REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1597/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste IĆ, u pravnoj stvari tužitelja UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33 OIB: 26187994862, koga zastupa zaposlenica IĆH, prema generalnoj punomoći Su-381/2023, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja DĆ, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužitelju PĆ iznos od 1.298,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 1.202,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2025. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.015,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 28. travnja 2025. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca BELJE plus d.o.o., PC Svinjogojstvo na farmi Polugovi prilikom pranja prasilišta, kada se okliznuo na mokrom podu, pao i udario rebrima u cijev uklještenja za krmače. Tužitelj navodi da sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. S obzirom na navedeno, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev 20. kolovoza 2025., a tuženik mu nije odgovorio na zahtjev. Tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupan iznos od 2.500,00 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20. kolovoza 2025. pa do isplate te parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 16. prosinca 2025., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti potražuje: za pretrpljene bolove iznos od 700,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 600,00 EUR te za tuđu pomoć iznos od 60,00 EUR (12 sati x 5,00 EUR) dakle ukupan iznos od 1.360,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 20. kolovoza 2025. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da ne osporava da je tužitelj 28. travnja 2025. bio zaposlen kod poslodavca BELJE PLUS d.o.o., PC Svinjogojstvo, Farma Podlugovi, Darda, Sv. Ivana Krstitelja 1A, koji ima kod tuženika zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima broj 078700123312, važeću u periodu od 01. siječnja 2025. do 01. siječnja 2026. Međutim, tuženik ukazuje da tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe nije dostatno pojasnio način, okolnosti nastanka štetnog događaja te mehanizam ozljeđivanja, niti je priložio relevantne dokaze, a što bi opravdalo osnovanost utuženog potraživanja s osnova pretrpljene ozljede na radu, prema mjerodavnom čl. 111. Zakona o radu. S obzorom na nerazjašnjeno činjenično stanje oko nastanka utuženog štetnog događaja, tuženik osporava odgovornost tužiteljevog poslodavca, odnosno, tuženika kao njegovog osiguravatelja. Nadalje, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Prije svega, tužitelj nije priložio niti jedan medicinski dokument koji bi se u postupku mogao valorizirati kao vjerodostojan dokaz. Naime, uz tužbu je priložen samo isprint „nalaza“ uslikanog mobitelom, koji ne sadrži zaglavlje zdravstvene ustanove, potpis doktora te kao takav se ne može prihvatiti kao relevantan dokaz u postupku, niti se temeljem istog ne može dosuditi pravična novčana naknada. Dakle, s obzirom da uz tužbu nije priložena relevantna medicinska dokumentacija vezana za tuženu ozljedu na radu od 28. travnja 2025., u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava osobnosti koja bi prema okolnostima slučaja opravdala dosuđenje pravične novčana naknada u smislu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Prema tome, s obzirom da ne postoji medicinska dokumentacija vezana za utuženo ozljeđivanje, visina tužbenog zahtjeva očigledno je postavljena u neprimjerenom iznosu, posve paušalno. Također, tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. donio pravno shvaćanje pod brojem Su -IV-16/2021-8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika." Tuženik se u podnesku od 30. prosinca 2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, podneskom od 16. prosinca 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev sa prvotno postavljenih u tužbi 2.500,00 EUR na 1.360,00 EUR. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba u navedenom dijelu povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe već je valjalo ovom presudom u cijelosti odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev (str. 6 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (str. 7-11 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 12, 39-43 spisa), Policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (str. 17-19 spisa), Privitak polici broj:

078700123312 (str. 20 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. TĆ (str. 45-46 spisa), zamolbenim putem saslušan je svjedok JĆ (str. 81-82 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 98 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja.

11. Među strankama je sporna dinamika nastanka štetnog događaja, odgovornost, te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se tužitelj ozlijedio 28. travnja 2025. prilikom pranja prasilišta na farmi Podlugovi kada je krenuo u boks od krmače, posklizuo se i pao. Prilikom pada tužitelj je udario rebrima u željeznu cijev uklještenja za krmače.

12.1. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je tužitelju ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 28. travnja 2025. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 11 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnesena žalba, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO -a postalo pravomoćno.

