REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-372/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Ane Berlengi Fellner , predsjednice vijeća , Vlahe Bassegli Gozze i Senke Orlić- Zaninović , članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice , Ivane Mamić Vuković , kao zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice EViz [adresa], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marina Mrklić , odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mrklić & Partneri jtd , protiv tuženika Državnog inspektorata , u Zagrebu , Šubićeva 29 , OIB 33706439962 , radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-605/2025-9 , od 18. rujna 2025. na sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-605/2025-9 , od 18. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata , Područnog ureda u Splitu , Službe građevinske inspekcije , Odjela građevinske inspekcije , KLASA: UP/I-362-02/25-02/17 , URBROJ: 443-02-03-12-01-25-4 , od 14. veljače 2025. , kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova tog dijela upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužiteljici , kao vlasnici , da ukloni nelegalno izvedene gradnje, u rokovima i na način opisan izrekom tog rješenja, uz upozorenje o posljedicama propuštanja postupanja po istom.

2. Tužiteljica svojom žalbom pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga smatrajući kako je sam upravni spor iniciran iz razloga što u postupku donošenja osporenog rješenja nisu utvrđene činjenice bitne za donošenje pravilne odluke te da ni prvostupanjski upravni sud nije otklonio taj propust. Ukazuje da je tijekom postupka koji je prethodio upravnom sporu navodila kako joj nisu poznate stručne kompetencije osobe koja je izvršila očevid na terenu te da je predlagala provesti očevid uz prisustvo sudskog vještaka građevinske struke, kao i saslušanje svjedoka na sve navedene okolnosti. Smatra nepravilnom odluku prvostupanjskog upravnog suda kojom je odbio njen prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem, jer je upravo utvrđivanje vremena izgradnje dijela gradnje koje se nalaže ukloniti, ključna činjenica ovog spora. Obrazlažući svoj stav ističe kako je bez stručnog vještačenja nemoguće utvrditi jesu li dijelovi građevine izgrađeni prije ili nakon 15. veljače 1968., a što smatra odlučnim za primjenu propisa o legalnosti gradnje. Ukazuje kako je tijekom postupka dostavila Uvjerenje Općine Split, Zavoda za katastarske i geodetske poslove, od 12. lipnja 1991., koje potvrđuje da je na nekretnini označenoj kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] postojao objekt i prije 1968. Napominje da ista okolnost proizlazi i iz Kataloga postojećeg stanja nelegalnih građevina Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu. Ukazuje kako Sud pobrojane dokaze nije ocijenio ni osporio, nego ih je paušalno odbacio kao „nebitne“, iako upravo oni potvrđuju zakonitost dijela građevine i stavljaju pod sumnju nalog za uklanjanjem njezinih dijelova. Ističe i kako je objekt čije uklanjanje se određuje, njen dom u kojem živi sa svojom obitelji, a čime joj se izravno zadire u ustavno pravo iz članka 34. Ustava Republike Hrvatske, kao i članka 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedeći navedeno ističe da prvostupanjski upravni sud nije proveo test razmjernosti između zaštite javnog interesa i njenih temeljnih prava. Predlaže ovom sudu da usvoji navode žalbe i poništi pobijanu presudu te da sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar, sve uz naknadu troškova ovog upravnog spora, podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom upravnom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS -a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužiteljica poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, dok je prvostupanjski upravni sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 113. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18., 117/21. i 67/23. – u daljnjem tekstu Zakon).

8. Člankom 113. stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

9. Razmatrajući navode tužbe i podvodeći iste pod utvrđenja pobijane presude i osporenog rješenja, Sud nalazi kako u ovom predmetu nije sporno kako je tužiteljica vlasnica gradnje koja se nalaže ukloniti, kao i da je ta gradnja izvedena bez izvršne građevinske dozvole. Sukladno tome Sud nalazi kako se spor u konkretnom formira oko pravilnosti odluke prvostupanjskog upravnog suda da bez provođenja očevida, uz prisustvo vještaka iz područja graditeljstva, utvrdi dijelove gradnje koje je potrebno ukloniti, jer po navodu tužiteljice unutar takvih dijelova postoje i dijelovi izgrađeni prije 15. veljače 1968.

10. Cijeneći navedenu spornu okolnost Sud ukazuje kako je osporenim rješenjem naređeno tužiteljici uklanjanje „dogradnje maksimalnih tlocrtnih dimenzija 5,15x3,60m, visine prizemlja, izgrađene uz sjeverno pročelje postojeće zgrade, dogradnje maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 7,00x3,20m, visine prizemlja, izgrađenu uz istočno pročelje postojeće zgrade, kamina tlocrtnih dimenzija cca1,80x1,00m, visine 2,00m, izgrađenog uz istočno pročelje prizemne stambene građevine , prizemnu građevinu L tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 3,75x4,10, visine 2,00m, natkrivenu ravnim krovištem, namjene sprema, izgrađenu sjeverno od prizemne stambene građevine, metalnu nadstrešnicu tlocrtnih dimenzija cca 2,20x2,70, visine cca 2,00m, natkrivenu panelima, a izgrađenu istočno od prethodno navedene spreme, betonski plato nepravilnog tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 4,10x8,40, debljine cca 0,10m, sve izgrađeno na lokaciji unutar zaštićenog dijela prirode i kulturnog dobra Park šume Marjan.

11. Sukladno opisanim određenjima jasno je naznačeno kako se nalažu uklanjanja različitih dogradnji, kao i gradnji izvedenih u odnosu na postojeću građevinu, a što ukazuje da je osporenim rješenjem vrjednovano postojanje gradnje koja se neće ukloniti i koje je uzeto kao referentna točka određenja. S tim u vezi Sud za odlučno nalazi kako je osporeno rješenje i u svom sadržaju, utemeljeno na samoj preslici snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade STABILONOST d.o.o., broj TD 197-L/13, iz lipnja 2013., a koja snimka je sačinjena po zahtjevu tužiteljice kao naručitelja i u postupku ozakonjenja nelegalno izgrađene građevine. U tom grafičkom prikazu jasno je vidljiv dio koji je bio izgrađen prije 1968. te se tužiteljici nalaže uklanjanje upravo onog što je kao nelegalno i sama prikazala. Ovom Sud dodaje i kako je tužiteljica, svojim podneskom od 28. siječnja 2025., iskazala da je „ostatak kuće izgrađen 1985. godine“, iz čega proizlazi kako joj je potpuno jasno što je tada izgrađeno.

12.1. Člankom 49. stavkom 3. ZUS-a propisano je da Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio.

12.2. Člankom 49. stavkom 4. ZUS-a određeno je da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

13. Cijeneći naprijed citirane procesne odredbe Sud ističe kako su one ustanovljene u okolnosti da upravni sudovi ne vode prvotno postupanje, već polazno ocjenjuju zakonitost onog što je već utvrđeno te tek ukoliko nađu nedostatke ili netočnosti u ranijim utvrđenjima, samostalno izvode dokaze usmjerene ka utvrđenju materijalne istine. Stoga u situaciji kada postoji dostatno utvrđeno činjenično stanje, a kako je to u konkretnom slučaj, načelo učinkovitosti nalaže donošenje odluke i bez provođenja dokaza za koje se ne može racionalno smatrati da bi doveli do drugačijeg ishoda. Slijedom ovog stava Sud utvrđuje kako je zakonito određenje prvostupanjskog upravnog suda kojim je utemeljio svoju odluku na činjenicama utvrđenim u postupku koji je prethodio osporenom rješenju, budući da su činjenice utvrđene na naprijed opisani način dostatne za formiranje zakonite odluke.

14. U odnosu na prigovore navedene u tužbi, Sud smatra kako je na iste uglavnom odgovoreno sadržajem obrazloženja ove odluke. Ipak otklanjajući tužbene prigovore u cijelosti Sud ukazuje kako spisu tuženika prileži Zapisnik Državnog inspektorata , Područnog ureda u Splitu , Službe građevinske inspekcije , Odjela građevinske inspekcije , KLASA: 362-01/24-01/373 , URBROJ: 443-02-03-12-01-24-1 , od 9. prosinca 2024. , kao kojom radnjom je tužiteljica nesporno upoznata te je u tom Zapisniku navedeno zvanje i zanimanje službene osobe koja je provela očevid. S tim u vezi Sud nalazi i kako je rješenje potpisala magistra inženjerka građevinarstva te stoga Sud zaključuje da je potpisnik potpuno nadležna osoba za provođenje očevida i posebno u situaciji u kojoj ima snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade sačinjene po nalogu same tužiteljice .

15. Nadalje, Sud navodi kako se gradnjom unutar zaštićenih dijelova prirode, odnosno unutar kulturnog dobra, ne može uspostavljati dom, niti u tom smislu bespravni graditelj može očekivati ​​da je stekao pravo ili legitimno očekivanje na njega. Bez obzira na ovaj stav Sud ne nalazi da je tužiteljica dokazala da je gradnja čiji se dijelovi nalaze uklanjati njen dom, budući da nije dostavila dokaz da je ista jedina nekretnina u njenom vlasništvu u kojoj je moguće stanovanje, a posebno imajući na umu da sukladno ranijem Izvatku iz zemljišne knjige proizlazi kako je ona imala uredno prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], [adresa].

16. Konačno, s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužiteljica odbijena i sa zahtjevom za naknadu predmetnog upravnog spora troškova, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a , stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njen zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

12. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a , odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu , 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner