REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Trg kralja Tomislava 36
10 410 Velika Gorica
Poslovni broj: P Ob-154/2025-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, OIB: 32284739479, po sucu toga suda Željani Kauzlarić, parničnom predmetu tužitelja BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženice SM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva po osnovi bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave od 14. svibnja 2026., u prisutnosti tuženice, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i skrbnice istog dana,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi bračne stečevine suvlasnik u ½ dijela nekretnina upisanih u zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čestica [katastarska čestica]- u naravi oranica u Kravarskom površine 675 čhv, kat. čestica [katastarska čestica]- u naravi voćnjak u Kravarskom površine 503 čhv, te kat. čestica [katastarska čestica] – u naravi dvorno mjesto u Kravarskom površine 159 čhv, a što je tuženik SM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude nakon njene pravomoćnosti upiše kao suvlasnik u ½ dijela navedene nekretnine u zemljišnim knjigama, a sve to u roku od 15 dana",
kao i sa zahtjevom za isplatu parničnog troška ovog postupka u cijelosti.
II. Nalaže se tužitelju BM OIB [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa] da tuženici SM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], plati parnični trošak ovog postupka u iznosu od 123,23 eura,, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj podnio je tužbu od 24.02. 2025. u kojoj navodi kako je brak koji su stranke zaključile dana 8.2.2003. razveden pravomoćnom presudom od19.04. 2018., poslovnog broja P ob-311/16 gdje su stranke učinile nespornim kako je bračna zajednica prekinuta u prosincu 2010. godine.
1.1. Tužitelj tvrdi kako su nekretnine kupljene temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog kod javnog bilježnika dana 15. listopada 2004. bračna stečevina stranaka, jer su kupljene za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice, te tužitelj tvrdi kako mu pripada suvlasnički dio od ½ dijela, te predlaže da to sud utvrdi presudom, uz obvezu plaćanja parničnog troška, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude.
1.2. Kao dokaz svojih navoda prilaže neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige u kojem je tuženica navedena kao samovlasnik na imovini koja je predmetom tužbe.
2. U odgovoru na tužbu koji je dostavljen tužitelju, tuženica osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kako po osnovi, tako i po visini.
2.1. Ne spori da su nekretnine kupljene 15. listopada 2004. tijekom trajanja bračne zajednice, no ne i zajedničkim sredstvima bračnih drugova, već isključivo novčanim sredstvima koju joj je u tu svrhu darovao otac RM i koja predstavljaju njenu vlastitu imovinu te kako činjenica da je formalni pravni posao bio kupoprodajni ugovor ne mijenja narav sredstava koja su bila dar.
2.2. Tuženica tvrdi kako je tužitelj potpuno svjestan činjenice da on osobno, kao ni bračna zajednica svojim sredstvima nije sudjelovao u isplati kupoprodajne cijene predmetnih nekretnina, već da je ista isplaćena sredstvima koja čine vlastitu imovinu tuženice, čime tužitelj nastavlja nepotrebno opterećivati tuženicu i sud podnoseći tužbu. Stoga potražuje naknadu troškova postupka.
2.3. Ističe kako tužitelj ima jasna saznanja o porijeklu imovine te da podnošenje ove tužbe ,koja nije prva, predstavlja zlouporabu procesnih prava i bjesomučno parničenje, jer je već ranije gubio sporove protiv tuženice.
2.4. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati ga na plaćanje parničnog troška tuženici.
3. Tužitelj nije pristupio na raspravu od 14. svibnja 2026. niti se očitovao suprotno navodima odgovora na tužbu tuženice.
4. Saslušana kao stranka, tuženica iskazuje kako su stranke zaključile brak u veljači 2023. godine, nekretnina je kupljena 2023., a prethodno ju je otac tuženice RM platio u cijelosti s porezom, i darovao isključivo njoj, stoga ne predstavlja bračnu stečevinu ni zajedničku imovinu stranaka. Dodaje da se u naravi radi o oranicama koje nikad nisu obrađivane i nalaze se u prvobitnom stanju i na njima je dopustila susjedi korištenje za ispašu. Budući tužitelj nije osporio navode odgovora na tužbu predložila je zaključiti raspravu uz napomenu da još uvijek postoje dospjeli dugovi tužitelja za alimentaciju prema djeci što nije predmetom ovog postupka.
5. Prema članku 35. Obiteljskog zakona, bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Člankom 36. stavak 1. utvrđeno je kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.
6. Tužitelj je kao dokaz jedino priložio neslužbeni zk izvadak iz kojeg proizlazi da je na predmetnoj imovini upisana tuženica.
7. Na navode odgovora na tužbu da se radi o imovini koju je isključivo tuženici darovao otac, koji je te nekretnine prethodno kupio sa porezom vlastitim sredstvima i početkom braka darovao tuženici, tužitelj s nije očitovao niti je te činjenice osporio, a nije se ni odazvao na raspravu na kojoj je određeno provođenje saslušanja stranaka.
7.1. Iz iskaza tuženice proizlazi da nekretnine nisu nikad obrađivane i nalaze se u prvobitnom stanju, te iz njih nije stjecan prihod za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka.
8. Budući tužitelj nije osporio navode odgovora na tužbu, utvrđeno je kako nekretnine obuhvaćene tužbom ne predstavljaju bračnu stečevinu stranka, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, usmjeren na utvrđenje suvlasništva na jednake dijelove na predmetnoj imovini koje tužitelj potražuje s osnove bračne stečevine.
9. Tužitelj obvezan temeljem članka154. stavak 1. Zakona o parničnom trošku na plaćanje parničnog troška tuženice, koji se sastoji od pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 123,23 eura, koji trošak se sastoji od sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 123,23 eura prema vps. od 20.000 eura, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i zakonske zatezne kamate na taj iznos od dana donošenja presude pa do isplate.
U Velikoj Gorici 14. svibnja 2026.
S U D A C
Željana Kauzlarić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovo presude stranke mogu podnijeti žalbu ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka istoga. Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetnih primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
