REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

ŽRTAVA FAŠIZMA 7

51000 RIJEKA

Poslovni broj: Pn-296/2021-103

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužitelja DA, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Borisu Gregoviću i Krešimiru Bagiću, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženog Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Heinzelova 70, Zagreb, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ilijevski i Cibralić j.t.d. Pula, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 31. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika UA, odvjetničke vježbenice, 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku tužitelju isplatiti s osnove naknade štete ukupan iznos od 13.210,02 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 159,27 EUR od 06.05.2019., pa do isplate,

- na iznos od 180,50 EUR od 09.08.2019., pa do isplate,

- na iznos od 1.340,50 EUR od 16.10.2020., pa do isplate,

a na iznos od 11.529,75 € od 11.8.2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se tužbeni zahtjev u točki I. odbija preko dosuđenog.

II. Nalaže se tuženiku tužitelju s osnove izgubljene zarade isplatiti iznos od 6.458,09 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 312,41 EUR, počem od 15.06.2020., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.07.2020., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 14.08.2020., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.09.2020., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.10.2020., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 13.11.2020., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.12.2020., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.01.2021., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.02.2021., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.03.2021., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.04.2021., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 14.05.2021., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.06.2021., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.07.2021., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 13.08.2021., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.09.2021., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.10.2021., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.11.2021., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 15.12.2021., pa do isplate,

- na iznos od 341,43 EUR, počem od 14.01.2022., pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati s osnova medicinskog pomagala iznos od 3.400,00 EUR-a, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana 11.03.2019. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na nesporno isplaćen iznos od 275.000,00 kn na ime neimovinske štete, isplati zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 16.11.2018. g. pa do 10.10.2021. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , sve u roku

15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.147,08 € zajedno sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 14. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 2. rujna 2018. stradao kao vozač motocikla u prometnoj nezgodi koja se dogodila u mjestu Selce, na raskrižju ulice Knežina i državne ceste br. 6, dionica 6 km oznaka 14 i 800 m. Isključivi krivac za štetni događaj da je osiguranik tuženika HA koji je upravljao teretnim vozilom marke Fiat „Doblo“. Odgovornost tuženika da je nesporna jer je u izvansudskom postupku tuženik ponudio i isplatio 15.000,00 kn tužitelju na ime povrede prava osobnosti. Tužitelj da je u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede i to višestruki prijelom zdjelice, rupturu mokraćnog mjehura, prijelom lijeve podlaktice, kontuziju pluća (desni gornji režanj), prijelom I. rebra lijevo sa dislokacijom ulomaka, dijastazu lijevog skočnog zgloba, frakturu sakruma sa dislokacijom ulomaka, prijelom acetabula desno. Nakon prometne nezgode tužitelj da je bio hospitaliziran u KBC Rijeka od 2.9.2018. do 22.9.2018. unutar kojeg razdoblja je podvrgnut višestrukim operativnim zahvatima, a nakon toga da je hospitaliziran u još par navrata. Nakon otpuštanja iz bolnice da je upućen na brojne specijalističke preglede, fizikalnu terapiju i medicinsku rehabilitaciju. Kroz dugi vremenski period da je trpio bolove koji i danas perzistiraju. Kao posljedica traume da je zaostao strah, a zbog zadobivenih ozljeda da je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta u visini od minimalno 61%. Tužitelj da ne može normalno hodati, baviti se sportskim aktivnostima, niti stajati potpuno oslonjen na ozli jeđenu nogu. Kod tužitelja da je zaostalo naruženje jakog stupnja. Tužitelj, star 30 godina, da se zbog tjelesnih oštećenja otuđio od ljudi i trpi bol od izolacije zbog osjećanja manje vrijednosti , što sve utječe na njegovu psihu. Tužitelju da je zbog ozljeđivanja u štetnom događaju nastala imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja, pojačane prehrane, uništenih stvari i izgubljene zarade. Tužitelj da je nadalje nabavio i aparat za stimulaciju živca peroneusa za što da je izdvojio 3.400,00 Eur. Navedene troškove da je dužan snositi tuženik budući da je taj trošak u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom. Tužitelj da ima pravo i na pojačanu prehranu koju su mu savjetovali liječnici, a u predmetnom štetnom događaju da su mu uništene i stvar (kaciga, sat, tenisice, majica, hlače, jakna, donje rublje, mobitel i dr). Vezano uz pretrpljeni štetni događaj da je trpio i da još uvijek trpi gubitak na zaradi. Sve do ožujka 2020. da mu je isplaćivana naknada s osnova bolovanja koja je za cca 1.000,00 kn niža od njegove plaće, zatim od ožujka 2020. da prima naknadu s osnova bolovanja u visini od samo 1.524,80 kn, čime je njegov mjesečni gubitak na zaradi čak 2.600,00 kn. Tužitelj potražuje i zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno prvi idući dan 16. studeni 2018. Stoga s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 560.000,00 kn, na ime tuđe pomoći i njege 30.000 kn na ime troškova puta i liječenja 56.000,00 kn na ime pojačane prehrane 15.000,00 kn i na ime uništenih stvari 5.000,00 kn. Po ovim osnovama tuženik da je nesporno isplatio 15.000,00 kn. Na ime izgubljene zarade potražuje 65. 200,00 kn, a na ime kupnje aparata za stimulaciju živca 3.400,00 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je tužitelju isplatio iznos od 15.000,00 kn na ime naknade imovinske i neimovinske štete te dodatnu isplatu nespornog dijela neimovinske i imovinske štete (uništene stvari, pojačana ishrana, putni troškovi, troškovi liječenja, tuđa pomoć i njega) u iznosu od 275.000,00 kn, te nesporni dio izgubljene zarade u iznosu od 23.800,00 kn. Isplatom navedenih iznosa smatra da je tužitelj namiren te da uplaćeni iznosi predstavljaju pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu. Osporava uzročno-posljedičnu vezu pojedinih troškova liječenja s predmetnim štetnim događajem. Osporava visinu svakog pojedinog zahtjeva kao previsoko postavljenu.

3. Podneskom od 21. siječnja 2022. tužitelj proširuje tužbeni zahtjev s osnove imovinske štete na ime izgubljene zarade do kraja prosinca 2021. Također navodi kako je zbog zadobivenih ozljeda smanjen opći životni aktivitet tužitelja za 78%. Što se tiče naknade za tuđu pomoć i njegu ista se potražuje u visini od 35,00 kn za jedan sat nestručne pomoći. Sukladno promjeni orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje i visine pravične novčane naknade nematerijalne štete povećava tužbeni zahtjev za 50%. Također ističe kako ne potražuje naknadu plaće za vrijeme bolovanja već za izgubljenu zaradu što da su dva različita pojma. Tužitelj da je bio na bolovanju isključivo iz razloga što je pretrpio teške tjelesne ozljede u predmetnom štetnom događaju za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženika. Da nije bilo štetnog događaja, tužitelj ne bi bio na bolovanju te ne bi niti imao izgubljenu zaradu (što je širi pojam od naknade plaće). Način na koji je tužiteljev poslodavac tužitelju obračunavao naknadu za vrijeme bolovanja da nije predmet ove parnice već eventualno regresne parnice između tuženika i poslodavca tužitelja, a tužitelj da nije kriv što je primao naknadu za bolovanje manju od plaće koju je primao prije predmetnog štetnog događaja. I dalje potražuje zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 275.000,00 kn s obzirom da je tuženiku bila u cijelosti dostupna dokumentacija za rješavanje ovog predmeta iako odštetni zahtjev nije pozitivno riješen, već to čini gotovo tri godine od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga potražuje na ime prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 660.000,00 kn na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu 60.000,00 kn, na ime troškova puta i liječenja 56.000,00 kn, na ime pojačane prehrane 15.000,00 kn, na ime uništenih stvari 5.000,00 kn , umanjeno za nesporno uplaćeni iznos (prije utuženja – 15.000,00 kn, nakon utuženja 275.000,0 kn) ukupno 506 .000,00 kn, te na ime izgubljene zarade 78.200,00 kn i na ime kupnje aparata za stimulaciju živca 3.400,00 €.

3.1. Podneskom od 3. ožujka 2023. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje na ime prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 87.597,05 €, na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu 7.963,37 €, na ime troškova puta i liječenja 7.432,48 €, na ime pojačane prehrane 1.990,84 €, na ime uništenih stvari 663,61 €, umanjeno za nesporno uplaćeni iznos (prije utuženja – 1.990,84 €, nakon utuženja 36.498,77 €) ukupno 67.157,74 €, te na ime izgubljene zarade 6.458,09 € (u koji iznos je uračunat nesporno isplaćeni iznos od 3.158,80 €) i na ime kupnje aparata za stimulaciju živca 3.400,00 €.

4. Podneskom od 3. veljače 2022. tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva s osnova imovinske štete na ime izgubljene zarade jer da je tuženik tužitelju pored već plaćenog iznosa od 15.000,00 kn isplatio i daljnji nesporni iznos od 298.000,00 kn u okviru kojeg je i iznos od 23.800,00 kn na ime izgubljene zarade. Prije predmetne nezgode da je tužitelj primao netto plaću u iznosu od 4.097,28 kn te je bio zaposlen na radnom mjestu direktora u TD Deranja d.o.o. čije je sjedište jednako adresi tužitelja. Budući da je tužitelj bio zaposlen u vlastitom trgovačkom društvu te je visinu plaće određivao upravo sam tužitelj, to da ne bi bilo svrsishodno uspoređivati plaću tužitelja s plaćom komparanata zaposlenih na istom radnom mjestu. Osporava uzročno - posljedičnu vezu između predmetne prometne nesreće i trajanja bolovanja. Sukladno sudskoj praksi cijenu sata tuđe pomoći i njege da je potrebno cijeniti iznosom od 20,00 kn na sat, a ne 35,00 kn na sat. Protivi se potraživanju tužitelja u iznosu od 3.400,00 € s osnove nabave aparata za stimulaciju živaca. Ističe kako se protivi navodima tužitelja da bi tuženik nakon primitka odštetnog zahtjeva od 16 . studenog 2018. mogao u roku od 60 dana procijeniti kvalifikatorne okolnosti kod tužitelja kao i procijeniti cjelokupnu štetu tužitelja zajedno s njezinom visinom budući da liječenje tužitelja tada nije bilo ni blizu kraja. Osporava tijek zatraženih zateznih kamata.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju (list 10-81, list 173-182, list 204-208, list 240-245, list 457-466 spisa) potvrde o ortopedskim i drugim pomagalima (list 82-84 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 85-86 i 610-657 spisa), račune (list 87-114, list 467 spisa), fotografije (list 115-124 spisa), bolovanje i naknade (list 125-159 spisa), obračunske liste (list 161-165 spisa) odštetni zahtjev od 15.11.2018. (list 167-168 spisa), nalaz i mišljenje dr. med. TA u postupku izvansudskog vještačenja (list 198 -203 spisa), nalaz liječnika cenzora tuženika (list 212-213 spisa), nalog za isplatu od 14.10.2021. i 14.12.2018. (list 225-226 spisa), dopis HZMO od 9.2.2022. (list 229 spisa), zdravtsveni karton tužitelja na CD-u (list 231 i 659-673 spisa), dopis HZZO od 1.3.2022. (list 232-234 spisa), bolovanja i naknade te platne liste tužitelja i komparanata (list 244-402 spisa), tijekom postupka provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu, spec. kirurške ortopedije (list 407-424, list 475-476 spisa), dr. sc. Elizabeti Dadić Hero, spec psihijatrije (list 433- 442, list 477 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomisalvu Prpiću (list 481-486, list 497-513 spisa), provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Katarini Zahariev Vukšinić dr. med, spec. medicine rada i sporta (list 542-572, list 577-606, list 678-708 i list 738 spisa) te je saslušan tužitelj kao stranka (list 773-775 spisa).

6. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6.1. Prije svega valja istaći da je sud dopustio preinaku tužbe koju je tužitelj učinio podneskom od 21. siječnja 2022. primjenom čl. 190. st.1. ZPP-a, a budući da je preinaka izvršena prije zaključenja prethodnog postupka, dok je preinaku tužbe iz podneska od 3. ožujka 2023. sud dopustio primjenom čl. 190. st.2. ZPP-a, a budući da je preinaka izvršena nakon provedenih vještačenja.

6.2. Među strankama nije sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja te pasivna legitimacija.

6.3. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva jer tuženik smatra da je izvršenim isplatama nadoknadio u cijelosti štetu tužitelju te uzročno posljedična veza između pojedinih troškova liječenja sa predmetnim štetnim događajem.

7. Sudski vještak dr. Željko Cesarec u svom nalazu i mišljenju (list 407-424 spisa) utvrdio je da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede politopnih lokalizacija. U odnosu na ozljedu lijeve podlaktice, vještak je utvrdio prijelom palčane kosti (radius) koji je operativno zbrinut osteosintezom AO metodom uz stabilizaciju distalnog radioulnarnog zgloba K-žicom. Postoperativni tijek protekao je uredno, a kliničkim pregledom obavljenim za potrebe vještačenja utvrđene su trajne posljedice manjeg intenziteta, koje se očituju kroz ograničenje funkcije ručnog zgloba u lakom do srednjem stupnju, ograničenje prosupinacijskih kretnji podlaktice i lakta u lakom stupnju, smanjenu grubu mišićnu snagu lijeve šake te postoperativni ožiljak. U odnosu na ozljedu prsnog koša, vještak je utvrdio prijelom prvog rebra lijevo uz kontuziju pluća. Navedene ozljede liječene su simptomatski, bez potrebe za dodatnim ciljanim zahvatima, pri čemu nisu zaostale trajne posljedice niti umanjenje opće životne aktivnosti. Vezano uz ozljedu zdjelice, vještak je utvrdio prijelome koštanih struktura zdjelice uz ozljedu mokraćnog mjehura i pripadajuće muskulature. Neposredno nakon ozljede učinjena je operativna stabilizacija zdjelice vanjskim fiksatorom i šivanje mokraćnog mjehura, a potom i reosteosinteza pločama. Tijekom liječenja provedena je dugotrajna fizikalna terapija. Kao trajne posljedice utvrđene su manja vertikalna nestabilnost zdjelice, ograničenje pokreta oba kuka, skraćenje lijeve noge za 1,2 cm te slabost trbušne muskulature uvjetovana traumom i operativnim zahvatima. Ozljeda mokraćnog mjehura i ingvinalna hernija nisu ostavile trajne posljedice jer su sanirane operativnim zahvatima. U odnosu na ozljedu lijevog koljena, vještak je naveo da je ista dijagnosticirana tijekom hospitalizacije, pri čemu je magnetskom rezonancom potvrđena lezija unutarnjih struktura koljena. Operativni zahvat rekonstrukcije prednjeg i lateralnog križnog ligamenta učinjen je artroskopski početkom veljače 2020. godine. Kao trajne posljedice utvrđene su kontraktura lijevog koljena u lakom stupnju te manja zaostala nestabilnost koljena. Vještak je nadalje utvrdio ozljedu lijevog peronealnog živca težeg stupnja, potvrđenu višekratnim EMNG analizama. Unatoč intenzivnoj i dugotrajnoj fizikalnoj terapiji nije došlo do bitnog poboljšanja neurološkog deficita. Klinički nalaz ukazuje na trajno oštećenje živca težeg stupnja, uz nemogućnost aktivne dorzalne fleksije stopala, izraženu statodinamičku insuficijenciju pri hodu bez ortoze, poremećaj senzibiliteta i kontrakturu gležnja. Vještak je naveo da se, s obzirom na protek vremena, ne može očekivati poboljšanje kliničkog stanja te da su posljedice ove ozljede dominantne u ukupnoj kliničkoj slici.

7.1. Na temelju ukupnog kliničkog stanja i trajnih posljedica zadobivenih ozljeda, vještak je zaključio da tužitelj nije sposoban za obavljanje poslova koji zahtijevaju rad na visini, rad na neravnoj i nesigurnoj podlozi, nagle promjene položaja tijela te dizan je i prenošenje teških tereta, odnosno poslova koje je obavljao prije prometne nezgode. Također je utvrđeno da su mu znatno otežane određene svakodnevne aktivnosti, poput dužeg stajanja, hodanja, čučanja i klečanja, kao i zahtjevnije sportsko - rekreacijske aktivnosti primjerene njegovoj životnoj dobi. Vještak je ocijenio da opisane trajne posljedice uzrokuju umanjenje opće životne aktivnosti tužitelja u visini od približno 45 % do 47 %, pri čemu je uzeo u obzir karakter ozljeda, tijek i trajanje liječenja, sadašnje kliničko stanje, životnu dob i zanimanje tužitelja. Pri tome je naveo da je izbjegavao matematičko zbrajanje posljedica pojedinih ozljeda te da se navedena ocjena odnosi isključivo na posljedice iz domene njegova vještačenja.