13. Iz Iskaza svjedoka JĆ, saslušanog zamolbenim putem 11. veljače 2026., proizlazi da radi kao stručnjak zaštite na radu u Belju, zadužen za svinjogojstvo. Dana 28. travnja 2025. tužitelj UĆ došao je na posao, a u trenutku ozljede radio je na pranju prasilišta. Naveo je da nije bio očevidac samog događaja jer je njegov ured u Belom Manastiru, a saznanje o ozljedi navedenog radnika dobio je od voditelja farme Podlugovi gdje se ozljeda dogodila. Obavijest o nastanku ozljede dobio je putem telefona od navedenog voditelja farme, a nakon toga su radnik koji je doživio ozljedu i voditelj farme popunili izjavu o ozljedi na radu koja mu je dostavljena. Na temelju te izjave on popunjava prijavu ozljede na radu, odnosno sve obrasce prijave, daje radniku kojeg on odnese kod svog liječnika opće prakse. Nakon što liječnik popuni svoj dio na prijavi, on isto odnese u HZZO. U predmetnom slučaju ozljeda je priznata od strane HZZO-a. Na dodatni upit suda da li mu je poznato o kakvoj se ozljedi radilo, svjedok je izjavio da se radilo o ozljedi prsnog koša radnika jer mu je to poznato budući da je navedenu činjenicu morao upisati u prijavu i priložiti traumatološki list iz bolnice sa hitnog prijema.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod poslodavca Belje radio od 2020. do negdje studenog 2025. te da tamo više ne radi. Njegovo radno mjesto bilo je radnik u svinjogojstvu te je dio opisa njegovog posla bilo čišćenje boksa gdje su se nalazile svinje. Pojašnjava da je navedenog dana radio u noćnoj smjeni te da je čistio i prao sa vodom navedeno područje kako bi pripremio za drugu grupu svinja, i to je redovni dio njegovog posla. Pojašnjava da su na podu tog boksa rešetke sa kanalima sa strane gdje se odlijeva prljava voda. Međutim, tijekom dana se zbog prirode m jesta na dnu skupljaju ostaci hrane za svinje koje se onda nakupljaju u većoj količini. U trenucima nastanka štetnog događaja nalazio se između dva boksa te je čistio tu hranu na podu koliko je mogao u tom trenutku te se poskliznuo. Pištolj s vodom koji je koristio za čišćenje ga je dodatno odgurnuo te se udario u uklještenje. Pojašnjava da je uklještenje mjesto odnosno zaštitna ograda unutar koje se sa druge strane nalaze svinje. Navodi da se udario u rebra. Navodi da je mislio da nije ništa strašno i otišao je doma poslije smjene, međutim, sljedeći dan je vidio da je sve plavo i taj dio ga je bolio te mu je cura savjetovala da ode kod doktora. Nakon pregleda doktor ga je poslao na bolovanje, a on je sve što se dogodilo prijavio neposredno nadređenom ŽĆ. Također navodi da u trenucima nastanka štetnog događaja nije bilo nikoga uz njega odnosno bio je sam. Nadalje, imao je svu propisanu zaštitnu opremu koju mu je osigurao poslodavac, pa tako i zaštitne gumene čizme. Nakon štetnog događaja bila mu je potrebna tuđa pomoć koju mu je pružala cura kod oblačenja, održavanja higijene, i sl. 15. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja i svjedoka JĆ jer su jasni, logični i uvjerljivi te u skladu sa Prijavom o ozljedi na radu i ostalom priležećom dokumentacijom. Pri tome valja istaknuti i da je sud odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka ŽĆ s obzirom da svjedok nije neposredni očevidac štetnog događaja te da nije pristupio na ročište održano 19. ožujka 2026.

16. Imajući u vidu sve provedene dokaze, a osobito iskaz tužitelja, sud je utvrdio da je do ozljeđivanja tužitelja došlo kada je vodom čistio i prao područje boksa za svinje. Naime, tijekom dana se zbog prirode mjesta na dnu skupljaju ostaci hrane za svinje. Tužitelj se u jednom trenutku poskliznuo, a pištolj sa vodom koji je koristio dodatno ga je odgurnuo u uklještenje odnosno zaštitnu ogradu radi čega je udario u područje rebara.

17. Iz navedenih odredaba čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti međutim iako je tuženik osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja nije naveo u čemu se konkretno sastoji tužiteljeva krajnja nepažnja odnosno kojom radnjom odnosno propustom je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja. Iz iskaza tužitelja te ostalih dokaza ne proizlazi niti jedna činjenica koja bi ukazivala na krajnju nepažnju prilikom pranja predmetnog područja.

18. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda od 28. travnja 2025. rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

19. Radi utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. TĆ, iz kojeg proizlazi da je UĆ, rođ. 1993. iz [adresa], stradao 28. travnja 2025. na poslu prilikom proklizavanja. Vještak je pregledao medicinsku dokumentaciju i tužitelja 20. studenog 2025. Ozljede koje je tužitelj zadobio-natučnje prsnog koša- su posljedica narečenog štetnog događaja. Liječen je konzervativno. Ozlijeđeni se je držao uputa liječnika. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja nije poznato, a liječenje je završeno sredinom 5. mjeseca 2025. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede nije zaostalo trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti. Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 4 dana i manjeg kroz još 5 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječen ja ove ozljede oko 10 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 5 dana, te manjeg intenziteta još oko 14 dana. Tuđu pomoć je trebao po 2 sata dnevno kroz 6 dana (vrijeme mirovanja). Naruženja nema.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika dr. TĆ budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, na temelju relevantne medicinske dokumentacije te pregleda tužitelja, a slijedom čega niti stranke nisu imale primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje.

19. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog tužitelj povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

20. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 650,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 600,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju, temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a, pripada ukupan iznos 1.250,00 EUR.

21. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO -a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju je tužitelju pružala djevojka, utvrđeni su u skladu s iskazom nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 12 sati s tim da je cijena jednog sata od 4,00 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju dosudio s ove osnove ukupan iznos od 48,00 EUR.

22. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 1.298,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a imajući na umu zahtjev iz tužbe, za iznos od 1.202,00 EUR s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev odbijen.

23. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zateznu kamatu počevši od 20. kolovoza 2025. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelj je po osnovi u cijelosti uspio, a po visini u omjeru od 52% (od zatraženih 2.500,00 EUR uspio sa iznosom 1.298,00 EUR) odnosno uspio je u omjeru od 76% (100%+52%=152%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 24%, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, proizlazi da je tužitelj uspio u konačnici u omjeru od 52%.

23.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32 – 100 bodova, sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 9. listopada 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, sastava podneska od 16. prosinca 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 19. ožujka 2026. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 - 50 bodova, odnosno ukupno 550 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.100,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.375,00 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 52% odnosno u iznosu od 715,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.015,00 EUR.

23.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 3. listopada 2025. obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje.

24. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP -a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. svibnja 2026.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku