Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Prekršajni odjel
Rijeka, Užarska 3
Poslovni broj Pp-409/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci Prekršajni odjel, po sucu Severinu Pergeru uz sudjelovanje Gordane Šegota kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenog JL i drugookrivljenog KL, oba zastupana po branitelju Anti Buriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o. Zagreb, zbog prekršaja iz članka 5. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23; dalje u tekstu: ZPJRM), u povodu optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka Klasa: 211-07/25- 5/33795, Urbroj: 511-09-23-26-1 od 29. siječnja 2026., nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22; dalje u tekstu PZ), 14. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
prvookrivljeni JL; ime oca J; rođen **.**.1990. u [adresa]; državljanstvo Republike Hrvatske; OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]; prekršajno nekažnjavan; ne vodi se drugi prekršajni postupak; ne vodi se drugi kazneni postupak i
drugookrivljeni KL; ime oca J; rođen **.**.1985. u [adresa]; državljanstvo Republike Hrvatske; OIB: [osobni identifikacijski broj]; s prebivalištem u [adresa]; prekršajno nekažnjavan; ne vodi se drugi prekršajni postupak; ne vodi drugi kazneni postupak;
k r i v i s u
što su,
I. dana 29. studenog 2025. u vremenu od 11:00 do 13:00 sati, u mjestu Rijeka, na Jadranskom trgu, kao sudionici javnog okupljanja i mirnog prosvjeda pod nazivom „Prosvjed za spas Hrvatske kulture“ u organizaciji Udruge za bolju Hrvatske u svrhu izražavanja nezadovoljstva zbog masovnog dovođenja ne obrazovanih stranih radnika, KL remetio je javni red i mir na način da se nalazio na Jadranskom trgu gdje je bila postavljena pozornica na kojoj su se održavali govori, na samom kraju programa, okrivljeni KL nalazio se na pozornici, a ispred koje se nalazio veći broj građana, te tom prilikom nosio majicu crne boje sa vidljivo istaknutom šahovnicom sa 25 crvenih i bijelih polja na kojoj je prvo bijelo polje, kao i natpis iznad šahovnice HOS, te ispod natpis ZA DOM SPREMNI, te time narušavao javni red i mir što nije bilo u skladu s ostvarivanjem svrhe javnog okupljanja, čime je pokazao da je svjestan svoje protupravnosti odnosno na javnom mjestu isticao simbol kojim se veličao ustaški pokret i totalitarni režim Nezavisne države Hrvatske koji kao takav predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prijezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijaliziranja žrtava zločina protiv čovječnosti, zastrašujući na taj način sudionike i ostale građane koji su prolazili ili koji su bili tada na javnom mjestu, tako i onih koji su opisano ponašanje u vrlo kratkom vremenu po opisanom događaju gledali u sredstvima javnom priopćavanja, čime nije na jasan i prihvatljiv način izrazio neslaganje zbog masovnog dovođenja ne obrazovanih stranih radnika, već je isključivo postupao s ciljem izražavanja šovinističkih ideja, prijezira i nesnošljivosti prema stranim radnicima, te stvarajući nemir i neraspoloženje kod ostalih građana, odnosno izrazio prijezir i netoleranciju prema vrijednostima demokratskog društva te uznemirio druge građane.
Dakle, na prethodno opisan način okrivljeni KL koristio je gore navedene simbole na javnom mjestu u vrijeme kada se nije obilježavala obljetnica HOS-a ili komemoracija poginulih pripadnika HOS-a, koji su poginuli pod insignijama navedene zastave.
Prije završetka programa najavljen je nastup benda „Braća Kumerle“, odnosno okrivljeni KL i JL koji su između ostalih pjesama izvodili i skladbu i tekstove, te pjevali i pjesmu „Striče K“ s riječima „moj stric je bio ustaša dobar čovjek kažu svi, njegovu sliku još na srcu nosim, četrdeset i pete pao je za Hrvatsku, njegovim imenom se ponosim, za svoj narod se borio, tuđe nikada nije tražio, striče K opet su nas napali, čujem tutanj bombi i granata, striče K mi ćemo pobijediti, jer još ima srca još ima M“, te time narušavali javni red i mir što nije bilo u skladu s ostvarivanjem svrhe javnog okupljanja, čime su pokazali da su svjesni svoje protupravnosti odnosno na javnom mjestu skladbom i riječima veličali ustaški pokret i totalitarni režim Nezavisne države Hrvatske koji kao takav predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prijezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijaliziranja žrtava zločina protiv čovječnosti, zastrašujući na taj način sudionike i ostale građane koji su prolazili ili koji su bili tada na javnom mjestu, tako i onih koji su opisano ponašanje u vrlo kratkom vremenu po opisanom događaju gledali u sredstvima javnom priopćavanja, čime nisu na jasan i prihvatljiv način izrazili neslaganje zbog masovnog dovođenja ne obrazovanih stranih radnika, već su isključivo postupali s ciljem izražavanja šovinističkih ideja, prijezira i nesnošljivosti prema stranim radnicima, te stvarajući nemir i neraspoloženje kod ostalih građana, odnosno izrazili prijezir i netoleranciju prema vrijednostima demokratskog društva te uznemirili druge građane;
dakle, na javnom mjestu izvođenjem pjesama i isticanjem simbola remetili javni red i mir;
čime su počinili prekršaj iz članka 5. stavak 1. ZPJRM;
pa se na temelju navedenog propisa uz primjenu članka 33. stavak 3. PZ-a prvookrivljenom JL
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 2.100,00 eura (dvije tisuće i sto eura i nula centi);
dok se,
na temelju članka 5. stavak 1. ZPJRM uz primjenu članka 33. stavak 3. PZ-a drugookrivljenom KL
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura (tri tisuće eura i nula centi).
Okrivljeni su dužni platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Novčana kazna smatrat će se u cijelosti uplaćenom ako okrivljeni na ovaj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne i to: prvookrivljeni u iznosu od 1.400,00 eura (tisuću četiristo eura i nula centi), a drugookrivljeni u iznosu od 2.000,00 eura (dvije tisuće eura i nula centi), a u protivnom će se novčana kazna prisilno naplatiti u dosuđenom iznosu.
Ako okrivljeni u ovom roku novčanu kaznu ne plate, ista će se temeljem članka 34. stavak 1. PZ-a naplatiti prisilno.
II. Okrivljeni su temeljem članka 139. stavak 3. PZ-a dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka – svaki u iznosu od 30,00 eura (trideset eura i nula centi), u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno, ovrhom putem FINA-e.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, I. policijska postaja Rijeka, podnijela je sudu optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/33795, Urbroj: 511-09-23-26-1 od 29. siječnja 2026., protiv okrivljenika u svezi počinjenja prekršaja iz članka 5. stavak 1. ZPJRM.
2. Postupajući po optužnom prijedlogu sud je zakazao ročište za 12. svibnja 2026., na koje ročište uredno pozvani okrivljeni nisu pristupili, ali su dostavili svoje pisane obrane, pa je sud proveo glavnu raspravu i izveo dokaz čitanjem isprava prisutnih u spisu: službena zabilješka o neposrednom opažanju prekršaja policijskog službenika ML; obavijest o počinjenom prekršaju iz članka 109.a Prekršajnog zakona za Tonija Kumerle od 22. prosinca 2025.; obavijest o počinjenom prekršaju iz članka 109.a Prekršajnog zakona za Petra Kumerle od 22. prosinca 2025.; te potvrde iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenike. Razgledana je snimka događaja s Jadranskog trga od 29. studenog 2025. pohranjena na tvrdom disku, kao i fotografije na listovima 13 i 14 spisa.
3. U svojoj pisanoj obrani od 07. svibnja 2026. prvookrivljeni JL je naveo da u cijelosti poriče počinjenje navedenog prekršaja; da je nesporno da se u inkriminirano vrijeme nalazio na Jadranskom trgu u Rijeci i kako se tog dana održavao mirni prosvjed pod nazivom „Prosvjed za spas Hrvatske kulture“, no da poriče da je bilo kojim svojim postupkom počinio prekršaj na način kako ga se tereti optužnim prijedlogom; da pjesma „Striče Ivane“ ne predstavlja ništa drugo nego staru hrvatsku pjesmu koji je pjevao na prosvjedu i da ne vidi ništa sporno u istom, kao i da ne vidi kako se pjevanjem navedenih stihova ostvaruju obilježja bilo kojeg prekršajnog djela, pa tako i ovog koji mu se stavlja na teret; da se navedenim stihovima ne veliča nikakav zločinački režim, nikakav zločin niti bilo koje nasilničko ponašanje; da se ne izražava prijezir prema drugim ljudima zbog vjerske ili etničke pripadnosti niti se trivijalizira žrtve zločina protiv čovječnosti i da je nejasno na temelju kojeg stiha odnosno dijela pjesme je tužiteljstvo izvelo takav zaključak; da iz niti jedne poveznice u optužnom prijedlogu ne proizlazi da je predmetni prosvjed kao i njegovo postupanje nekoga uznemirilo ili povrijedilo, pa da su navodi tužiteljstva o medijskoj popraćenosti koja je izazvala uznemiravanje i veliku pozornost ljudi potpuno pogrešni. Zaključno ističe da mu je iskreno žao ako je svojim postupanjem nekog povrijedio ili uznemirio, ali isto zasigurno da nije bila njegova namjera, te predlaže da ga se oslobodi od predmetne optužbe, a ako sud smatra da je kriv za predmetni prekršaj, moli da se uzme u obzir da je prekršajno nekažnjavan i da njegova primanja ne prelaze 1.000,00 eura mjesečno.
3.1. U svojoj pisanoj obrani od 07. svibnja 2026. drugookrivljeni KL je naveo da u cijelosti poriče počinjenje navedenog prekršaja; da je nesporno da se u inkriminirano vrijeme nalazio na Jadranskom trgu u Rijeci i kako se tog dana održavao mirni prosvjed pod nazivom „Prosvjed za spas Hrvatske kulture“, no da poriče da je bilo kojim svojim postupkom počinio prekršaj na način kako ga se tereti optužnim prijedlogom; da nošenjem predmetne majice nije nikoga uznemiravao, povrijedio i sl. niti mu je to bila namjera; da bez obzira što se danas grb Republike Hrvatske s prvim bijelim poljem u javnosti povezuje s ustaštvom i ustaškim režimom, za njega da predstavlja isključivo grb koji se nalazio na prvoj zastavi Republike Hrvatske 1990. i povijesni znak Republike Hrvatske i da ga isključivo kroz takvu prizmu promatra i istovremeno osuđuje bilo kakvo nasilje i zločine; da je predmetno potvrdila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i da su akademici izjavili za portal magazin.hrt.hr da su odlučili tome stati na kraj i da u svojoj deklaraciji to jasno ističu; da se na znanstvenom skupu čulo da je neosnovano tumačiti da je prvo bijelo polje ustaški simbol; da grb s bijelim prvim poljem nije ni socijalistički, ni komunistički, ni ustaški – to je povijesni znak hrvatskog nacionalnog identiteta i najviša vrijednost koju jedan narod može imati govori i dr. sc. PL; da je stoga potpuno pogrešna i promašena teza tužiteljstva da se nošenjem predmetne majice stvara nemir, strah i neraspoloženje i ako je do toga i došlo, isto da svakako nije bio