Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-2806/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JF, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg, od 5. ožujka 2026., KLASA: 211-07/26-1/3872, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenog JF kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni JF dužan je platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljeni JF, proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.
1.1. Istim nalogom okrivljeniku je, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.2. Okrivljenik je nadalje obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 76,98 eura.
2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
2.1. Okrivljenik navodi da je toga dana ostao bez prijevoza te je vozio kući oko 1,5 km jer mu hodanje nije bila opcija zbog operacije koljena te dodaje da koristi štake. Vozačka mu je potrebna zbog narušenog zdravlja. Trenutno se svaki dan vozil na fizikalnu terapiju, a poslije oporavka na posao. Zbog odstranjena desnog bubrega i zbog ukoštavanja kralježaka, raspoređen je na posao dežurstva koji savjesno obavlja, a sve se svodi na vožnju do stranaka. Uz to brine se o roditeljima, ocu 80 g. s demencijom i majci 77. g. s rakom dojke koji se oslanjaju na njegov prijevoz do doktora i nabavu namirnica. Ističe da je poslije policijskog protokola ostavljen da pješači kući, iako je naglasio da koristi štake, vjerojatno jer govor tijela i samog njega po policijskoj procjeni nije potrebno zadržavanje u policijskoj postaji ni prijevoz do kuće. Iskreno se kaje zbog pogreške pa moli da mu se kazna umanji na rad za opće dobro. Ima problem i s blokadom tekućeg računa i bolovanjem.
2.2. Okrivljenik predlaže da se njegov prigovor prihvati.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda prigovora u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjsko prekršajno tijelo kaznu izreklo u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu, budući da je za predmetno djelo propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura (ili do 60 dana zatvora). Tako izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom težini, opasnosti i pogibeljnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika. Podnositelj prigovora ne ističe nikakve naročito olakotne okolnosti niti doprinosi dokaze kojima bi dokumentirao loše materijalne i obiteljske prilike, postojanje kojih bi učinilo osnovanim preinačenje izrečene najniže mjere novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.
6. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku određenom prekršajnim nalogom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, računajući od primitka ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
7. Prijedlog okrivljenika da se kazna zamjeni radom za opće dobro je preuranjen, budući da je rad za opće dobro institut koji se, uz zakonom propisane uvjete, može primijeniti u postupku izvršavanja pravomoćnih odluka pa ovaj Sud prilikom odlučivanja o prigovoru okrivljenika nema zakonske mogućnosti primjene ovog instituta.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca, u odnosu na navode iz prigovora okrivljenika, ovaj Sud je utvrdo da je izdavatelj prekršajnog naloga opravdano i zakonito izrekao navedenu zaštitnu mjeru, uzimajući u obzir težinu i značaj počinjenog prekršaja. Težina prekršaja ogleda se u visokoj koncentraciji alkohola u organizmu okrivljenika te okolnostima konkretnog događaja, čime je u znatnoj mjeri ugrozio sigurnost drugih sudionika u prometu i njihovu imovinu. Sukladno sudskomedicinskoj teoriji i praksi, osobe s koncentracijom alkohola od 1,77 g/kg nalaze se u stanju alkoholiziranosti u kojem dolazi do značajnog suženja intelektualnih funkcija, izražene pospanosti, smanjene sposobnosti koncentracije te povremene gubitka prisebnosti, pri čemu je sposobnost uočavanja opasnosti svedena na minimum. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je potrebno ukloniti uvjete koji bi omogućili ponavljanje istovrsnog prekršaja. Izrečena zaštitna mjera određena je unutar zakonom propisanog vremenskog okvira (od jednog mjeseca do dvije godine), u trajanju koje je razmjerno težini počinjenog prekršaja, osobinama ličnosti okrivljenika i nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja. Zbog svega navedenog, i ovaj Sud smatra da je izrečena zaštitna mjera opravdana i u skladu s ciljem ograničenja prava u konkretnom slučaju, kako to propisuje članak 51.a Prekršajnog zakona.
8.1. U vezi navoda prigovora da mu je vozačka dozvola neophodno potrebna radi zdravstvenih razloga, a također, iz razloga jer brine o bolesnoj majci i ocu, za što mu treba vozačka dozvola, ističe se da istima okrivljenik nije doveo u pitanje pravilnost odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri i duljini njezinog trajanja.
8.2. Osim toga, okrivljenik je prilikom konzumiranja alkohola, prije nego je započeo vožnju, trebao voditi računa o svim okolnostima dakle, neophodnosti vozačke dozvole te se ponašati u prometu sukladno prometnim propisima, što je propustio učiniti te svojim ponašanjem snosi posljedice ovakvog čina.
8.3. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljenici vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza te prilike.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena unutar raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
10. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 14. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskom postaji Ludbreg u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.
