Poslovni broj: Us I-492/2025-17
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Davoru Radiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Radić & Radić d.o.o. u Splitu, Hrvatske mornarice 1.i, protiv tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Ravnateljice, Zagreb, Donje Svetice 38/5, zastupanog po opunomoćeniku ZS, dipl. iur. i zaposleniku, radi vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada-odbijanja prigovora izjavljenog protiv mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026. godine, u prisutnosti stranaka,14. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja, Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Ravnateljice, KLASA:UP/I-602-06/25-04/02, URBROJ:355-03- 02-01/30-25-03 od 31. siječnja 2025. godine i da se predmet vrati na ponovni postupak.
Obrazloženje
1.U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/I-602- 06/25-04/02, URBROJ:355-03-02-01/30-25-03 od 31. siječnja 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je na Filozofskom fakultetu u Mostaru, Bosna i Hercegovina stekao kvalifikaciju – Magistar odnosa s javnošću; da mu je na navedenom fakultetu odobren upis na 2. godinu studija nakon što mu je priznato 7 ispita s pripadajućih 30 ECTS bodova, koje je stekao tijekom prethodnog obrazovanja na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa te na Manchester Metropolitan Univerzitetu, Manchester, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske; da je dva preostala semestra odradio od 15. studenog 2023. do 05. srpnja 2024. godine uz pripadajuće ukupno studentsko radno opterećenje od 128 ECTS bodova; da je apsurdan zaključak i mišljenje AZVO-a da razina navedene inozemne visokoškolske kvalifikacije nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj; da tuženik nije razmotrio tužiteljeve prigovore niti se na njih osvrnuo, niti uzeo u obzir dokaze koji su priloženi uz zahtjev za vrednovanje te uz prigovor na mišljenje; da je postupanje tuženika arbitrarno i nerazumljivo i da ne odražava pravo stanje spisa, jer ako je tuženik smatrao da postoje određene dvojbe i nejasnoće da je mogao od tužitelja zatražiti dopunu dokumentacije i zatražiti dodatno očitovanje fakulteta na kojem je tužitelj stekao kvalifikaciju. Navodi se da je tužitelj položio sve ispite u skladu s predviđenim nastavnim planom i programom studija i da je ispoštovao vrijeme prijave i obrane diplomskog rada u skladu sa Pravilnikom o studiranju za prvi i drugi ciklus studija te integralni studij na Sveučilištu u Mostaru od 09. svibnja 2024. godine; da je tijekom studija ostvario ukupno (priznatih i položenih) 128 ECTS bodova, što je vidljivo iz Dodatka diplome; da razlika koja se pojavila između Dodatka diplome i e-indeksa je posljedica dva priznata ispita; da je tijekom razdoblja studiranja, s obzirom na prelazak sa fizičkih na e-indekse su se događale situacije u kojima neki kolegiji nisu bili vidljivi studentima određeno vrijeme, ali da su svi kolegiji naknadno uneseni u e- indeks; da se kao službeni dokument uzima samo Dodatak diplomi; da tužena nije zakonito postupila kada je odbila tužiteljev prigovor izjavljen protiv Mišljenja AZVO-a, budući da je povrijedila temeljna procesna načela i bitna pravila postupka, te da je pogrešno i nepotpuno utvrdila pravo stanje stvari te pogrešno primijenila materijalni propis u postupku vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupu tržištu rada. Navodi se da tužena u istim situacijama dala različita (suprotna) mišljenja u postupcima vrednovanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija. Tužbenim zahtjevom zatražio je da se poništi osporeno rješenje tuženika i rješenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika, KLASA:UP/I-602-06/25-04/02, URBROJ:355-03-02- 01/30-25-03 od 31. siječnja 2025. godine i da se predmet vrati na ponovni postupak.
2.Opunomoćenik tužitelja je dana 21. ožujka 2025. godine dostavio podnesak u kojem se je u odnosu na sadržaj tužbe detaljnije očitovao o predmetnoj upravnoj stvari kojim se je očitovao po navodima tuženika iz osporenog rješenja i Mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, KLASA:UP/I-602-06/24-04/728, URBROJ:355- 03-02-24-11 od 20.prosinca 2024. godine, u bitnom ostajući kod tužbenih navoda. U istom podnesku je istaknuto da osporena odluka nije zakonita, da je tuženik počinio bitne procesne povrede, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešno i nepravilno primijenjen mjerodavni materijalni propis., pozvavši se na članak 2. st. 1., 8.,9. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ("Narodne novine", broj: 69/22, dalje: ZPVIOK-a), navodeći da je tuženik odredbe istog Zakona primjenjivao arbitrarno; da je dano mišljenje nerazumljivo budući da je proturječno samom sebi ali i sadržaju spisa i dokumentacije koju je tužitelj priložio uz zahtjev za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije te one koju je priložio uz prigovor ; da je navedenim postupanjem pri davanju mišljenja tuženik povrijedio pravo na pravično odlučivanje; da osporena odluka ne navodi ne sadržava konkretne kriterije na temelju kojih je izvršeno vrednovanje razine, odnosno stupnja tužiteljeve inozemne visokoškolske kvalifikacije sa razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj, te se pritom pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 5703/2020 od 19. siječnja 2023. godine i U-III-5074/19 od 15. prosinca 2020. godine. Podneskom je predloženo da se od Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru zatraži pisano očitovanje na koji je način tužitelj studirao i stekao navedenu inozemnu kvalifikaciju. Predloženo je da se od AZVO zatraži podatak o danim mišljenjima AZVO- a u postupcima vrednovanja visokoškolskih kvalifikacija stečenih na Filozofskom fakultetu u Mostaru u trogodišnjem razdoblju prije trenutka podnošenja zahtjeva (za 2022., 2023. i 2024.), te da se provede vještačenje na okolnost da li je predmetna tužiteljeva inozemna kvalifikacija usporediva s odgovarajućom kvalifikacijom u Republici Hrvatskoj. Predloženo je da se poništi osporeno rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.
3.Tuženik je odgovorio na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod sadržaja osporenog rješenja od 15. rujna 2025. godine. Istakao je da je u postupku vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije tuženik bio dužan postupati sukladno odredbama Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ("Narodne novine", broj: 69/22, dalje: ZPVIOK-a), se pozvao na članak 8. i 9. istog Zakona, te se navodi temeljem koje dokumentacije je provođen postupak vrednovanja o donijeto Mišljenje a potom i rješenje; da se u Zahtjevu tužitelja u poglavlju "datum upisa u studij" navodi datum 21. listopada 2023. godine dok se u Dodatku 12/24 u poglavlju "Godina upisa" navodi datum upisa studija 15. studenog 2023. godine, a da se navodi da se radi o izvanrednom studiju; da je tuženik postupajući s povjerenjem u sadržaj javne isprave (Dodatak 12/24) utvrdio da je tužitelj studij upisao izvanredno dana 15. studenog 2023. godine, ali da je kod navedenog uočio znatne nedostatke i nelogičnosti koji su od utjecaja na procjenu obujma studijskog programa i stečene razine kvalifikacije. Ističe da sukladno članku 42. stavak 3. Pravilnika o studiranju od 17. lipnja 2015. godine Sveučilišta u Mostaru, se upisi obavljaju do 01. listopada akademske godine, a iznimno do 15. listopada. Navodi se da je navedeno propisano i člankom 47. stavak 3. Pravilnikom o studiranju od 09. svibnja 2024. godine kojeg je tužitelj dostavio u spis, koji se i ne odnosi na predmetno razdoblje; da je nastava u zimskom semestru Sveučilišta u Mostaru u akademskoj godini 2023/2024 započela 02. listopada 2023. godine i da je trajala 15 tjedana, što je vidljivo iz Kalendara akademske godine 2023/2024 koji se dostavlja u prilogu, iz navedenog da proizlazi da se je tužitelj upisao pred kraj 7. tjedna i bio do 15 tjedna nastave. Tuženik ističe da je nejasno na koji način je došlo do situacije da je tužitelj upisan na fakultet izvan rokova propisanih Pravilnikom o studiranju te kako mu je tretirano 7 propuštenih radnih tjedana, navodeći da tužitelj na navedene okolnost nije priložio dokaze, iako je navedeno od važnosti zbog procjene i usporedbe obujma studijskog programa koje je tužitelj pohađao; da su po navedenom pitanju istovjetna utvrđenja zakona u RH i zakona i BiH; da je iz rješenje o priznavanju razdoblja studiranja na drugoj visokoškolskoj ustanovi u svrhu nastavka obrazovanja od 01. prosinca 2023. godine vidljivo da je tužitelju priznato 7 predmeta, koji se navode, dakle da su priznati predmeti ukupne vrijednosti od 30 ECTS bodova, dok Pravilnik o studiranju Sveučilišta u Mostaru od 17. lipnja 2015. godine u članku 42 stavak 1. propisuje da uvjete upisa u višu godinu studija određuje svaka ustrojbena jedinica svojim aktom, s tim da višu godinu studija student može upisati ako ostvari najmanje 42 ECTS boda iz tekuće godine. Međutim da se u rješenju o priznavanju razdoblja studiranja od 07. prosinca 2023. godine u obrazloženju rješenja (ne izreci, je tužitelju dopušten upis na drugu godinu studija iako je imao priznatih svega 30 ECTS bodova; da je uvidom u elektronički indeks kao javnu ispravu utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 12. veljače 2024. do 19. lipnja 2024. godine položio 19 ispita, a potom do 25. lipnja 2024. godine obavio stručnu praksu te da je 05. srpnja 2024. godine obranio diplomski rad. Također da je utvrđeno da je od 7 predmeta priznatih rješenjem o priznavanju razdoblja studiranja od 07. prosinca 2023. godine u indeks upisano 5 predmeta s datumom 14. prosinca 2023. godine, dok 2 predmeta nisu upisana, te se prikazuju 4 predmeta koja su upisana u e-indeks te 2 predmeta koji nisu upisani u e-indeks; da su isti podaci sadržani i u javnoj ispravi Dodatak diplomi 7/24, s tim da je u Dodatku navedeno da je tužitelj na istom studiju položio dodatnih 6 predmeta koji čine razliku predmeta, koji je navode, ali da ni jedan od navedenih predmeta nije evidentiran u e- indeksu niti je iskazan pripadajući broj ECTS bodova, te se navode ispiti koji su evidentirani u e-indeksu. Navodi se da je tužitelj dostavio i drugi Dodatak diplomi 12/24 u kojem se pod točkom 3.2 "Zvanična dužna opterećenje programa" je navedeno da je tužitelj ostvario 120 ECTS bodova. Međutim, da u poglavlju "Prijepis ocjena" je navedeno 28 stavki, od čega 26 ispita (u dodatku 7/24 su 24 ispita) i još 2 stavke i to stručna praksa i diplomski rad; da je zbrajanjem ECTS bodova utvrđeno da je prema "Prijepisu ocjena" ostvareno 128 ECTS bodova, sve navedeno bez bodova za 6 položenih ispita po "razlici predmeta", za koje nisu niti iskazani ECTS bodovi; da je iz navedenog vidljivo da se u istoj ispravi na jednom mjestu deklarira 120, a na drugom mjestu 128 ECTS bodova. Tuženik ističe da temeljem izloženih pravnih propisa i činjenica utvrđenih tijekom postupka vrednovanja je vidljivo da nije moguće niti trajanje niti razinu stečene kvalifikacije tužitelja usporediti s odgovarajućom kvalifikacijom u Republici Hrvatskoj, jer je u razdoblju od 7 i pol mjeseci (od 15.11.2023. do 05.srpnja 2024.) u Republici Hrvatskoj nije moguće ostvariti broj bodova koje je ostvario tužitelj (bilo da se radi o 98, 120 ili 128 ECTS bodova, odnosno i više kad bi se pribrojili ECTS bodovi ispita iz razlike predmeta koji nisu pobrojani, niti se u RH-oj u navedenom vremenu može ostvariti razina odgovarajuće kvalifikacije. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.
4.Osporenim rješenjem tuženika od 31.siječnja 2025. godine odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv Mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, KLASA:UP/I- 602-06/24-04/728, URBROJ:355-03-02-24-11 od 20.prosinca 2024. godine. Navedenim Mišljenjem o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji se navodi da AZVO sukladno odredbama članka 6. do 9. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ("Narodne novine", broj: 69/22) je uzevši u obzir najmanje navedeno studentsko radno opterećenje tužitelja je procijenilo da razina predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije "Magistar odnosa s javnošću završetkom studija Odnosi s javnošću na visokom učilištu Sveučilišta u Mostaru, Filozofski fakultet, Mostar, Bosna i Hercegovina, nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj iz slijedećih razloga: - da u skladu s člankom 68. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (Narodne novine", broj: 119/22) je određeno da student upisan u izvanrednom statusu upisuje u pravilu od 30 do 60 ECTS bodova u akademskoj godini, a da najmanje navedeno studensko radno opterećenje podnositelja zahtjev (tužitelj) u dostavljenim dokumentima iznosi 90 ECTS bodova, uz dodatno studentsko radno opterećenje potrebno za polaganje šest (6) razlikovnih ispita (za koje u dokumentima nije navedeno pripadajuće studentsko radno opterećenje), a sve u razdoblju nepunih 8 mjeseci, što značajno premašuje studentsko radno opterećenje propisano Zakonom.
5.Sud je u upravnom sporu održao raspravu na koju je pozvao stranke, te na taj način omogućio strankama da se neposredno pred sudom očituju o predmetu spora i da odgovore na stavove protivne stranke.
Na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. kolovoza 2025. godine opunomoćenik tužitelja je u bitnom iskazao da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, sadržaja podneska od 21. ožujka 2025. godine te svih dokaznih prijedloga iznijetog u navedenom podnesku. Opunomoćenik tuženika je u bitnom naveo da ostaje kod odgovora na tužbu, te se je protivio dokaznim prijedlozima kako su iznijeti u navedenom podnesku, obrazloživši navedeno.
Nakon navedenog opunomoćenik tužitelja je i dalje ustrajavao u dokaznim prijedlozima iznijetim u podnesku kojeg je sudu dostavio dana 21. ožujka 2025. godine. Sud je na istom ročištu raspravnim rješenjem prihvatio prijedlog tužitelja da se pisano očitovanje Filozofskog fakulteta u Mostaru na kojem je tužitelj stekao navedenu kvalifikaciju, sve na okolnosti navedene pod točkom 8.2 (strana 6), navedenog podneska. Isto tako prihvaćen je prijedlog tužitelja da se od tuženika pribavi mišljenje u vezi postupaka vrednovanja visokoškolskih kvalifikacija na Filozofskom fakultetu u Mostaru, u trogodišnjem razdoblju prije podnošenja zahtjeva (2022.,2023. i 2024(, kako je predloženo u točki 12.2 (strana 7) navedenog podneska, te je također odlučeno da će se o prijedlogu za provođenje vještačenja odlučiti naknadno nakon što se pribave navedena očitovanja. Slijedom navedenog rasprava je odgođena na razdoblje dok se ne steknu uvjeti za nastavak.
6.Nakon navedenog ročišta sud je uputio zamolnicu Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru te je od njega zatražio očitovanje po navedenom, a isto tako uputio je zamolnicu i tuženiku da dostavi očitovanje i podatke u vezi postupaka vrednovanja inozemnih kvalifikacija stečenih na Filozofskom fakultetu u Mostar. Tuženik je po navedenom dana 12. siječnja 2026. godine dostavio podnesak u kojem se je očitovao po zamolnici suda. U istom podnesku se navodi da je u razdoblju od 2022. do 2024. godine proveo 213 postupka vrednovanja i shodno tome izdao 213 mišljenja temeljem Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija; da nije jedno od tih 213 mišljenja izdanih u navedenom razdoblju nije usporedivo u činjeničnom i i pravnom smislu s okolnostima pod kojima je tužitelj stekao svoju obrazovnu kvalifikaciju; da ni u jednom od 213 postupka vrednovanja, ne postoje okolnosti da bi podnositelj zahtjeva četiri studijska semestra u dvogodišnjem trajanju završio u razdoblju od sedam i pol mjeseci, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je četiri semestra odnosno dvogodišnji studijski program završio u vremenu od 15. studenog 2023. do 05. srpnja 2024. godine; da ni u jednom od 213 postupka vrednovanja ne postoje okolnosti da bi podnositelj zahtjeva u jednom danu položio 5 ispita, kao što je slučaj kod tužitelja kod kojeg je evidentirano da je dana 12. veljače 2024. godine