REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: Pr-17/2025-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja BH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Matija Šikić, odvjetnik, Odvjetničko društvo Golubić i Šikić j.t.d., Čakovec, protiv tuženika KOLEKTOR MIDI d.o.o. (ranije naziva tvrtke MIDI d.o.o.), Ivanovec, Kalnički odvojak 7, OIB 74221603797, kojeg zastupa Nikola Žganec, odvjetnik iz Čakovca, radi radno – utvrđenje, sudski raskid i naknada štete, nakon glavne i javne rasprave, održane i dovršene dana 14. travnja 2026.god., u nazočnosti tužitelja BH osobno, punomoćnika tužitelja Golubić Krešimira, odvjetnika u OD, zakonske zastupnice tuženika MH BHN, te punomoćnika tuženika Žganec Nikole, odvjetnika, dana 14. svibnja 2026.god., objavio je i

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu "ODLUKOM O IZVANREDNOM OTKAZU UGOVORA O RADU" od 04.03.2025., kojom je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 11.07.2024., nedopušten.

II. Određuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 11.07.2024., s tim da se kao dan prestanka radnog odnosa određuje 21. travnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju isplati naknadu štete u iznosu od 5.064,00 EUR (pettisućaišezdesetičetiri eura ), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. travnja 2025. do isplate po stopi od 6,15% godišnje.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.203,25 EUR (dvijetisućedvjestoitri eura i dvadesetipet centi ), u roku od petnaest dana, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 6,15% godišnje.

Obrazloženje :

1. Tužitelj je dana 14. travnja 2025.god., po punomoćniku – odvjetniku, putem e- komunikacije, podnio tužbu radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu. U tužbi tužitelj navodi da je od tuženika zaprimio "Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu" od 4.3.2025. kojom mu je tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 11.7.2024. Ttvrdi da je ta odluka nezakonita i nedopuštena zbog čega je protiv nje tužitelj tuženiku dana 17. ožujka 2025. preporučenom poštom podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, kojim je zatražio da mu se omogući pravo na rad, da ga tuženik vrati na posao, kojim je pozvao tuženika da odmah a najkasnije u roku od 15 dana povuče odnosno ukine "Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu" od 4.3.2025. kojom mu je tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 11.7.2024., koja je nedopuštena, i odmah ga vrati na posao. Tuženik je zahtjev za zaštitu prava primio 20. ožujka 2025. Tuženik je odgovorio tužitelju na zahtjev za zaštitu prava dopisom od 28. ožujka 2025. i u svom odgovoru ostao kod svoje nedopuštene i nezakonite odluke o otkazu. Tužitelj smatra da je odluka o otkazu nezakonita. Odluka o otkazu nije valjano obrazložena jer nije točno da tužitelj ničim nije opravdao svoj nedolazak kako je to navedeno u obrazloženju odluke. Dana 25. veljače 2025. tekstualnom porukom putem telefona tužitelj je obavijestio gospodina RH, svog nadređenog kod tuženika, da je od idućeg dana na bolovanju i da se ne osjeća dobro, nakon čega je tužitelj nadležna liječnica otvorila bolovanje od dana 26. veljače 2025. U utorak 4. ožujka 2025., iako je i dalje bio na bolovanju, tužitelj je tekstualnom porukom putem telefona obavijestio gospodina RH, svog nadređenog kod tuženika, da zbog grlobolje ne može razgovarati telefonom. Tuženik u svom dopisu od 28. ožujka 2025. kojim je odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava na neprimjeren način insinuira navodnu suradnju tužitelja s liječnicom u navodnom naknadnom opravdanju inače neopravdanog izostanka, što ne samo da nije istinito, nego je i uvredljivo, jer je tužitelj doista zbog bolesti bio privremeno nesposoban za rad, na što tužitelj ne može utjecati. Tijekom radnog odnosa tužitelj nikad i ničim nije povrijedio nikakve obveze iz radnog odnosa, u svemu je postupao lojalno prema poslodavcu i nikad i ničim nije narušio odnos povjerenja između sebe kao radnika i tuženika kao poslodavca. Nijedno postupanje tužitelja nema karakter teške povrede obveza iz radnog odnosa. Tuženik prije donošenja odluke o otkazu nije tužitelja pisano upozorio na navodne povrede obveza iz radnog odnosa, što je bio dužan učiniti. Tuženik tužitelju prije donošenja odluke o otkazu nije omogućio iznošenje obrane budući mu nije na valjani način predočio čime bi to tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Otkaz nije dopušten i nije donesen u skladu s odredbama Zakona o radu. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud donese kojom se utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu "Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu" od 4.3.2025., kojom je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 11.7.2024., nedopušten, da se utvrđuje da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao, da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao u roku od osam dana i da se tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u roku od osam dana.

2. Tuženiku je sud poslao tužbu na odgovor Rješenjem od dana 15. travnja 2025.god.

3. Nakon toga je tužitelj u podnesku zaprimljenom dana 28. travnja 2025.god. naveo da mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika i da predlaže da se sudski raskine ugovor o radu s danom 21. travnja 2025.god. i da mu se dosudi naknada štete u iznosu od 5.064,00 EUR.

4. Sud je i taj podnesak tužitelja, uz dopis od dana 05. svibnja 2025.god. dostavio tuženiku ( njegovom punomoćniku ).

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Točno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika i to na radnom mjestu tokara. Točno je da je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 04.03.2025. godine, kojom je tužitelju zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa otkazan radni odnos kod tuženika. Točno je da je tužitelj podnio zahtjev za ostvarivanje prava iz radnog odnosa, te se tuženik očitovao na navedeni Zahtjev i to na način da je odbio navedeni Zahtjev. Nije točno da bi Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31.03.2022. godine bila nezakonita. Naime, tužitelj u razdoblju od 26.02.2025. godine pa do 04.03.2025. godine, odnosno do dana otkaza, nije dolazio na posao, a svoj nedolazak nije opravdao. Tužitelj se za slučaj bolesti trebao odmah, a najakasnije u roku od 3 dana javiti liječniku i tužitelju dostaviti liječničku potvrdu o nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju, odnosno za tužitelj aje odmah trebalo biti otvoreno bolovanje za tužitelja. Tuženik ima mogućnosti uvida u elektronsku evidenciju otvorenog bolovanja u sustavu e- Zdravstveno i iz te je evidencije utvrdio kako za tužitelja nije otvoreno bolovanje. Zaposlenici tuženika su pokušali kontaktirati tužitelja, kako bi dobili informacije o tome zašto ne dolazi na posao, no tužitelj im se nije javljao na telefon. Tuženik je dana 04.03.2025. godine ponovno provjerio da li je za tužitelja otvoreno bolovanje, te niti tada nije bilo otvoreno bolovanje, obzirom da je već prošlo tjedan dana od kada se tužitelj nije pojavio na radnom mjestu, odlučio je izvanredno otkazati ugovor o radu. Sukladno čl. 6. st. 2. Pravilnika o radu, obveza radnika je da ako je spriječen doći na posao zbog privremene nesposobnosti za rad, dužan je poslodavcu najkasnije u roku od tri dana dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju. Napominje se da je tužitelj već ranije kod tuženika bio na bolovanju i znao je postupak prilikom privremene nesposobnosti za rad, odnosno otvaranja bolovanja. Tužitelj nije osobno, a niti po trećoj osobi dostavio takvu potvrdu tuženiku, niti pak je u sustavu e-Zdravstveno bilo otvoreno bolovanje za tužitelja, stoga je očito da je isti prekršio temeljne obveze radnika propisane Pravilnikom o radu. Napominje se da je dana 11.03.2025. godine tužitelj sa svojim ocem došao u poslovne prostore tuženika, te je i tada provjereno je li za tužitelja u sustavu e-Zdravstveno otvoreno bolovanje, no niti toga dana bolovanje nije bilo otvoreno, niti pak su tuženiku kao poslodavac dostavljene doznake o bolovanju tužitelja. Dakle, tuženik nije imao osnova staviti svoju odluku o izvanrednom otkazu izvan snage, budući da navodi tužitelja nisu bili istiniti, a bilo je razvidno da je prekršio svoje temeljne obveze kao radnika. Tek je u sustavu e-Zdravstveno sljedeći dan, dakle 12.03.2025. godine, liječnik obiteljske medicine naknadno i retrogradno otvorio za radnika bolovanje i to samo za dane 26.02.2025. godine pa do 28.02.2025. godine. Točan dan otvaranja bolovanja tužitelju je i nadalje vidljivo u sustavu e-Zdrastveno i očito i nedvosmisleno se radi o naknadnom i retrogradnom otvaranju bolovanja, sve kako bi se naknadno opravdao tužiteljev izostanak s posla. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik do trenutka donošenja odluke o izvanrednom otkazu u više navrata provjeravao nalazi li se tužitelj na bolovanju, te isti do tada nije bio na bolovanju, a osim toga tuženik je pokušao kontaktirati samog tužitelja radi provjere zbog čega isti ne dolazi na posao, ali se tužitelj nije javljao na telefon. Upravo je obveza radnika da dostavi poslodavcu (ovdje tuženiku) liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a što tužitelj nije učinio, te je zbog navedenog odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita. Napominje se da se tuženik bavi proizvodnjom, te izostanak svakog radnika s radnog mjesta prouzročuje poremećaje u proizvodnji, a posebice kada se radi o iznenadnom i neopravdanom nedolasku na posao, stoga je i neolazak tužitelja na posao narušio radni proces kod tuženika. Slijedom svega gore navedenog otkaz Ugovora o radu tužitelju je zakonit i dopušten, te tuženik predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužitelja sa tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom, te ga obveže da tuženiku naknadi troškove koje je imao u svezi vođenja ovog postupka.

6. Tuženik se dodatno očitovao na specifirani tužbeni zahtjev ( kojim se traži sudski raskid ugovora o radu i naknada štete ) pravodobno u podnesku od dana 28. svibnja 2025.god. gdje navodi da osporava i ovaj preinačeni tužbeni zahtjev.

7. Sukladno čl. 125. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine, 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/22, 46/23 i 64/23, u daljnjem tekstu ZR) radnik (ovdje tužitelj ), može u radnom sporu do zaključenja glavne rasprave tražiti sudski raskid ugovora o radu, tako je sud nadalje postupao sukladno istome postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja.

8. Tijekom postupka su parnične stranke ostale kod svojih navoda.

9. Tijekom ovog parničnog postupka tuženik je promijenio naziv tvrtke iz MIDI d.o.o. u KOLEKTOR MIDI d.o.o., što je vidljivo iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Varaždinu.

10. Sud je sukladno dokaznim prijedlozima stranaka proveo postupak dokazivanja, te je u konačnici na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 14. travnja 2026.god. izvršio uvid i u cjelokupnu dokumnetaciju i zaključio je glavnu raspravu.

11. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 4 i 5 spisa), zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa te povratnicu (list 6 i 7 spisa), odgovor na zahtjev za zaštitu prava te preslik kuverte (list 8 i 9 spisa), ugovor o radu (list 20-23 spisa), generički opis radnog mjesta (list 24 i 25 spisa), pravilnik o radu (list 26-66 spisa), izvješća o privremenim nesposobnosti/spriječenostima za rad (list 67-71 spisa), ispis poruka s mobitela (list 77 spisa), liječničku potvrdu (list 84 spisa), dopis – očitovanje UH, dr.med. (list 89 spisa), dopis – podatke HZZO, Područni ured Čakovec (list 93 spisa), podatke HZZO, Područni ured Čakovec (list 107 spisa), očitovanje UH, dr.med. (list 108 spisa), očitovanje UH, dr.med. (list 117 spisa), te karton pacijenta (list 120-132 spisa), podatke Hrvatskog telekoma d.d. i to dopis, CD i ispis (list 139-181 spisa), podatke (list 186-189 spisa), saslušao je svjedoke MHN i RH, te je saslušao tužitelja BH i zakonsku zastupnicu tuženika BHN, kao stranke u svrhu dokazivanja.

12. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 ), kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja, ovaj sud nalazi da je specificirani ( konačni ) tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

13. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj kao radnik bio zaposlen kod tuženika kao poslodavca.

16. Sporno je kada je tužitelja kao radnik opravdano bio na bolovanju (kada je bio nesposoban za rad ) i da li je i kada obavisetio tuženika kao poslodavca o tome.

17. Sporno je da li je onda posljedično tužitelj kao radnik opravdano izostao s posla od 26. veljače 2025.god. ( srijeda, radni dan ) do zaključno sa 04. ožujka 2025.god. ( utorak, radni dan ) u trajanju od ukupno pet ( 5) radnih dana.

18. Sporno je da li je dopuštena odluka tuženika ( poslodavca ) o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju (radniku ) od dana 04. ožujka 2025.god.

19. Sporno je da li tužitelj ima pravo na sudski raskid ugovora o radu, ako da s kojim datumom i u konačnici da li onda ima pravo na naknadu štete od tuženika zbog nezakonitog otkaza.

20. Pravodobnost podnošenja tužbe se ocijenjuje temeljem rokova koji su propisani u čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu i ti rokovi su dva samostalna i odvojena roka i svaki se računa za sebe i na njih se primjenjuju i odredbe o računanju rokova iz čl. 112. Zakona o parničnom postupku sukladno važećoj sudskoj praksi.

21. Odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojim je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

22. Nadalje, odredbom čl. 132. ZR propisano je da se na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovoga Zakona, primjenjuju na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Tuženik kao poslodavac u spis nije dostavio nikakvu naprijed navedenu dokumentaciju.

23. Dakle, rok iz čl. 133. st. 1. ZR je prekluzivan, te u slučaju propuštanja istoga radnik gubi pravo na daljnju zaštitu putem suda.

24. Za odlučivanje o tome da li je osnovan specificirani tužbeni zahtjev tužitelja, valja ocijeniti sve radnje koje je poduzeo tužitelj (radnik ) i koje je poduzeo tuženik (poslodavac).

25. Tuženik je Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio dana 04. ožujka 2025.god., a ista je dostavljena tužitelju, što nije sporno. Nakon toga je tužitelj dana 17. ožujka 2025.god. putem pošte preporučeno, poslao tuženiku Zahtjev za zaštitu prava, dakle u roku od 15 dana iz čl. 133. st. 1. ZR-a.

26. Tuženik je taj Zahtjev za zaštitu prava zaprimio dana 20. ožujka 2025.god., što nije sporno i dostavljena je potvrda Hrvatske pošte, te je na isti odgovorio dana 28. ožujka 2025.god. i putem pošte preporučeno ga poslao tužitelju. Tužitelj je nakon toga unutar roka od 15 dana iz čl. 133. st. 2. ZR-a podnio ovome sudu tužbu. To između strnaka nije sporno.

27. Stoga sud utvrđuje da je tužba tužitelja (radnika ) protiv tuženika (poslodavca) sukladno čl. 133. Zakona o radu podnesena u roku.

28. U ovom postupku je sporno da li je dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju, te je posljedično tome, a sukladno specificiranom tužbenom zahtjevu, sporno da li i s kojim datumom tužitelj može tražiti sudski raskid ugovora o radu, kao i da li ima pravo na naknadu štete zbog navodno nezakonitog otkaza i ako da u kojem iznosu.

29. Odredbom čl. 120. Zakona o radu je određeno da otkaz mora biti u pisanom obliku (st. 1.), te da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz ( st. 2. ), kao i da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje (st. 3. ).

30. Osim toga u čl. 130. st. 2. Zakona o radu je određeno da je poslodavac dužan u roku od petnaest dana od dana prestanka radnog odnosa radniku vratiti sve njegove isprave i primjerak odjave s obveznoga mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, te mu izdati potvrdu o vrsti poslova koje je obavljao i trajanju radnog odnosa.

31. Nadalje, u čl. 135. st. 3. Zakona o radu određeno je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

32. Tijekom postupka je sud radi utvrđenja istog izvršio uvid u dokumentaciju, te je saslušao svjedoke i stranke u svrhu dokazivanja.

33. Svjedokinja RHN je izjavila da radi kod tuženika u računovodstvu na obračunu plaća. Prije obračuna plaća je dobila nalog od nadređen osobe da provjeri bolovanja za sve djelatnike, tako i za tužitelja, a to radi svakog početka mjeseca za prethodni mjesec. Tako je dana 04. ožujka 2025.god. provjerila u sustavu bolovanje za tužitelja i nije bilo niti obavijesti o otvorenom bolovanju niti doznake za otvoreno bolovanje u sustavu e-zdravstvo. Njoj nije poznato da li se tužitelj kome javio da je na bolovanju. Stoga mu je plaću do 25. veljače 2025.god. obračunala sukladno tome da je bio na bolovanju, a za zadnja tri dana mjeseca veljače mu je plaću obračunala kao neopravdani izostanak. Nakon toga je za tužitelja ponovno provjeravala u sustavu dana 10. ožujka 2025.god. i tada još nije bilo otvorenog bolovanja, već je bolovanje bilo vidljivo tek 11. ožujka 2025.god. Te podatke o provjerama i osobama koje su na bolovanju je ispisala. Ona ne zna da li je fizički došla kakva doznaka za bolovanje za tužitelja. U sustav e-zdravstvo tzv. otvaranje (obavijest ) o bolovanju upisuju liječnici obiteljske medicine i kada oni upišu je to vidljivo poslodavcima. Izjavila je da se tzv. doznaka za bolovanje dobiva nakon završetka bolovanja. Bitno je da se u sustva na kraju svakog mjeseca upiše da je osoba na bolovanju i za svaki mjesec se izdaje posebno izvješće o nesposobnosti za rad/bolovanju. Sve to u sustav upisuje nadležni liječnik obiteljske medicine i vidljivo je onda odmah i poslodavcu. Ona osobno nije zvala tužitelja da ga pita zašto nije a poslu, niti zna da li ga je zvao tko drugi. Plaća se kod tuženika uobičajeno isplaćuje do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Tužitelju je nadređeni RH, a on nju nije obavijestio da je tužitelj na bolovanju, niti joj je RH rekao da je tužitelj poslao poruke. Odluka o otkazu tužitelju je donesena 04. ožujka 2025.god., ona je napisala nacrt te odluke, ne zna u koje doba dana.

34. Sud je iskazu navedene svjedokinje povjerovao jer je dan iskreno i u skladu je s dokazima u spisu, a ona osobno nije kontaktirala izravno s tužiteljem, niti pak je od njegovih nadređenih obaviještena što je s tužiteljem.

35. Svjedok RH je izjavio da je radi kod tuženika i unatrag tri godine je voditelj proizvodnje, te je bio neposredno nadređeni tužitelju. Njemu je neposredno nadređeni direktor tuženika, što je u spornom razdoblju bio AH. Tužitelj ej početkom 2025.god. bio na bolovanju mjesec i dulje, onda se vratio na jedan dan i onda mu je javio na mobitel da je bolestan, pitao ga je što mu je i poslao mu je poruku da ima gripu. On je tu informaciju prenio tadašnjem direktoru tuženika AH usmeno.. Zatim je pokušao zvati tužitelja telefonom dva uta, ali mu se nije javio na telefon. Izjavio je da je njegov broj telefona 098-553352 koji mu je i službeni iprovatni broj. Na traženje suda je pokazao svoj mobitel i te poruke koje mu je poslao tužitelj i za koje je sud utvrdio da se nalaze ispisane na listu 77 spisa. Sud je utvrdio da svjedok te poruke ima spremljene kao poslane od " BH ". Utvrđeno je neposrednim uvidom suda u mobitel svjedoka da su spremljene te poruke od dana 15. veljače 2025., 25. veljače 2025., te još jedna bez datuma, ali je uvidom u mobitel utvrđeno da jeista od 05. ožujka 2025.god.ujutro sadržaja " …. Ali me jako boli grlo", koja s eu ispisu nalazi na listu 77 spisa. Ne sjeća se svjedok dali je za tu zadnju poruku tužitelja nekome rekao na poslu. Nadalje je svjedok izjavio da ga tužitelj dalje od 25. veljače 2025.god. do 04. ožujka 2025.god. nije kontaktirao. Uobičajena procedura je da radnik njemu kao nadređenom javi da je na bolovanju i onda on čeka da ga radnik dalje obaviesti što je, a što tužitelj nije učinio. Kada je on direktoru rekao da je tužitelj na bolovanju, valjda je on provjerio u kadrovskoj. Uobičajeno radno vrijeme od tuženika u spornom razodblju je bilo od ponedjeljka do petka, ne sjeća se da bi se radilo subotom. Tužitelj je radio samo ujutro, ne u smjenama. Tužitelja je na poslu vidio zadnje 25. veljače 2025.god. i nije mu se toga dana požalio da je bolestan ili slično. Ako njemu kolegica iz kadrovsje službe javi da za nekoga nema doznake za bolovanje, onda on kontaktira radnika. Ne sjeća se da li je o tome kontaktirao tužitelja. Sjeća se da je pokušavao naznati tužitelja u svezi tog sprnog bolovanja, ali m se tužitelj nije javljao na telefon. On ne zna kada je direktor odlučio dati otkaz tužitelju, to je odluka uprave.

36. Sud iskazu toga svjedoka povjerovao jer je isti potvrdio kada se njemu i na koji način tužitelj javio, te kada je o tom javljanju tužitelja rekao tadašnjem direktoru tuženika AH, a što je istovjetno i dokumentaciji predanoj u spis.

37. Tužitelj BH je u iskazu izjavio da je radio kod tuženika tada MIDI d.o.o. Ivanovec od 2024. na neodređeno vrijeme i radio je nekih 7 mjeseci prije nego je dobio otkaz koji je predmet ovog postupka. Radio je kao tokar i radno vrijeme mu je bilo u jutarnjoj smjeni od 06,00 do 14,00 sati od ponedjeljka do petka, subotama je radio samo po potrebi. Nadređeni mu je bio RH. Bio je na bolovanju tijekom mjeseca veljače 2025., onda se vratio na posao 25. veljače 2025. i navečer tog dana je svom nadređenom RH napisao poruku da mu nije dobro od kad je došao doma i da je na bolovanju. Njegov broj telefona - mobitela je [broj telefona], a kao broj telefona – mobitela od KH mu se pojavljuje broj [broj telefona], a i broj [broj telefona]. Tužitelj je na zahtjev suda pokazao svoj mobitel i te poruke koje je slao RH i koje poruke je u spis dostavio u ispisu i nalaze se na listu 77 spisa, te je sud utvrdio da tužitelj u mobitelu taj kontakt ima spremljen pod " RH MIDI", a da te poruke u mobitelu počinju kako je i u presliku na listu 77 spisa. Tužitelj je izjavio da se javio svojoj liječnici obiteljske medicine UH **.**.2025. u 16,00 sati putem e-maila i obavijestio je o bolesti te je pitao da li može produžiti ranije bolovanje na što ga je ona pitala da li se vratio na posao u međuvremenu i rekao joj je da je taj dan bio na poslu, na što mu je ona odgovorila da ono ranije bolovanje mora zatvoriti, da je 25. veljače 2025. bio na poslu i da mu onda s datumom 26. veljače 2025. treba ponovno otvoriti bolovanje, na što joj je odgovorio "OK, može". Ponovno se toj liječnici javio 03. ožujka 2025. kada joj je javio da se loše osjeća i obavijestio je da je napravio test 3 u1 i da je pozitivan na gripu. Nakon toga se toj liječnici javio nakon što je dobio otkaz kod tuženika. Da je dobio otkaz kod tuženika saznao je putem e-maila 04. ožujka 2025. Kod poslodavca se javio RH **.**.2025., a 28. veljače 2025. se javio TH koji isto radio u MIDI-u koji mu nije bio šef, već je isti vodio zaštitu na radu i taj dan u petak je kod njega morao doći na polaganje za upravljanje kranom i obavijestio ga je da neće moći doći taj dan na polaganje ispita. Kada je saznao da je dobio otkaz i kada je pročitao koji je razlog što je dobio otkaz, a što nije bila istina jer se javio nadređenom da je na bolovanju, onda je prvo išao na sastanak s direktorom tuženika ZH koji sastanak je bio čini mu se odmah sljedeći dan i gdje su mu onda rekli da oni ne žele promijeniti tu odluku o otkazu i da je opravdan taj njihov otkaz. Nakon toga se obratio odvjetniku i dalje tražio zahtjev za zaštitu prava i podnio ovu tužbu. Kao radnik tuženika je odjavljen s tim datumom 04. ožujka 2025. Na Hrvatski zavod za zapošljavanje se nije odmah prijavio i nije tamo primao nikakvu naknadu. Ponovno se zaposlio krajem travnja 2025. u firmi Primabiro d.o.o. Čakovec i još uvijek tamo radi na određeno vrijeme. U vrijeme kada je radio kod tuženika MIDI mjesečna neto plaća mu je bila oko 1.200,00 EUR-a. U to vrijeme je imao 19 života, živio je s roditeljima i nije bio u obvezi nikoga uzdržavati. S nadređenim RH u razdoblju od 25. veljače 2025. do 05. ožujka 2025. nije komunicirao na bilo koji drugi način osim tim porukama koje je predao u spis. Ni na koji način nije posumnjao da mu liječnica nije otvorila bolovanje ili da postoji problem s otvaranjem bolovanja. Nitko mu u veljači nije javio da postoji problem s doznakama, a za raniji mjesec su isto postojali problemi s doznakama i onda ga RH zvao. Na sastanak s direktorom AH je išao sa svojim tatom, a bila je prisutna gospođa BHN. On ne zna da li su direktor AH ili gospođa MH na tom sastanku provjeravali u sustavu da li je njemu otvoreno bolovanje. Nakon tog sastanka se obratio svojoj liječnici odmah nakon tog sastanka isti dan. Taj dan mu je liječnica dala neki papir na kojem je pisalo da je bio na bolovanju od 25. veljače 2025. nadalje, taj papir je odnio tuženiku i predao ga je gospođi BHN. Liječnica mu nije rekla da mu bolovanje nije upisano u sustav ili da je postojao kakav problem s upisanom u sustav za to bolovanje.

38. Tužitelj je u svom iskazu ostao kod navoda iznijetih tijekom postuka.

39. Zakonska zastupnica tuženika BHN, je izjavila da je naziv tvrtke tuženika bio MIDI d.o.o., a od datuma 17. travnja 2025. je KOLEKTOR MIDI d.o.o. Kod tuženika radi od 2021., a početkom 2025. je bila izvršni direktor za financije, nakon toga od 17. travnja 2025. prokurist, a direktor je od svibnja 2025. Početkom 2025. je direktor tuženika bio ZH. Upoznata je s time da je tužitelj dobio otkaz kod tuženika i to na način da ju je tadašnji direktor AH pozvao na razgovor i rekao joj da provjeri u bazi izvješća o bolovanju, tako i za tužitelja, te je otišla UHN i to dana 04. ožujka 2025. ujutro da joj provjeri podatke u sustavu i toga dana za tužitelja u sustavu nije bilo obavijesti o otvorenom bolovanju za njega za taj period od 25. veljače 2025. nadalje. Tada su još zvali RH koji je neposredno nadređen tužitelja da kontaktira djelatnika, na što im je RH rekao da mu se nitko ne javlja. Nakon toga je direktor AH rekao da je izostanka s posla dulji od 3 dana i da sukladno aktima tuženika idu s otkazom, a samu odluku je operativno napisala gospođa RHN u kadrovskoj, a potpisao ju je direktor AH. Njima RH nije rekao da se je njemu tužitelj BH javio putem poruka, a ne zna da li je RH javio direktoru AH da se tužitelj javio. RH je neposredno nadređeni bio direktor AH. Niti TH ih nije obavijestio da se tužitelj nije pojavio na polaganju ispita za kran ili da se njemu tužitelj javio. Tužitelju je bio neposredno nadređeni RH kao poslovođa. Tužitelj je došao na sastanak s direktorom AH dana 10. ožujka 2025. s ocem i direktno tražio direktora AH i onda je nju direktor AH isto pozvao na sastanak te su tužitelj i njegov otac rekli da je neosnovan taj otkaz i sjeća se da su imali doznaku za bolovanje u papirnatom obliku i onda je s tom doznakom otišla do RHN da provjeri u sustavu da li je za tužitelja otvoreno bolovanje te je ona u sustavu pogledala toga dana 10. ožujka 2025. i doznaka za bolovanje za tužitelja nije bila u sustavu. Nakon toga su pokušali objasniti tužitelju da doznaka nije u sustavu i da proba riješiti problem s doktoricom na što su oni negodovali, a rekli su mu da je teško poništiti odluku koja je donesena u pisanom obliku. Nije im bilo jasno zašto ta doznaka nije vidljiva u sustavu, a papirnato je bila donesena. Ta doznaka za bolovanje u papirnatom obliku je prvi puta u firmu tuženika donesena 10. ožujka 2025.. Nakon tog sastanka je toga dana tužitelj BH ponovno došao s tom doznakom i s tim porukama na mobitelu, a tome je bila prisutna samo ona, rekla mu je da je odluka o otkazu donesena, da je odjavljen kao radnik i da može samo službeno podnijeti prigovor. Tužitelj je nakon toga podnio prigovor, tj. zahtjev za zaštitu prava, a odluka tuženika je bila da ostaje na toj prvotnoj odluci o otkazu. Objasnila je da kada se netko javi liječnicu onda liječnik otvara obavijest o privremenoj nesposobnosti za rad, dok se izvješće odnosno doznaka za privremenu nesposobnost za rad daje nakon završetka bolovanja (privremene nesposobnosti za rad) s time da navodi da ukoliko bolest za nekog traje krajem jednog mjeseca i početkom drugog, u prijelaznom razdoblju onda doktor mora zaključiti bolovanja zadnjeg dana u mjesecu i onda prvog datuma u drugom mjesecu otvoriti bolovanje i onda se to bolovanje zaključuje nakon što čovjek ozdravi i ako je osoba dulje vremena na bolovanje, onda liječnik doznaku za bolovanje mora dati za svaki mjesec posebno, iste se daju i zaključuju sa zadnjim danom u mjesecu. To je bitno poslodavcu zbog obračuna plaće za prethodni mjesec. Za tužitelja na datum 04. ožujka 2025. u sustavu nije bila evidentirana obavijest o privremenom nesposobnosti za dan 25. veljače 2025. i nadalje i od 01. ožujka 2025. i nadalje, a radi se o službenom sustavu HZZO-a. Kod tuženika se obračun plaća radi najkasnije do 15 u mjesecu za prethodni mjesec, s time da si kolegica već početkom mjeseca priprema dokumentaciju i pregledala šihterice, sate rata i bolovanja za pojedinog radnika. Toga dana 04. ožujka 2025. kada su se bavili s tužiteljem je bilo ujutro, a za tužitelja je donesena odluka o otkazu ugovora o radu toga dana prijepodne, ne zna točno u koliko sati. Plaća se kod tuženika isplaćuje između 12. i 15. u mjesecu. Ona nije osobno 04. ožujka 2025. razgovarala s KH, on je taj dan razgovarao s direktorom AH. KH je tužitelja 04. ožujka 2025. pokušao nazvati, ali mu se tužitelj nije povratno javio, ne zna točno koje je točno bilo postupanje, a ističe da tuženik ima 150 radnika i da radnike stalno upozoravaju da doznake za bolovanje moraju biti redovno prijavljene. U firmi ne daju često otkaze. Dana 10. ožujka 2025. nije bilo upisano u sustavu da je tužitelj na bolovanju i s tim datumom su isprintali taj izvještaj gdje tužiteljevo bolovanje nije bilo vidljivo, a isto tako zna da je onda 11. ožujka 2025. u sustavu bilo vidljivo da je tužitelj na bolovanju.

40. Zakonska zastupnica tuženika je ostala kod navoda iznijetih tijekom postupka.

41. Na osnovu provedenih dokaza sud jeutvrdio da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka dana 11. srpnja 2024.god. za obavljanje poslova radnog mjesta tokara.

42. U Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 04. ožujka 2025.god. tuženik (poslodavac ) navodi da se tužitelju (radniku ) ugovor o radu otkazuje s danom 04. ožujka 2025.god. iz razloga što je počinio osobitu tešku povredu obveze iz ranog odnosa i nastavak radnog odnosa nije moguć, a kao razlog otkaza se navodi da se radnik (tužitelj ) od dana 26. veljače 2025.god. do dana donošenja te odluke ( dan 04. ožujka 2025.god. ) uopće nije pojavio na poslu i ničim nije opravdao svoj nedolazak, te se nije javio na brojne telefonske pozive nadređenog.

43. Tužitelj je u Zahtjevu za zaštitu prava od dana 17. ožujka 2025.god. naveo da nije točno da ničim nije opravdao svoj enodlazak jer je 25. veljače 2025.god. tekstualnom porukom putem telefona obavijestio KH da je od idućeg dana na bolovanju i da se ne osjeća dobro, nakon čega mu je nadležna liječnica otvorila bolovanje od dana 26. veljače 2025.god i u utorak 04. ožujk 2025.god. jei dalje bio na bolovanju i tekstualnom porukom je obavijesti KH da zbog grlobolje ne može razgovarati telefonom. Tako nije povrijedio obveze iz radnog odnosa.

44. Tuženik je u svom Odgovoru na zahtjev za zaštitu prava od dana 28. ožujka 2025.god. naveo da je dana 11. ožujka 2025.god. kada je tužitelj došao kod tuženika, utvrđeno da u sustavu nisu bile vidljive doznake za bolovanje, a da je tužitelj tek slijedeći dan dostavio doznake za retrogradno razdoblje i da je očito da je tužitelj u suradnji s liječnicom obiteljske medicine naknadno pokušao opravdati izsotanak s posla.

45. U čl. 37. Zakona o radu određeno da je radnik dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju, a u st. 2. da je ovlašteni liječnik dužan radniku izdati potvrdu iz stavka 1. ovoga članka.

46. Međutim u st. 3. toč. članka Zakona je određeno da ako zbog opravdanog razloga radnik nije mogao ispuniti obvezu iz stavka 1. ovoga članka, dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao.

47. Liječnica opće medicine UH, dr.med. iz [adresa] je sastavila Liječničku potvrdu i to dana 11. ožujka 2025.god. ( list 84 spisa ) gdje je za tužitelja navela da je pacijent bio na bolovanju od 27. siječnaj 2025.god. do 24. veljače 2025.god., da je 25. veljače 2025.god. radio i istoga dana se javio liječniku putem e- maila nakon čega mu je otvorena nastavno bolovanje s danom 26. veljače 2025.god. koje i dalje traje radi osnovne bolesti ali i akutne respiratorne bolesti i da je planirano trajanje bolovanja do 14. ožujka 2025.god. zaključno.

48. Ta liječnica UH je po pozivu suda dana 22. rujna 2025.god. dostavila svoje očitovanje u kojem je navela da je tužitelju kao pacijentu izdala tzv. Doznake za razdoblje od 27.01-31.01.2025., zatim od 01.02. -24.02.2025., zatim od 26.02. - 28.02.2025.god. i od 01.03. -14.03.2025. Navela je da o tome postoje i detaljni zapisi u kartonu pacijenta.

49. Iz podataka Zdravstvenog kartona tužitelja jasno je vidljiv upis liječnice UH pod datum 25. veljače 2025.god. (utorak ) da joj se toga dana javio tužitelj i da je naveo da je bio na poslu, ali se ne osjeća bolje, a nakon toga se liječnici javio 03. ožujka 2025.god. (ponedjeljak ) gdje je naveo da ima simtome slične gripi. Nakon toga je slijedeći upis liječnice s danom 11. ožujka 2025.god. (utora), dakle tjedan dana nakon sporne odluke o otkazu, gdje je ista navela da je pacijent (tužitelj ) bio na bolovanju od 27. siječnja 2025.god. sve do 24. veljače 2025.god., a da je dana 25. veljače 2025.god. radio, ali se javio liječniku putem e-maila nakon čega mu je otvoreno nastavno bolovanje s danom 26. veljače 2025.god. koje i dalje traje radi osnovne bolesti, ali i akutne respiratorne bolesti i planirano trajanje bolovanja je do 14. ožujka 2025.god.

50. Dakle, iz podataka UH, dr.med., obiteljske liječnice, proizlazi kako je dana 25. veljače 2025. godine ista obavila e-mail konzultacije s pacijentom, te je to rezultiralo otvaranjem bolovanja s danom 26. veljače 2025. godine, te je dana 11. ožujka 2025. godine obavljen kontrolni pregled u ambulanti, što je rezultiralo konačnim zatvaranjem bolovanja.

51. To je u skladu sa naprije navedenom Liječničkom potvrdom i treba uzeti u obzir da se radilo o mjesecu veljači 2025.god.koji je imao 28 (dvadesetiosam ) dana, nakon čega se nastavio mjesec ožujak 2025.god., a tzv. doznake za bolovanje se izdaju na kraju mjeseca za taj mjesec, sukladno citiranom Zakonu i Pravilniku.

52. Hrvatski zavod za zdratsveno osiguranje, Područni ured Čakovec je po traženju suda dostavio odatke o tim istim datumima bolovanja za ovdje tužitelja kako je navela liječnica, samo je navedeno da je sporna doznaka za bolovanje za razdoblje 26.02.2025. do 28.02.2025.go. elektronski bila vidljiva u sustavu ( sistemu zavoda ) od 11. ožujka 2025.god.) isto kao i dozaka za radoblje od 01. ožuja 2025.god. do 14,. ožujka 2025.god. koja je bila vidljiva u sustavu tek 03. travnja 2025.god.

53. Naime, opće poznata činjenica je da se sada Izvješća o privremenoj nepsosobnosti za rad predaju elektroničkim putem i da ih liječnik opće medicine šalje u digitalnom obliku sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu izdavanja potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad (pročišćeni tekst Narodne novine RH broj 32/15, 39/15 ), a to digitalizirano izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad te digitalizirana potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad kao e-usluga Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje poslodavcima omogućuje uvid u podatke o utvrđenoj privremenoj nesposobnosti za rad kao i uvid u podatke potrebne za obračun i isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad bez obzira na uzrok privremene nesposobnosti za rad koju radnik ostvaruje u skladu s člancima 38., 40. i 41. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine RH broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 105/25 ).

54. Dakle, očito je da liječnica obiteljske medicine nije na vrijeme upisala bolovanje za tužitelja u sustav e-zdravstveno, a sukladno Zakonu i Pravilniku, odnosno nije zaključila ranije dugotrajno bolovanje i navela da se otvara novo bolovanje s datumom 26. veljače 2025.god.

55. Prema odredbi članka 38. stavak 2. Zakona o obveznom zdrastvenom osiguranju, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad ( bolovanju ) služi dokazivanju razdoblja privremene nesposobnosti za koje osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće. Dakle, koristi se za obračun plaće. Stoga se navedeno izvješće ne izdaje kod otvaranja bolovanja, nego ili nakon isteka mjeseca radi obračuna plaće za protekli mjesec ili nakon završetka bolovanja. U tom smislu je u potpunosti sukladno zakonu to što je liječnik izvješće za veljaču 2025.god. unio u sustav prije 15. ožujka 2025.god., a izvješće za ožujak prije 15. travnja 2025.god.

56. Tužitelja kao radnik je kod tuženika kao poslodavca dobio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer se nekoliko radnih dana nije javio na posao (od 26.02.2025. do 04.03.2025.) i jer ničim nije opravdao svoj nedolazak, te stoga valja ocijeniti opravdanost tog izvanrednog otkaza ugovora o radu i na temelju postupanja poslodavca (tuženika ) u konkretnom slučaju.

57. Naime, tuženik svoju odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu temelji na tome da tužitelj u razdoblju od 26. veljače 2025. godine pa do 04. ožujka 2025. godine, odnosno do dana tog otkaza, nije dolazio na posao, a svoj nedolazak nije opravdao, te se poziva da je sukladno čl. 6. st. 2. Pravilinika o radu, obveza radnika da ako je spriječen doći na posao zbog privremene nesposobnosti za rad, dužan je poslodavcu najkasnije u roku od tri dana dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju.

58. Člankom 116. Zakona o radu (Izvanredni otkaz ugovora o radu) je u st. 1. određeno da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

59. Izvanredni otkaz je najteži oblik otkaza koji poslodavac može dati radniku i to u slučaju osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a obveza je poslodavca da provede postupak prije samog otkazivanja sukladno citiranim odredbama Zakona o radu.

60. Konkretno postupanje tuženika (poslodavca ) valja ocijeniti i temeljem čl. 119. Zakona o radu u kojem je određeno u st. 2. da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

61. Sud je uvidom u ispis poruka s mobitela tužitelja (s lista 77 spisa ), akoje su neposredno pokazane sudu na mobitelju tužitelja na ročištu održanom dana 14. travnja 2026.god. utvrdio kronologiju poruka tužitelja i to poruka koje je slao svom neposredno nadređenom RH, te je sud utvrdio da tužitelj u mobitelu taj kontakt ima spremljen pod " RH MIDI", a da te poruke u mobitelu počinju kako je i u presliku na listu 77 spisa i to poruka koja završava "pa javim kak je prešlo" od datum 07. veljače 2025. u 13,28 sati, zatim se odmah nastavlja poruka s datumom 15. veljače 2025. u 09,22 sata koja počinje "Dobro jutro…vraćam se 25. veljače", zatim poruka "Ok, vidimo se onda 25. veljače", te se onda nastavlja poruka s datumom 25. veljače 2025. u 19,18 sati "Bok šefe, sutra sam na bolovanju, nije mi dobro od kada sam došao doma", zatim je odmah povratna poruka koja počinje riječima "a kaj ti je?...", na što je opet poruka tužitelja koja glasi "opet sam se budil po noći i imam jake glavobolje", te se odmah nastavlja poruka koja u ispisu u spisu na listu 77 ima napisano "utorak 12,50 sati", a u mobitelu tužitelja je ta poruka pod datumom 04. ožujka 2025. u 12,50 sati i koja poruka počinje riječima "Bok šefe…jako grlo boli" i gdje se na mobitelu tužitelja istog tog teksta nalazi još tekst "pročitano 05. ožujka 2025.", a čega nema ispisanog na listu 77 spisa

62. Kada se ocijene iskazi stranaka u ovom postupku i sam tijek događaja krajem veljače i početkom ožujka 2025.god., što je naprijed obrazloženo, te dokumentacije u spisu, sud smatra da tužitelj nije zakasnio u obavijesti poslodavca (tuženika ) da se nalazi na bolovanju (da je privremeno esposoban za rad ).

63. Tužitelj nema i ne može imati utjecaj na rad i postupke trećih osoba, pa niti svog liječnika primarne zdravstvene zaštite, tako da su tuženikova razmatranja o postupcima trećih osoba i proizvodnom procesu suvišna i nisu od utjecaja na odluku u ovoj parnici.

64. Činjenica kojeg je točno dana liječnik opće medicine sukladno zakonskim ovlastima unio u sustav komunikacije s HZZO-om (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ) izvješća, ne utječe na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

65. Ono što je važno jest činjenica da je ovlaštena osoba, liječnik obiteljske medicine, doista za tužitelja unijela podatke u sustav HZZO-a čime je dokazano da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad od 26. veljače 2025.god. sve do 14. ožujka 2025.god.

66. Naime, sukladno Zakonu o obveznom zdratsvenom osiguranju i samim uputama Hrvatskog zavoda za zdrastveno osiguranje, a što je opće poznata činjenica, osiguranik koji je obolio ili koji je privremeno spriječen za rad zbog drugih okolnosti obvezan je javiti se svom izabranom doktoru u roku od tri dana od nastanka privremene nesposobnosti za rad odnosno u roku od tri dana od dana prestanka njezina prestanka. Početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti utvrđuje izabrani obiteljski liječnik. Takva se informacija odmah šalje u Centralni zdravstveni informacijski sustav Republike Hrvatske ( CEZIH ), a HZZO tu informaciju preuzima i dostavlja portalu e-Zdravstveno kojem mogu pristupiti poslodavci. Isti je postupak i u slučaju završetka bolovanja.

67. Sud smatra da to što je Potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad dostavljena naknadno, odnosno greškom liječnika obiteljske medicine je sa zakašnjenjem upisana u sustav e-zdravstveno, samo po sebi nije osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, a sve uzimajući u obzir i činjenicu da sud smatra da je tuženik (poslodavac ) morao prije donošenja odluke o izvanrendom otkazu tužitelju (radniku ) njemu ipak omogučiti iznošenje obrane i razjasniti da li je tužitelj na vrijeme i na koji način obavijestio i liječnicu i svog nadređenog (RH ) kod poslodavca da je bolestan i da će koristiti bolovanje.

68. Naime, uslijed činjenice da je tužitelj izostao s posla zbog privremene nesposobnosti za rad, o čemu je obavijestio i liječnicu opće prakse i svog neposredno nadređenog i to KH kod poslodavca, neovisno o činjenici kada je tužitelj dostavio tuženiku Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (bolovanju ), a što sukladno sustavu e-zdravstveno nije niti morao dostavljati u fizičkom (papirnatom) obliku, tada se ne može govoriti o neopravdanom izostanku s posla kao razlogom za otkaz ugovora o radu, kako to u samoj odluci navodi tuženik.

69. Sud je od Hrvatskog telekoma d.d. pribavio ispis svih poziva i poruka upućenih s broja [broj telefona], što je broj mobitela KH (svjedoka ) na broj [broj telefona], što je broj mobitela tužitelja, u mjesecu veljači i ožujku 2025. i obrnuto, te su isti podaci dostavljeni.

70. Iz ispisa međusobnih poziva vidljivo je da je nadređeni s broja [broj telefona] (KH ) zvao tužitelja dana 04. ožujka 2025. u 9:24 sati po prvi puta. Na taj poziv tužitelj nije odgovorio (neuspješan poziv). Uslijedio je još jedan poziv u 9:33 sati. Nakon toga je tužitelj svjedoku istog dana u 12:50 poslao poruku „Bok šefe, pozitivan sam na gripu te moram mirovati do kraja tjedna. Bi Vas nazval ali me jako grlo boli.” To je tužitelj dokazao ispisom poruka, a sud je neposredno utvrdio uvidom u mobitel svjedoka.

71. Svjedok RH, neposredno nadređeni tužitelju, iskazivao je o tome da je tužitelj bio na bolovanju početkom 2025.godine mjesec i pol dana, da se nakon toga vratio raditi jedan dan u veljači 2025.god. ( dan 25.02. ) i da je potom poslao poruku da je bolestan. Taj svedok je rekao da je dana 04. ožujka 2026.god. tj. dana kada je donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, dva puta pokušao nazvati tužitelja, ali da mu se tužitelj nije javio. Isti je svjedok pokazao sve poruke između njega i tužitelja.

72. Sud tako smatra da je iskazom tog svjedoka i porukama koje su razmijenili tužitelj i taj svjedok dokazano da je dana 25. veljače 2025. tužitelj obavijestio svog nadređenog RH da je bolestan i će biti na bolovanju, a da ga je poslovođa isti dan pitao „kaj ti je” i da mu je tužitelj istog dana odgovorio da ima jake bolove.

