REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-4258/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Stipe Kliškinjić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Općine Dugopolje, OIB 57240842564, Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 30.ožujka 2026. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 14.svibnja 2026. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 5861/605, k. o. [katastarska općina], i to baš onog dijela koji je u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivan Barbalić, d.i.geod, oznake V-96/2025, Split, listopad 2025. omeđen točkama A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,A ukupne površine 916 m2, a koji Nalaz i mišljenje je sastavni dio ove presude.

II. Ovlašćuje se tužiteljica po pravomoćnosti ove presude u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi provesti parcelaciju nekretnine označene kao zk.č.br. 5861/605, k. o. [katastarska općina] na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni dio pobliže označen u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivan Barbalić, d.i.geod, oznake V-96/2025, Split, listopad 2025. omeđen točkama A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,A ukupne površine 916 m2, te da se navedeni dio formira kao samostalna čestica s novim brojem, a što je tuženik dužan trpjeti.

III. Ovlašćuje se tužiteljica na temelju ove presude i prijavnog lista na temelju kojeg će se u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi provesti parcelacija zk.č.br. 5861/605, k. o. [katastarska općina] opisana u toč. II. izreke ove presude u zemljišnim knjigama ishoditi uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici nastaloj provedbom prijavnog lista na svoje ime i u svoju korist za cijelo, uz istovremenu uknjižbu brisanja tog prava vlasništva u potpunosti s imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14.svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Dana 22.ožujka 2023. tužbu radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću na realnom dijelu nekretnine pobliže označene u izreci, kao i ovlaštenja za provedbu parcelacije i uknjižbe protiv Općine Dugopolje je podnio UF. Tužba se činjenično temelji na tome da je tužbom pobliže označena nekretnina (na kojoj je izgrađena stambena kuća u prvoj polovini 80-ih godina prošlog stoljeća) u neprekidnom kvalificiranom posjedu tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika, već dulje od 100 godina.

1.1.U tijeku postupka UF je ugovorom o darovanju od 31. kolovoza 2023. raspolagao predmetnom nekretninom u korist ČF. Temeljem toga, podneskom je zatražena subjektivna preinaka tužbe te su ĆF, kao nasljednica prvotnog tužitelja, i tuženik izjavili suglasnost s navedenom promjenom tužitelja, pa je ČF stupila u parnicu na mjesto tužitelja.

1.2.U tijeku postupka tužbeni zahtjev je uređen podneskom tužitelja od 13. studenoga 2025. sukladno nalazu vještaka, a kojim podneskom je zahtjev postavljen na način naveden u izreci ove presude.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbenom zahtjevu te predložio odbijanje tužbe i osudu tužitelja na plaćanje parničnog troška. Tuženik nije iznosio konkretne navode kojima bi pobijao tužiteljeve tvrdnje o posjedovnom stanju, već je isticao da tužitelj mora na nesporan i nedvojben način dokazati ispunjenje zakonskih pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću.

3.Ovaj sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, očevidom na licu mjesta, vještačenjem po vještaku geodetu Ivanu Barbaliću, saslušanjem tužiteljice te svjedokinja MF, SF i NF.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine.

4.1.Među strankama nije sporno: da je tuženik kao uknjiženi vlasnik pasivno legitimiran; da na predmetnom zemljištu postoji stambena kuća koja se nalazi u posjedu i korištenju tužiteljičine obitelji.

4.2.Među strankama je sporno jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću, i to ponajprije uvjet zakonitog i poštenog posjedovanja kroz propisano vremensko razdoblje.

4.3.U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

U zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan je tuženik, a ta čestica nastala je cijepanjem nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem geodetskog elaborata tvrtke Tripodij geodezija d.o.o. iz 2022. što je naveo vještak geodet Barbalić u pisanom nalazu. Kao posjednik u katastru upisan je tuženik što je vidljivo iz posjedovnog lista.

5.1.Iz rješenja o izvedenom stanju od 30. listopada 2017. (Klasa: UP/I-361-03/15- 01/16964), koje je donijela Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada, proizlazi da je na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ozakonjena stambena zgrada, izgrađena na zemljištu koje je predmet ovog spora. Rješenje je izdano na ime UF, pravnog prednika tužiteljice. To rješenje potvrđuje da se na spornom zemljištu faktično nalazi objekt, ali ovo rješenje nema utjecaja na vlasnička prava.