7.2. U odnosu na trajanje i tijek liječenja, vještak je utvrdio da je liječenje trajalo od 2. rujna 2018. do 9. srpnja 2021. godine, odnosno gotovo tri godine kontinuiranih dijagnostičko-terapijskih postupaka. Tužitelj je tijekom liječenja proveo ukupno 83 dana na bolničkom liječenju, od čega 36 dana neprekidno neposredno nakon nezgode, te je podvrgnut ukupno sedam operativnih zahvata. Provedeni su brojni specijalistički pregledi i dijagnostički postupci, uključujući višekratne MR, EMNG, CT, RTG i ultrazvučne pretrage, kao i dugotrajna ambulantna fizikalna terapija.

7.3. Vještak je nadalje ocijenio da su zadobivene ozljede i način liječenja uzrokovali fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 18 do 20 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od približno dva do dva i pol mjeseca te slabijeg intenziteta kroz razdoblje od približno pet do šest mjeseci. Povremeni bolovi trajnog karaktera uključeni su u ocjenu umanjenja opće životne aktivnosti.

7.4. U odnosu na potrebu tuđe pomoći i njege, vještak je naveo da je tijekom bolničkog liječenja tužitelj imao stručnu pomoć i njegu, dok mu je nakon otpusta iz bolnice tijekom približno dva mjeseca bila potrebna pomoć druge osobe u trajanju od četiri do pet sa ti dnevno za obavljanje većine svakodnevnih aktivnosti. U narednom razdoblju od tri do četiri mjeseca potreba pomoći smanjena je na dva do tri sata dnevno, dok je do konačnog stabiliziranja zdravstvenog stanja postojala potreba pomoći u trajanju od jednog do dva sata dnevno za zahtjevnije aktivnosti svakodnevnog života.

7.5. Vještak je nadalje naveo da postoji naruženje srednjeg do jačeg stupnja, koje se prvenstveno očituje kroz izraženo šepanje vidljivo trećim osobama, dok su ožiljci samo povremeno vidljivi.

7.6. Nadalje je utvrđeno da je tijekom razdoblja od približno tri do četiri mjeseca postojala potreba za pojačanom prehranom zbog povećanog energetskog utroška uzrokovanog operativnim zahvatima, korištenjem pomagala za hod i provođenjem fizikalne terapije.

7.7. Vještak je također naveo da su troškovi liječenja, lijekova i medicinskih pomagala bili opravdani, uključujući i nabavu aparata za stimulaciju živca, čija je primjena bila medicinski indicirana radi smanjenja tegoba i oporavka neurološkog deficita.

7.8. Konačno, vještak je ocijenio da se završetak aktivnog liječenja može smatrati početkom srpnja 2021. godine, dok nalaz od 18. ožujka 2022. predstavlja opis trajnih posljedica u okviru definitivnog zdravstvenog stanja, uz potrebu povremene održavajuće fizikalne terapije radi sprječavanja ili usporavanja pogoršanja stanja.

8. Sudska vještakinja Elizabeta Dadić Hero u svom nalazu i mišljenju (list 433-442 spisa) navela je da se iz razgovora s tužiteljem i nakon obavljenog pregleda zaključuje kako je njegov psihomotorni razvoj bio uredan te da je prije predmetne prometne nezgode psihički i fizički funkcionirao uredno i bez odstupanja. Utvrđene psihičke smetnje dovela je u izravnu uzročno-posljedičnu vezu s prometnom nezgodom od 2. rujna 2018. godine. Vještakinja je navela da je tužitelj u vrijeme prometne nezgode imao 42 godine života te da je do tada bio radno i socijalno aktivan. Sam traumatski događaj opisala je kao kratkotrajan, intenzivan i iznenadan. Prema navodima tužitelja, isti je bio pri svijesti do pada na cestu nakon sudara motocikla i automobila, nakon čega se kratkotrajno sjeća prijevoza vozilom hitne pomoći i osobe koja je stajala iznad njega, dok se potom budi tek nakon operativnog zahvata i pet dana provedenih u bolnici. Na temelju razgovora s tužiteljem i medicinske dokumentacije vještakinja je utvrdila postojanje dvije skupine psihičkih poremećaja, i to anksioznog poremećaja i depresivne epizode. Navela je da je zbog težine tjelesnih ozljeda i životne ugroženosti liječenje u početku bilo usmjereno na tjelesno zbrinjavanje, dok je psihijatrijsko liječenje započelo u kolovozu 2021. godine. Vještakinja je utvrdila da se tužitelj liječi zbog posttraumatskog stresnog poremećaja (F43.1) i teške depresivne epizode (F32.2), pri čemu su navedeni poremećaji dijagnosticirani tijekom psihijatrijskog liječenja te objektivizirani psihološkim testiranjem. Navela je da posttraumatski stresni poremećaj pripada skupini anksioznih poremećaja i javlja se kod osoba koje su bile životno ugrožene, a kod tužitelja se očituje kroz zabrinutost, košmarne snove, simptome ponovnog proživljavanja traume, flashbackove, anhedoniju, izbjegavanje aktivnosti te udružene simptome anksioznosti i depresije.

8.1. U odnosu na pretrpljeni strah, vještakinja je razlikovala primarni i sekundarni strah. Primarni strah definirala je kao afektivni odgovor na neposrednu opasnost, dok sekundarni strah predstavlja kasnije razvijeno trajno stanje zabrinutosti i uznemirenosti. Utvrdila je da je tužitelj tijekom samog događaja trpio primarni strah izuzetno visokog intenziteta, koji je trajao najmanje tijekom trajanja samog sudara i pada na tlo. Nadalje je navela da je strah jakog intenziteta trajao do trenutka gubitka svijesti prilikom unošenja u vozilo hitne pomoći, nakon čega tužitelj zbog poremećaja svijesti nije mogao osjećati strah sve do buđenja u jedinici intenzivnog liječenja pet dana kasnije. Prema nalazu vještakinje, strah srednjeg intenziteta trajao je od buđenja u jedinici intenzivnog liječenja do odlaska na rehabilitaciju u Thalassotherapiju, dok strah blažeg intenziteta traje i nadalje zbog nezadovoljavajućeg tjelesnog oporavka, otežanog hoda, smanjene funkcije lijeve potkoljenice te prisutnih bolova u zdjelici i kralježnici, što kod tužitelja izaziva trajnu zabrinutost i uznemirenost.

8.2. U odnosu na duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti, vještakinja je navela da je tužitelj prije nezgode bio zaposlen kao vlasnik trgovačkog društva s više zaposlenika, dok je nakon ozljeda bio prisiljen smanjiti broj zaposlenih i opseg poslovanja. Utvrdila je da tužitelj više nije sposoban obavljati poslove montaže stolarije ni rad u proizvodnji zbog nemogućnosti dugotrajnog stajanja i rada na strojevima koji zahtijevaju primjerenu psihomotoriku i brzinu reakcije. Vještakinja je nadalje navela da se tužitelj socijalno izolira, izbjegava društvene aktivnosti i zabave te da se više ne doživljava vedrom osobom kao prije nezgode. Istaknula je da je tužitelj glazbeno obrazovan te da je prije nezgode svirao harmoniku, što sada zbog posljedica ozljeda više ne može činiti. Također je utvrdila da više nije sposoban baviti se sportskim i rekreativnim aktivnostima koje su ranije predstavljale važan dio njegova života, uključujući trčanje, nogomet i taekwondo. Vještakinja je navela i da tužitelj više ne može voziti motocikl zbog slabosti lijeve noge, premda je motocikle vozio od svoje četrnaeste godine života. Uz navedeno je utvrdila i postojanje seksualne disfunkcije povezane s posljedicama zadobivenih ozljeda. Zaključno je vještakinja utvrdila da tužitelj boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja (F43.1) uz tešku depresivnu epizodu (F32.2) te je ocijenila da je zbog navedenih psihičkih posljedica došlo do smanjenja opće životne aktivnosti tužitelja za 10 %.

8.3. U odnosu na naruženje, vještakinja je navela da ožiljci nastali operativnim zahvatima te šepanje predstavljaju naruženje blagog do srednjeg stupnja.

9. U objedinjenom nalazu i mišljenju sudski vještaci Željko Cesarec i Elizabeta Dadić Hero (list 444 spisa) naveli su da se fizički bolovi, potreba tuđe pomoći i njege te pojačana prehrana procjenjuju prema nalazu ortopeda traumatologa, dok se strah procjenjuje prema psihijatrijskom nalazu. U odnosu na naruženje utvrđeno je da se ocjene preklapaju, slijedom čega je valorizirana ocjena ortopeda traumatologa. Vještaci su objedinjeno ocijenili da ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi od 50 % do 52 %, izračunato prema Baltazarovoj metodi.

10. Nakon dostave dodatne medicinske dokumentacije, sudski vještak Željko Cesarec naveo je u dodatnom očitovanju (list 475-476 spisa) da se dostavljena dokumentacija odnosi na nalaze iz područja njegova vještačenja i psihijatrijskih pregleda. Istaknuo je da je bolovanje tužitelja u razdoblju od srpnja 2021. do kraja iste godine moglo biti uvjetovano kako razlozima iz traumatološke domene tako i razlozima iz područja psihijatrijskog vještačenja. Naveo je da su priložena dva nalaza fizijatra iz rujna i listopada 2022. godine koji se odnose na potrebu provođenja povremene održavajuće fizikalne terapije radi očuvanja funkcionalnog statusa i sprječavanja pogoršanja zdravstvenog stanja, ali da se navedeni nalazi ne odnose na razdoblje iz sudskog rješenja pa se na temelju njih ne može očitovati o opravdanosti bolovanja od srpnja do kraja 2021. godine. Također je naveo da je u svom nalazu označio početak srpnja 2021. godine kao trenutak definiranja zdravstvenog stanja s traumatološkog aspekta, ali da to ne znači da je s tim datumom završilo bolovanje tužitelja vezano uz posljedice predmetnih ozljeda. Dodao je da ocjena opravdanosti bolovanja primarno ne ulazi u domenu sudskomedicinskog vještačenja, već medicine rada i nadležnih tijela HZZO - a.

11. U svom dodatnom očitovanju sudska vještakinja Elizabeta Dadić Hero (list 477 spisa) navela je da se tužitelj zbog psihičkih smetnji tijekom razdoblja od srpnja 2021. do kraja 2021. redovito psihijatrijski liječio te da su psihičke smetnje objektivizirane psihološkim testiranjem provedenim 27. kolovoza 2021. Zaključno je navela da je bolovanje tužitelja tijekom navedenog razdoblja bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama zadobivenim u prometnoj nezgodi od 2. rujna 2018., neovisno o tome što je zdravstveno stanje tužitelja s traumatološkog aspekta bilo definirano početkom srpnja 2021. godine.

12. U svom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja Katarina Zahariev Vukšinić (list 678-708 spisa) navela je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede, i to višestruki prijelom zdjelice, rupturu mokraćnog mjehura, prijelom lijeve podlaktice, kontuziju pluća desnog gornjeg režnja, prijelom prvog lijevog rebra s dislokacijom ulomaka, dijastazu lijevog skočnog zgloba, frakturu sakruma s dislokacijom ulomaka te prijelom desnog acetabuluma. Također je utvrđena pareza lijevog peronealnog živca te ligamentarna ozljeda lijevog koljena u vidu rupture prednjeg križnog ligamenta i lateralnog kolateralnog ligamenta. Pozivajući se na nalaz stalnog sudskog vještaka iz područja opće kirurgije i traumatologije, vještakinja je navela da su posljedice zadobivenih ozljeda trajne i ireverzibilne te da se očekuje pogoršanje tegoba tijekom vremena, osobito u odnosu na klinički status i bolove lijevog koljena, lijevog sakroilijakalnog zgloba, razvoj artrotskih promjena sakroilijakalnih zglobova te desnog kuka. Istaknuto je da trajna paraliza peronealnog živca uzrokuje otežan hod, otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti, otežanu vožnju automobila te smanjenje mogućnosti bavljenja sportskim aktivnostima. Nadalje je navedeno da je sudski vještak psihijatrijske struke utvrdio kako su psihičke smetnje kod tužitelja u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nezgodom.

12.1. Vještakinja je potom razmatrala pitanje opravdanosti bolovanja tužitelja u razdoblju od srpnja 2021. do kraja prosinca 2021. godine u odnosu na ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi i njihove posljedice. U tom smislu navela je da je tužitelj 7. srpnja 2021. godine bio pregledan od strane traumatologa, koji je utvrdio da je zdravstveno stanje definitivno, uz zaostalu leziju peronealnog živca lijeve noge, slabost muskulature lijeve natkoljenice i potkoljenice te povremene bolove zdjelice nakon ozljede zdjeličnog prstena. Vještakinja je zaključila da, iako je stanje tužitelja s aspekta ozljeda lokomotornog sustava bilo definitivno, kod njega i nadalje postoje bolovi i zdravstvene tegobe, kao i psihičke smetnje zbog kojih se psihijatrijski liječio i primao terapiju. Također je navela da je tijekom spornog razdoblja obavljao preglede kod traumatologa, psihijatra i psihologa te se učestalo javljao liječnici obiteljske medicine radi bolova, psihičkih tegoba, propisivanja lijekova i izdavanja uputnica za specijalističke preglede. Zaključno je vještakinja izrazila mišljenje da je bolovanje tužitelja u razdoblju od srpnja 2021. do kraja prosinca 2021. godine bilo u uzročno - posljedičnoj vezi s ozljedama zadobivenim u prometnoj nezgodi od 2. rujna 2018. godine i njihovim posljedicama.

13. U svom nalazu i mišljenju od 20. siječnja 2023. (list 481-486 spisa) sudski vještak Tomislav Prpić naveo je da je s obzirom na sve iskazano u nalazu, prije svega uzevši u obzir za referentnu vrijednost neto isplatu plaće za svibanj 2018. – kolovoz 2018. (isplaćene u lipnju 2018. do rujna 2018., dakle prije štetnog događaja) , ne uzimajući pri tome u obzir isplate za trošak prijevoza, te ostale neoporezive naknade i isplate (Božićnice, regresi i sl.), u odnosu sa iznosom koji je zaista uprihodio (od poslodavca i HZZO-a ukupno) za period isplate plaća od listopada 2018. do srpnja 2021 u kojemu su isplaćene plaće za mjesece rujan 2018. pa do lipanj 2021., tužitelj manje uprihodio neto iznos od 7.568,38 € / 57.023,63 kn.

13.1. Na temelju prijedloga tužitelja za izradom dopune nalaza i mišljenja, a s obzirom da je tužitelj preinačenim tužbenim zahtjevom od 21. siječnja 2022. zatražio izgubljenu zaradu do kraja mjeseca prosinca 2021., a koja dospijeva 15. siječnja 2022., sudski vještak Tomislav Prpić je u dopuni nalaza i mišljenja od 25. veljače 2023. (list 497-513 spisa) naveo da je pri utvrđivanju razlike u prihodima tužitelja kao referentno razdoblje uzeo neto isplate plaće ostvarene za mjesece od svibnja 2018. do kolovoza 2018. godine, odnosno plaće isplaćene u razdoblju od lipnja 2018. do rujna 2018. godine, prije nastanka štetnog događaja. Pri tome nije uzimao u obzir naknade za troškove prijevoza niti druge neoporezive primitke, poput božićnica, regresa i sličnih isplata. Usporedbom navedenih referentnih primanja s iznosima koje je tužitelj stvarno ostvario od poslodavca i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tijekom razdoblja od listopada 2018. do siječnja 2022. godine, u kojem su isplaćivane plaće za razdoblje od rujna 2018. do prosinca 2021. godine, vještak je utvrdio da je tužitelj ostvario manji neto prihod u ukupnom iznosu od 9.616,96 EUR, odnosno 72.458,51 kuna.

14. Sud prihvaća nalaze i mišljenja sudskih vještaka Željka Cesareca, Elizabete Dadić Hero, Katarine Zahariev Vukšinić i Tomislava Prpića kao stručne, objektivne, jasne, logične i međusobno sukladne. Navedeni nalazi i mišljenja izrađeni su na temelju cjelokupne medicinske i druge dokumentacije koja prileži spisu, neposrednih pregleda tužitelja, obavljenih dijagnostičkih obrada te primjenom pravila medicinske i stručne znanosti iz područja pojedinih specijalnosti vještaka. Nalazi i mišljenja vještaka međusobno se nadopunjuju i podudaraju u odlučnim činjenicama, osobito u odnosu na težinu i trajnost posljedica zadobivenih ozljeda, postojanje trajnog smanjenja životne aktivnosti, postojanje psihičkih posljedica u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nezgodom te opravdanost bolovanja tužitelja u spornom razdoblju. Sud pritom nije našao proturječja, nelogičnosti niti drugih okolnosti koje bi dovele u sumnju stručnost ili vjerodostojnost danih nalaza i mišljenja. Sud je osobito imao u vidu da stranke tijekom postupka nisu iznijele primjedbe na niti jedan nalaz i mišljenje sudskih vještaka niti su predlagale izvođenje novih vještačenja, slijedom čega sud nije imao razloga posumnjati u pravilnost i potpunost njihovih stručnih zaključaka.

15. Saslušan kao stranka, tužitelj je u svojem iskazu naveo kako se 2. rujna 2018. vraćao doma motorom iz Crikvenice. U jednom trenutku teretno dostavno vozilo da mu je oduzelo prednost i on je u njega udario i odletio nekih 20-ak metara. Nakon udarca da se ničega ne sjeća jer je bio u komi. Kada su ga u bolnici probudili iz kome da je bio u šoku jer nije osjećao lijevu nogu i mislio je da je ostao bez noge. Kada je počeo pipati nogu osjetio je metalne fiksatore u zdjelici i tada da je doživio još jedan šok i veliki strah. Mjesec i pol da je bio u bolnici, a kada su ga otpustili, fizikalnu terapiju, u trajanju od pet tjedana, da je nastavio obavljati u Crikvenici. Nakon toga da su ga otpustili kući te je nastavio ići na fizikalne terapije iz [adresa] u [adresa] tri puta tjedno. Vozili su ga njegov otac i supruga. Na fizikalne terapije da ide i dalje tri puta tjedno. Prekide da bi imao samo kada bi trebao ići na operacije (ligamenata i bruha). Nakon operacije bruha na fizikalne terapije da nije smio ići četiri ili pet mjeseci jer se nije smio naprezati. Supruga, mama, tata i brat da su mu pomagali, dizali su ga, pomagali da sjedne i da hoda jer ni uz štake nije mogao ići ni do toaleta, nije se mogao tuširati, bojao se svega jer mu je zdjelica bila polomljena. Pomagali su mu sigurno sedm ili osam mjeseci, kasnije u manjem obimu. Na isti način da su mu pomagali i nakon operacije ligamenata i nakon operacije bruha.

15.1. U prometnoj nezgodi da mu je uništena motociklistička jakna marke Uvex vrijednosti 2.000,00 – 3.000,00 kn, zatim kaciga Premier vrijednosti između 300,00 € i 500,00 €, tenisice i roba. Po preporuci liječnika da je morao piti L-karnitin, magnezij, kalcij, B komplex, Neurobion i to je sve sam morao kupovati. Cijena kutije Neurobioma da je cca 90,00kn – 100,00 kn, a tijekom dva mjeseca da je potrošio sigurno tri kutije. Aparat za stimulaciju živca da je kupio po preporuci fizijatra i koštao je oko 3.000,00 €. Kada je išao na operacije i morao je mirovati, pa bi mu noga zbog loše cirkulacije pocrnila, a i mišići na potkoljenici da su mu jako slabi te ih stalno treba tretirati. Zato da mu je potreban aparat za stimulaciju živaca. Kupio je dva aparata, Heler i Globus ali potražuje samo naknadu za aparata Heler.

15.2. Nakon ove prometne nezgode da ne može raditi 90% stvari koje je ranije radio. Svaki dan da mu je preživljavanje. Prije prometne nezgode da se aktivno bavio sportom, trenirao je taekwondo, trčao je, a sada da ništa od toga ne može raditi. Svirao je i harmoniku međutim kako harmonika ima 10-12 kg, niti harmoniku da ne može svirati zbog bruha i zdjelice. Ne može više raditi ni na montažama PVC i ALU stolarije što je ranije radio niti može nositi teret. Svaki korak koji napravi da mu je podsjetnik na nesreću, a budući da mu stopalo "visi", mora se jako koncentrirati kako hoda da ne zapnem i padnem. Kada hoda po ravnome tada štaku ne koristi ali koristi ortozu koju je pokazao sudu i prisutnima. Po stepenicama da mora koristiti štaku i jedva da je došao u sudnicu na IV. katu. Više da me može normalno ni prošetati.

15.3. Sud je neposrednim opažanjem utvrdio da je tužitelj na ročište došao sa štakom te da šepa. Neposrednim opažanjem utvrđeno je da tužitelj ima ožiljak od operacije zdjelice, veličine cca 25 cm koji se proteže od lijevog boka do prepone i koji je lako uočljiv prilikom kupanja. Također je neposrednim opažanjem utvrđen ožiljak na lijevoj podlaktici veličine cca 15 cm koji je srednje uočljiv trećima.

15.4. Ujutro da se budi u bolovima. Po noći da ima grčenje mišića noge, rijetke su noći kada uspije odspavati bez buđenja. Od nepravilnog hoda koji se prenosi preko kralježnice na vrat da ima glavobolje. Fizijatar da mu je rekao da se pripremi da će u nekom trenutku morati staviti umjetno koljeno i kuk. Operaciju bruha da je napravio u Mediku jer su mu u bolnici rekli da se termin za operaciju čeka od deset do dvanaest mjeseci. Njemu da je bilo neizdrživo toliko čekati jer mu je trbušni zid bio skroz oslabio i nije se mogao niti samostalno ustati. Uslijed udarca da mu je pukla tetiva koja se veže na zdjelicu i trbušni zid, i zato da je operaciju morao napraviti čim prije. Od svih bolova i ozljeda najteže da mu pada to što zbog ozljede zdjelice i mjehura, supruga i on ne mogu dobiti dijete. Vrlo emotivno je iskazao da mu je to najveća tuga i stres. Sa suprugom da i dalje ide na umjetnu oplodnju te je zbog popravljanja spermiograma pio , a i dalje pije, vitamine Orthomol Fertil plus.

15.5. I dalje da je na bolovanju, ne radi, a prije nezgode da je imao plaću oko 4.000,00 kn. Tijekom bolovanja da je imao potrebe za pojačanom prehranom, u smislu kvalitetnog mesa, konjetine, ribe i svih onih namirnica od kojih ne bi dobivao na kilaži, naročito tijekom razdoblja kada je morao ležati u krevetu. Na pojačanu prehranu da je sigurno trošio 300,00 € mjesečno. U ovaj iznos da je uračunao i troškove Neurobiona, B-kompleksa i magnezija, ali ne i L-karnitina čija cijena je 50,00 €-60,00 €/mjesečno i Orthomola čija cijena je 70 €/mjesečno. Neurobion da se ne pije konstantno već tri do četiri mjeseca nakon čega se napravi pauza od nekih 15 dana i onda se nastavi piti. L karnitin da u danima treninga pije dva puta na dan, a trenira tri puta tjedno. U danima kada nema trening, da ga pije jednom na dan. Kada govori o treningu misli, prije svega na na vježbe za muskulaturu lijeve noge s obzirom da je ona oslabljena zbog ozljede živca, ali da vježba i cijelo tijelo.

15.6. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja budući da je vrlo uvjerljivo iskazivao, detaljno i životno logično. Njegov iskaz nije u suprotnosti sa priležećom medicinskom dokumentacijom niti sa nalazima i mišljenjima vještaka.

16. Uvidom u ovjereni prijevod računa Heller Medizintechnik GmbH od 11. ožujka 2019. (list 768-772 spisa) utvrđeno je da je navedeni račun u iznosu od 3.400,00 € izdan na ime tužitelja za kupnju bežičnog sustava za podizanje stopala s MEMS senzorskom tehnologijom, žiroskopom, akcelerometrom i Bluetooth 4.0. povezivanjem.

16.1. Uvidom u dopis HZZO od 19. veljače 2026. (list 773 spisa) utvrđeno je da se u Registru pomagala HZOO-a pod grupom pomagala "ortoproteze i elektronički uređaji" nalazi, između ostalih i elektornički uređaj za noge – peronealni, koji propisuje specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, a odobrava Liječničko povjerenstvo Zavoda (primjena kod pareze stopala nakon pozitivnog rezultata testiranja s FES. Za trajnu primjenu kao ortotsko pomagalo). Navedeno pomagalo nalazi se na Osnovnoj listi pomagala HZZO-a. Nadalje je utvrđeno kako tužitelj nije podnio HZZO-u zahtjev za nadoknadom troška kupljenog pomagala, kao niti vidljivih ovjera Zavoda za predmetno pomagalo.

17. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio višestruke teške tjelesne ozljede politraumatološkog karaktera, uključujući višestruke prijelome zdjelice i sakruma, prijelom acetabula, prijelom lijeve podlaktice, kontuziju pluća s prijelomom i rebra, rupturu mokraćnog mjehura, ozljedu ligamentarnog aparata lijevog koljena, dijastazu skočnog zgloba te leziju lijevog peronealnog živca. Zbog opsega i težine ozljeda tužitelj je bio podvrgnut višestrukim operativnim zahvatima, uključujući osteosintezu zdjelice i podlaktice, rupturu mokraćnog mjehura, rekonstrukciju prednjeg križnog ligamenta i lateralnog kolateralnog ligamenta koljena, kao i operacije lijevostrane ingvinalne hernije, koja je zbog recidiva operirana u dva navrata. Liječenje je bilo dugotrajno, višegodišnje, obilježeno hospitalizacijama, rehabilitacijom i ponovljenim dijagnostičkim i terapijskim postupcima. Sud je prihvatio i nalaz psihijatrijske vještakinje prema kojem kod tužitelja postoji izravna uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i nastalih psihičkih poremećaja. Tužitelj boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja te teške depresivne epizode bez psihotičnih simptoma. Psihičke smetnje manifestiraju se kroz simptome ponovnog proživljavanja traumatskog događaja, anksioznost, depresivnost, nesigurnost u socijalnim relacijama te smanjenu emocionalnu i funkcionalnu stabilnost, pri čemu je potrebno kontinuirano psihijatrijsko liječenje i farmakoterapija. Sud je nadalje utvrdio da su kod tužitelja zaostale trajne i ireverzibilne posljedice predmetnog štetnog događaja. Prema nalazu ortopedskog vještaka, tužitelj ima trajno oštećenje peronealnog živca koje uzrokuje značajan motorički deficit, osobito u smislu otežane dorzalne fleksije stopala i posljedične statodinamičke insuficijencije. Uz to su prisutna trajna ograničenja funkcije kuka, koljena i zdjelice, nestabilnost zdjeličnog prstena, skraćenje donjeg ekstremiteta te kronični bolni sindrom. Sud je prihvatio i nalaz psihijatrijske vještakinje prema kojem kod tužitelja postoji izravna uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i nastalih psihičkih poremećaja. Tužitelj boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja te teške depresivne epizode bez psihotičnih simptoma. Psihičke smetnje manifestiraju se kroz simptome ponovnog proživljavanja traumatskog događaja, anksioznost, depresivnost, nesigurnost u socijalnim relacijama te smanjenu emocionalnu i funkcionalnu stabilnost, pri čemu je potrebno kontinuirano psihijatrijsko liječenje i farmakoterapija.

18. U odnosu na fizičke bolove, sud je imao u vidu da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta tijekom 18 do 20 dana, srednjeg intenziteta tijekom približno dva do dva i pol mjeseca te bolove slabijeg intenziteta kroz razdoblje od pet do šest mjeseci, uz trajne povremene bolove koji su uključeni u ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Sud je pritom posebno cijenio težinu zadobivenih ozljeda, brojnost operativnih zahvata, dugotrajnost liječenja i rehabilitacije te činjenicu da se tužitelj i danas svakodnevno budi u bolovima i ima grčeve mišića noge. Polazeći od svih navedenih okolnosti, sud smatra da pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove predstavlja iznos od 6.340,00 EUR.

18.1. U odnosu na pretrpljeni strah, iz nalaza psihijatrijske vještakinje proizlazi da je tužitelj tijekom samog događaja trpio primarni strah izuzetno visokog intenziteta zbog neposredne životne ugroženosti, a potom i sekundarni strah koji se nastavio tijekom liječenja i traje i nadalje zbog trajnih posljedica ozljeda i neizvjesnosti glede zdravstvenog stanja. Tužitelj je nakon buđenja iz kome bio suočen s teškim tjelesnim ozljedama, osjećajem da ne osjeća nogu i strahom da je ostao bez nje, dok trajne posljedice i otežano kretanje kod njega i danas izazivaju zabrinutost i uznemirenost. Kod tužitelja je razvijen posttraumatski stresni poremećaj i teška depresivna epizoda, koji su u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Imajući u vidu intenzitet i trajanje straha te trajne psihičke posljedice, sud smatra da pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah predstavlja iznos od 4.000,00 EUR.

18.2. Nadalje, sud je utvrdio da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg do jačeg stupnja. Isto se prvenstveno očituje kroz trajno izraženo šepanje vidljivo trećim osobama, kao i kroz postoperativne ožiljke na zdjelici i lijevoj podlaktici. Neposrednim opažanjem sud je utvrdio postojanje lako uočljivog ožiljka u području zdjelice duljine približno 25 cm te ožiljka na lijevoj podlaktici duljine približno 15 cm. Sud je pritom imao u vidu da se radi o relativno mlađoj osobi, kod koje opisane posljedice utječu ne samo na vanjski izgled već i na psihološki doživljaj vlastitog tijela i samopouzdanja. Slijedom navedenog, sud smatra da pravičnu novčanu naknadu za duševne boli zbog naruženja predstavlja iznos od 4.400,00 EUR.

18.3. Konačno, u odnosu na duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti, sud je imao u vidu objedinjeni nalaz vještaka prema kojem ukupno smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja iznosi od 50 % do 52 %. Posljedice ozljeda trajno i značajno ograničavaju tužitelja u gotovo svim segmentima života. Tužitelj više nije sposoban obavljati fizičke poslove kojima se ranije bavio, otežano hoda, ne može duže stajati ni nositi teret, mora koristiti ortozu, a pri hodu se stalno mora koncentrirati kako ne bi pao zbog oštećenja živca i „visećeg stopala“. Više se ne može baviti sportom, trčanjem, nogometom i taekwondom, ne može voziti motocikl koji je vozio od mladosti, niti svirati harmoniku, što je ranije predstavljalo važan dio njegova privatnog i društvenog života. Uz fizičke posljedice, prisutne su i ozbiljne psihičke posljedice u vidu posttraumatskog stresnog poremećaja, depresivnosti, socijalnog povlačenja i gubitka životne radosti. Sud je posebno cijenio i činjenicu da posljedice ozljeda zadiru i u intimnu sferu života tužitelja, uključujući seksualnu disfunkciju i poteškoće u ostvarivanju roditeljstva, što tužitelj izrazito teško proživljava. Imajući u vidu životnu dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja, težinu i trajnost posljedica, visok stupanj umanjenja životne aktivnosti te trajno narušenu kvalitetu života, sud smatra da pravičnu novčanu naknadu za duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti predstavlja iznos od 22.000,00 EUR.

18.4. Slijedom svega navedenoga, sud je tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio ukupan iznos od 36.740,00 EUR.

19. U odnosu na zatraženu naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu valja istaći kako je sud prilikom određivanja visine naknade prihvatio opseg pomoći i njege utvrđen po vještaku te je, vodeći računa o načelu pravičnosti, uzeo srednje vrijednosti procijenjenog dnevnog trajanja pomoći. Tako je sud utvrdio da je nakon otpusta iz bolnice tužitelju tijekom prva dva mjeseca bila potrebna pomoć u trajanju od prosječno 4,5 sata dnevno, odnosno ukupno 270 sati. Tijekom naredna tri i pol mjeseca bila mu je potrebna pomoć u trajanju od prosječno 2,5 sata dnevno, odnosno ukupno 262,5 sati. Nakon toga, od približno 23. ožujka 2019. pa do stabilizacije zdravstvenog stanja 9. srpnja 2021., tužitelju je za zahtjevnije aktivnosti svakodnevnog života bila potrebna pomoć u trajanju od prosječno 1,5 sat dnevno, odnosno ukupno 1.258,5 sati. Ukupno je tako utvrđena potreba za 1.791 sat tuđe pomoći i njege. Kako sud cijeni vrijednost jednog sata tuđe pomoći i njege iznosom od 4,65 EUR, proizlazi da tužitelju po toj osnovi pripada naknada u iznosu od 8.328,15 EUR (1.791 sat × 4,65 EUR). Međutim, kako tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 7.963,37 € na ime tuđe pomoći i njege, sud mu je dosudio upravo zatraženi iznos primjenom čl. 2. st.1. ZPP-a.

20. Iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužitelja kojemu je sud poklonio vjeru jer je životan, logičan i suglasan medicinskoj dokumentaciji te nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Željka Cesarca, utvrđeno je da je tužitelj tijekom liječenja posljedica predmetne prometne nezgode imao troškove prijevoza radi odlazaka na fizikalne terapije i rehabilitaciju. Tužitelj je iskazao da je nakon otpusta iz bolnice fizikalnu terapiju tijekom pet tjedana svakodnevno obavljao u Crikvenici, nakon čega je na terapije iz [adresa] u [adresa] odlazio tri puta tjedno. Naveo je i da su ga na terapije vozili supruga i otac. Njegov iskaz sud prihvaća vjerodostojnim jer je suglasan nalazu i mišljenju vještaka iz kojeg proizlazi da je liječenje traja lo gotovo tri godine te da je uključivalo dugotrajnu ambulantnu fizikalnu terapiju. Općepoznata je činjenica da je udaljenost između [adresa] i [adresa] približno 14 kilometara u jednom smjeru, odnosno 28 kilometara za odlazak i povratak.

20.1. Prilikom obračuna troškova prijevoza sud je uzeo u obzir:

- da je tužitelj tijekom prvih pet tjedana nakon otpusta iz bolnice svakodnevno odlazio na terapije u Crikvenicu, odnosno približno 25 odlazaka, što uz 28 kilometara za odlazak i povratak iznosi ukupno 700 kilometara;

- da je nakon toga, do završetka aktivnog liječenja 9. srpnja 2021., na terapije odlazio prosječno tri puta tjedno, pri čemu je sud, imajući u vidu operativne zahvate i razdoblja oporavka tijekom kojih terapije nisu kontinuirano provođene, kao opravdano prihvatio ukupno 330 odlazaka, što uz 28 kilometara za odlazak i povratak iznosi ukupno 9.240 kilometara.

Ukupno je tako utvrđeno da je tužitelj radi liječenja i rehabilitacije prešao 9.940 kilometara. Sud smatra opravdanim troškove prijevoza obračunati prema iznosu od 0,27 € po prijeđenom kilometru. Stoga je sud tužitelju na ime troškova puta dosudio iznos od 2.683,80 €.

20.2. Ovdje valja istaći da bi tužitelj, sukladno čl. 62. st.2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13) imao pravo na nadoknadu troškova prijevoza u slučaju da je upućen u zdravstvenu ustanovu koja je udaljena više od 50 km od mjesta prebivališta odnosno boravišta. Budući da je nesporno da je udaljenost između [adresa] i [adresa] cca 14 km, to je jasno da tužitelj ne bi imao pravo potraživati ove troškove od HZZO-a.

20.3. U pogledu troškova liječenja sud je uvidom u spis i nalaz i mišljenje vještaka utvrdio slijedeće račune:

- račun za aparat za elektrostimulaciju, datum dospijeća 27.2.2020.. u iznosu od 4.500,00 kn/ 597,45 € (list 87 spisa);

- račun za aparat za elektrostimulaciju od 11. ožujka 2019. na iznos od 3.400,00 € (list 768-772 spisa);

- računi za trenažni proces (?) tvrtke Uniwell d.o.o., datumi dospijeća 10.7.2021., 18.10.2020., 5.9.2020., 18.8.2020., 12.7.2020., 7.6.2020., 8.3.2020., 4.3.2020. u ukupnom iznosu od 21.000,00 kn / 2.787,00 € (list 89–96 spisa);

– računi za preparat magnezija od 29.1.2021., 13.3.2021., 27.4.2021.i 31.8.2020., u ukupnom iznosu od 515,43 kn/68,41 € (list 97 i 99 spisa);

– računi za Neurobion forte i Voltaren od 12.11.2019., 27.6.2020., 20.9.2019., 20.10.2020., 5.8.2019., 9.5.2020., 23.5.2020., 24.5.2021., 16.3.2021., 3.3.2020., u ukupnom iznosu od 1.665,14 kn/ 220,96 € (list 98–102 spisa);

- računi za zavojni materijal, traka i pojas od 3.3.2020., 3.9.2019., 16.9.2020., 12.3.2021. u ukupnom iznosu od 1.370,45 kn/181,87 € (list 102 spisa);

– račun za Medico operaciju ingvinalne kile s datumom dospijeća 16.10.2020. u iznosu od 10.100,00 kn /1.340,53 € (list 103 spisa);

– računi za Medico laboratorij s datumom dospijeća 13.10.2020. (780,00 kn), 26.2.2020. (765,00 kn) i 9.8.2019. (1.360,00 kn) u ukupnom iznosu od 2.905,00 kn / 385,53 € (list 104, 107, 108 spisa);

– računi za Medico RTG pluća i pregled kirurga s datumom dospijeća od 13.8.2020. i 28.2.2020. u ukupnom iznosu od 496,00 kn/ 65,82 € (list 105, 106 spisa);

– račun za Medico MR dijagnostika od 6.5.2019. u iznosu od 1.200,00 kn/159,20 € (list 109 spisa);

– račun za Medico savjet specijaliste od 16.1.2019. u iznosu od 200,00 kn / 26,53 € (list 110 spisa);

– računi za nedefinirane usluge Corpus Centrum Zagreb od 4.9.2019., 5.7.2019., 12.6.2019. u ukupnom iznosu od 2.300,00 kn/ 305,17 € (list 112–114 spisa).

20.4. Sud je tužitelju priznao račune za preparate magnezija, neurobion forte, voltaren, zavojni materijal, traka i pojas u ukupnom iznosu od 471,24 €. Sud je tužitelju priznao i trošak usluga Medico (list 103 – 110 spisa) u ukupnom iznosu od 1.977,61 €, znači ukupno s osnove troškova liječenja 2.448,85 €.

20.5. Ovdje valja istaći kako je sud posebno cijenio okolnost da je tužitelj u vrijeme predmetnih zahvata bio u stanju znatne fizičke ograničenosti, s izraženim bolovima, otežanom pokretljivošću te potrebom za kontinuiranom medicinskom skrbi i rehabilitacijom, što proizlazi i iz neposrednog opažanja suda na ročištu, gdje je utvrđeno da se tužitelj kreće uz pomoć ortopedskih pomagala i šepa. Sama činjenica postojanja mogućnosti liječenja u okviru HZZO-a ne isključuje pravo oštećenika na naknadu troškova privatnog liječenja, ako je takvo liječenje bilo razumno, nužno i opravdano u okolnostima konkretnog slučaja. U konkretnom slučaju, sud ocjenjuje da su razlozi korištenja usluga privatno liječenje objektivno opravdani, budući da je iz provedenog dokaznog postupka razvidno da je tužitelj zbog težine ozljeda, dugotrajnosti liječenja te potrebe za pravodobnom i kontinuiranom medicinskom intervencijom imao opravdan interes izbjeći odgodu dijagnostike i terapije, koja bi mogla nastati u sustavu javnog zdravstva. Također, medicinski zahvati i dijagnostičke pretrage obavljene u SB Medico predstavljaju standardne medicinske postupke koji su u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nezgodom, pri čemu njihova opravdanost proizlazi iz medicinske dokumentacije i nalaza vještaka. Sud pritom naglašava da je pravo oštećenika na naknadu štete usmjereno na postizanje potpunog i učinkovitog oporavka, te ne može biti ograničeno isključivo na organizacijske mogućnosti javnog zdravstvenog sustava, osobito kada okolnosti slučaja upućuju na potrebu hitnosti, kontinuiteta i učinkovitosti liječenja.

20.6. S druge strane, sud tužitelju nije priznao troškove "trenažnog procesa" u Uniwell d.o.o. ni nedefiniranih usluga Corpus Centrum Zagreb vl. OA budući da tijekom postupka nije dokazana opravdanost tih postupaka (trenažni procesi – treninzi u privatnom društvu i fizikalna terapija u Zagrebu). Sud nije priznao tužitelju niti druge troškove koji nisu dokazani kao opravdani i u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, kao npr. upotreba Lkarnitina ili Orthomola. Sud tužitelju nije priznao niti troškove aparata za elektrostimulaciju budući da iz dopisa HZZO-a proizlazi kako se ova pomagala nalaze na popisu HZZO-a te je moguće od HZZO-a zatražiti refundaciju tih troškova, a što je tužitelj propustio učiniti (vidi par. 16.1. presude).