položio 5 ispita (poslije- nakon toga i po 4 ispita dnevno), niti okolnost da bi u dva dana položio 8 ispita, kako je utvrđeno prema podacima iz e-indeksa tužitelja, te tuženik navodi dinamiku polaganja ispita od tužitelja, po datumima. Navedenim podneskom tuženik je tražio uputu odnosno pojašnjenje, da li je nužno dostaviti svih 213 spomenutih mišljenja vrednovanja s pratećom dokumentacijom, (uz napomenu da bi isti bilo veliko opterećenje za spis predmeta ili je za nastavak postupka dostatno dostaviti nekoliko slučajno uzorkovanih mišljenja iz postupaka koji su se vodili povodom vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija stečenih na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. U odnosu na zamolnicu upućenu Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru od 05. prosinca 2025. godine je naveo da smatra neprikladnim i irelevantnim za dokazivanje od navedenog fakulteta putem zamolnice tražiti navedene podatke, zato što predmet spora nije pitanje je li tužitelj stekao visokoškolsku kvalifikaciju u BiH), jer ju je tamo nesporno stekao, već je predmet spora pitanje je li moguće predmetnu kvalifikaciju po razini, obujmu, profilu i kvaliteti usporediti s odgovarajućom kvalifikacijom koja se stječe u Republici Hrvatskoj; da je opseg i dinamika polaganja ispita tužitelja vidljiva iz diplome, dodatka diplomi i e-indeksa kao javnih isprava; da je uz diplomu, dodatak diplomi i e-indeks, uz odgovor na tužbu priložen i Pravilnik o studiranju Sveučilišta u Mostaru od 17. lipnja 2015. godine te Kalendar akademske godine 2023/2024 iz kojih je vidljivo da se početak studiranja tužitelja ne podudara s tijekom i trajanjem jedne kalendarske godine u kojoj je tužitelj završio dvije godine studija; da predmet spora nije pitanje da li je tužitelj položio ispite u BiH, već da je pitanje sadržano u članku 9. stavku 2. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, po kojem tuženik mora izdati mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj. S obzirom da u Republici Hrvatskoj kvalifikacija kakvu je stekao tužitelj, se ne može ni na jedan način steći u razdoblju od 7 i pol mjeseci, da nije moguće, niti trajanje niti razinu, stečene kvalifikacije tužitelja usporediti s odgovarajućom kvalifikacijom u Republici Hrvatskoj. U očitovanju koje je sudu dostavio Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru dana 21. siječnja 2026. godine se samo navodi da je tužitelj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru ispunio sve studijske obveze propisane nastavnim planom i programom studija, te da je ispoštovao vrijeme prijave i obrane diplomskog rada.
7.Na ročištu održanom dana 14. travnja 2026. godine opunomoćenik tužitelja je naveo da ustraje u prijedlogu da se od tuženika ponovo zatraži dostava mišljenja danih u sličnim situacijama tj. da se od tuženika zatraži dostava svih mišljenja koja se odnose na vrednovanje kvalifikacija stečenih na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Opunomoćenik tuženika je u odnosu na iznijeti prijedlog opunomoćenika tužitelja je naveo da je isti zahtjev bespredmetan jer se iz tih mišljenja ionako ništa ne bi moglo saznati budući da su ta mišljenja samo informativnog karaktera (neupravni akti), bez obrazloženja u smislu da se u mišljenju navodi tijek studiranja i postupak vrednovanja, dok ta mišljenja sadrže samo obrazložene elemente iz članka 8. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija. U odnosu na prijedlog za provođenje vještačenja, opunomoćenik tuženika je naveo da je taj prijedlog bespredmetan budući da isti postupak ne bi nečim što bi bilo svrsishodno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari, obzirom da je Zakon u članku 68. propisao broj ECTS bodova koji se mogu ostvariti u akademskoj godini, dok iz dokumentacije proizlazi da je tužitelj ostvario znatno veći broj ECTS bodova.
8.Sud je na istom ročištu odbio prijedlog tužitelja da se ponovo od tuženika zatraži da dostavi sva mišljenja o priznavanju inozemnih kvalifikacija koja vrednovanja su provedena na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, iz kojeg bi bio vidljiv način i osnova za priznavanje inozemne kvalifikacije navedene inozemne obrazovne ustanove. Isto tako je odbijen prijedlog za provođenje vještačenja na okolnost da li je predmetna tužiteljeva inozemna kvalifikacija usporediva s odgovarajućom kvalifikacijom u Republici Hrvatskoj. Sud je navedene dokazne prijedloge odbio jej je ocijenio da su nepotrebni i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka.
Naime, provođenje predloženog vještačenja sud je ocijenio neprihvatljivim i nepotrebnim s obzirom na stanje spisa i činjenice koje su utvrđene u postupku vrednovanja temeljem raspoložive dokumentacije a iz kojih podataka proizlazi da se tužiteljeva kvalifikacija koju je tužitelj stekao temeljem studiranja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostar, kao izvanredni student u školskoj godini 2023/24 je neusporediva po razini, obujmu, profilu i kvaliteti u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj, sve iz razloga naprijed navedenih. Ne radi se o stvari (situaciju) gdje bi trebalo provesti uspoređivanje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj.
Isto tako kako je iz sadržaja spisa kao i sadržaja podneska tuženika od 12. siječnja 2026. godine (točka I. i II.) jasno navedeno o kakvoj se situaciji radi po pitanju vrednovanja tužiteljeve inozemne kvalifikacije, ocijenjeno je da ponovni zahtjev tužitelja da se od tuženika zatraži dostava svim danih mišljenja u odnosu na vrednovanja kvalifikacija stečenih na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, je nepotrebno, polazeći od činjenice da se radi o mišljenjima koja su dana u drugim predmetima, te s obzirom da ta mišljenja po svojoj formi sadrže samo elemente iz članka 8. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija i da ta mišljenja nemaju obrazloženja u smislu da se u mišljenju navodi tijek studiranja i postupak vrednovanja, temeljem kojih bi se moglo vršiti usporedba sa tužiteljevim predmetom. U svakom slučaju usporedba sa nekim drugim predmetima nije prihvatljiva.
9.U dokaznom postupku čitani su: tužba, podnesak tužitelja od 21. ožujka 2025. godine, osporeno rješenje tuženika od 31. siječnja 2025. godine, odgovor na tužbu, podnesak tuženika od 12. siječnja 2026. godine, očitovanje Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru od 21. siječnja 2026. godine, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
10.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, KLASA:UP/I-602- 06/25-04/02, URBROJ:355-03-02-01/30-25-03 od 31. siječnja 2025. godine odnosno da li je navedenim rješenjem tuženika pravilno i zakonito odbijen tužiteljev prigovor podnijet protiv Mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, KLASA:UP/I-602-
06/24-04/728, URBROJ:355-03-02-24-11 od 20.prosinca 2024. godine. Među strankama je sporno da li je u postupku provedenom po tužiteljevom zahtjevu se postupalo zakonito tj. da je je postupak proveden sukladno odredbama ZPVIOK-a),
12.Člankom 6. ZPVIOK-a, koje tijelo je nadležno za provođenje postupka vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, pa je tako određeno da agencija za znanost i visoko obrazovanje je nadležna za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom visokom obrazovanju, dok je člankom 7. među ostalim određeno koja se dokumentacija prilaže uz zahtjev za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije.
Prema članku 8. ZPVIOK-a procjenjuje među ostalim slijedeće: - kvaliteta studijskog/obrazovnog programa i visokog učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove, uključujući podatke o akreditaciji visokog učilišta ili odobrenju za rad obrazovne ustanove i programa potvrđenih i/ili izdanih od strane nadležnog tijela, te ostali podaci o osiguravanju kvalitete u zemlji u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena i pripadnosti obrazovnom sustavu države u kojoj je stečena, te naziv i obujam (trajanje) obrazovnog programa koji je nositelj pohađao, godina upisa u program i godina stjecanja kvalifikacije.
Člankom 9. Zakona je određeno da nakon provedenog postupka vrednovanja iz članka 8. ovoga Zakona nadležna agencija izdaje mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo (st.1.). Mišljenje nadležne agencije iz stavka 1. ovoga članka sadrži mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj (st. 2.). Protiv mišljenja agencije iz stava 1. ovoga članka o vrednovanju inozemne obrazovne kvalifikacije može se izjaviti prigovor čelniku tijela u roku od 15 dana od dana dostave mišljenja (st.4.). Čelnik tijela o prigovoru odlučuje rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora (st: 5.). Protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor (st. 6.).
13.Člankom 68. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ("Narodne novine", broj: 119/22) je propisano da student upisuje studij u redovnom ili izvanrednom statusu (st.1). Student upisan u redovnom statusu upisuje u pravilu 60 ECTS bodova u akademskoj godini u skladu s izvedbenim planom nastave te studira u sklopu pune nastavne satnice (st.2.). Student upisan u izvanrednom statusu upisuje u pravilu 30 do 60 ECTS bodova u akademskoj godini u skladu s izvedbenim planom nastave te studira u sklopu pune ili prilagođene nastavne satnice.
14.Prema stanju spisa proizlazi i to temeljem sadržaja javne isprave (Dodatka 12/24) proizlazi da je tužitelj predmetni studij upisao kao izvanredni student dana 15. studenog 2023. godine. Međutim, prema članku 42. stavak 3. Pravilnika o studiranju od 17. lipnja 2015. godine Sveučilišta u Mostaru, upisi se obavljaju do 01. listopada akademske godine, a iznimno do 15. listopada.
15.Prema Kalendara Sveučilišta u Mostaru za akademsku godinu 2023/2024, koji je priložen spisu, nastava u zimskom semestru u akademskoj godini 2023/2024 je započela 02. listopada 2023. godine i trajala je 15 tjedan.
Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelj zimski semestar upisao pred kraj 7. tjedna i bio do 15 tjedna nastave.
Stoga, nejasno je na koji način je došlo do situacije da je tužitelj upisan na fakultet izvan rokova propisanih Pravilnikom o studiranju te kako mu je tretirano 7 propuštenih radnih tjedana nastave. Kod navedenog je istaći da tužitelj na navedene okolnost nije priložio nikakve dokaze, iako je navedeno bilo od važnosti za procjenu i usporedbu obujma studijskog programa koje je tužitelj pohađao.
16.Budući da je tužitelj prije upisa navedenog studija u Mostaru, već bio studirao i polagao ispite, od navedene ustanove je tužitelju rješenjem o priznavanju razdoblja studiranja na drugoj visokoškolskoj ustanovi u svrhu nastavka obrazovanja od 01. prosinca 2023. godine, priznato 7 predmeta, koji se navode, te mu su navedenim rješenjem priznati predmeti ukupne vrijednosti od 30 ECTS bodova. Kod navedenog je istaći da je člankom 42. stavak 1. Pravilnika o studiranju Sveučilišta u Mostaru od 17. lipnja 2015. godine propisano da uvjete upisa u višu godinu studija određuje svaka ustrojbena jedinica Sveučilišta svojim aktom, s tim da višu godinu studija student može upisati ako ostvari najmanje 42 ECTS boda iz tekuće godine.
Međutim, da se u rješenju o priznavanju razdoblja studiranja od 07. prosinca 2023. godine u obrazloženju rješenja (ne izreci), je tužitelju dopušten upis na drugu godinu studija iako je imao priznatih svega 30 ECTS bodova, mada je nejasno temeljem čega jer je isto u suprotnosti sa naznačenom odredbom navedenog Pravilnika kojim su određeni uvjeti za upis u višu godinu. Tužitelj navedeno ne obrazlaže niti pokušava dokazati opravdanim.
17.Prema sadržaju elektroničkog indeksa, kao javnu ispravu proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 12. veljače 2024. do 19. lipnja 2024. godine položio 19 ispita, a potom do 25. lipnja 2024. godine obavio stručnu praksu te da je 05. srpnja 2024. godine obranio diplomski rad. Također proizlazi da je od 7 predmeta priznatih rješenjem o priznavanju razdoblja studiranja od 07. prosinca 2023. godine u indeks upisano 5 predmeta s datumom 14. prosinca 2023. godine, dok 2 predmeta nisu upisana.
U javnoj ispravi - Dodatak diplomi 7/24 se navedi da je tužitelj na istom studiju položio dodatnih 6 predmeta koji čine razliku predmeta, ali da ni jedan od navedenih predmeta nije evidentiran u e-indeksu niti je iskazan pripadajući broj ECTS bodova. U drugoj dostavljenoj javnoj ispravi - Dodatak diplomi 12/24, se pod točkom 3.2 "Zvanična dužna opterećenje programa" navedeno da je tužitelj ostvario120 ECTS bodova, ali u dijelu "Prijepis ocjena" je navedeno 28 stavki, od čega 26 ispita i još 2 stavke i to stručna praksa i diplomski rad.
Zbrajanjem ECTS bodova utvrđeno da je tužitelj prema "Prijepisu ocjena" ostvareno 128 ECTS bodova, i to bez bodova za 6 položenih ispita po "razlici predmeta", za koje nisu niti iskazani ECTS bodovi, iz čega proizlazi da je da se u istoj ispravi tj. na jednom mjestu deklarira 120, a na drugom mjestu 128 ECTS bodova, što je potpuno nejasno i ne može se opravdati.
18.Slijedom navedenog po ocijeni Suda opravdano je tuženik zaključio da u odnosu na predmetni zahtjev tužitelja za priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije obzirom na utvrđene nesporne činjenice te u odnosu na naprijed citirane odredbe ZPVIOK-a, članka 68. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti kojim je propisano da student upisan u izvanrednom statusu upisuje u pravilu 30 do 60 ECTS bodova u akademskoj godini, Pravilnika o studiranju od 17. lipnja 2015.u studiranja tužitelja obzirom na kasniji upis akademske godine, nije moguće vršiti usporedbu stečene kvalifikacije tužitelja s odgovarajućom kvalifikacijom u Republici Hrvatskoj. Tuženik je jasno istakao razlog za navedeni zaključak, jer je u razdoblju od 7 i pol mjeseci (od 15.11.2023. do 05.srpnja 2024.) u Republici Hrvatskoj nije moguće ostvariti broj bodova koje je ostvario tužitelj (bilo da se radi o 98, 120 ili 128 ECTS bodova, odnosno i više kad bi se pribrojili ECTS bodovi ispita iz razlike predmeta koji nisu pobrojani, niti se u RH-oj u navedenom vremenu može ostvariti razina odgovarajuće kvalifikacije.
Jasno je da se u Republici Hrvatskoj u navedenom vremenu ne može ostvariti razina odgovarajuće kvalifikacije kakvu je tužitelj ostvario i za koju traži vrednovanje stečene kvalifikacije. Slijedom sveg navedenog nije bilo osnove da se provodi postupa uspoređivanja s odgovarajućom kvalifikacijom u Republici Hrvatskoj.
19.Kod izvanrednih studenata u RH-oj opterećenje je često manje od 60 ECTS bodova za akademsku godinu jer se pretpostavlja da takva osoba radi ili se bavi drugim aktivnostima. Činjenica da je tužitelj kao izvanredni student Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, uspio ostvariti 98, 120 ili 128 ECTS bodova, odnosno i više kad bi se pribrojili ECTS bodovi ispita iz razlike predmeta u razdoblju od sedam i pol mjeseci je jasan signal da bi se radilo o "ubrzanom studiju" koji ne jamči istu razinu kvalitete kao odgovarajući studij u RH-oj, radi čega nema osnova da se provodi usporedbe, jer isto nije usporedivo.
Iskazani ECTS bodovi znače broj sati rada budući da 1 bod predstavlja određeni broj sati rada, pa se slijedom toga navedenom zakonskom odredbom i određeno da izvanredni student može godišnje ostvariti najviše do 60 ECTE bodova za puno radno vrijeme tj. puni kalendar studiranja, a što je kod tužitelja problematično budući da akademsku godinu nije upisao sukladno Pravilniku o studiranju – 02. listopada već 15. studenog 2023. godine (kraće trajanje).
Činjenica je da je navedeno inozemno visoko učilište u Mostaru i studijski program potvrđen (dobio akreditaciju) od RH odnosno AZVO, da ima dokazanu usklađenost svog rada, ali se u konkretnom slučaju radi o izdvojenom slučaju stjecanje obrazovne kvalifikacije na navedenoj obrazovnoj ustanovi.
20.Sud ocjenjuje da je u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, da su pravilno primijenjene materijalne odredbe relevantnih propisa i da nisu počinjene postupovne povrede na štetu tužitelja, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu 14. svibnja 2026.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničkom društvu Radić & Radić d.o.o. u Splitu, Hrvatske mornarice 1.i,
- tuženiku, Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Ravnateljice, Zagreb,
Donje Svetice 38/5,
- u spis.