73. Tako sud utvrđuje da nije točna tvrdnja tuženika (kao poslodavca ) da se radnik nije javio na brojne telefonske pozive neposredno nadređenog, kako je to tuženik (poslodavac ) naveo u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Tužitelj je 25. veljače 2025.god. obavijestio poslodavca da je na bolovanju, da mu nije dobro, da se budi po noći i ima jake glavobolje, a kad ga je dana 04. ožujka 2025. neposredno nadređeni nazvao u 9:24 sati i u 9:33 sati, dakle unutar 10 minuta i nakon toga ga više nije zvao. U svom iskazu je RH rekao da je nazvao tužitelja kako bi ga obavijestio da bolovanje nije u sustavu, ali da mu se tužitelj nije javio, a RHN da je tog istog dana uvidom u sustav vidjela da nije bilo doznake za otvoreno bolovanje.

74. Dakle, ta dva poziva je RH uputio tužitelju na isti dan kad je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu.

75. Tužitelj je odgovorio porukom svjedoku RH tog istog dana 04. ožujka 2025.god. u 12:50 sati i da ne može razgovarati jer ga jako grlo boli, da ima gripu i da mora mirovati, a koja poruka je pročitana po svjedoku RH ujutro 05. ožujka 2025.god., što je sud utvrdio uvidom u mobitel tužitelja, ali i svjedoka.

76. Tužitelj je dakle dana 04. ožujka 2025. poslao nadređenom poslovođi RH poruku da je pozitivan na gripu i da ga jako grlo boli. Prije toga je tužitelj još dana 25. veljače 2025.god. obavijestio tuženika (preko svog nadređenog ) o tome da je bolestan.

77. Očito je da od 25. veljače 2025.god., dana kad tužitelj obavještava nadređenog da je od sutra na bolovanju, pa sve do 04. ožujka 2025.god. nadređeni RH nije nijednom nazvao tužitelja. Nazvao ga je tek 04. ožujka 2025., a tužitelj mu se javio tri sata kasnije s porukom.

78. Istog toga dana tuženik donosi odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu gdje navodi da se tužitelj nije javio na brojne pozive i da ničim nije opravdao izostanak s posla, a što je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da nije točno.

79. Tako sukladno svemu obrazloženom sud smatra da je tužitelj obavijestio tuženika o tome da je bolestan i to ga je obavijestio još dana 25. veljače 2025.god.

80. Osim toga, sukladno recentnoj sudskoj praksi, propuštanje radnika da na vrijeme obavijesti poslodavca o svojoj nesposobnosti za rad ( što ovdje nije niti slučaj jer je tužitelj obavijestio svog nadređenog kod tuženika ) i dostavi liječničke doznake za to razdoblje ( a što je u konkretnom slučaju bila isključiva greška liječnice obiteljske medicine na koju tužitelj nije mogao utjecati niti pak znati ) nije opravdani razlog za otkaz ukoliko se naknadno utvrdi da je u vrijeme izostanka s posla radnik bio nesposoban za rad ( tj. bio je na bolovanju ), a što je u konkretnom slučaju utvrđeno.

81. Sukladno recentnoj sudskoj praksi prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu podlodavac treba radniku omogućiti da iznese svoju obranu, a što očito poslodavac (tuženik ) nije učinio već je odmah radniku (tužitelju ) dao otkaz.

82. Sud smatra da je u konkretnoj situaciji tuženik prvo trebao tužitelja pozvati da dostavi svoju obranu ili ga prvo upozoriti na povredu radne obveze s obzirom da do tada nije imao nikakve opomene zbog povrede obveza iz radnog odnosa. Da je radniku (tužitelju) omogućio da da obranu, onda bi se prije otkrila greška s upisom bolovanja tužitelja u sustav e-zdravstveno.

83. S obzirom da je sud utvrdio da prije ovog događaja krajem veljače i početkom ožujka 2025.god. tužitelju kao radniku od strane tuženika kao poslodavca nisu izrečene nikakve usmene niti pismene opomene, budući da isto tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku, niti je isto naveo tijekom postupka, to s obzirom na tu spornu dosatvu i vidljivost u sustavu e-zdrastveno Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (bolovanju) sud smatra da je tuženik (poslodavac ) tužitelju (radniku ) morao omogućiti da iznese svoju obranu prije spornog otkazivanja ugovora o radu.

84. Kada se ocijenjuje ukupno postupanje tuženika kao poslodavca u postupku otkazivanja i odjavljivanja tužitelja kao radnika iz radnog odnosa kod njega, tada se utvrđuje da je tuženik povrijedio citirane važeće odredbe Zakona o radu, a koje jasno propisuju postupak otkazivanja ugovora o radu radniku, a pogotovo postupak otkazivanja izvanrednim otkazom radniku.

85. Naime, sud smatra da takvo postupanje tuženika kao poslodavca, koji je odmah istoga dana 04. ožujka 2025.god. očito bez valjanih provjera (jer nije uzeo u obzir da je tužitelj nadređenog RH obavijestio da je bolestan još 25.02.2025. i jer je RH toga jutra samo dva puta telefonski zvao tužitelja ) dao izvanredni otkaz tužitelju stoga nije opravdano.

86. Sam propust poslodavca u nepoštivanju prava radnika da iznese svoju obranu ima za posljedicu ništetnost odluke o izvanrednom otkazu.

87. Sud smatra da nisu postojale nikakve okolnosti zbog kojih bi bilo opravdano od poslodavca (tuženika) očekivati da od radnika (tužitelja) ne traži iznošenje obrane.

88. Točno je da u sustav nije na vrijeme bilo upisano bolovanje tužitelja i točno je da to nije bila krivnja tužitelja, već očito njegove liječnice obiteljske medicine. Ta greška liječnice ne može biti niti na teret ovdje tuženika kao poslodavca, međutim gledano ukupno sud je na temelju svih dokaza utvrdio da je tuženik kao poslodavac ipak prije davanja izvanrednog otkaza tužitelju kao radniku morao razjasniti i na jasn način ga pitati zašto nije bio na poslu ukupno pet (5 ) radnik dana – od srijede 26. veljače 2025.god. do utorka 04. ožujka 2025.god., tim više št su uspis predane poruke da se tužitelj javio svome neposredno nadređenom RH, a to je isti saslušan kao svjedok i potvrdio. Takle tužitelj je obavijestio neposredno nadređenu osobu u tvrtki poslodavca ( tuženika ).

89. S obzirom da je opće poznata činjenica da se sada tzv. doznake o bolovanju (privremenoj nesposobnosti za rad ) ne izdaju od liječnika obiteljske medicine u papirnatom obliku, već sve ide preko sustava e-zdrastveno, nije za očekovati da bi onda tužitelj posebno tražio od svoje liječnice da mu istu tzv. Doznaku da u papirnatom obliku kada je smatrao da je isto upisanu u sustav kako je i trebalo biti. Nijedno utvrđeno postupanje tužitelja nije imalo karakter teške povrede obveza iz radnog odnosa.

90. Tuženik (poslodavac ) je odmah i bez ikakvog upozorenja i bez ikakve mogućnosti davanja obrane i razrješenja sporne situacije tužitelju (radniku ) odmah dao otkaz i to izvanredni otkaz, koji je najteži oblik otkaza i radnik ostaje bez ikakvih daljnjih prava.

91. Stoga sud smatra da je Odluka tuženika od 04. ožujka 2025.god. kojom je otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelju sklopljen dana 11. srpnja 2024.god. nezakonita i nedopuštena.

92. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

93. Temeljem čl. 135. st. 1. Zakona o radu u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno.

94. Odredbom čl. 124. st. 1. Zakona o radu propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, da će naložiti vraćanje radnika na posao.

95. Nadalje, člankom 125. Zakona o radu ( sudski raskid ugovora o radu ) je u st. 1. određeno da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, u st. 2. da odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć i u st. 3. da poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

96. Tužitelj je već u samoj podnesenoj tužbi, postavio tužbeni zahtjev na način da traži da se utvrdi da ta sporna odluka o otkazu tuženika nije zakonita i tražio je vraćanje na rad, međutim zatim je tijekom postupka u podnesku od dana 28. travnja 2025.god. predložio da se sudski utvrdi raskid ugovora o radu s danom 21. travnja 2025.god., te traži naknadu štete sukladno citiranom članku Zakona.

97. Tužitelj ističe da mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika. Sud je utvrdio da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Stoga tužitelj predlaže da sud odredi dan prestanak radnog odnosa kod tuženika, i to s 21. travnja 2025. i dosudi mu naknadu štete u iznosu od 5.064,00 EUR i to uzimajući u obzir da su parnične stranke ugovorile bruto plaću od 8,38 EUR bruto po satu rada.

98. S obzirom na sve utvrđeno, sud je odredio kao datum prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika 21. travnja 2025.god. jer je iz iskaza tužitelja utvrdio da s eon zaposlio kod novog poslodavca, a taj datum je sam naveo u specificiranom tužbenom zahtjevu i taj datum sud prihvaća. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

99. Valja istači da tužitelj u podnesenoj tužbi niti kasnije, ne traži isplatu nikakve plaće za sporno razdoblje, niti pak traži da se utvrdi da je bio zaposlen kod tuženika sve do 21. travnja 2025.god., a sud u ovom postupku odlučuje samo u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

100. Tužitelj traži i naknadu štete temeljem čl. 125. Zakona o radu i to u iznosu od tri mjesečnih plaća koju je ostvarivao kod tuženika prije nego je dobio otkaz, koji se sada ovom sudskom odlukom utvrđen nezakonitim. Ističe se da tužitelj sukladno Zakonu o radu za naknadu štete ima pravo na isplatu brutto iznosa prosječne tri ( 3) mjesečne plaće u proteklom razdoblju prije nezakonitog otkaza. Navedeni zahtjev je tužitelj pravodobno podnio sukladno čl. 125. st. 3. Zakona o radu jer je taj zahtjev postavljen prije zaključenja glavne rasprave.

101. Sukladno Zakonu o radu (npr. čl. 90. st. 7. ZR, čl. 95. ZR i dr. ), te recentnoj sudskoj praksi, prilikom dosuđivanja naknade štete temeljem čl. 125. Zakona o radu uzima se u obzir mjesečna brutto plaća i tuženik je dužan tužitelju isplatiti upravo brutto plaću.

102. Sud je utvrdio da je tužitelj za razdoblje od 01. prosinca 2024. do 31. prosinca 2024. primio od tuženika bruto plaću od 1.742,88 EUR, za razdoblje od 01. siječnja 2025. do 31. siječnja 2025. primio je od tuženika bruto plaću od 1.633,48 EUR, a za razdoblje od 01. veljače 2025. do 28. veljače 2025. 881,69 EUR bruto, od čega na ime plaće 67,07 EUR. Sud utvrđuje da su tužitelj i tuženik u ugovoru o radu utvrdili bruto plaću od 8,38 EUR po satu rada.

103. Iznos mjesečne bruto plaće tužitelja tuženik nije osporavao tijekom postupka, niti je osporavao obračun koji je tužitelj naveo u specificiranom tužbenom zahtjevu (podnesak od dana 28. travnja 2025.god.. Odluka se odnosi na temelju te dokumentacije, budući da daljnje provođenje dokaza stranke nisu predlagale, a sud može temeljem iste donijeti odluku.

104. Za odlučivanje o visini naknade štete bitan je radni staž koji je tužitelj ostvario kod tuženika, što je u konkretnom slučaju ukupno više od 7 ( sedam ) mjeseci tj. od 11. srpnja 2024.god. do 04. ožujka 2025.god, što nije dugo razdoblje zapsolenosti.

105. Zatim je prilikom odlučivanja uzeta u obzir dob tužitelja što je u vrijeme tog otkaza bilo 19 (devetnaest ) godina života, dakle radilo se o osobi mlađe životne dobi, kao i obveze uzdržavanja koje terete tužitelja, a koje obveze u vrijeme otkaza tužitelj nije imao, što je potvrdio u svom iskazu ( nije imao djece, živio je kod roditelja, nije bio u obvezi nikoga uzdržavati ). Uzeto je u obzir, da zbog takvog izvanrednog otkaza tužitelj nije primao nikakvu naknadu na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.

106. U čl. 125. ZR-a je izričito navedeno što se uzima u obzir prilikom dosuđivanja te naknade štete. Sud smatra da je s obzirom na naprijed utvrđeno sukladno čl. 125. st. 1. Zakona o radu, osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini 3 ( tri ) mjesečnih brutto plaća iz razloga jer je utvrđeno da izvanredovni otkaz koji je tuženik dao tužitelju nije dopušten, kao i ostale već obrazložene okolnosti koje je trebalo uzeti u obzir.

107. Radi utvrđivanja visine naknade štete sud je izvršio uvid u obračunske liste plaće za tužitelja koje se nalaze u spisu, a koje se odnose na razdoblje kada je radio i na razdoblje kada je bio na bolovanju, što je iz istih vidljivo, te je utvrđeno da je tužitelju mjesečna brutto plaća kod tuženika iznosila prosječno 1.688,00 EUR, kako je već obrazloženo, a tužitelj potražuje naknadu štete po čl. 125. Zakona o radu i to upravo isplatu 3 ( tri ) mjesečnih brutto plaća u visini od 1.688,00 EUR x 3 mjeseca, dakle potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 5.064,00 EUR.

108. Tijek zakonskih zateznih kamata na ovaj iznos naknade štete je određen s danom donošenja ove presude, kako je to tužitelj i traži u svom tužbenom zahtjevu. Odluka o kamatama na dosuđeni novčani iznos s osnova naknade štete tužitelju se temelji na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude.

109. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u ovom postupku u cijelosti uspio.

110. Trošak tužitelja se odnosi na zastupanje po punomoćniku - odvjetniku i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23 i 107/25), sukladno recentnoj sudskoj praksi i Tbr. 48. tj. 2,00 EUR/bod, te sve uz pripadajući PDV temeljem Tbr. 42., a sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu, a koji tužbeni zahtjev se odnosi i na utvrđivanje nedopuštenosti otkaza, kao i na naknadu štete, te se stoga naknada troškova odvjetnika obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora koja je naznačena u podnesku tužitelja od dana 28. travnja 2026.god. u kojem je sređen tužbeni zahtjev – sudski raskid i naknada štete u iznosu od 5.064,00 EUR. Prema sudskoj praksi, odvjetniku pripada nagrada za zastupanje, pri čemu se konačna vrijednost spora uzima u obzir pri završnom obračunu tj. sukladno specificiranom ( konačno sređenom ) tužbenom zahtjevu jer se odluka donosi prema naznačenom VPS u konačno postavljenom tužbenom zahtjev i to za sve radnje u postupku s obzirom da sada sud odlučuje o cjelokupnim troškovima postupka, a radi se o jednom parničnom postupku pred ovim sudom.

111. Priznati trošak tužitelja odnosi se za zastupanje po punomoćniku odvjetniku te se odnosi na : sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, za sastav podneska od 28.04.2025. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8/1 ), za sastav podneska od 23.06.2025. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8/1 ), zastupanje na ročištu 16.09.2025. uiznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 ), zastupanje na ročištu 13.11.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 ), za sastav podneska od 29.12.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 ), za sastav podneska od 19.02.2026. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr. 8/1 ), zastupanje na ročištu 14.04.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 ), te zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3 ), odnosno ukupno 2.000,00 EUR, sve uvećano za pripadajući PDV u ukupnom iznosu od 500,00 EUR.

112. Tako ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.203,25 EUR, a na platež je pozvan tuženik koji je izgubio spor, kako je naprijed obraloženo.

113. Paricijski rok (rok za izvršenje ) za sve iznose iz izreke ove presude u ovom postupku iznosi 15 (petnaest ) dana sukladno čl. 328. Zakona o parničnom postupku.

114. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Čakovcu, 14. svibnja 2026. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest ) dana, od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Čakovcu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 128/14 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tom obavijest:

1. punomoćnici tužitelja OD Golubić i Šikić iz Čakovca

2. punomoćnik tuženika Žganec Nikola, odvjetnik iz Čakovca