5.2.Vještak geodet Ivan Barbalić, nakon obavljenog očevida, naveo je u svom nalazu vještaka da se sporni posjed (stambena kuća s okućnicom pod anagrafskom oznakom Domovinskog rata 9) nalazi u jugozapadnom dijelu zk.č.br. 5861/605 k. o. [katastarska općina], da je omeđen točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, ukupne površine 916 m², te je identificiran u naravi. Nalaz vještaka ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan dokaz jer stranke nisu prigovarale njegovu nalazu, a i po ocjeni ovog suda isti je stručno i kvalitetno izrađen.

5.3.Što se tiče posjedovanja spornog zemljišta, saslušane su sljedeće osobe:

Svjedokinja MF (suprug joj je u rodu s tužiteljičinom obitelji) izjavila je da je tužiteljičin pradjedov TF 1982. godine, nakon što mu je preminula supruga, podijelio imovinu te je tužiteljičinom djedu HF pripalo predmetno zemljište, da je HF potom obrađivao to zemljište sadeći razne kulture te izgradio kuću oko 1985. godine, i da je to zemljište u posjedu obitelji MF dulje od 100 godina, a koristilo se za vinovu lozu, pšenicu i ječam. Svjedokinja je izjavila i da se udala 1970. te je prvih 15 godina braka živjela u [adresa], ali je dolazila na selo.

Svjedokinja SF (nesrodna s tužiteljicom) izjavila je da se doselila u Dugopolje 1979. nakon udaje, da je kuća izgrađena nakon njezinog doseljenja, ali prije Domovinskog rata, da je zajedno sa suprugom pomagala tužiteljičinom ocu ČF i djedu HF u sadnji krumpira, kupusa te berbi trešanja, i da nikada nije čula da bi itko svojatao to zemljište ili zabranjivao obitelji MF da ga koristi. Svjedokinja NF (rođena 1955., tužiteljičina rođakinja, njezin otac i tužiteljičin djed HF su braća) izjavila je da je kuću izgradio tužiteljičin djed HF prije početka Domovinskog rata, da je to zemljište pripalo HF nakon smrti TF, da se to zemljište obrađivalo još u njezinom djetinjstvu pri čemu su i oni pomagali u sadnji krumpira i ječma, da se oduvijek za to zemljište govorilo da pripada TF, i da nikada nije čula da bi netko TF zabranjivao korištenje tog zemljišta.

Tužiteljica ČF izjavila je da je predmetno zemljište godinama obrađivao njezin pradjed TF (sadnja oraha, trešanja, badema, ječma, krumpira), a potom djed HF te nakon njegove smrti 1993. njezin otac UF; da se i ona sjeća sadnje krumpira i rajčica u djetinjstvu; da je kuću izgradio djed uz pomoć oca prije njezinog rođenja; da njezina obitelj plaća račune za vodu i struju za tu kuću, ali ne prima nikakve uplatnice za komunalnu naknadu.

Iskazima svih saslušanih svjedoka se poklanja vjera budući da nijedna od stranaka nije osporila njihove iskaze niti ih je nekakvim protudokazima učinila nevjerodostojnim. Isto vrijedi i za iskaz tužiteljice koji je podudaran s iskazima svjedoka. Nadalje, ni sadržaj javnih i javno ovjerenih isprava nijedna od stranaka nije dovela u pitanje, ali jest tužiteljica dokazala drugačije posjedovno stanje od onog evidentiranog u katastru. Prema sudskoj praksi (ŽS Split; Gž-1334/2023) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bitan je stvarni, aktivni posjed, a ne tabularni (tj. onaj posjed koji je upisan u katastarski operat) te je upravo iskazima svjedoka dokazan stvarni posjed.

5.4.Navode o posjedovanju su potvrdili svojim pisanim izjavama i LF (sunasljednik UF) i PF, sin pok. ŠF koja je bila sestra UF i također njegova sunasljednica iza oca HF.

6.Iz iskaza svjedokinja i tužiteljice, koji su međusobno usklađeni i poduprti materijalnim dokazima te stanjem utvrđenim na očevidu, nedvojbeno je utvrđeno da je predmetna nekretnina bila u neprekidnom, mirnom i kvalificiranom posjedu tužiteljičinih pravnih prednika (TF, a potom HF od 1982. godine te UF od 1994. godine) u svakom slučaju od kraja 50-ih ili početka 60-ih godina dvadesetog stoljeća (tj. od djetinjstva NF), a prema onome što je čula svjedokinja MF, taj posjed traje i 100 godina. Nakon sklapanja ugovora o darovanju od 31. kolovoza 2023. tužiteljica ČF je nastavila posjed, što ukupno čini neprekidan posjedovni niz koji daleko nadilazi propisano zakonsko razdoblje.

Posjed je kroz čitavo to razdoblje bio neometan, miran i manifestiran trajnim korištenjem (obradom zemljišta i stanovanjem u kući) bez ikakve intervencije ili prigovora od strane tuženika ili bilo koga trećeg. Pošten posjed je nesumnjivo utvrđen jer niti jedan iskaz, niti jedan materijalni dokaz, ne upućuje na to da je itko iz obitelji MF ikada imao sumnje u zakonitost svog posjeda ili znao da im se posjed osporava. Uostalom, po sili zakona se posjed smatra pošten, a tuženik nije dokazao suprotno.

6.1.Predmetna nekretnina bila je u društvenom vlasništvu na dan 8. listopada 1991. Stoga se primjenjuju odredbe čl. 159. st. 3. i 4. ZV-a prema kojima je za dosjelost potreban posjed od 40 godina (čl. 159. st. 4. ZV). Pri tome, dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu nije mogla teći dok su takve nekretnine bile u društvenom vlasništvu, tj. do 8. listopada 1991.

6.2.Kad je u pitanju stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su 8.10.1991. bile u društvenom vlasništvu, treba reći da je, u skladu sa pravnim shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava (predmeti Č protiv [adresa], U i dr. protiv [adresa] te Ć protiv Republike Hrvatske), recentna sudska praksa (ŽS Zagreb: Gž-656/20; ŽS Rijeka: Gž- 2494/2020; VSRH: Rev-3014/19) zauzela stav da se računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8.10.1991. te da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17.11.1999., kao dana donošenja odluke Ustavnog suda RH kojom je bila ukinuta odredba čl.388.st.4.ZV kako je tad glasila.

6.3.Povrh toga, treba reći da je Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava dana 20.3.2018. objavilo presudu (u predmetu U i dr. protiv RH) kojom je presudio da država nije povrijedila pravo podnositelja na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola br.1. uz Konvenciju) te je utvrđeno da su nedopušteni prigovori u mjeri u kojoj obuhvaćaju razdoblje od 6.4.1941. do 8.10.1991.

Ovakva presuda je donesena zbog toga što podnositelji zahtjeva nisu u zahtjevima uključili razdoblje od 6.4.1941. do 8.10.1991. u činjeničnu i pravnu osnovu svojih prigovora (toč.130.obrazloženja te presude) pa da je gore navedena presuda donesena izvan opsega predmeta kako je određen prigovorima podnositelja zahtjeva (toč.133.).

Dakle, ovom presudom Velikog vijeća nije dirano u pitanje odlučnosti vremena podnošenja tužbe radi utvrđenja vlasništva tj. je li podnesena prije ili nakon 17.11.1999.

6.4.Nadalje, ovaj sud je mišljenja da bi, prema testu razmjernosti, nepriznavanje prava vlasništva tužitelju predstavljalo povredu njegovog prava na mirno uživanje vlasništva u smislu članka 1. Protokol br. 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, MU, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10: dalje-Konvencija) kojom je određeno da svatko ima pravo na mirno uživanje vlasništva i da se nitko ne smije lišiti vlasništva osim u javnom interesu uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Naime, kako su iskazali svjedoci, ta nekretnina je odavna u posjedu tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika i tuženik kao dio državne vlasti nije ni na jedan način pokazivao da bi bila njegovo vlasništvo, a s druge strane tužitelj i njegovi pravni prednici su istu koristili u svom svakodnevnom životu te su ju doživljavali kao svoje vlasništvo.

Stoga, temeljem utvrđenog da su ispunjeni uvjeti iz čl. 159. st. 4. u vezi s čl. 160. i čl. 130. st. 1. ZV za stjecanje vlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine opisanog u izreci koji predstavlja pojedinačno određenu stvar (tako VSRH, Rev- 2328/16) te je tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke prihvaćen.

6.5.Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ovlaštenje tužitelja da se uknjiži uz prethodno formiranje zasebne čestice, za reći je sljedeće.

Ovlaštenje tužitelja, kao vlasnika koji je vlasništvo stekao dosjelošću, da se uknjiži proizlazi iz odredbe čl.130.st.1.ZV. Međutim, u konkretnom slučaju, budući da predmet stjecanja vlasništva nije cijela čestica već dio iste, nužno je da prethodno taj dio dobije zasebnu katastarsku oznaku, a to može dobiti jedino parcelacijom. Pojedini sudovi (ŽS Zadar: Gž-820/21, Gž-893/20; ŽS Dubrovnik: Gž-769/20) odbacuju zbog apsolutne nenadležnosti tužbu u dijelu kojim se tužbeni zahtjev odnosi na ovlaštenje da tužitelji provedu parcelaciju realnog dijela nekretnine. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj traži da se uknjiži što bi u smislu odredbe čl.130.st.1.ZV spadalo u sudsku nadležnost jer to predstavlja imovinski spor iz čl.1. u vezi s čl.34.st.2.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) za što je nadležan općinski sud. Stjecatelj vlasništva je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva u skladu čl.161.st.1.toč.3.Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13) (tako ŽS Split: Gž-7/18, Gž-2193/19, Gž-1257/15). Ovaj sud niti određuje niti provodi parcelaciju.

Ako je tužitelj vlasnik točno određenog dijela nekretnine, a jest jer je to utvrđeno ovom presudom, onda on temeljem ovlaštenja iz čl.30.st.1.ZV ima pravo prema onome tko mu osporava vlasništvo (ovdje tuženiku) staviti svaki zahtjev koji je nužan da bi realizirao svoje pravo vlasništva (tj. činio sa svojom stvari što ga je volja) i isključio tuženika od zadiranja u njegovo vlasništvo. Dakle, može s osnovom prema tuženiku staviti i zahtjev da ga se ovlasti da formira zasebnu česticu koja je nužna da bi kao vlasnik bio uknjižen jer zemljišno-knjižni odjel ga ne može uknjižiti kao vlasnika dijela čestice označenog slovima na skici vještaka.

Konačno, treba reći da ako bi se u upravnom postupku parcelacije tuženik usprotivio parcelaciji, tad bi po čl.55.st.1.Zakona o općem upravnom postupku upravno tijelo trebalo (ako ne želi samo riješiti to pitanje) prekinuti postupak i čekati da nadležni sud riješi to pitanje. Dakle, stranke bi se opet našle u parnici.

Stoga, temeljem čl.130.st.1.ZV odlučeno je kao u izreci pod II. i III.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1., čl.155. i čl.163.ZPP i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

Tužiteljici se priznaje sljedeći trošak: po 100 bodova za sastav tužbe i podneska od 13. studenoga 2025. te za zastupanje na ročištima od 1. travnja 2025. i 1. listopada 2025., 25 bodova za sastav podneska od 24. rujna 2024., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.062,50 EUR. Tom iznosu treba dodati 468,95 EUR za troškove očevida i vještačenja te 33,23 EUR pristojbe tužbe pa se dobije iznos od 1.564,68 EUR.

Međutim, sudska praksa (ŽS Pula: Gž-167/22) je zauzela stav da, u ovakvim parnicama sređivanja zemljišno-knjižnog stanja (za koje nije odgovoran samo tuženik koji je jedinica lokalne samouprave i jer bi tužitelj u svakom slučaju i izvan parnice imao troškove koje bi morao sam snositi), troškove treba odmjeriti tužitelju u manjem iznosu čak i ako je u cijelosti uspio u sporu.

Stoga je tužiteljici dosuđen na ime troškova iznos od 750,00 EUR. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 14.svibnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika