REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-6939/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37b, OIB: 84397956623, protiv tuženika Wiener osiguranje d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika RŠ, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Ante Puljiza, a po objavi presude dana 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje d.d. iz Zagreba, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37b, OIB: 84397956623 plati iznos od 3.788,17 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate koja se određuje za svako po9lugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.".

II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37b, OIB: 84397956623, da tuženiku Wiener osiguranje d.d. iz Zagreba, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 31. svibnja 2004. osiguranik HZMO ŽŠ ozlijeđen u prometnoj nezgodi. Navedenu nezgodu prouzročio je osiguranik tuženika IŠ upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika policom broj: [broj police]. Zbog ozljeda pretrpljenih u predmetnoj prometnoj nezgodi u omjeru od 20 % i bolesti 80 % priznato je osiguraniku ŽŠ pravo na invalidsku mirovinu rješenjem HZMO broj: 508193 od 18.8.2006. Isplatom navedene mirovine tužitelj trpi štetu koju mu je tuženik za prethodna razdoblja uplaćivao u mirnom postupku, kao i tijekom parnice koja se vodila pred ovim sudom pod brojem P-2734/2020 u kojoj je tuženik priznao svoju odgovornost i platio štetu tužitelju. Zadnja uplata od strane tuženika izvršena je dana 11.11.2021. za razdoblje od 1.10.2019. do 30.9.2021. Za razdoblje od 1.10.2021. do 30.9.2023. u tijeku je parnični postupak koji se pred ovim sudom vodi pod brojem P-10167/2023. Daljnjom isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ŽŠ HZMO trpi štetu koja za razdoblje od 1.10.2023. do 30.6.2025. iznosi 3.788,17 eura što je 20 % od punog iznosa invalidske mirovine isplaćene u predmetnom razdoblju. Tužitelj je dana 10.7.2025. uputio tuženome odštetni zahtjev kojim ga je pozvao da štetu podmiri u mirnom postupku. Po navedenom zahtjevu tuženik nije podmirio predmetnu štetu. Tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine temeljem odredbi čl. 161-166. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.788,17 EUR sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi kako priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj koji se dogodio 31. svibnja 2004. te činjenicu da je osiguranik tuženika imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju, broj police [broj police]. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zakonskih zateznih kamata. Ističe da se u ovakvim i srodnim slučajevima primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju čime je potraživanje neutemeljeno u pogledu mjerodavne primjene materijalnog prava. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (stranica 4-6 spisa), prijavu o ozljedi na radu (stranica 7-10 spisa), inspekcijski zapisnik (stranica 11-13 spisa), obavijest o likvidaciji štete (list 14-15 spisa), dopis od 14.6.2011. (stranica 16 spisa), dopis od 16.7.2014. (stranica 17 spisa), dopis od 14.4.2016. (stranica 18 spisa), dopis od 3.1.2018. (stranica 19 spisa), dopis od 21.7.2020. (stranica 20 spisa), e-mail prepiska (stranica 21-23 spisa), obračun tužitelja (stranica 24 spisa), odštetni zahtjev (stranica 26-28 spisa).

4. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja ŽŠ zadobio ozljede u prometnoj nesreći od 31. svibnja 2004., a nije sporna niti pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku te da je rješenjem tužitelja od 18.8.2006. određeno osiguraniku tužitelja pravo i isplata invalidske mirovine zbog ozljede na radu kao posljedice predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20 % i zbog bolesti u omjeru od 80 %. Nije sporno niti da je tužitelj svom osiguraniku za razdoblje koje je obuhvaćeno tužbom isplatio ukupan iznos od 18.940,86 EUR, dok 20 % toga iznosa predstavlja iznos od 3.788,17 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje tužbom. Sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva te je sporno primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19. - u daljnjem tekstu: ZOMO) ili pak odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - u daljnjem tekstu: ZOOP).

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio u razdoblju od 1.10.2023. do 30.6.2025. svom osiguraniku ŽŠ u dijelu od 20 % ukupno isplaćenog iznosa, odnosno u dijelu u kojem je istu isplatio zbog ozljede na radu koju je spomenuti osiguranik zadobio u prometnoj nesreći od 31. svibnja 2004. koju je skrivio osiguranik tuženika.

7. Ovaj sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju o kojem su viši sudovi zauzimali različita pravna shvaćanja. U aktualnim drugostupanjskim odlukama pa tako u odluci Županijskog suda u Osijeku Gž - 1663/2022-2 od 23. veljače 2023. zauzeto je shvaćanje da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koje je bio na snazi u vrijeme nastanka štete odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a koje je pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Revx-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. Istovjetno stajalište zauzima i Visoki trgovački sud na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022., a kojim je promijenjeno ranije pravno shvaćanje upravo zbog usklađenja sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-45188/22 od 28. listopada 2022.). Nadalje i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih aktualnih odluka pa tako i npr. u odluci Rev 1246/2022-2 od 13. prosinca 2022. ponovio svoje pravno shvaćanje izraženo u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., broj Rev-909/2021 od 8. rujna 2021. i broj Rev-66/2022 od 1. veljače 2022., a prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja, odnosno prometne nezgode. VSRH nadalje ukazuje da je tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakon o obveznom osiguranju u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznom osiguranju u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visina i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, odnosno Zakon o obveznom osiguranju u prometu. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik te je obveza tuženika regulirana Zakonom o obveznom osiguranju u prometu temeljem kojeg zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi tog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane u Zakonu o obveznom osiguranju u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari – motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe – štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen upravo Zakonom o obveznom osiguranju u prometu. Tuženik kao društvo za osiguranje ima temeljem čl. 8. st. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu obvezu sklopiti ugovor o osiguranju, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića i rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom kao obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje premija osiguranja. Zaključno VSRH u spomenutoj odluci navodi kako odluku u predmetnoj pravnoj stvari treba donijeti primjenom odredbi Zakona o obveznom osiguranju u prometu, i to čl. 27. tog Zakona koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.“

8. Sukladno takvom pravnom shvaćanju VSRH valja primijeniti odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a kojim odredbama je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Obveze tuženika kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne upravo odredbe ZOOP koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina, a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji Zakon predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP, i to odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP.

9.1. Iz rješenja tužitelja (list 11-13 spisa) proizlazi da je da je osiguraniku tužitelja ŽŠ priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 18.7.2006., da je profesionalna nesposobnost za rad prouzročena djelomično bolešću, a djelomično ozljedom na radu (20 %). Iz obračuna isplata tužitelja (list 24 spisa) proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku ŽŠ tijekom utuženog razdoblja isplatio na ime invalidske mirovine iznos od ukupno 18.940,86 EUR, odnosno za razdoblje od 1.10.2023. do 30.6.2025. 18.940,86 EUR te da 20 % ukupno isplaćenog iznosa iznosi 3.788,17 EUR.

9.2. Dakle, iz rješenja tužitelja proizlazi da je osiguraniku tužitelja ŽŠ priznata invalidska mirovina koja je djelomično prouzrokovana ozljedom na radu, za koji dio ukupno uplaćenog iznosa mirovine osiguraniku tužitelj navodi da mu je nastala šteta isplatom iznosa osiguraniku navedenih u obračunu isplata.

10. Uzevši u obzir da tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine, obveza tuženika naknaditi takvu štetu tužitelju postoji samo ako postoji razlika između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP. Razlika koju bi trebalo utvrđivati na ime naknade štete u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP (razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu) u konkretnom slučaju ne postoji s obzirom da tužitelj u ovom postupku traži isplatu iznosa invalidske mirovine u dijelu u kojem ju je isplaćivao svom osiguraniku upravo na temelju ozljede na radu (20 %). Stoga tužitelju nije niti nastala šteta u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP (tako i Žs u Zagrebu u odlukama poslovni broj Gž-2380/2024-2 od 22. svibnja 2024., Gž-4455/2024-2 od 29.10.2024., Gž-4455/2024-2 od 29.10.2024.).

11. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu. Tuženiku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR kuna temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu održanom 1.4.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju tuženiku je priznat PDV po stopi od 25 %. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku