava vlasništva odnosno ½ njihove vrijednosti.
1.5. Podneskom od 19. veljače 2021. tužiteljica dopunjuje tužbu i uređuje tužbene zahtjeve na način da navodi da od samog zasnivanja bračne zajednice stranke su radile zajedno u građevinskom obrtu koji se vodio na ime tuženika. Tuženik je vodio operativu na gradilištima, a tužiteljica se brinula o administraciji, nabavki materijala i svim drugim popratnim poslovima. S vremenom su stranke otvorile još jedan građevinski obrt koji je glasio na ime tužiteljice i bio je registriran u [adresa]. Rješenje Općine Duvno o osnivanju i vođenju samostalne zanatske radnje je doneseno 10. travnja 1987. S vremenom je tužiteljica osnovala obrt i u Zagrebu te je LĆ, JMBG [jedinstveni matični broj građana] bila upisana u registar radnji Gradskog ureda za gospodarstvo Zagreb, - Sesvete pod rednim brojem 395 sa početkom rada 26. travnja 1991. Zagrebački obrt je brisan iz registra 03. ožujka 1995. Osim zajedničkog rada određena sredstva su stečena i darovanjem. Tako je tužiteljičin otac ĐĆ **.**.1989. darovao svojoj kćerki iznos od 150.000.000 Dinara ( slovima : stoipedesetmilijuna din ) od čega su kupili jedan bager, kombi i neki drugi alat koji se koristi u građevini. Godine 1990. su stranke nastavile poslovanje na način da je tuženik GĆ, po tada važećem Zakonu o poduzećima, osnovao Gradnja trgovina d.o.o., iz poslovanja kojeg društva su osnivana ili kupovana društva i imovina o kojima se vodi ovaj postupak. Tužiteljica je kao i prije radila u okviru svojeg obrta i u okviru Gradnja trgovine d.o.o., te je vodila sve računovodstvene poslove.
1.6. Nadalje, tužiteljica ističe da je iz poslovanja trgovačkog društva Gradnja trgovina d.o.o. i obrta kupljeno je i osnovano nekoliko trgovačkih društava i to:
- 1994. godine kupljen je Katran d.d., Zagreb, Radnička 27,
- 1997. godine kupljeno je društvo Zagrebačka industrija abraziva, Zagreb, Radnička 27; što je vidljivo iz Odluke o sazivanju skupštine društva, utvrđivanju dnevnog reda i prijedlog odluka tvrtke CHROMOS-ZAGREBAČKA INDUSTRIJA ABRAZIVA od 27.10.1995.g. i Zapisnika sa izvanredne skupštine dioničkog društva Zagrebačka industrija abraziva od 20.01.1988.g.,
- 1997. godine kupljeno je društvo Salonit d.d., na način da je Gradnja trgovina d.o.o. postala većinski vlasnik,
- 1994. godine osnovan je Bascon d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 27, ( ranije na adresi [adresa] ),
- 2001. godine osnovana je DUCENTIA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 27 ,
- 2002. godine osnovan je ROBSON HOLDINGS d.o.o., Zagreb Radnička cesta 27 ,
a u kojima je radila i tužiteljica koja je potom radi brige o petero djece u dogovoru s tuženikom ostala 2002. kod kuće i samo je povremeno dolazila na posao. U kasnijem je razdoblju tuženik poduzeo više nerazumljivih poslovnih poteza što je rezultiralo optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Splitu i 2004. bijegom tuženika koji od tada nije više dostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, te je za njime raspisana tjeralica. Tužiteljica ističe da tuženik od tog vremena ne boravi u [adresa], već je prvo vrijeme boravio u [adresa], a od 2008. godine boravi u [adresa] na adresi [adresa], Bosna i Hercegovina.
1.7. Godine 2013. tužiteljica je ustanovila da tuženik imovinu stečenu za vrijeme trajanja braka prebacuje na osnovana off shore društva, te na pravne osobe koje su bile u vlasništvu dvije sestre tuženika UĆ i RĆ. Nakon toga je pokrenula sudske postupke radi utvrđenja bračne stečevine među kojima je i ovaj predmet. Ističe da je bilo više postupaka brakorazvoda između stranaka, no na kraju je brak razveden u predmetu Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda Tomislavgrad, broj 68 2 P 011897 18 P 2. Brak je razveden presudom koja je postala pravomoćna 4. lipnja 2020.. U citiranoj presudi je, između ostalog, navedeno na listu 4: Tako se citira da GĆ……..„navodi da je sve to uočio, međutim nije želio tada u tom vremenu podnijeti postupak za razvod braka jer je znao kakva je po tom pitanju sudska praksa u Hrvatskoj, a vjerojatno i u BiH, da se mldb. djeca dodjeljuju majci, pa iz tog razloga a radi dobrobiti djece nije se želio razvesti, nije se htio razvesti zbog djece, zbog mogućnosti utjecaja na njihov odgoj.“ Tužiteljica ističe da tuženik čitavo vrijeme do 2014. redovito plaća na račun tužiteljice novčana sredstva koja se koriste za snošenje zajedničkih troškova.
1.8. Imajući u vidu navedeno, tužiteljica ističe da su sve navedene nekretnine kupljene privatnim sredstvima tužiteljice i tuženika za vrijeme trajanja bračne zajednice, te stoga predstavljaju bračnu stečevinu stranaka svakome u ½ dijela. Zakonski tekst govori da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. S tim u vezi ističe da povlači tužbu u odnosu na nekretninu 11/21 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 30B (tloc. pov. 112 čm) dvorište i [adresa], površine 765 m2 upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer je naknadno ustanovila da se radi o pogrešnom upisu na ime bivšeg supruga.
1.9. U odnosu na trgovačko društvo KATRAN d.d. ističe da je to dioničko društvo za proizvodnju cestograđevnih, izolacijskih i antikorozivnih materijala, Zagreb, Radnička cesta 27, OIB [osobni identifikacijski broj], ( kasnije je subjekt promijenjen u Rostum d.o.o., na adresi [adresa]) je bio vlasnik k. č. broj [katastarska čestica], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 12.085 m2. Katran d.d je bio u većinskom vlasništvu dva subjekta – tuženika GĆ i društva Gradnja trgovina d.o.o.. Dionice Katran d.d. je Ugovorom broj 322326/9299 o prodaji dioničkog društva Katran d.d. Gradnja – trgovina d.o.o. kupila od HFP, Zagreb, Gajeva d.d. Tuženik GĆ je ostatak dionica kupio od malih dioničara. Katran dioničko društvo za proizvodnju cestograđevnih, izolacijskih i antikorozivnih materijala, Zagreb, Radnička cesta 27, prodalo je vlasništvo na k. č. broj [katastarska čestica], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 12.085 m2 društvu Fizos d.o.o. sa sadašnjom adresi Zagreb, Prve Poljanice 3, OIB 57327585989. Fizos d.o.o. nikada nije platio cijenu nekretnine po Ugovoru o prodaji nekretnine od 29.07.2002. godine, tako da je Katran d.d. svoju tražbinu u iznosu ugovorene cijene od 6.500.000,00 kn ustupio primatelju Kamicom d.o.o. Ugovorom o ustupanju potraživanja od dana 9.04.2003. godine. Vlasnik 100% poslovnog udjela Fizos d.o.o. OIB 57327585989, je bio MĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. Ugovorom o ustupanju poslovnog udjela od **.**.2003. godine MĆ je svoj udio prenio na Kamicon d.o.o. OIB 83802822597, Zagreb, Izidora Poljaka 52, koji sada postaje vlasnik udjela. Katran d.d. dana 9.04.2003. ustupio Kamicon d.o.o. pravo na naplatu tražbine u iznosu od 6.500.000,00 kn i to tražbine koju je imao sa osnova ustupa potraživanja od 9.04.2003. godine. Kamicon d.o.o. je sa dijelom svoje tražbine u iznosu od 3.250.000,00 dokapitalizirao FIZOS d.o.o. dana 29. travnja 2003. Dana 15. rujna 2003. godine Katran d.d. je Ugovorom o ustupu poslovnog udjela, svoj udio u temeljnom kapitalu od 6.500.000,00 kn, a što čini poslovni udio od 10% u Kamicon d.o.o., ustupio UĆ. Dana 7. travnja 2004. godine Fizos d.o.o. osniva društvo sa ograničenom odgovornošću Res Apta d.o.o. s temeljnim kapitalom od 20.000,00 kn. Svrha osnivanja društva je bilo razvijanje projekta poslovnog centra na lokaciji današnjeg Green Golda. Nakon što je osnovana Res Apta d.o.o. dana 18. svibnja 2004. je dokapitalizirana unošenjem nekretnine i to k. č. broj [katastarska čestica], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 12.085 m2 u vrijednosti 6.500.000,00 kn. Dana 8. prosinca 2004. Fizos je prenio poslovni udjel od 100 % Res Apta d.o.o. na Robson Holdings d.o.o. , Zagreb, Radnička 27, OIB 04978313893. Dana 29.06.2005. godine Robson Holdings d.o.o. prenosi Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela na ŠĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] Ugovor ne sadrži nikakvu odredbu o plaćanju nego se govori da će isto biti utvrđeno novim ugovorom. Dana **.**.2005. ŠĆ je prenio dio poslovnog udjela u društvu RES APTA d.o.o. u visini od 51% temeljnog kapitala i temeljni ulog od 3.325.200,00 kn na Centar projekt d.o.o. Temeljem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela i posebnog ugovora o naknadi isplaćen je iznos od 7.000.000 EUR-a. Sredstva su predana ili uplaćena ŠĆ, a on ih je proslijedio na Robson Holdings d.o.o. te na privatne račune u BiH na ime GĆ, RĆ, UĆ u Unicredit Zagrebačka banka u [adresa] i [adresa], Raiffeisenbank d.d. u [adresa] i PBZ d.d., Ljubuški. Dio navedenih sredstava RĆ uplaćuje u ime i za račun Robson Holdings d.o.o. otvoren u Erste banci. Uplate su izvršene u iznosu od 10.000.000 kn i to dana 6. travnja 2006. 5.000.000,00 kn ( izvod 68 ); dana 03. svibnja 2006. 3.000.000,00 kn ( izvod 86 ); dana 05. svibnja 2006. 2.000.000,00 kn ( izvod 88 ). Sa sredstvima koja su na taj način uplaćena na račun Robson Holdings d.o.o. ovaj je pristupio dugu Gradnja trgovina d.o.o. prema HVB – Splitska banka d.d. te sa iznosom od 9.000.000 kn u cijelosti isplatio potraživanje HVB Splitska banka d.d., a kao posljedica toga su na Robson Holdings d.o.o. prešla sredstva osiguranja. Između ostalog Ugovorom o pristupanju dugu i ustupanju glavnih i sporednih prava na Robson Holdings d.o.o. je prešlo i založno pravo na nekretninama u vlasništvu Salonit d.d., Vranjic.
1.10. Tužiteljica ističe da su društva Robson Holdings d.o.o. i Katran novi abrazivi – Kazis grupa d.o.o. kasnije Ducentia d.o.o. su osnivači tvrtke Eco -Selo Grabovica d.o.o., BIH, [adresa], te je Robson Holdings d.o.o. uplatio u kapital Eco-Selo Grabovica d.o.o. iznos od 5.026.052,37 KM, dok je Ducentia d.o.o. uplatila u kapital Eco Selo Grabovica d.o.o. iznos od 2.198.415,98 KM. Robson Holdings d.o.o. je Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini od dana 06. ožujka 2013. uzeo u zalog nekretnine u koje su presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P 2787/2011 od 08. veljače 2013. pripale Gradnja- trgovina d.o.o. Dana 26. 05. 2008. godine sačinjen je Ugovor o naknadi za prijenos poslovnog udjela ovjeren kod javnog bilježnika Zorke Čavjada pod brojem Ov 12389/2008 kojim ŠĆ ([adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]) ustupa društvu P.B. Projekt d.o.o. (Radnička cesta 48, OIB 60441976638) kao stjecatelju 49 % temeljnog kapitala trgovačkog društva B.P Grad d.o.o., Zagreb. Naknadno je sklopljeno više aneksa predmetnog ugovora. Nakon što su sva plaćanja izvršena dana 12. studeni 2012. godine sačinjen je konačni Ugovor o prijenosu jednog poslovnog udjela kojim ŠĆ ustupa B.P Grad d.o.o., Zagreb društvu P.B. Projekt d.o.o. Radnička cesta 48 poslovni udio nominalne vrijednosti 3.194.800,00 Kn. Ukupno je za poslovne udjele društva Res Apta d.o.o., odnosno PB Grad d.o.o. , plaćen iznos od 14.000.000 EUR u KN, time da je uslijed promjena naloga i aneksa radi prikrivanja tijeka novca, te faktoringa, iznos koji je stigao direktno na račun ŠĆ nešto manji od toga. Pri čemu je od prvog dijela novca u iznosu 7.000.000 EUR- a novac uplaćen na Robson Holdings d.o.o. i proslijeđen novac na privatne račune u BiH na ime tuženika, RĆ, UĆ. Dodaje da je društvo Robson Holdings d.o.o. osnovano od strane ROBSON HOLDINGS ApS iz Danske. Robson Holdings d.o.o. ima u kapitalnim rezervama- posudba od vlasnika- iskazan iznos od 39.157.163, 00 Kn. U reviziji izrađenoj za tvrtku ROBSON HOLDINGS ApS navedeno je dugovanje prema Robson Holdigs d.o.o. zu udjele u u iznosu od 35.126.886 DKK na vrijeme od 5 godina. Činjenica Robson Holdingsd.o.o. ima u svojem knjigovodstvu iskazanu posudbu vlasnika u iznosu 39.157.163, 00 Kn, poklapa se sa činjenicom da u društvu osnivaču – Robson Holding ApS, Danska postoji identično dugovanje prema zagrebačkom trgovačkom društvu.
1.11. Tužiteljica dodaje i da je poslovni udio u Gradnja trgovina d.o.o. tuženik prenio na treću osobu i to PĆ iz [adresa] , a nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], tuženik je Ugovorom o unosu stvari u društvo sa ograničenom odgovornošću od dana 13. veljače 2004. godine, zaključenim sa TD Multicentar d.o.o., Zagreb, I Poljanice 3, unio u temeljni kapital društva Multicentar. Također je u temeljni kapital istim ugovorom unesena i 1) k. č. broj [katastarska čestica] u naravi oranica Čulinečka cesta, Površine 7714 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedeni pravni posao - dokapitalizacija TD MULTICENTAR d.o.o. zemljištem je tužiteljica utužila na Trgovačkom sudu u Zagrebu poslovni broj P 230/2021.
1.12. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbene zahtjeve koji glase:
"I) Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice LĆ i GĆ čine nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to:
1) udio od 1007/1288 k. č. broj [katastarska čestica] Graberje šuma u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj k. č. br. [katastarska čestica] u naravi Šuma površine 1007 m2, 280 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
2) k. č. broj [katastarska čestica] k.o. površine 520 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] Granešina Nova koja odgovara ranijoj k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća u [adresa], i dvorište, 143 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
3) k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća u [adresa], dvorište i oranica, površine 1536 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
4) 1473/6128 dijela k. č. broj [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi Šuma donji kraj u Oporovcu, površine 3897 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ;
pa je svaka stranka suvlasnik tih nekretnina u ½ dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na navedenim nekretninama na ime i u korist tužiteljice lu ½ dijela.
II) Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.000.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
III) Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.536.150,00 kn na ime 50 % poslovnog udjela društva Gradnja – trgovina d.o.o. sa sjedištem u [adresa]., OIB 86104435227 zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 07. srpnja 2003. godine pa do isplate.
IV) Utvrđuje se da je GĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nositelj pravnog naslova za stjecanje prava vlasništva na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Zagrebu i to:
1) dio zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 04. ožujka 1998. godine i Ugovoru o prodaji nekretnina od 11. sječnja 2002. godine.
2) dio zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 04. ožujka 1998. godine.
3) dio zkč. broj [katastarska čestica] upisane u zk. ul broj [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 04. ožujka 1998. godine.
4) dio zkč. broj [katastarska čestica] upisane u zk. ul broj [broj ZK uloška] . k. o. [katastarska općina] prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 19. veljače 1998. godine.
5) dio zkč. broj [katastarska čestica] upisane u zk. ul broj [broj ZK uloška] . k. o. [katastarska općina] prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 19. veljače 1998. godine.
6) dio zkč. broj [katastarska čestica] upisane u zk. ul broj [broj ZK uloška] . k. o. [katastarska općina] prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 19. veljače 1998. godine.
7) dio zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 04. ožujka 1998. godine.
8) dio zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 04. ožujka 1998. godine.
9) zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1.568,00 m2 prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 04. ožujka 1998. godine.
10) dio zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prema Ugovoru o prodaji nekretnina od 11. siječnja 2002. godine a koje su nekretnine bračna stečevina tužiteljice i drugotuženika, pa je tužiteljica zajedno s tuženikom u jednakom dijelu sunositelj pravnog naslova za stjecanje prava vlasništva nekretnina što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na tim nekretninama u zemljišnoj knjizi na ime tužiteljice u ½ dijela temeljem ove presude, alternativno nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 25.511.531,305 kn na ime ½ vrijednosti nekretnina iz točke IV izreke.
V) Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici ½ tržišne vrijednosti 18.316 dionica u društvu KATRAN d.d. Zagreb, od kojih je tuženik 6.000 osnivačkih redovnih dionica serija „A“ prenio na društvo Gradnja trgovina d.o.o. ugovorom o prijenosu dionica zaključen im dana 11.11.1997. godine , 3.897 koje je prenio na isto društvo 1999 godine, 8.419 dionica koje je tuženik prenio na društvo TRGOVINA GRADNJA d.o.o.
VI) Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da osporava u cijelosti navode iz tužbe. S tim u vezi navodi da su svi navodi, osim činjenice sklapanja braka, pravno neutemeljene konstrukcije i činjenične krivotvorine stvarnog stanja. Navodi da je tužba promašena formalno i u odnosu na meritum neosnovana.
2.1. Tuženik navodi da nekretnine i prava koja su predmet tužbe ne predstavljaju bračnu stečevinu zbog čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
2.2. U dopuni odgovora od 15. veljače 2016. i kasnije, tuženik navodi da tužiteljica nije ni na koji način sudjelovala u bilo kakvom odlučivanju u odnosu na trgovačka društva niti je bila raspoređena na rukovodeća mjesta u trgovačkom društvu te niti ne dokazuje da je imala bilo kakvu ulogu u vođenju tih društava niti da je radila putem obrta i tako stjecala prihode. U odnosu na tajno društvo, tuženik navodi da nije vlasnik niti suvlasnik trgovačkog društva P.B. GRAD d.o.o. (ranije RES APTA d.o.o.), nije ostvario materijalnu korist od navedenog društva niti postoji dokumentacija koja to dokazuje, te da to tužiteljica nije ničim dokazala dok u odnosu na nekretnine navodi da nije vlasnik istih slijedom čega je zahtjev i u tom dijelu pravno neutemeljen, a za samo potraživanje tužiteljice je nastupila zastara.
2.3. Tuženik ističe da su nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te sve nekretnine iz točke IV tužbenog zahtjeva u vlasništvu trgovačkog društva Multicentar d.o.o. te da tuženik na istima ne polaže vlasnička prava niti mogu predstavljati bračnu stečevinu, dok u odnosu na visinu alternativnog zahtjeva ističe prigovor te navodi da nije ničime dokazana. U odnosu na preostale nekretnine navodi da nisu stečene zajedničkim sredstvima stranaka tijekom trajanja bračne zajednice.
2.4. Za trgovačko društvo Gradnja-Trgovina d.o.o. tuženik ističe da nije imatelj tog poslovnog udjela od 2003. i nije razvidno niti na čemu tužiteljica temelji potraživanje za isti udjel.
2.5. Tuženik dodaje da je bračna zajednica stranaka prestala 1999. nakon rođenja petog djeteta i da stranke ne žive zajedno preko 15 godina niti su međusobnom kontaktu zadnjih godina.
2.6. Predlaže odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. Podneskom od 10. siječnja 2017. trgovačko društvo Ducentia d.o.o. istaknuli su da je nekretnina upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] predmet založnog prava koje je tuženik dao Zagrebačkoj banci koja je potom pokrenula ovrhu na predmetnom nekretninom, trgovačko društvo Katran novi abrazivi -Kazis grupa d.o.o., sada Ducenta d.o.o. pristupilo je dugu 9. veljače 2005. te je to društvo postalo solidarni dužnik zajedno s glavnim dužnikom. Predlaže da mu se dopusti miješanje na strani tuženika.
3.1. Podneskom od 24. rujna 2018. trgovačko društvo Multi centar d.o.o. istaknuli su da su 13. veljače 2004. s tuženikom sklopili Ugovor o unosu stvari u društvo s ograničenom odgovornošću čiji su predmet unosa bile nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] te je osnivač toga društva donio odluku o povećanju temeljnog kapitala još 2004. od kada se i nalazi u posjedu tih nekretnina. Predlaže da mu se dopusti miješanje na strani tuženika.
3.2. Tužiteljica se protivila prijedlozima za miješanje, dok se tuženik nije posebno očitovao, dok iz sudske odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 1823/06 od 25. svibnja 2007., jasno proizlazi sljedeće: „Određenoj osobi sud će dopustiti sudjelovanje u postupku u svojstvu umješača ako utvrdi da bi se uspjeh stranke kojoj se pridružio u parnici posredno odrazio i na njegovu pravnu situaciju.“
3.3. Rješenjem ovoga suda posl.br. P-6621/2014-52 od 12. ožujka 2025. prihvaćeno je sudjelovanje trgovačkih društava Ducentia d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 27 OIB: 37670586697 i Multi centar d.o.o. Zagreb, Prve Poljanice 3 OIB: 42195212922 kao umješača na stani tuženika u ovom predmetu, u kojem se u bitnome ističe sljedeće:
- da iz tužbenog zahtjeva kako je postavljen podnescima od 19. veljače 2021. i 20. svibnja 2021. proizlazi da tužiteljica, između ostalog, traži utvrđenje postojanja bračne stečevine na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], površine 520 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća u [adresa] i dvorište, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojima je kao vlasnik upisan tuženik, a temeljem ugovora o založnom pravu uknjiženo je pravo zaloga na nekretnine za iznos od 806.378 DEM za korist Zagrebačke banke d.d. Iz druge dokumentacije proizlazi da je tuženik kao založni dužnik dozvolio upis založnog prava na nekretnini u svom vlasništvu a radi osiguranja duga trećih pravnih osoba. Ako bi po okončanju ovog postupka došlo do promjene u suvlasništvu te nekretnine (jer tužiteljica traži da se upiše kao suvlasnica u ½ dijela s osnova bračne stečevine), eventualna ovrha radi naplate potraživanja Zagrebačke banke d.d. bi bila umanjena za ½ vrijednosti te nekretnine.
- da u odnosu na pravni interes trgovačkog društva Multi centar d.o.o., isti se ogleda u tome da se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je tuženik nositelj pravnog naslova za stjecanje prva vlasništva na deset nekretnina te da iste predstavljaju bračnu stečevinu u ½ dijela. Sve te nekretnine tuženik je ugovorom od 13. veljače 2004. unio kao temeljni kapital u trgovačko društvo Multi centar d.o.o.
- da iz navedenoga proizlazi da ishod ovog postupka reflektirat će se i na prava trgovačkih društva koja se prijavila svoje miješanje te stoga imaju pravni interes da tuženik uspije u parnici, odnosno, da tužbeni zahtjev bude odbijen.
3.4. Podneskom od 3. rujna 2025. umješač Multi centar d.o.o. posebno upućuje na svoj podnesak od dana 19. rujna 2018. i na njemu priloženo rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Tt- 04/1875 od dana 29. travnja 2004. u kojem rješenju je još tada u uputi o pravnom lijeku dano pravo žalbe bilo kojoj osobi koja za to ima pravni interes. Na predmetno rješenje se tužiteljica nije žalila (niti bilo tko drugi) te je isto pravomoćno već preko dvadeset godina. Iz navedenog slijedi da je tužiteljica znala i morala znati da je tužitelj unio nekretnine navedene pod IV. tužbenog zahtjeva u temeljni kapital ovdje umješača Multi centar d.o.o. te da stoga tužiteljica ne može polagati nikakva prava na nekretnine opisane pod IV. tužbenog zahtjeva. Ističu da se radi o nekretninama koje predstavljaju jedinstvenu gospodarsku cjelinu u posjedu umješača Multi centar d.o.o. još od unosa u temeljni kapital, kako i proizlazi iz posjedovnog lista br. 5283 k. o. [katastarska općina]. Umješač Ducentia d.o.o. ističe kako ostaje kod navoda iz podneska od dana 10. siječnja 2017. te dodaje kako se prilikom pristupanja dugu vodio načelom povjerenja istinitost i potpunost zemljišnih knjiga kako u pogledu osobe vlasnika nekretnine koja se sada nalazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a to je isključivo tuženik, tako i u pogledu upisanog nositelja založnog prava. Založno pravo je upisano temeljem prijedloga Zagrebačke banke d.d. od 12. srpnja 2000.g., zaprimljeno pod posl.br. Z-15246/00, dakle prije 25 godina, a 14 godina prije utuženja. Već je iz same te činjenice jasno da je tužiteljica znala i morala znati da je založena čitava nekretnina. Primjenom članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24.), razvidno je da se tužbeni zahtjev tužiteljice ne može prihvatiti, obzirom da je podnesen daleko po proteku rokova koji su zakonom predviđeni za brisovnu tužbu kako u pogledu upisa tuženika tako i založnog vjerovnika. Slijedom naprijed navedenog umješači na strani tuženika predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
4. Sud je tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu.
4.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 26. ožujka 2024. izveden je dokaz saslušanja tužiteljice, a na ročištu održanim 1. travnja 2026. dokaz dopunskog saslušanja tužiteljice, dok u odnosu na tuženika nije izveden dokaz saslušanja s obzirom na to da iako uredno pozvan nije pristupio saslušanju, a njegov punomoćnik je odustao od njegova saslušanja na ročištu održanim 1. travnja 2026. i predložio zaključenje glavne rasprave.
4.2. Nadalje, a s obzirom na to da je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. rujna 2025., uz prethodnu suglasnost prisutnih stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023).
4.3. Nakon provedenog dokaznog postupka, zaključena je glavna rasprava. Pri čemu se ističe da sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje se utvrde u postupku u skladu s čl. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025). Teret iznošenja i dokazivanja činjenica na kojima temelji svoje zahtjeve je na tužiteljici, jednako kao što je na tuženiku teret iznošenja činjenica i dokazivanja tvrdnji kojima se pobijaju navodi i dokazi protivnika, kako to propisuju odredbe članka 219. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku.
4.4. Pri tome se ističe da sud nije provodio dokaze saslušanja predloženih svjedoka sa strane obiju stranaka imajući u vidu istaknuti prigovore tuženika u odnosu na legitimaciju, zastaru te primjenu odredbi Obiteljskog zakona, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakona o obveznim odnosima i činjenicu da je nesporno da se stvarnopravni zahtjevi tužiteljice odnose na nekretnine koje u većem dijelu ne glase na tuženika već na treću osobu na koju su prenesene još deset godina prije podnošenja tužbe, zatim obveznopravne zahtjeve koji se odnose na potraživanja isplaćena također prije više od pet godina te činjenicu da se zahtjevi u dijelu odnose i na trgovačko društvo koje je prestalo postojati 2003., a tužba se podnosi 10. studenog 2014. Slijedom čega je ocjenjeno da je, primjenom odredbe čl. 10. Zakona o parničnom postupku, te imajući u vidu duljinu dosadašnjeg trajanja postupka, važno otkloniti sve istaknute prigovore tuženika kojima se pridružio umješač na strani tuženika i koje u bitnome utječu na daljnje vođenje ovoga postupka odnosno jer izvođenje navedenih dokaza nije odlučno za pravilnu ocjenu dokaza kada među strankama u konkretnom slučaju nije sporno kada je bračna zajednica faktično prestala postojati, a koja činjenica ima utjecaj na početak zastarnog roka i pravnu osnovu tužiteljičinog zahtjeva , a sve primjenjujući odredbe obiteljskog prava i činjenicu kad je stjecana imovina za koju se predlaže utvrđenje bračne stečevine.
5. Rezultate izvedenih dokaza sud je analizirao svakog zasebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka, čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) u vezi s čl. 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 155/23) i Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 146-2168/2025), te je sud ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan u odnosu na utvrđenje vlasništva na nekretninama iz točke I. izreke presude, dok u odnosu na preostale zahtjeve je neosnovan.
6. Između parničnih stranaka nije sporno da su bili u braku koji je sklopljen 17. siječnja 1978. u [adresa], Bosni i Hercegovini, a koji je potom upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 1999. pod rednim brojem 00160 te koji brak je razveden 4. lipnja 2020. u predmetu Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda Tomislavgrad, broj 68 2 P 011897 18 P 2.
6.1. Između stranaka nije sporno da je tuženik napustio zajedničku adresu stanovanja 2004. te da tuženik od tog vremena ne boravi u [adresa], već je prvo vrijeme boravio u [adresa], a od 2008. godine boravi u [adresa] na adresi [adresa], Bosna i Hercegovina te da su stranke time i faktično prekinule bračnu zajednicu na što i sama tužiteljica u svojoj tužbi ističe kada citira presudu o razvodu u dijelu iskaza tuženika koji navodi da su formalno bili u braku zbog djece te sama dodaje da je za troškove kućanstva i djecu uplaćivao novce kako je i opisano u točki 1.7. ovog obrazloženja presude.
6.2. Među strankama nije sporno da tuženik nije član društava za čije poslovne udjele tužiteljica postavlja svoje zahtjeve kao i da nije upisan kao vlasnik nekretnina opisanih pod točkom IV. tužbenog zahtjeva i dijela točke I. tužbenog zahtjeva u trenutku podnošenja tužbe, ali da je prije toga bio upisan kao vlasnik nekretnina , međutim, sporna je visina eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva kojom se potražuje isplata na ime nekretnina upisanih u točki IV tužbenog zahtjeva kao i osnova za utvrđenje u odnosu na točku I i IV tužbenog zahtjeva.
6.3. Dakle, među strankama je sporno je li osnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenjem bračne stečevine, kao i potraživanje tužiteljice prema tuženiku imajući u vidu istaknute prigovore zastare te osporavanja osnove i visine svih zahtjeva.
7. Radi utvrđivanja spornih činjenica, posebice osnovanosti i visine novčanog potraživanja tužiteljice, sud je izvršio uvid u priloženu dokumentaciju te je saslušao tužiteljicu.
8. Pazeći po službenoj dužnosti na svoju stvarnu nadležnost, a imajući u vidu da tuženik nije isticao prigovor stvarne nenadležnosti, ovaj sud je utvrdio da je stvarno nadležan za odlučivanje o tužbenim zahtjevima tužiteljice koji se odnose na utvrđenje bračne stečevine i isplatu s obzirom na to da je predmet ovog postupka utvrđenje bračne stečevine na nekretninama te alternativno isplata protuvrijednosti određenih nekretnina kao i zahtjev za isplatom dijela kupoprodajne cijene za prenesena članska prava poslovnih udjela, a što ne predstavlja spor o članstvu i članskim pravima u trgovačkom društvu niti se tiče vođenja poslova društva. S tim u vezi se ističe da je za ocjenu međunarodne nadležnosti suda Republike Hrvatske mjerodavne su činjenice koje postoje u vrijeme podnošenja tužbe sudu. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, posl.br. Gr-335/92 od 25.2.1993., IO 1994/278)
8.1. Naime, odredbom čl. 34b. toč. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude, između ostalog, u :
- sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima prema Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda,
- sporovima u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu,
- sporovima između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo.
8.3. Prema odredbi čl. 34. st. 2. Zakona o parničnom postupku, općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz čl. 1. Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.
8.4. Iz navedenoga proizlazi da stvarna nadležnost označava ovlast suda da odlučuje o određenoj vrsti predmeta ili sporova, koja je određena zakonskim odredbama i ne može se mijenjati sporazumom stranaka. U ovom slučaju, prema članku 34.b točki 2. Zakona o parničnom postupku, trgovački sudovi su stvarno nadležni za sporove koji se tiču osnivanja, rada, prestanka trgovačkog društva te raspolaganja članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu. Stranke se mogu sporazumjeti o mjesnoj nadležnosti, ali ne i o stvarnoj nadležnosti, a utvrđenje i isplata nisu zahtjevi za raspolaganjem članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu već je dužnost ovoga suda primjenom propisa obiteljskog prava utvrđivati je li predmet zahtjeva bračna stečevina (O tome u odluci Vrhovnog suda Republ ike Hrvatske posl.br. Gr1-338/2015-2 od 27. kolovoza 2015. i pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 19. lipnja 2008.).
9. U odnosu na utvrđivanje vrijednosti predmeta spora, a prema čl. 40. Zakona o parničnom postupku, ističe se da je tužiteljica u tužbi naznačila kao vrijednost predmeta spora 500.000,00 kn (slovima: petstotisuća kuna), a kojoj vrijednosti je prigovarao tuženik u odgovoru na tužbu navodeći da je ista suviše nisko naznačena imajući u vidu samo vrijednost točke II. tužbenog zahtjeva koja iznosi 7.000,000,00 EUR (slovima: sedammilijuna eura).
9.1. S obzirom na to da je tijekom parničnog postupka, nakon izmjene raspravnih sudaca tijekom kojih je došlo i do zaključenja prethodnog postupka, tuženik podnio prigovor na naznačenu vrijednost predmeta spora, a sud propustio donijeti rješenje o utvrđivanju te vrijednosti najkasnije na pripremnom ročištu ili prvom ročištu za glavnu raspravu, odlučeno je u odluci o prigovoru tuženika.
9.2. Odredbom članka 35. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.) propisano je da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. U stavku 2. istog članka propisano da se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev.
9.3. Odredbom članka 40. stavak 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnost i ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.
9.4. S obzirom na to da je tužiteljica u tužbi kojom traži utvrđenje i isplatu iznosa od 10.589.844,22 EUR 8točke II., III. IV. i V. zahtjeva) dok je kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 500.000,00 KN, sud je smislenom primjenom odredbe članka 40. stavak 3. Zakona o parničnom postupku utvrdio da je tužiteljica vrijednost predmeta spora naznačila suviše nisko, te je temeljem citirane zakonske odredbe članka 35. i članka 40. stavak 3. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u točki I. izreke rješenja.
10. Također, ističe se da se imovinskopravni odnosi između stranka uvijek trebaju tretirati prema propisu koji je vrijedio u vrijeme kada su imovinskopravni odnosi nastali, dakle u vrijeme stjecanja određene imovine, za razliku od statusnih prava i obveza koji se primjenjuju prema zakonu koji vrijedi u vrijeme kada se vodi postupak.
10.1. U skladu s navedenim, sud je kod donošenja odluke o predmetu spora primijenio odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme bračne zajednice i stjecanja bračne stečevine.
10.2. Prema Zakonu o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998) proizlazi sljedeće:
- članak 270. (članak 276.) propisuje da imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna.
- članak 271. (Član 277.) propisuje da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.
- članak 272. (Član 278.) propisuje da imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članku 271. zakona, je njegova posebna imovina, a posebnom imovinom postaje i imovina koja pripadne bračnom drugu nakon izvršene diobe zajedničke imovine.
- člankom 273. (Član 279.) propisano je da bračni drugovi mogu ugovoriti da njihove zarade budu posebna imovina svakog od njih. Ugovor se zaključuje u pismenom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.
- člankom 274. (Član 280.) propisano je da pravo vlasništva bračnih drugova na nekretninama koje su njihova zajednička imovina upisuje se u zemljišne knjige na ime oba bračna druga kao njihovo skupno vlasništvo.
- člankom 281.(Član 287.) propisano je da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
10.3. Nadalje, člankom 252. i 253. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 162/1998) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, a isto proizlazi i iz članka 248. i 249. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013.).
10.4. Prema Obiteljskom zakonu („Narodne novine“ 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023), čl. 36. st. 1. i 3. bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine i bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.
10.5. Sukladno članku 551. Obiteljskog zakona („Narodne novine„, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23), u ovoj pravnoj stvari primjenjuju se zakonske odredbe koje su vrijedile u vrijeme stjecanja nekretnine, a sve radi razjašnjenja i utvrđenja predstavljaju li predmetne nekretnine bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ili njegovu posebnu imovinu.
10.6. Prema dostavljenim ugovorima od strane tužiteljice, proizlazi da je vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina od 1983. do 2003.
10.7. Imajući u vidu da tuženik nije osporio navode tužiteljice u odnosu na postojanje bračne zajednice niti vrijeme stjecana nekretnina već da iste nisu bračna stečevina, proizlazi da su tužiteljica i tuženik bili u bračnoj zajednici od 1978., a koja je formalno prestala 2003. Mjerodavno pravo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva predstavljaju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998) te Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/1998, 116/2003) i Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015) kao i odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996) te odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014).
10.8. Tako je odredbom članka 57. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju li više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti. No, odredbom je članka 61. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u stavku 1. propisano da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali. U stavku je 2. određeno da će, iznimno od stavka 1. ovoga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva: - na pokretnoj stvari, ako je stvar pribavila na temelju naplatnoga posla, postupajući u dobroj vjeri, - na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko, dok je u stavku 3. određeno da se odredbe stavka 2. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju i na stjecanje drugih stvarnih prava na zajedničkoj stvari.
10.9. Članak 124. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da je stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.
10.10. Slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju, sud utvrđuje udjele bračnih drugova u zajedničkoj imovini, uzimajući u obzir doprinos svakog od njih, kako u novcu tako i u radu, te primjenjuje načela propisana Zakonom o braku i porodičnim odnosima i Obiteljskog zakona.
11. S tim u vezi, a imajući u vidu točke I. i IV. tužbenih zahtjeva za koje su tuženik i umješači istaknuli da tužiteljica nije bila ovlaštena pokrenuti ovaj postupak s obzirom na to da su predmet zahtjeva nekretnine opisane u točkama I. i IV. tužbenog zahtjeva koje nisu više u vlasništvu tuženika te su unesene u temeljni kapital društva Multi centar d.o.o., a one koje su ostale su opterećene založnim pravom, ističe se po točkama zahtjeva kako slijedi.
A) točka I. tužbenog zahtjeva
11.1. Prije svega, a u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i s tim u vezi i prijedlogom za upisom u zemljišne knjige utvrđuje se sljedeće:
-1) udio od 1007/1288 k. č. broj [katastarska čestica] Graberje šuma u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj k. č. br. [katastarska čestica] u naravi Šuma površine 1007 m2, 280 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; u zemljišnim knjigama je upisan kao vlasnik ovdje tuženik 1/1 dijela, a nakon kojeg upisa je zabilježena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine pod posl.br. Z-31808/2004 od 11. listopada 2004. kao i zabilježba ovoga spora pod posl.br. Z-47635/2014 od 11. studenog 2014. i zabilježba spora Z-28516/2014 od 2. srpnja 2014. te uknjižba založnog prava posl.br. Z-39429/18 (Z-20733/04 od 1. lipnja 2004.) upisana u korist Republike Hrvatske za iznos od 199.520,98 kn te založnog prava u korist Hrvatski voda pod posl.br. Z -45323/2025 za iznos od 219,76 EUR.
Iz dostavljene dokumentacije i iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik predmetno vlasništvo stekao Kupoprodajnog ugovora od 18. listopada 1995. sklopljenog između KĆ, VĆ, BĆ i GĆ te Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 4. ožujka 1998.
- 2) k. č. broj [katastarska čestica] k.o. površine 520 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] Granešina Nova koja odgovara ranijoj k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća u [adresa], i dvorište, 143 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; u zemljišnim knjigama je upisan kao vlasnik ovdje tuženik 1/1 dijela, a nakon kojeg upisa je zabilježena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine pod posl.br. Z-31808/2004 od 11. listopada 2004. kao i zabilježba ovoga spora pod posl.br. Z-47635/2014 od 11. studenog 2014. i zabilježba spora Z-28516/2014 od 2. srpnja 2014. te uknjižba založnog prava posl.br. Z - 15246/2000 od 15. srpnja 2000. upisana u korist Zagrebačke banke d.d., za iznos od 806.378,00 DEM te založno pravo za korist Republike Hrvatske pod brojem Z - 20733/2004 od 1.lipnja 2004. za iznos od 199.520,98 kn,
Iz dostavljene dokumentacije i iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik predmetno vlasništvo stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora između EĆ i GĆ.
3) k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća u [adresa], dvorište i oranica, površine 1536 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; u zemljišnim knjigama je upisan kao fiducijarni vlasnik Hrvatska poštanska banka d.d. koja je upisana pod posl.br. Z-34833/2015 te da je uknjižba vlasništva dopuštena radi osiguranja tražbine Hrvatske poštanske banke d.d. sa imena i vlasništva tuženika,
Iz dostavljene dokumentacije i iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik predmetno vlasništvo stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora od 7. kolovoza 1983 sklopljenog između IĆ i tuženika.
4) 1473/6128 dijela k. č. broj [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi Šuma donji kraj u Oporovcu, površine 3897 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ; pa je svaka stranka suvlasnik tih nekretnina u ½ dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na navedenim nekretninama na ime i u korist tužiteljice u ½ dijela, u zemljišnim knjigama su upisani kao vlasnici GĆ L i GĆ G i to 16. prosinca 2024. na temelju ugovora o darovanju nekretnine od 27. travnja 2021.
Iz dostavljene dokumentacije i iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik predmetno vlasništvo stekao temeljem Ugovora o prodaji nekretnina od 5. svibnja 1997. sklopljenog između DĆ i tuženika te Aneksa ugovora o prodaji nekretnina od 5. svibnja 1997., kao i Kupoprodajnog ugovora od 6. ožujka 2000. sklopljenog između AĆ i tuženika.
11.1.1. Dakle, na predmetnim nekretninama je prije svih promjena upisan bio tuženik, za koje je tužiteljica priložila zemljišnoknjižne izvatke uz tužbu , ali i ugovore o stjecanju vlasništva, dok tuženik osim osporavanja nije priložio niti jedan dokaz da bi stjecanje istih nekretnina bilo od njegove vlastite imovine.
11.1.2. Navodi umješača Ducentia d.o.o. da utvrđenje postojanja bračne stečevine na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], površine 520 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja odgovara ranijoj kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća u [adresa] i dvorište, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojima je kao vlasnik upisan tuženik, a temeljem ugovora o založnom pravu uknjiženo je pravo zaloga na nekretnine za iznos od 806.378 DEM za korist Zagrebačke banke d.d. bi utjecalo na eventualnu ovrhu radi naplate potraživanja Zagrebačke banke d.d. jer bi bila umanjena za ½ vrijednosti te nekretnine, ukazuje se da tužiteljica svojim zahtjevom ne traži brisanje založnog prava niti osporava valjanost navedenog upisa u odnosu na nju već traži da se utvrdi da cjelokupna nekretnina 1/1 predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, dakle tim dijelom zahtjeva tužiteljica traži utvrđenje da cjelokupna predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, kao i da je temeljem svog doprinosa stjecanju vlasništva predmetne nekretnine, stekla pravo vlasništva i valjanu pravnu osnovu za ishođenje uknjižbe prava vlasništva glede jednopolovinskog (1/2) suvlasničkog udjela nekretnine. Dakle navedeno založno pravo je u trenutku odlučivanja o zahtjevu tužiteljice valjano te je upisano temeljem solemniziranog ugovora i s obzirom na to založni vjerovnik (banka) ima pravo namiriti se iz nekretnine čak i ako se utvrdi da je nekretnina bračna stečevina, jer se banka pouzdala u točnost zemljišnih knjiga , osim ako u posebnom postupku tužiteljica ne dokaže ništetnog pravnog posla u 1/2 dijela.
11.1.3. S tim u vezi se dodaje da tužiteljica nije poduzela niti jednu pravnu radnju kako bi zaštitila zajedničko pravo vlasništva u smislu podnošenja prijedloga za uknjižbu ili pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja prava vlasništva stečenog za vrijeme trajanja braka od uknjižbe založnog prava do pokretanja ovog postupka. Stoga se postupanje tužiteljice ne može ocijeniti savjesnim. Slijedom čega primjenom načela da nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima i načelo povjerenja u zemljišne knjige, prednost ima načelo povjerenja u zemljišne knjige. (Županijski sud u Sisku, posl.br. Gž Ob-5/2017 od 23. veljače 2017.) Stoga je to pravilo i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. ( O tome i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013. i posl.br. Rev 4922/2019 od 9. svibnja 2023.).
11.1.4. Dakle, tužiteljici pripada pravo na utvrđenje da predmetne nekretnine čine bračnu stečevinu kao i udio u stjecanju istih jer za utvrđenje bračne stečevine nije presudno tko je formalno upisan kao vlasnik iste, nego činjenični i pravni značaj stečene imovine i porijeklo sredstva za stjecanje. Cilj takve tužbe nije povrat nekretnine nego utvrditi pravni status te imovine u trenutku otuđenja odnosno da je bračna stečevina pa činjenica da je ta stvar otuđena ne oduzima pravni interes za utvrđen je da je bila bračna stečevina (O tome u odluci Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž Ob-254/2024-3 od 11. veljače 2026., Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob- 975/2016 od 15. studenog 2016., Županijski sud u Varaždinu posl.br. Gž -463/2013-2 od 21. listopada 2013., Vrhovni sud Republike Hrvatske posl.br. Rev-929/07-2 od 2. travnja 2008.)
11.1.5. Pregledom dostavljene dokumentacije, te uvidom u iskaz tužiteljice proizlazi da je tuženik stekao pravo na predmetne nekretnine za vrijeme trajanja bračne zajednice. Naime, relevantna sudska praksa jasno polazi od toga da se doprinos ne može promatrati isključivo kroz neposredna novčana ulaganja, već kroz ukupnost odnosa stranaka, njihov zajednički život, rad i međusobnu ekonomsku povezanost, a tužiteljica tijekom postupka ističe da je radila te pomagala tuženiku u poslovanju, ali i brinula o zajedničkoj djeci i domaćinstvu, a koje navode je tuženik osporio u svojim očitovanjima, a za koje je potom navode tužiteljica priložila isprave iz kojih proizlazi da je imala otvoren obrt koji je 1995 zatvoren te da je da je nastavila brinuti o zajedničkoj djeci. S tim u vezi se dodaje da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 807/13-2 od 11. srpnja 2017. navedeno sljedeće: „Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključili su primjenom odredbe čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89 i 59/90 – dalje: ZBPO) da je doprinos tužiteljice i tuženika u stjecanju bračne stečevine podjednak jer je tuženik imao znatno veće prihode od tužiteljice, ali je tužiteljica s druge strane radila svakodnevno u kućanstvu te je vodila brigu o djeci i to gotovo isključivo jer je tuženik izbivao zbog posla cijeli dan“ kao i da „…nije osnovan prigovor tuženika da bi predmetni stan bio njegova vlastita imovina, već naprotiv predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu, a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova te udjela bračnih drugova u zajedničkoj imovini stečenoj za vrijeme braka primjenjuje se odredba čl. 287. ZBPO obzirom na odredbu čl. 361. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", bro j 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: OBZ). Prema odredbi čl. 287. ZBPO kod utvrđivanja doprinosa bračnih drugova u zajedničkoj imovini sud mora voditi računa ne samo o plaći i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, te radu u kućanstvu i obitelji, a posebno o brizi oko djece, kao i u svakom drugom obliku rada i doprinosa u održavanju i povećanju zajedničke imovine. Ovaj sud u cijelosti prihvaća da je navedeni doprinos sukladno odredbi čl. 287. ZBPO u konkretnom slučaju podjednak i da tužiteljica ima pravo na temelju svog doprinosa na 1/2 dijela spornog stana obzirom da je bila zaposlena i povremeno radila, a uz to je gotovo isključivo radila u kućanstvu te vodila brigu o djeci. Na taj način tuženik je i mogao obavljati posao koji je obavljao i uslijed čega je bio odsutan iz kućanstva gotovo cijeli dan“.
11.1.6. Slijedom tako utvrđenog stanja, utvrđuje se da su nekretnine opisane pod točkom I. tužbenog zahtjeva bračna stečevina stranaka, jer se radi o imovini koju su stranke kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice pri čemu činjenica da je na imovini uknjižen tuženik u cijelosti ne dovodi u pitanje pravno svojstvo te imovine niti suvlasnički udio tužiteljice na toj imovini (1/2 dijela) propisan čl. 249. Obiteljskog zakona kod nesporne činjenice da stranke to nisu drugačije ugovorile (O tome u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 577/08-2 od 1. travnja 2009.) odnosno da je da je doprinos stranaka, sukladno odredbi čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima, u konkretnom slučaju podjednak i da tužiteljica ima pravo na temelju svog doprinosa na 1/2 dijela sporne nekretnine (O tome i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2651/2014 od 26. veljače 2020.).
11.1.7. Međutim, u odnosu na preostali zahtjev kojim tužiteljica traži da joj tuženik prizna pravo suvlasništva i trpi upis suvlasništva u njezinu korist na nekretninama upisanima u točki I. ovog tužbenog zahtjeva, ističe se da po pravomoćnosti ove presude, tužiteljica će biti ovlaštena temeljem iste zahtijevati od tuženika trpljenje upisa njezina prava vlasništva u zemljišnim knjigama kad za to budu ispunjenne pretpostavke po Zakonu o zemljišnim knjigama. Slijedom navedenoga dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila priznanje prava vlasništva nepotreban jer pravomoćna sudska odluka svojim autoritetom uređuje pravni odnos među strankama i obvezuje same stranke kao i pravne subjekte na koje se odnosi. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice u dijelu kojim predlaže priznanje upisa njezina prava vlasništva u odnosu na sve nekretnine iz točke I. tužbenog zahtjeva. Što znači da se za stjecanje na temelju zakona traži deklaratorna presuda na utvrđenje prava vlasništva, dok je kod provedbe odluke od utjecaja je li naloženo trpljenje upisa prava vlasništva osobi koja je upisana kao vlasnik. Dakle ovdje je zakon pravna osnova stjecanja prava vlasništva, a pravomoćnom presudom zemljišnoknjižni sud može odrediti upis u zemljišne knjige. Posebice se ističe da je zahtjev za trpljenje upisa prava vlasništva za nekretnine u kojima tuženik nije upisan kao vlasnik neosnovan jer, prema mišljenju ovoga suda, tužiteljica ima pravo postaviti obveznopravni zahtjev u svezi predmetnih nekretnina, temeljem bračne stečevine, a ne stvarnopravni zahtjev, a što i sama navodi u svojem očitovanju kada sama ističe da tuženik više nije upisan kao vlasnik određenih nekretnina, pa je time u navedenom dijelu tužbeni zahtjev neprovediv i neovršiv. Također se dodaje, a u odnosu na zabilježbe zabrane koje su upisane prije podnošenja tužbe, da stjecanje prava presudom koja je uslijedila nakon toga u pravilu neće biti moguće upisati, jer bi se time povrijedila zabrana.
11.1.8. S obzirom na utvrđene činjenice, gore navedene odredbe Ustava, zakona i na članak 130. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojoj odredbi se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga, koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, sud cijeni da je tužbeni zahtjev tužiteljice u navedenom dijelu u odnosu na upis prava vlasništva neosnovan u odnosu na nekretnine na kojima tuženik nije upisan kao vlasnik.
11.1.9. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude. B) točka IV. tužbenog zahtjeva
11.2. Uvidom u priloženu dokumentaciju i zemljišnoknjižne izvatke nije utvrđeno da postoji pravni slijed stjecanja predmetnih nekretnina upisanih u točki IV. tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika imajući u vidu pravne prednike niti je razvidno da su iste stjecane u vrijeme trajanja bračne zajednice.
11.2.1. Osim toga, tužiteljica sama navodi da je tuženik izvanknjiži vlasnik predmetnih nekretnina i kao takav isto vlasništvo prenio dalje na Multicentar d.o.o. s kojim je vodila parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-230/2021 u kojem je donesena Presuda 1. listopada 2021. kojom se odbija tužbenih zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnim Ugovor o unosu stvari u društvo s ograničenom odgovornošću od 13. veljače 2004. sklopljen između tuženika i društva Multicentar d.o.o. i izjava tuženika o preuzimanju temeljnog uloga u društvu Multicentar d.o.o. od 13. veljače 2004., a sve u bitnome kako je navedeno da tužiteljica nije poduzela niti jednu radnju da spriječi navedeno postupanje imajući u vidu protek vremena od 17 godina kao i da joj raspolaganje tuženika nije moglo ostati nepoznato, a da su navedena raspolaganja valjana.
11.2.2. Pored navedenoga, u spisu predmeta prileže odluke kazneni sudova u odnosu na postupke koji su se vodili protiv tuženika iz kojih proizlazi da se trenutno protiv tuženika vodi jedan kazneni postupak u odnosu na trgovačka društva koja nisu predmet ovoga postupka (list 1132-1172 spisa).
11.2.3. Slijedom navedenoga, a imajući u vidu provedeni postupak u odnosu na nekretnine iz točke IV. tužbenog zahtjeva, proizlazi da tužiteljica nije dokazala da bi iste činile bračnu stečevinu čime je njezin zahtjev u navedenom dijelu neosnovan u cijelosti te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
12. Nadalje, u odnosu na zahtjeve za isplatama, opisanim u točkama II., III., IV. kao eventualno kumuliranom zahtjevu te V. tužbenih zahtjeva, a za koje je tuženik istaknuo prigovor zastare, utvrđeno je da je navedeni prigovor zastare u cijelosti osnovan.
13. Naime, o prigovoru zastare koji je materijalno pravne prirode može se odlučiti samo nakon provedene rasprave presudom, ne rješenjem kojim se tužba odbacuje.( O tome u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Gž-265/78 od 1979., PSP 15/243). Zastara potraživanja je pravni institut prema kojem potraživanje prestaje biti pravno ostvarivo ako vjerovnik ne poduzme pravne radnje za njegovo ostvarenje u zakonom određenom roku. U ovom slučaju, zastarni rok za potraživanje iz stjecanja bez osnove počinje teći od dana kada je neosnovano obogaćeni stekao mogućnost ubiranja koristi od ulaganja, odnosno od prestanka korištenja rada i sredstava, što je sporno u pogledu točnog datuma početka zastare.
13.1. Bračna stečevina predstavlja imovinu stečenu tijekom trajanja bračne zajednice, koja se dijeli između bivših bračnih drugova na jednake dijelove nakon prestanka bračne zajednice. Utvrđivanje bračne stečevine uključuje procjenu zajedničkih dugova i imovine, a zahtjevi za isplatu temelje se na podjeli te imovine. Pravni interes za utvrđenje bračne stečevine postoji ako nije postavljen kondemnatorni zahtjev za isplatom, a zastara potraživanja utječe na mogućnost ostvarivanja prava na isplatu jer je ona pravna posljedica koja nastupa protekom zakonom određenog roka od dana kada je obveza dospjela, nakon čega tužitelj gubi pravo na podnošenje tužbe za ostvarenje potraživanja. U ovom slučaju, opći zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima iznosi pet godina i počinje teći od prestanka faktične bračne zajednice stranaka, što je utvrđeno kao 2004. Tužba podnesena nakon proteka tog roka smatra se zastarjelom i ne može se usvojiti.
13.2. Potraživanje tužiteljice je zastarjelo i to najkasnije do 2009., dok je tužba podnesena 2014. Pri čemu se ističe da među strankama nije sporno da je faktična bračna zajednica prestala 2004. kada se tuženik odselio te je sama tužiteljica isticala u tužbi gdje je i citirala navode tuženika da se brak nije ranije razveo zbog djece i da je on slao novce zbog domaćinstva u kojem je živjela sa zajedničkom djecom, a koja činjenica faktičnog prestanka zajednice je odlučna u konkretnom slučaju jer je razvod braka tek bio formalne naravi kako je i opisano u točki 1.7. ovog obrazloženja presude. Brak stranka je razveden tek 2020. Stoga početak tijeka zastare između bračnih drugova u najboljem slučaju počinje nakon selidbe tuženika krajem 2004. Naime, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bitna karakteristika bračne zajednice je zajednički život bračnih drugova, pa ako te zajednice nije bilo ne može se govoriti niti o bračnoj stečevini bez obzira na formalno postojanje braka. (O tome u odluci Županijskog suda u Bjelovaru, posl.br. Gž-1436/2002-2 od 12. rujna 2002.). Također, imovina koju je neki od bračnih drugova stekao radom nakon faktičnog prestanka bračne zajednice ne predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova (O tome u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Gž-2353/1973 od 2. srpnja 1974.).
13.3. Osim toga, potraživanje tužiteljice ne predstavlja potraživanje iz zajedničke imovine stranaka jer nje nema obzirom da se ne radi o bračnoj stečevini imajući u vidu da se njezino potraživanje na isplatu temelji na novčanim vrijednostima ostvarenima na temelju prodaje poslovnih udjela u trgovačkom društvu P.B. GRAD d.o.o. (ranije RES APTA d.o.o.) za koji ne prilaže niti jedan dokaz da bi tuženik sudjelovao kao tajni član navedenog društva, pri čemu vještačenje potpisa osoba koje niti nisu stranke ovog postupka je sud odbio kao neosnovano i neodlučno za utvrđenje činjeničnog stanja, kao i na prodaji udjela trgovačkog društva GRADNJA-TRGOVINA d.o.o. koje je prestalo postojati 2003. te za koje potraživanje potražuje isplatu kamate od 2003. S tim u vezi se ističe da tužiteljica potražuje kamatu na isplaćeni iznos od 2003. što bi, ako je tada izvršena isplata novčane vrijednosti poslovnog udjela, upućivalo da je njezino potraživanje također u zastari i u tom dijelu.
14. Nadalje, u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužiteljica predlaže isplatu vrijednosti nekretnina opisanih u točki IV. izreke tužbenog zahtjeva, ističe se da je navedeni zahtjev također u cijelosti neosnovan kao i da tužiteljica nije dokazala da je za unos predmetnih nekretnina tuženik stekao novčanu protuvrijednost niti da mu je isplaćena novčana naknada, a također nije dokazala da je bila onemogućena odnosno spriječena pribaviti dokumentaciju i koje bi navedeno proizlazilo pri čemu se ističe da nije teret pribave dokaza na sudu već upravo stranci koja nešto tvrdi. Dakle, tužiteljica nije dokazala da bi tuženik ostvario isplatu novčane vrijednosti predmetnih nekretnina, a koje su unesene u društvo s ograničenom odgovornošću još 2004. kada je i prestala njihova bračna zajednica.
14.1. Pored navedenoga, a imajući u vidu istaknuti prigovor tuženika za zastarom, navodi se da je isti prigovor osnovan i u odnosu na točku IV. alternativno postavljeni zahtjev i V. tužbenog zahtjeva u kojem se potražuje i isplata vrijednosti dionica društva koje je brisano još 2003.
15. Tužiteljica u svojoj tužbi u točki IV. tužbenog zahtjeva ne traži diobu bračne stečevine, već postavlja obvezno pravni zahtjevu utemeljen na institutu stjecanja bez osnove, propisanim odredbom članka 1111. ZOO/05, pa da se i u ovom slučaju zastarni rok za ovo potraživanje temelji na odredbi članka 225. ZOO/05 i to na način da zastara počinje teći od trenutka prestanka faktične bračne zajednice stranaka, što da je nesporno 2004., kada tuženik seli iz obiteljskog doma u kojem da su do tada stranke živjele, kao i da je i u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva tužba podnesena nakon proteka općeg zastarnog roka od pet godina. (O tome u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-156/2025-2 od 18. veljače 2025. i Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-627/2024-3 od 12. srpnja 2024.)
16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke presude.
17. Nadalje, tužiteljica je podneskom od 19. veljače 2021. povukla tužbeni zahtjev u odnosu na nekretninu 11/21 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 30B (tloc. pov. 112 čm) dvorište i [adresa], površine 765 m2 upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što sadržajno predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a čemu se tuženik niti umješači nisu protivili niti tražili trošak, to je sud primjenom čl. 193 st. 2. Zakona o parničnom postupku riješio kao u točki II. izreke rješenja.
18. Odluka o parničnim troškovima donesena je u smislu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
19. Stoga sud utvrđuje da je tužiteljica tuženiku i umješaču temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dužna nadoknaditi trošak, a imajući u vidu da nije uspjela u razmjernom dijelu svog zahtjeva.
20. Odredbom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dije la takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
21. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023, 107/2025). Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužiteljica je u parnici uspjela u mjeri od 16,66 % (16,66 % osnov + 16,66 % visina/:2), a u tuženik i umješač u mjeri od 83,34 % (83,34 % osnov + 83,34 % visina/:2). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tuženika i umješača) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tužitelj ice) pa je tužiteljica u obvezi naknaditi tuženiku i umješaču trošak u omjeru od 66,68 %. Odluka o omjeru uspjeha tužitelja glede osnova zahtjeva temelji se na činjenici da se tužbeni zahtjev sastojao od 6 osnova (utvrđenje bračne stečevine na nekretninama i isplata iznosa), a tužiteljica je u postupku u cijelosti (100 %) uspjela s jednom osnove (utvrđenje bračne stečevine) pa onda omjer uspjeha od 16,66 % glede osnova zahtjeva predstavlja rezultat zbroja uspjeha glede 6 osnova podijeljeno sa jednom osnovom (s koliko je tužiteljica uspjela u postupku).
21.1. Pri tome se ističe da tužbeni zahtjev tužitelja u sebi sadrži stvarnopravni zahtjev i obveznopravni, a utvrđena je vrijednost predmeta spora od 11.000.000,00 EUR (slovima: jedanaestmilijunaeura). Ukupan iznos obveznopravnog zahtjeva u kojem dijelu tužiteljica nije uspjela je 10.589.844,22 EUR, dok je stvarnopravnog zahtjeva s kojim je djelomično uspjela 410.155,78 EUR.
21.2. Isto tako se ističe da je tužiteljica ostvarila pravo na zastupanje po odvjetniku temeljem Rješenja o odobravanju pravne pomoći Klasa:UP/I-701-03/14-004/925, Urbroj: 251-07-31-16-7 od 14. rujna 2016.. (list 135-139 spisa).
22. Stoga sud utvrđuje da je tužiteljica dužna tuženiku i umješaču temeljem čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, dužan nadoknaditi opravdane parnične troškove.
23. Slijedom navedenoga, sud je odmjerio trošak tuženika prema dostavljenom troškovniku (list 1253 spisa) u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, 107/2025., dalje: Tarifa) i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, u granicama postavljenog zahtjeva za troška. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku i to: sastav odgovora tužbe 100 bodova (Tbr. 8 toč. 1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 15. veljače 2016. 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanje na ročištima 27. travnja 2021., 26. svibnja 2021., 6. listopada 2022., 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9.2. Tarife), zastupanje na ročištima održanim 16. siječnja 2017., 4. listopada 2018., 50 bodova (Tbr. 9.5. Tarife), za zastupanje na ročištima održanima 7. rujna 2023. , 26. ožujka 2024., 10. veljače 2025., 4. rujna 2025. i 1. travnja 2026. 100 bodova (Tbr, 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), što sveukupno iznosi 1.100 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura), prema važećoj Tarifi (Tbr. 54) i uz trošak pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46), što sveukupno iznosi 2.750,00 EUR (slovima: dvijetisućesedamstopedeset eura).
24. Imajući u vidu utvrđenje iz točke 21. ovog obrazloženja presude, tužiteljica je obvezan nadoknaditi tuženici trošak u iznosu od 1.833,07 EUR (slovima: tisućuosamstotridesetitri eura i sedam centi).
25. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 29. travnja 2016. i 25. rujna 2018. s obzirom na to da nisu bili od utjecaja na vođenje postupka, a iste navode je punomoćnik tuženice isticao i na održanim ročištima za glavnu raspravu za koji su mu priznati troškovi te se u bitnome ponavljaju navodi iz odgovora na tužbu za koji je također priznat trošak sastava.
26. Umješaču sud je odmjerio trošak tuženika prema dostavljenom troškovniku (list 1255 spisa) u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, 107/2025., dalje: Tarifa) i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a prema vrijednosti predmeta spora i u granicama postavljenog zahtjeva za naknadu troškova. Trošak se sastoji od troškova zastupanja umješača po punomoćniku odvjetniku i to za zastupanje na ročištima održanima 4. rujna 2025. i 1. travnja 2026. 10000 bodova (Tbr, 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife). S obzirom da odvjetnik navedenih umješača u ovom postupku zastupa dvije osobe, temeljem Tbr. 40. točka 1. Tarife pripada im pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu osobu za 10 % , što sveukupno iznosi 22000 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura), prema važećoj Tarifi (Tbr. 54) i uz trošak pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46), što sveukupno iznosi 55.000,00 EUR (slovima: pedesetpettisućaeura).
27. Imajući u vidu utvrđenje iz točke 21. ovog obrazloženja presude, tužiteljica je obvezan nadoknaditi umješačima trošak u iznosu od 36.674,00 EUR (slovima: tridesetšesttisućašestosedamdesetčetiri eura).
28. Umješačima nije priznat trošak sastava podneska od 3. rujna 2025. s obzirom na to da nije bio od utjecaja na vođenje postupka, a iste navode je punomoćnik isticao i na održanim ročištima za glavnu raspravu za koji su mu priznati troškovi
29. Na dosuđeni trošak, tuženik i umješači nisu zatražili i pripadajuću zateznu kamatu, pa o tome sud nije donosio odluku (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne zatezne kamate), a u skladu s čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).
30. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki III. i IV. izreke rješenja.
U Zagrebu, 14. svibnja 2026.
Sudac
Neda Šola
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude i rješenja.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
3. Umješačima po punomoćnici
4. Spis
