REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-530/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Marini Presečki kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Perković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PŠU, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18, 126/19. i 84/21.; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO u Varaždinu) broj KO -DO- 513/2021 od 08. prosinca 2021., izmijenjenog činjeničnog opisa na zapisniku od 12. svibnja 2026., nakon održane javne rasprave 12. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Darija Pejina, okrivljenika te braniteljice okrivljenika odvjetnice Željke Pintarić, dana 14. svibnja 2026. izrekao je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom ovoga suda poslovni broj K-530/2021-2 od 29. prosinca 2021.

II. Okrivljeni PŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i BŠU, rođene B, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, mesar, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen u Vindija d.d. Varaždin, s mjesečnim primanjima od oko 1.400,00 €, razveden, otac dvoje maloljetne djece, suvlasnik kuće na adresi prebivališta i vlasnik vikendice u [adresa], vlasnik osobnog automobila marke WV Golf, god. proizvodnje 2012.

k r i v  j e

što je

dana 10. rujna 2021., oko 08,30 sati, u prostorijama Centra za socijalnu skrb Ivanec, u cilju da ustraši suprugu OŠU, tijekom postupka obveznog savjetovanja prije razvoda braka, prilikom razgovora istoj zagrozio riječima: „pazi se drugi put“, a što je kod OŠU izazvalo osjećaj bojazni i nesigurnosti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

III. Zbog toga se, temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11, okrivljeni PŠU

PŠ za počinjeno kazneno djelo

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

te se, na temelju članka 56. KZ/11, okrivljenom PŠU

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je okrivljeni PŠU osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se okrivljenom PŠU platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 € (stopedeset eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu protiv okrivljenog pod brojem KO-DO-513/2021 od 08. prosinca 2021., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11. Optužnica je izmijenjena u činjeničnom opisu na zapisniku s rasprave od 12. svibnja 2026.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za inkriminirano mu kazneno djelo.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: dokumentaciju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Varaždin (listovi 12-15) te dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Ivanec od 8. lipnja 2022.

3.1. Sud je u svojstvu svjedoka saslušao: BŠ na raspravi 15. veljače 2023.; žrtvu OŠU na raspravi 15. veljače 2023. te je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedokinje žrtve OŠU sa dokaznog ročišta na Županijskom sudu u Varaždinu od 25. listopada 2021. te je saslušana svjedokinja ĆŠU na raspravi 12. svibnja 2026.

3.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

4. Okrivljeni se na raspravi 12. svibnja 2026. branio navodeći da su inkriminiranog dana njegova bivša supruga i on bili u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad u Ivancu na obveznom savjetovanju prije razvoda braka te su se već prije toga vezano za odluku o tome s kojim će roditeljem djeca živjeti već sve dogovorili u smislu da djeca žive s majkom, ali da žive kod djeda i bake odnosno kod roditelja od bivše supruge. On je samo rekao tad bivšoj supruzi, obzirom da je imao naznake da ona već ima novog partnera, da želi da djeca žive s njom kod djeda i bake i to je potpisao te joj je samo u tom kontekstu, a kad su ostali minutu ili dvije sami jer su obje djelatnice Centra na kratko izašle iz ureda isprintati dokumentaciju, rekao "pazi kam buš djecu otpeljala" te se baš u tom trenutku u ured vraćala djelatnica Zavoda – danas saslušana svjedokinja ĆŠU. Nikakve druge riječi u smislu prijetnji on nije izgovorio tadašnjoj supruzi tog dana obzirom da su se kako sam je naveo sve dogovorili vezano za odluku o djeci. Godinu dana nakon tog događaja se bivša supruga odselila s djecom, bez njegovog znanja, s te adrese gdje su njezini roditelji, k svojem dečku što je odmah prijavio Zavodu, ali oni nisu ni na koji način reagirali pa je nakon toga podnio zahtjev za promjenu odluke o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nakon čega je sin dodijeljen njemu na daljnju skrb.

Na poseban upit da li je onda bilo kakve njihove međusobne prepirke tog dana kako je to iskazivala svjedokinja naveo je da nije bilo nikakve prepirke, supruga se lako rasplače, a on joj je samo spomenuo to da neka pazi kamo će djecu odvesti jer su djeca njemu prioritet. Bivša supruga i on su skupa napustili prostorije Centra iako je svaki otišao na svoju stranu, to je bilo u petak, a već u ponedjeljak je supruga došla kod njega po svoje stvari.

5. Slijedom takve obrane u postupku nije bilo sporno jedino to da je okrivljeni inkriminirane zgode bio sa oštećenom u prostorijama (tadašnjeg) Centra za socijalnu skrb Ivanec.

6. Sporno je da li je okrivljeni inkriminirane zgode (tadašnjoj) supruzi OŠU, izrekao inkriminirane riječi, odnosno da li joj se tijekom razgovora u prostorijama Centra zagrozio riječima: „pazi se drugi put“.

6.1. Sporno je i je li okrivljeni inkriminirane riječi izrekao s ciljem da ustraši OŠU kao i jesu li takve riječi kod oštećenice izazvale osjećaj bojazni i nesigurnosti.

7. Žrtva OŠU je na raspravi 15. veljače 2023. iskazala da su inkriminiranog dana bivši suprug i ona pristupili u prostorije CZSS Ivanec radi sastanka u postupku savjetovanja prije razvoda braka odnosno radi dogovora oko zajedničke malodobne djece. Bile su prisutne dvije djelatnice CZSS, ona se s bivšim suprugom počela prepirati jer je on govorio da neće biti djeca kod nje, a ona je govorila da neće biti kod njega. Nisu se posvađali, ali se ona rasplakala zbog toga što se nisu mogli dogovoriti oko djece, okrivljeni nije njoj prijetio, međutim prisutne djelatnice Centra su čule njihov razgovor i onda su okrivljenika prijavile.

7.1. Kada joj se nakon toga predočava da iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 14. rujna 2021. (osim u dijelu izjave žrtve) proizlazi da je ona 14. rujna 2021. na zapisnik podnijela prijavu protiv tadašnjeg supruga PŠU i u kojem zapisniku je navedeno da je ona oštećena kaznenim djelom prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 navela je da su nju iz PP zvali da dođe dati izjavu i točno je da je potpisala taj zapisnik, ne sjeća se da li joj je isti pročitan. Kada joj se predočava da iz istog zapisnika proizlazi da joj je on pročitan i da je potpisom izjavila da zapisnik po svom sadržaju odgovara njezinoj izjavi navela je da joj je to jasno, ne sjeća se, ali joj je onda vjerojatno zapisnik pročitan.

Taj sastanak u prostorijama Centra završen je na način da su bivši suprug i ona uspjeli postići dogovor vezano uz djecu i sklopili su plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Sjeća se da su prisutne djelatnice Centra njih upozoravale da se ne smiju svađati jer da će ih inače istjerati van, time da se ne sjeća da li su nešto posebno te prigode upozoravale okrivljenika.

7.2. Nakon toga uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedokinje žrtve OŠU sa dokaznog ročišta na Županijskom sudu u Varaždinu od 25. listopada 2021.

7.2.1. Svjedokinja je tada iskazala da su dana 10. rujna 2021. njezin suprug i ona bili u prostorijama CZSS Ivanec, naime u tijeku je brakorazvodni postupak pa su se trebali dogovoriti u vezi djece, kome će biti povjerena. Tamo su došli oko 08,30 sati, započeli su razgovor uz sudjelovanje djelatnica iz Centra, suprug se, kao, najprije složio da djeca budu njoj povjerena, međutim kako je razgovor dalje tekao, on je rekao „da ne bu to tak završilo“. Nakon toga su se primirili, pa je razgovor završio u normalnom tonu, međutim ona se usprkos tome uplašila prijetnji koje je suprug izrekao, bojala se da joj nešto ne učini, jer je već i ranije znao ispoljavati nasilje nad njom, znao ju je i udariti čemu su djeca bila prisutna pa je u vezi toga u tijeku kazneni postupak. Nakon tog događaja suprug je s njom kontaktirao samo telefonom, sutra imaju raspravu u brakorazvodnoj parnici pa joj je rekao, u petak, 22.1.2021., neka pazi što će govoriti na sudu jer joj on može uzeti djecu, nešto smislu da danas može reći jedno sutra drugo te da će ju prijaviti za nasilje nad djecom, da će ju teretiti da je djecu maltretirala. To je bilo dok je ona k njemu dovela sina, a ona si je još uzela neke stvari. Sada živi kod svojih roditelja, u [adresa] zajedno s djecom. Djevojčica uopće neće ići k njemu, ona ga se boji jer je svjedokinju zlostavljao u prisutnosti djece. Na upit da li joj je suprug tijekom savjetovanja na CZSS još neke prijeteće riječi uputio navela je da se ne može sjetiti, međutim to je bio šok, ona se zbilja bojala. Na upit da li je suprug tijekom tog razgovora bio u alkoholiziranom stanju navela je da nije, a na upit da li je netko čuo te prijeteće riječi odgovorila je da su bile dvije socijalne radnice, jedna od njih je ĆŠU koja je to i prijavila policiji dok se ne može sjetiti imena druge socijalne radnice. Na upit što je bio „okidač“ da joj suprug uputi te riječi navela je da je možda razlog to što je našla drugu osobu s kojim misli živjeti pa joj suprug govori da njihova djeca neće živjeti s njim. Ona je sad otišla u [adresa] k roditeljima pa joj suprug govori da ako neće ostati u [adresa] da će joj uzeti djecu.

7.3. Kada su joj na raspravi 15. veljače 2023., predočene razlike u iskazivanjima, navela je da je njoj to bio šok tada kada su bili na sastanku u prostorijama Centra, a točno je i da su se ranije znali sukobljavati većinom zbog djece. Više se ne sjeća što joj je točno okrivljeni te zgode govorio prilikom prepirke pa se tako niti ne sjeća da li joj je točno rekao "nebu to tak završilo", međutim nije se ugodno osjećala, a niti se sad ne osjeća ugodno.

Na upit kako joj se točno okrivljeni te zgode obratio obzirom da je navela da se bojala pa da li se to odnosilo na nju osobno ili joj se obratio radi djece navela je da su se prepirali najviše radi djece. Naime on je prije toga saznao da ona ima drugu osobu odnosno partnera pa se protivio tome da ona s djecom živi kod tog novog partnera. Bojala se tad i za sebe obzirom da su se i ranije znali svađati. Taj dan kad su bili na Centru su i potpisali plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi te su u isto vrijeme izašli van iz prostorija Centra, međutim dalje nisu zajedno išli nigdje. Na upit da li je nakon toga i kad prvi put došla u kuću okrivljenika navela je da se sad točno ne sjeća, ali zna da si je dolazila po stvari koje su joj još ostale u kući. Sada su u boljim odnosima i okrivljeni i ona sad bolje komuniciraju vezano uz djecu. Nakon tog dana u Centru nije bilo više događaja da bi okrivljeni verbalno ili fizički nasrtao na nju ili joj prijetio. Misli da djelatnice Centra nisu baš cijelo vrijeme bile prisutne u prostoriji, sjeća se da su u jednom trenutku izlazile u drugu prostoriju po neke papire. Međutim, one su bile u prostoriji kada je njoj bilo rečeno to što ju je uznemirilo, čule su to. Na upit da li je prije bilo kakvih verbalnih ili fizičkih napada okrivljenika na nju navela je da ju je okrivljenik bio jednom udario zbog čega se vodio kazneni postupak.

7.4. Iskaz svjedokinje – žrtve sud je djelomično prihvatio, i to u dijelu gdje je ista, iskazujući na dokaznom ročištu kod Županijskog suda u Varaždinu, opisivala događanja inkriminiranog dana, odnosno prilikom razgovora sa stručnim djelatnicima tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Ivanec, u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka, kada joj je okrivljeni uputio prijeteće riječi, time da je iz njezinog iskaza jasno i kako se “uplašila prijetnji koje je suprug izrekao, bojala se da joj nešto ne učini jer je i ranije znao ispoljavati nasilje nad njom…”.

7.4.1. Svjedokinja se, posebno upitana, nije mogla sjetiti još prijetećih riječi koje joj je uputio okrivljenik inkriminirane zgode, ali iz njezinog iskaza proizlazi i da su bile dvije socijalne radnice koje su čule te prijeteće riječi, od kojih se sjetila samo ĆŠU koja je to i prijavila policiji i koja je i iskazujući u svojstvu svjedoka na raspravi i potvrdila da je okrivljenik inkriminirane zgode prijetio ovdje oštećenoj.

7.4.2. Ovdje valja ukazati da se u tom dijelu razlikuju iskazi svjedokinje žrtve i svjedokinje OŠ vezano za točne riječi koje je okrivljenik inkriminirane zgode uputio oštećenici obzirom da je žrtva iskazala da joj je okrivljenik rekao “da ne bu to tak završilo”, a nije se mogla sjetiti još drugih inkriminiranih riječi koje joj je okrivljenik uputio dok je svjedokinja ĆŠ koja je bila prisutna inkriminiranom događaju iskazala da je okrivljenik te zgode žrtvi izrekao riječi “pazi se drugi put”. Kako je iskaz navedene svjedokinje u navedenom bitnom dijelu potvrđen i relevantnom dokumentacijom u spisu, u vidu: obavijesti CZSS-a Ivanec od 13.09.2021. (list 12); dopisa CZSS-a Ivanec od 14.09.2021. sa priloženim službenim zabilješkama od 01.09.2021. te 13.09.20221.(listovi 13-15), sud je u tom dijelu, dakle vezano za točne prijeteće riječi koje je okrivljenik inkriminirane zgode uputio oštećenici, ocijenio relevantnijima navode iz iskaza svjedokinje ĆŠU.

7.4.3. Valja istaknuti i kako je, neposrednim opažanjem suda, svjedokinja žrtva iskazujući na raspravi na trenutke djelovala zbunjeno i nesigurno, moguće i preplašeno, što je razvidno i iz dijela njezinog iskaza kada je, nakon što su joj predočene razlike u iskazivanjima u odnosu na raniji iskaz na dokaznom ročištu pred sutkinjom istrage, samo navela da je to njoj bio šok i da se više ne sjeća što joj je točno okrivljeni te zgode govorio prilikom prepirke, ali da se nije ugodno osjećala.

7.4.4.Također, iskaz žrtve na raspravi 15. veljače 2023. je i proturječan te nelogičan u dijelu kada je na početku navela da joj okrivljenik nije prijetio, ali da su prisutne djelatnice Centra čule njihov razgovor i onda okrivljenika prijavile te su bile u prostoriji kada je svjedokinji rečeno to što ju je uznemirilo i da su to čule.

7.4.5. Stoga iskaz svjedokinje žrtve na raspravi u relevantnim dijelovima, kada je prvotno navela da joj okrivljenik inkriminirane zgode nije prijetio, a potom da se više ne sjeća što joj je okrivljenik te zgode govorio prilikom prepirke odnosno da se ne sjeća da li joj je tada rekao "ne bu to tak završilo" sud nije prihvatio ocjenjujući ga u tom dijelu usmjerenim prvenstveno k oslobođenju od kaznenopravne odgovornosti okrivljenika.

8. Svjedokinja BŠ je na raspravi 15. veljače 2023. iskazala da je inkriminirane zgode zajedno sa kolegicom ĆŠU bila na tom sastanku sa ovdje okrivljenikom i oštećenom, radilo se o drugom susretu u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka. Ona nije bila cijelo vrijeme u prostoriji jer se sjeća da je jedno vrijeme izašla izvan ureda odnosno na hodnik kopirati plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji su okrivljeni i oštećena sklopili te zgode. Sjeća se da je taj plan sklopljen bez problema odnosno da su se okrivljeni i oštećena dogovorili i dok je ona bila unutra koliko se sjeća nije bilo nekakvih svađa ili neugodnih tonova. Kad se vratila nakon kopiranja kolegica ĆŠU ju je obavijestila samo da je bila nekakva prijetnja, ali ona nije čula nikakve prijeteće riječi od okrivljenika jer kako je već navela nije bila prisutna u tom trenutku u prostoriji. Stoga je i kolegica ĆŠU potpisala prijavu policiji. Ona joj je i vjerojatno rekla o kakvim se prijetećim riječima radilo, ali se sada toga stvarno više ne sjeća.

Na poseban upit navela je da je kolegica cijelo vrijeme ostala u prostoriji sa strankama. Ne sjeća se točno kakva je atmosfera bila u prostoriji kad se ona vratila. Također se ne sjeća zbog proteka vremena da li je u jednom trenutku gospođa plakala tijekom sastanka. Ne sjeća se konkretno koliko dugo je još trajao sastanak kada se ona vratila, obično potraje još nekih 5 minuta dok stranke potpisuju plan. Ne sjeća se baš u kakvim su odnosima okrivljeni i oštećena otišli iz Centra. Misli da joj se taj dan gospođa nije na ništa požalila.

8.1. Iskaz navedene svjedokinje sud je prihvatio u okvirima njezinih saznanja obzirom da ista nije bila prisutna u prostoriji kada je okrivljenik uputio prijeteće riječi oštećenici. Međutim, ista je potvrdila da je kolegica ĆŠU bila cijelo vrijeme u prostoriji sa okrivljenikom i oštećenicom te da ju je ista kad se ona vratila natrag obavijestila da je bila nekakva prijetnja, time da se više ne sjeća o kojim točno prijetećim riječima se radilo.

9. Svjedokinja ĆŠU, čiji je iskaz sa zapisnika PP Ivanec od 19. studeni 2021. pročitan uz suglasnost stranaka, je te zgode iskazala da do srpnja 2021. nije imala nikakav slučaj vezan za obitelj PŠ OŠU i PŠU iz [adresa]. Prvi slučaj sa njima je imala kada ju je u jednom navratu u srpnju telefonom kontaktirala OŠU kojom prilikom se informirala za dokumentaciju vezano za postupak razvoda braka od PŠU. Nakon toga je PŠU **.**.2021. osobno pristupio u CZSS Ivanec i podnio zahtjev za obvezno savjetovanje prije razvoda braka u kojem postoje zajednička maloljetna djeca. Prvi zajednički susret s njim i njegovom još uvijek suprugom OŠU dogodio se dana 17. kolovoza 2021. u prostorijama Centra i to sa ciljem savjetovanja i definiranja sadržaja roditeljske skrbi nad djecom. Na tom prvom susretu osim nje bila je prisutna i kolegica LŠ te su ih tada upoznale sa detaljima samog procesa zbog kojeg su pozvani u njihove prostorije. Već prilikom prvog zajedničkog njihovog susreta i posredovanja, stranke su se verbalno sukobljavale na način što su se PŠU i OŠU međusobno optuživali o lošoj skrbi za djecu i predbacivali si zanemarivanje odgojnih mjera prema njihovo dvoje djece. Nakon što su ih malo umirile kolegica i ona, taj susret je na taj način završio s time da je zakazan termin i drugog susreta i to za dan 10. rujna 2021. Do tog susreta u prostorijama njihovog Centra odnosno 10. rujna 2021., CZSS Ivanec je zaprimio prijavu od OŠU kao i potom obavijest od strane PP Ivanec gdje je bio opisan događaj od 30. kolovoza 2021. kada je isti fizički napao suprugu OŠU prilikom vožnje, zbog čega je bio kazneno prijavljen od strane policije. Nakon te prijave policije 10. rujna 2021. u njihovom Centru održan je onaj ugovoreni drugi susret sa supružnicima vezano za savjetovanje. U tom posredovanju supružnici su sklopili plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za svoju maloljetnu djecu. Međutim i tijekom tog dogovora sa istima, došlo je do verbalnog sukoba između OŠU i PŠU gdje su se isti opet međusobno optuživali za propuste u odgoju djece. U jednom trenutku PŠU je izgovorio supruzi OŠU: „pazi se drugi put“. Nakon što je to izrekao, OŠU ju je pogledala i zbog toga se osobno obratila PŠU riječima da se nalazi u službenim prostorijama Centra i da se izrečene riječi koje je upravo rekao supruzi mogu shvatiti kao prijetnja, pogotovo imajući u vidu nedavni događaj u kojem je fizički istu napao. On se tada primirio i prihvatio njezinu kritiku i upozorenje uz pravdanje da on to nije tako mislio i da je krivo shvaćena ta njegova izjava prema supruzi. Po završetku tog drugog sastanka bile su još neke poteškoće oko prihvaćanja Plana koji su ipak prihvatili i potpisali. Oboje supružnika je izrečena mjera upozorenja nakon čega je donesena sudska potvrda prihvaćenog plana o razvodu braka istih, kao i dužnostima po pitanju djece. S obzirom na njegove riječi upućene supruzi OŠU koje je svjedokinja osobno shvatila kao prijetnje, odlučila je sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, te prijetnje prijaviti policiji.

9.1. Na raspravi 12. svibnja 2026. je još iskazala ostaje u cijelosti kod svega što je ranije navela te se s obzirom na protek vremena drugih detalja koji bi eventualno mogli biti bitni sada ne može sjetiti. Ona više u navedenoj obitelji nije imala postupanja, zna da je tijekom 2023. bila nekakva izmjena Plana u smjeru da je tom izmjenom sin dodijeljen ocu na skrb, a ranije je oboje djece bilo dodijeljeno majci. Na upit da li se sjeća kako joj je oštećena djelovala u tom trenutku kada joj je PŠU rekao "pazi se drugi put" navela je da se sad ne sjeća, odnosno ne može točno znati kako se ona osjećala, uglavnom je tome prethodilo međusobno verbalno predbacivanje između supružnika odnosno prethodio je verbalni napad ovdje oštećene na okrivljenika, ona je okrivljenika cijelo vrijeme optuživala da je alkoholičar. Sjeća se da je reakcija oštećene bila da je odmah utihnula nakon tih izgovorenih riječi, time da nakon što je upozorila ovdje okrivljenika da bi se izrečene riječi eventualno mogle shvatiti kao prijetnja, su oboje utihnuli te je u konačnici postignut sporazum za roditeljsku skrb. Pojašnjava da su ove riječi od strane okrivljenika bile izgovorene u trenutku kad je kolegica BŠ, koja je bila sa njom u uredu, izašla van iz ureda isprintati Plan, nakon čega su opet se tadašnji supružnici počeli verbalno prepirati. Smatrala je svojom dužnošću navedeni događaj prijaviti, da nije bilo tog događaja između prvog i drugog sastanka u Centru odnosno prijave fizičkog nasilja od strane ovdje oštećene protiv okrivljenika, možda čak i ne bi prijavila jer bi se radilo o drugačijim okolnostima. Kada joj je predočeno da iz iskaza žrtve proizlazi da joj je okrivljenik tijekom razgovora pred djelatnicama Centra u jednom trenutku rekao "da ne bu to tak završilo" te da se ona uplašila tih prijetnji, navela je da se ne sjeća da bi okrivljeni izgovorio oštećenoj baš te riječi, da su bile izrečene baš te riječi sigurno bi to spomenula u službenoj bilješci koju je sastavila jer joj one djeluju još ozbiljnije. Kada joj je predočena službena bilješka na listu 14 spisa navela je da je to ta "prijava" odnosno obavijest policiji koju je sastavila vezano za događaj inkriminiranog dana. Na upit, obzirom da iz te službene bilješke proizlazi da su izgovorene riječi kod oštećene izazvale osjećaj straha, pa može li se sjetiti temeljem čega je to tada zaključila, navela je da se zbog velikog proteka vremena doista ne može sjetiti da li joj je oštećena baš rekla te zgode da se boji, međutim sjeća se da ju je nakon izgovorenih riječi pogledala i utihnula.

Na poseban upit da li se sjeća konteksta u kojem su izgovorene predmetne riječi navela je da zna da je oštećena predbacivala okrivljeniku da uopće nije doma s djecom, da je često pod utjecajem alkohola i da ga nema doma po cijele dane. Na daljnji upit da li se sjeća da li je tijekom razgovora bilo sporno da li će oštećena voditi djecu kod novog partnera navela je da se sjeća da je bila upitna promjena adrese u smislu da oštećena s djecom odseli iz njihovog zajedničkog kućanstva na adresu svojih roditelja. Na daljnji upit navela je da se doista ne sjeća da li je te zgode okrivljeniku smetalo da bi eventualno oštećena vodila djecu kod novog partnera. Misli da su te zgode okrivljeni i oštećena u isto vrijeme napustili prostorije Centra. Sjeća se da je okrivljeni bio frustriran, a što je uobičajena situacija nakon takvih razgovora koji se odnose na obvezno savjetovanje prije razvoda braka.

9.2. Iskaz svjedokinje sud je u cijelosti prihvatio jer je iskazivala neposredno uvjerljvo i logično, u bitnome suglasno u različitim fazama postupka, njezin je iskaz sukladan i materijalnoj dokumentaciji u spisu te, u okvirima saznanja potonje, i sa iskazom svjedokinje BŠ. Svjedokinja je kao službena osoba iskazivala o činjenicama vezanim uz obavljanje službe, ista nije ni u kakvom srodstvu/bliskim odnosima sa okrivljenikom ili žrtvom pa sud ne nalazi razloga niti motiva da bi neistinito iskazivala i time teretila okrivljenika. Stoga je iskaz navedene svjedokinje sud ocijenio vjerodostojnim te ga prihvatio u cijelosti.