20.7. Slijedom navedenog, sud je tužitelju priznao ukupan iznos od 5.132,65 € na ime troškova puta i liječenja.

21. U odnosu na troškove pojačane prehrane, a budući da je vještak jasno ograničio trajanje potrebe za pojačanom prehranom na razdoblje od tri do četiri mjeseca, sud prihvaća taj nalaz kao mjerodavan te smatra osnovanim tužitelju priznati trošak pojačane prehrane isključivo za navedeno razdoblje. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja o prosječnom mjesečnom povećanom trošku prehrane u iznosu od približno 300,00 €, koji sud ocjenjuje realnim u kontekstu dugotrajne imobilizacije i intenzivnog oporavka, sud zaključuje da tužitelju pripada naknada u visini od 1.200,00 € (odnosno za četiri mjeseca po 300,00 €).

22. Tužitelj je nadalje u svom iskazu naveo da mu je u predmetnoj prometnoj nezgodi uništena motociklistička oprema i osobne stvari, i to motociklistička jakna marke Uvex, za koju je iskazao da joj je vrijednost iznosila između 265,00 € i 400,00 € (odnosno približno 2.000,00 do 3.000,00 kuna), zatim motociklistička kaciga marke Premier, čiju je vrijednost procijenio na između 300,00 € i 500,00 €, te sportska obuća i odjeća, čiju je vrijednost opisao kao dodatno uništenu bez preciznog pojedinačnog iznosa, ali u okviru nekoliko stotina eura. Cijeneći iskaz tužitelja u cijelosti, kao i činjenicu da isti nije osporen, sud utvrđuje da je tužitelj dokazao nastanak štete na navedenim stvarima te prihvaća njegove navode o vrijednosti kao vjerodostojnu osnovu za utvrđenje visine štete. Međutim, sud ističe da je vezan postavljenim tužbenim zahtjevom, sukladno članku 2. ZPP-a, te ne može dosuditi iznos viši od zatraženog, bez obzira na eventualno utvrđenu veću vrijednost štete. Slijedom navedenog, budući da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 663,61 €, sud taj iznos u cijelosti prihvaća kao osnovan i dosuđuje tužitelju na ime imovinske štete na uništenim stvarima .

23. Slijedom svega navedenog, sud je dosudio ukupan iznos od 51.699,63 € po osnovana opisanim u par. 18. -22. presude. Među strankama je nesporno da je tuženik 14.12.2018. isplatio iznos od 1.990,84 € (15.000,00 kn) te 14.10.2021. iznos od 36.498,77 € (275.000,00 kn) po navedenim osnovama. Nakon što se dosuđeno umanji za nesporno isplaćeni iznos, tužitelju je po navedenim osnovama valjalo dosuditi daljnji iznos od 13.210,02 €.

23.1. Sud je tužitelju dosudio i zakonske zatezne kamate u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, a koje teku sukladno dostavljenim računima (vidi par. 20.3. presude) na iznos od 159,27 € od 6.5.2019. do isplate, na iznos od 180,50 € od 9.8.2019. do isplate i na iznos od 1.340,50 € od 16.10.2020. do isplate. U preostalom dosuđenom dijelu naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 11.529,75 € sud je dosudio, primjenom čl. 1103. ZOO-a da zatezne kamate teku od dana podnošenja tužbe, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za dosudom glavnice i zateznih kamata tužbeni zahtjev odbijen.

23.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

24. U odnosu na izgubljenu zaradu, a cijeneći sve provedene dokaze u njihovoj ukupnosti, sud utvrđuje da je tužitelj zbog posljedica predmetne prometne nezgode bio u cijelom utuženom razdoblju radno nesposoban, pri čemu postoji jasna uzročno - posljedična veza između zadobivenih ozljeda, dugotrajnog liječenja, bolovanja i smanjenja njegove zarade. Bolovanje tužitelja bilo je opravdano do 31. prosinca 2021. godine, odnosno do završetka utuženog razdoblja, kada se može smatrati da su posljedice liječenja i funkcionalna ograničenja prešla u trajno stanje, koje više ne zahtijeva privremenu radnu nesposobnost, već predstavlja trajnu umanjenu radnu sposobnost tužitelja. Slijedom navedenog, sud nalazi da je tužitelju nastala imovinska šteta u vidu izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 9.616,96 €, kako je to utvrđeno nalazom i dopunom nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka.

24.1. Budući da je tuženik po ovoj osnovi nesporno tužitelju isplatio iznos od 3.158,80 €, to je tužitelju valjalo dosuditi iznos od 6.458,09 € zajedno sa zateznim kamatama na svaki koje teku na svaki pojedini iznos od 15.6.2020. do 14.1.2022. , a koji izračun je u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Tomislava Prpića i kako je specificiran u točki II. izreke presude.

25. Konačno, a kako je to već i ranije obrazloženo, sud tužitelju nije priznao trošak nabavke aparata za stimulaciju živca u iznos od 3.400,00 €, jer taj trošak, sukladno dopisu HZZO-a od 19. veljače 2026. (list 773 spisa) tužitelj nije zatražio od HZZO -a iako bi na njega imao pravo.

26. Nadalje, tužitelj je odštetni zahtjev prema tuženiku postavio 16.11.2018., dakle niti tri mjeseca nakon predmetne prometne nesreće koja je se dogodila 2.9.2018. U trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje tuženik nije imao mogućnost procijeniti kvalifikatorne okolnosti kod tužitelja. Stoga je isplaćena akontacija u iznosu od 15.000,00 kn (14.12.2018.). Međutim tuženik je po primitku cjelokupne medicinske dokumentacije koju je zaprimio uz tužbu, izvršio daljnje plaćanje u iznosu od 275.000,00 kn dana 14.10.2021. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda neosnovan je zahtjev tužitelja za nadoknadom zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos od 275.000,00 kn jer, u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, liječenje je još trajalo i tuženik nije raspolagao cjelokupnom medicinskom dokumentacijom, pa obveza tuženika nije još bila niti dospjela.

27. Slijedom utvrđenja iz par. 25. i 26. presude, valjalo je odlučiti kao u točki III. izreke presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155.st.2. ZPP-a. Kada se uzme u obzir da je tužitelj sa osnovom tužbenog zahtjeva uspio 100%, a sa visinom 25% posto (od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 77.015,83 €, sud je tužitelju dosudio 19.668,11 €), sud je mišljenja kako je tužitelj uspio u sporu sa 62,5 %. S druge strane, tuženik je sa visinom tužbenog zahtjeva uspio 75%, pa kada se uzme u obzir i uspjeh u pogledu osnove, sud je mišljenja da je tuženik uspio u sporu sa 37,5%. Stoga je sud, primjenom čl. 155. st.2. ZPP-a tužitelju dosudio troškove postupka razmjerno uspjehu u sporu i to za sastav tužbe (726,25 € - Tbr. 7/1), sastav četiri obrazloženja podneska (762,25 €, svaki podnesak – Tbr. 8/1), zatim za dva obrazložena podnesak izvan Tbr. 8/1 (363,13 €, svaki podnesak - Tbr.8/3), za sastav podnesaka od 26.1.2022., 20.4.2022., 15.11.2022., 8.3.2023., 1.3.2024. i 18.4.2024. (31,25 €, svaki podnesak – Tbr. 8/4) i za ročišta održana 24.1.2022., 14.4.2022., 14.11.2022., 6.3.2023., 24.5.2024., 28.8.2024. i 31.3.2026. (726,25 €, svako ročište – Tbr. 9/1) što ukupno iznosi 9.628,75 €, uvećano za pripadajući PDV (2.407,19 €) ukupno iznosi 12.035,94 €.

28.1. Sud je tužitelju priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu (207,38 €) i na presudu (207,38 €) razmjerno uspjehu u sporu. Sud je nadalje tužitelju priznao i trošak pribave zdravstvenog kartona (13,27 €), troškove medicinskog vještačenja (929,06 €), financijskog vještačenja 265,44 €, doplatu za financijsko vještačenje (86,73 €), vještačenje po vještaku medicine rada (265,44 €) te doplatu za vještačenje medicine rada (35,44 €) i predujma za vještačenje (100,00 €) bez umanjenja razmjerno uspjehu u sporu budući da su ovi troškovi u cijelosti opravdani jer su bili nužni za utvrđenje odlučnih činjenica i izvođenje dokaza radi raspravljanja o osnovi i visini tužbenog zahtjeva, pa ih je tužitelj imao opravdano snositi neovisno o djelomičnom uspjehu u sporu.

28.2. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 14.147,08 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2026. do isplate, po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a.

28.3. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

U Rijeci, 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka, nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja eKomunikacijom uz nalog za platež pristojbe na presudu (331,81 €)

-pun. tuženog eKomunikacijom