njegov cilj niti njegova namjera; da se ne slaže s tezom tužiteljstva kako je nebitno da li je nošenjem majice neposredno stvarno netko bio neposredno povrijeđen, odnosno da je bitna sama mogućnost nastupanja posljedice, budući se u ovom slučaju ne radi o apstraktnom ugrožavanju, već o stvarnom ugrožavanju i da je potrebno dokazati da je predmetnu majicu nosio s ciljem veličanja zabranjenih simbola ili režima i da je imao za cilj nekoga povrijediti i uznemiriti kao i da je zaista nekog povrijedio i/ili uznemirio; da je jednako tako trebalo dokazati namjeru da je pjesmu „Striče Ivane“ pjevao s ciljem izazivanja prijezira ili trivijaliziranja žrtava, a koje činjenice da su pogrešne i nedokazane; da nije vidio razlog da bi nošenje majice prilikom ovog prosvjeda bilo nekakav izuzetak ili da bi u tom slučaju značilo prekoračenje bilo kakvog prekršaja; da za njega pozdrav „Za dom spremni“ predstavlja isključivo starohrvatski pozdrav, a ne nikakvo veličanje zločina ili zločinačkih režima; da što se tiče pjevanja pjesme „Striče Ivane“ ista ne predstavlja ništa drugo nego staru hrvatsku pjesmu koju je pjevao na prosvjedu i da ne vidi ništa sporno u istom, kao i da ne vidi kako se pjevanjem navedenih stihova ostvaruju obilježja bilo kojeg prekršajnog djela, pa tako i ovog koji mu se stavlja na teret; da se navedenim stihovima ne veliča nikakav zločinački režim, nikakav zločin niti bilo koje nasilničko ponašanje; da se ne izražava prijezir prema drugim ljudima zbog vjerske ili etničke pripadnosti niti se trivijalizira žrtve zločina protiv čovječnosti i da je nejasno na temelju kojeg stiha odnosno dijela pjesme je tužiteljstvo izvelo takav zaključak; da iz niti jedne poveznice u optužnom prijedlogu ne proizlazi da je predmetni prosvjed kao i njegovo postupanje nekoga uznemirilo ili povrijedilo, pa da su navodi tužiteljstva o medijskoj popraćenosti koja je izazvala uznemiravanje i veliku pozornost ljudi potpuno pogrešni. Zaključno ističe da mu je iskreno žao ako je svojim postupanjem nekog povrijedio ili uznemirio, ali isto zasigurno da nije bila njegova namjera, te predlaže da ga se oslobodi od predmetne optužbe, a ako sud smatra da je kriv za predmetni prekršaj, moli da se uzme u obzir da je prekršajno nekažnjavan i da njegova primanja ne prelaze 1.000,00 eura mjesečno.
4. Na fotografijama s listova 13. i 14 spisa sud utvrđuje da je na istima razvidno da su okrivljenici na pozornici za mikrofonom s gitarama u rukama, te da okrivljenik KL nosi majicu crne boje s vidljivom istaknutom šahovnicom sa 25 crvenih i bijelih polja na kojoj je prvo bijelo polje, kao i natpis iznad šahovnice HOS, a ispod natpis ZA DOM SPREMNI.
4.1. Iz reproducirane video snimke oznake C0007.mp4 s tvrdog diska, sud utvrđuje da se na početku iste vide okrivljenici kako nastupaju na pozornici na mikrofonima s gitarama u rukama i izvode skladbu „Striče Ivane“ s riječima: „Moj stric je bio ustaša, dobar čovjek, kažu svi, njegovu sliku još na srcu nosim, četrdeset i pete pao je za Hrvatsku, njegovim imenom se ponosim, za svoj narod se borio, tuđe nikada nije tražio, striče K opet su nas napali, čujem tutanj bombi i granata, striče K mi ćemo pobijediti, jer još ima srca, još ima M“. Predmetna skladba traje oko 2 minute, a refren se ponavlja 3 puta.
5. Sukladno članku 39. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14; dalje u tekstu Ustav RH) zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
5.1. Sukladno članku 5. stavak 1. ZPJRM tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 4000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana
5.2. Sukladno javno objavljenom Dokumentu dijaloga: temeljna polazišta i preporuke o posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima od 28. veljače 2018. (dalje u tekstu: Dokument dijaloga), sud utvrđuje da se pod naslovom „Temeljni pristup problemima koji se pojavljuju u praksi“ između ostalog navodi da već ustavne odredbe jasno razgraničuju uspostavu same suvremene Hrvatske, s jedne strane nasuprot NDH, što ostaje i zakonski i politički jednoznačno, a s druge strane pozivajući se na odluke ZAVNOH-a, pa i na njezino ustavnopravno nasljeđe vezano uz ustave NRH i SRH; da isto tako, Ustav jasno govori o "povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava", čime ne ostavlja puno prostora bilo kakvoj dvojbi. NDH je suprotstavljena, a komunistički je sustav odbačen; da se današnja Hrvatska temelji se na „Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991.–1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države“; da se u dijelu pod naslovom „O posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta“ i podnaslovu „Referentne točke za posebno normativno uređenje spornih obilježja“ između ostalog navodi da s jedne strane, postoje sporna obilježja koja su jednoznačenjska jer su stvorena upravo za identifikaciju režima ili pokreta kojima pripadaju pa se i sama s njima identificiraju te služe kao točka prepoznavanja njihove zločinačke prakse i politike genocida i/ili masovnih ubojstava, ali i stvaranja specifičnih percepcija prema pojedinim narodima, kao što je antisemitizam kako ga je definirao Međunarodni savez sjećanja na holokaust, kojega je Republika Hrvatska članica od 2005. godine; da se tom se smislu može govoriti o prima facie spornim obilježjima mržnje i da se u tu se skupinu ubrajaju obilježja fašizma u svim njegovim pojavnim oblicima; da smo danas u Hrvatskoj suočeni s izrazito osjetljivom situacijom proizašlom iz izravnog sukoba jednog prima facie spornog obilježja mržnje koje Ustav odbacuje, s jedne strane i službene tolerancije neustavne prakse njegove javne uporabe na insignijama pojedinih hrvatskih vojnih postrojbi u vrijeme legitimne i ustavnopravno opravdane borbe protiv agresora radi oslobođenja zemlje tijekom Domovinskog rata, s druge strane; da je riječ je o pozdravu "Za dom spremni"; da uslijed propusta nadležnih tijela, taj se pozdrav već više od četvrt stoljeća de facto i de lege vezuje (i) uz Domovinski rat, što danas u društvenim raspravama služi (i) kao dokaz da je značenje spornog pozdrava, proizašlo iz ustaškog režima, zbog njegova korištenja u kontekstu pravednog i legitimnog Domovinskog rata i samo postalo višeznačenjsko (pa bi ga zbog toga trebalo izdvojiti i podvesti pod režim višeznačenjskih spornih obilježja); da ta teza nije prihvatljiva jer ne uzima u obzir činjenicu da je i u doba Domovinskog rata taj pozdrav bio suprotan Ustavu, ali je izostala odgovarajuća službena reakcija, pa se danas s tim pozdravom suočavamo kao s datošću; da u takvoj situaciji, demokratsko društvo mora poći od nužnosti uravnoteživanja javnog interesa društvene zajednice da se taj pozdrav ne pojavljuje u javnom prostoru, s jedne strane, i prava dijela hrvatskih branitelja na poštovanje vojnih insignija sa spornim pozdravom, pod kojim su se (htjeli to ili ne, slučajno ili namjerno, nesvjesno ili svjesno) oni borili u Domovinskom ratu za demokratsku Republiku Hrvatsku; da bi se u opisanim specifičnim okolnostima moglo bi se razmotriti uvođenje iznimke kada je riječ o javnoj uporabi pozdrava „Za dom spremni“; da je racionalno zaključiti da bi ta iznimka trebala biti sadržana u propisima kojima se uređuju prava hrvatskih branitelja, a mogla bi ići u dva smjera:
– prvo, ako su pojedine hrvatske vojne formacije, prvotno osnovane izvan regularnih obrambeno-redarstvenih postrojbi Republike Hrvatske, nesmetano koristile taj pozdrav kao "službenu" oznaku na svojim zastavama, grbovima, itd. u razdoblju od 1991. do 1995. godine, ne bi postojala obveza uklanjanja spornog pozdrava s tih insignija;
– drugo, buduća dopustivost javne uporabe spornih vojnih insignija morala bi se striktno vezati uz događaje na kojima se, na javnim mjestima (uključujući groblja), odaje poštovanje braniteljima koji su poginuli za Republiku Hrvatsku boreći se pod tim insignijama; da izvan navedene iznimke, uređenje tog pozdrava i dalje bi bilo istovjetno uređenju svih ostalih prima facie spornih obilježja mržnje; te da Vijeće ne smatra neprihvatljivom izričitu zabranu javne uporabe svih prima facie spornih obilježja mržnje, to jest jednoznačenjskih spornih obilježja koja se identificiraju s idejama totalitarizma, pa su sama po sebi njihovi noseći simboli; da su primjeri takvih prima facie spornih obilježja mržnje: fašistički rimski pozdrav, tzv. hitlerov pozdrav uz riječi Sieg heil, nacistički znak kukastog križa, nacistički znak „SS“, četnička kokarda, ustaško "U", ustaški pozdravi „Za dom i poglavnika“ i „Za dom spremni“.
6. Slijedom takvih utvrđenja, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, suprotno navodima obrane okrivljenih iz njihovih pisanih obrana, sud utvrđuje da su okrivljeni nedvojbeno počinili djelo prekršaja iz članka 5. stavak 1. ZPJRM koji im se stavlja na teret, tj. da su na mirnom prosvjedu „Prosvjed za spas hrvatske kulture“ remetili javni red i mir na način opisan u izreci.
6.1. Naime, na razgledanoj videosnimci predmetnog događaja jasno je vidljiv slijed događaja koji je doveo do počinjenja prekršaja, od najave nastupa glazbenika „ FL“ do njihovog dolaska na izdignutu pozornicu i javnog izvođenja skladbe „Striče Ivane“ na Jadranskom trgu u Rijeci, za vrijeme čijeg izvođenja je drugookrivljeni KL nosio majicu s vidljivo istaknutom šahovnicom s 25 crvenih i bijelih polja na kojoj je prvo bijelo polje, kao i natpisom iznad takve šahovnice „HOS“, a ispod iste „Za dom spremni“. U tom smislu sud cijeni osnovnim navode ovlaštenog tužitelja da je drugookrivljeni koristio navedene simbole na javnom mjestu u vrijeme kada se nije obilježavala obljetnica HOS-a ili komemoracija poginulih pripadnika HOS-a koji su poginuli pod tim insignijama, budući se radilo o mirnom prosvjedu „Prosvjed za spas hrvatske kulture“. Premda sud cijeni osnovanim navod drugookrivljenog da je grb s prvim bijelim poljem povijesni znak i premda sud cijeni da isti kao takav nije nedopušten niti protuzakonit, drugookrivljenom se optužnim prijedlogom ne stavlja na teret isticanje takvog grba, već ukupnost simbola predmetnog grba iznad i ispod kojeg se nalaze netom navedeni natpisi. Upravo isticanje te insignije, koja, kako se to u Dokumentu dijaloga navodi, predstavlja „prima facie“ tj. jednoznačenjsko sporno obilježje mržnje, a u koju skupinu se ubrajaju obilježja fašizma u svim njegovim pojavnim oblicima, među kojima spada i natpis „Za dom spremni“, na javnom mjestu kako je to učinio drugookrivljeni i koja je nedvojbeno istaknuta izvan iznimaka navedenih u Dokumentu dijaloga, predstavlja veličanje totalitarnog režima, odnosno manifestaciju rasističke ideologije i oblik nesnošljivosti prema neistomišljenicima zbog njihove vjerske ili etničke pripadnosti, a što je zabranjeno Ustavom RH, a kažnjivo po ZPJRM.
6.2. U odnosu na izvođenje skladbe „Striče Ivane“, sud je utvrdio da se u njenom tekstu spominju riječi: moj stric je bio ustaša, četrdeset i pete pao za Hrvatsku, ponovni napad, tutanj bombi i granata, pobjeda, što kod svakog prosječnog čovjeka neodoljivo asocira na događaje povezane s II. svjetskim ratom, ustaškim pokretom i Nezavisnom državom Hrvatskom u kojoj je vladao totalitarni režim, a kojoj državi je u Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske suprotstavljena suvremena Hrvatska. Javno izvođenje predmetne skladbe nedvojbeno predstavlja veličanje totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske, kao pojavnog oblika fašizma i kao takvog zabranjenog Ustavom, dok pomalo sjetna intonacija predmetne skladbe kao da nastoji potaknuti nostalgiju za takvim prošlim vremenima i na određen način zaziva povratak istih.
Predmetno je društveno potpuno neprihvatljivo.
6.3. Opisano ponašanje okrivljenika na javnom mjestu, od kojih drugookrivljeni nosi majicu s grafikom vojne insignije koja sadrži natpis „Za dom spremni“, uz izvođenje skladbe u kojoj se izrijekom spominju riječi: ustaša, četrdeset i peta, tutanj bombi i granata, zastrašilo bi i uznemirilo svakog prosječnog čovjeka, budući predmetno neodoljivo asocira na ustaški pokret, a koji pokret je iznikao iz fašizma, temeljenog između ostalog i na rasizmu, pa time simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, nesnošljivosti, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti. Takvo ponašanje okrivljenika na javnom mjestu u ovom konkretnom slučaju izravno izaziva uznemirenost i nelagodu u javnosti, te vrijeđanje nacionalnih osjećaja građana Republike Hrvatske i osnovnih vrednota društva koje izviru iz Ustava RH, što nedvojbeno predstavlja narušavanje javnog reda i mira. Pri tome sud cijeni neosnovanim navode okrivljenika da je potrebno dokazati da je ponašanjem okrivljenika bio neposredno povrijeđen određeni pojedinac ili skupina osoba koja se nalazila u blizini ili pratila predmetni prosvjed putem medija, već je za prekršaj ove vrste dovoljno utvrditi apstraktnu mogućnost nastupanja takve posljedice, tj. da je ponašanje okrivljenika moglo nekoga povrijediti na neograničenom javnom mjestu, a ne da je takva posljedica doista i nastupila. Znači, ne treba utvrđivati da je neka osoba vidjela ili čula ponašanje okrivljenika i time bila uznemirena ili povrijeđena, već je bitna mogućnost nastupanja posljedica inkriminiranog događaja na javnom mjestu. Međutim, u ovom konkretnom slučaju okrivljeni su nastupali na pozornici na javnom mjestu, Jadranskom trgu u Rijeci u sklopu mirnog javnog prosvjeda „Prosvjed za spas hrvatske kulture“ ispred koje se nalazio određeni broj građana, pa je nastup posljedice na neograničenom javnom mjestu nedvojben. Kao posljednje, sud zaključuje da su okrivljeni bili svjesni protupravnosti svog čina, odnosno isto im nije moglo ostati nepoznato i istog su mogli biti svjesni i jer su nastupali na mirnom javnom prosvjedu „Prosvjed za spas hrvatske kulture“, a pri tome na neprihvatljiv način izražavali poruke ratne agresije, kao jednog od najtežih oblika nasilja, a koje poruke nisu bile u skladu sa svrhom prijavljenog mirnog javnog okupljanja.
7. Pri odmjeravanju prekršajnopravne sankcije okrivljenima sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. PZ-a. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio težinu počinjenog prekršaja, cijeneći način počinjenja teškim, a veličanje totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske potpuno neprihvatljivim, te dodatno u odnosu na drugookrivljenog i isticanje nedozvoljene insignije. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio da u prethodne tri godine nisu pravomoćno prekršajno kažnjavani uopće. Stoga je sud primjenom odredbe članka 33. stavak 3. PZ-a, za počinjene prekršaje prvookrivljenom odmjerio novčane kazne u visini polovice zakonskog raspona propisanog za počinjena djela, a drugookrivljenom u iznosu bližem tri četvrtine zakonskog raspona, smatrajući da se s obzirom na okolnosti počinjenja djela svrha kažnjavanja može postići takvim kaznama i da će iste preventivno djelovati na okrivljene da shvate nedopuštenost i štetnost njihova ponašanja, da se ubuduće pristojno ponašaju na javnim mjestima, da poštuju javni i pravni poredak, da se ostave ratova koji pripadaju povijesti i da se okrenu budućnosti, te da ne čine više prekršaja.
7.1. Sukladno članku 152. stavku 3. PZ-a, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljeni plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom odlukom.
8. S obzirom na to da su okrivljeni proglašeni krivim, sud ih je obvezao na plaćanje paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje postupka, svakog u iznosu od 30,00 eura.
9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Rijeka, 14. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Sudac:
Gordana Šegota
Severin Perger
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka iste Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, putem Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, Rijeka, Užarska 3, poštom, preporučeno u dva istovjetna primjerka.
DNA:
- ovlašteni tužitelj;
- prvookrivljeni;
- drugookrivljeni;
- branitelj okrivljenih.