10. Iz dopisa (tadašnjeg) Centra za socijalnu skrb Ivanec od 13. rujna 2021. proizlazi da su dana 10. rujna 2021. u prostorije Centra za socijalnu skrb Ivanec pristupili PŠU i OŠU radi održavanja drugog sastanka u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka u kojem postoje zajednička maloljetna djeca. Tijekom trajanja postupka utvrđeno je da su odnosi stranaka vrlo narušeni, stranke su se u više navrata verbalno sukobile te je PŠU u jednom trenutku uputio OŠU prijetnju izgovorivši rečenicu „pazi se drugi put“ što je kod imenovane izazvalo osjećaj straha.

11. Iz dopisa (tadašnjeg) Centra za socijalnu skrb Ivanec od 14. rujna 2021. proizlazi da se istim PP Ivanec dostavlja tražena dokumentacija te se u dopisu pojašnjava da su dana 10. rujna 2021. stranke PŠU i OŠU sporazumjeli oko Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, međutim da su se tijekom susreta isti međusobno optuživali, verbalno napadali te je u jednom trenutku PŠU obraćajući se OŠU izrekao prijetnju. Nadalje se u dopisu dodatno navodi da su djelatnice Centra procijenile da bi radi ranijeg počinjenja nasilja moglo doći do izvršavanja navedene prijetnje, a budući da je prethodno dana 1. rujna 2021. stranka OŠU pristupila u prostorije Centra radi prijave nasilja od strane supruga PŠU.

12. Navedenom dopisu od 14. rujna 2021. priložene su službene zabilješke od 10. rujna 2021. (u kojoj se u bitnome navode podaci kao u dopisu CZSS od 13. rujna 2021.) te službena zabilješka od 1. rujna 2021. u kojoj se u bitnome navodi da je u prostorije Centra za socijalnu skrb Ivanec dana 1. rujna 2021. pristupila OŠU te prijavila da ju je dana 31. kolovoza 2021. fizički napao njezin suprug na način da ju je udario šakom u desno oko zbog čega je ona potražila liječničku pomoć, a za vrijeme nasilja da su bila prisutna njihova maloljetna djeca, kći O i sin Ć.

13. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ivanec od 8. lipnja 2022. proizlazi da su dana 10. rujna 2021. gore navedeni drugi susret obveznog savjetovanja sa strankama PŠU i OŠU provodile djelatnice tog zavoda ĆŠU i CŠ time da CŠ više nije djelatnica Zavoda.

14. Navedenu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer potječe od tijela nadležnih za njezino izdavanje, a niti stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste.

15. Okrivljeni negira da bi počinio djelo koje mu se stavlja na teret.

15.1. Analizirajući obranu okrivljenika samu za sebe te u vezi s drugim provedenim dokazima ista nije prihvaćena jer je neuvjerljiva, neživotna, suprotna drugim provedenim dokazima i usmjerena k oslobođenju kaznenopravne odgovornosti okrivljenika.

15.2. Okrivljenik neuvjerljivo osporava sve navode iz optužnice i iz iskaza svjedokinja navodeći da inkriminirane zgode nije prijetio supruzi, već joj je samo, nakon štu su nakratko obje djelatnice Centra izašle van iz prstorije, rekao da pazi kud će djecu odvesti misleći time da je bio dogovor da djeca s njom ostanu živjeti kod supruginih roditelja, a ne kod njezinog novog partnera. Također, da te zgode nije bilo nikakve prepirke već se supruga lako rasplače.

15.3. Suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje ĆŠU koja je izričito navela riječi kojima je okrivljenik zaprijetio supruzi, odnosno da joj je, tijekom njihovog verbalnog sukoba u jednom trenutku rekao „pazi se drugi put“, a što je sama svjedokinja shvatila kao prijetnje te ih odlučila, sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, prijaviti policiji, posebice s obzirom na činjenicu da je nekoliko dana prije od strane okrivljenikove supruge prijavljeno fizičko nasilje okrivljenika prema njoj.

15.4. Također, navodi okrivljenika da inkriminirane zgode nije bilo nikakve prepirke između njega i supruge već da se supruga „lako rasplače“ su neuvjerljivi i nelogični te suprotni iskazu svjedokinje ĆŠ te djelomično i iskazu žrtve (danom na raspravi).

15.5. Konačno, okrivljenik nije dao logične razloge zbog čega bi ga stručna djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad lažno prijavila, odnosno zbog čega bi ga svojim iskazom lažno teretila ako po njegovim navodima te zgode s njegove strane doista nije bilo nikakve prijetnje.

15.6. Ujedno je takvu obranu sud pripisao i potpunoj nekritičnosti okrivljenika prema sebi.

16. Iz iskaza svjedokinje ĆŠU te dokumentacije u spisu jasno proizlazi da je okrivljeni konkretne zgode oštećenici uputio upravo inkriminirane riječi, a koje su s obzirom na ranije događaje dok su još živjeli zajedno (prema podacima u spisu oštećenica je okrivljenika prijavila za fizičko nasilje nekoliko dana prije inkriminiranog događaja) nedvojbeno kod oštećenice izazvale osjećaj bojazni i nesigurnosti.

17. Za biće kaznenog djela prijetnje relevantno je da se radi o ozbiljnoj prijetnji, objektivno podobnoj da kod žrtve izazove strah, a prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju radi se upravo o takvoj prijetnji.

17.1. Stoga je, imajući u vidu sve izneseno, prijetnja okrivljenika u konkretnom slučaju, po svojoj naravi i okolnostima pod kojima je izvršena, bila objektivno podobna izazvati kod oštećenice osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti.

18. Ubrojivost i svijest o protupravnosti ničim nisu dovedeni u pitanje. Naime, okrivljenik ničim nije kod suda pobudio sumnju na okolnost da bi isti bio neubrojiv u trenutku počinjenja djela.

19. Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani okrivljenika valja reći da je notorna činjenica da je zabranjeno drugim osobama prijetiti, a pogotovo prijetiti im kakvim zlom.

20. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret za isto djelo ga je sud proglasio krivim i kaznio.

21. Odlučujući o odmjeravanju kazne u konkretnom slučaju, ovaj sud je, u smislu odredbe članka 47. stavak 1. KZ/11. cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža uzimajući u obzir i svrhu kažnjavanja iz odredbe članka 41. KZ/11.

21.1. Kao otegotnu okolnost sud je okrivljeniku uzeo izraženu kriminalnu volju kod počinjenja djela te nedostatak kajanja.

21.2. Drugih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika nije bilo.

21.3. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio prethodnu okrivljenikovu neosuđivanost, time da je isti rođen 1979. godine što ukazuje da se radi o osobi koja nije sklona društveno neprihvatljivom ponašanju.

21.4. Stoga je sud okrivljeniku za počinjeno kazneno djelo odmjerio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, ocjenjujući da će se takvom vrstom i mjerom kazne izraziti dostatna mjera prijekora prema okrivljeniku te da je takva kazna potrebna za postizanje opće i posebne prevencije.

21.5. Sud ocjenjuje da nema potrebe djelovati na okrivljenika strožom kaznom niti da ima potrebe izrečenu kaznu zatvora izvršiti, već da će na daljnje okrivljenikovo ponašanje, kao i na ponašanje svih drugih počinitelja sličnih kaznenih djela, dovoljno odvraćajuće djelovati prijetnja izvršenja kazne tijekom vremena provjeravanja od jedne godine. S obzirom na dosadašnje primjereno ponašanje okrivljenika dulje vrijeme provjeravanja nije potrebno.

22. Sud je mišljenja da je takva kazna i visina kazne te trajanje roka kušnje primjereno kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika.

23. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura u roku od 30 dana, time da su troškovi odmjereni prema donjem iznosu utvrđenim rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu, 14. svibnja 2026.

Sutkinja:

Marina Presečki

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegova braniteljica te oštećenica (protiv odluke o troškovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Varaždin, na broj: KO-DO-513/2021,

2. okrivljeni PŠU,

3. braniteljica okr., odvjetnica Željka Pintarić, Varaždin,

4. ošt. OŠU.