Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2202/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog GO, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Vis, od 8. veljače 2026., KLASA: 211-07/26-1/2180, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenog ZO kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni GO dužan je platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljeni GO proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.
1.1. Istim nalogom okrivljeniku je, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
1.2. Okrivljenik je nadalje obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom.
2.1. Okrivljenik ističe okolnosti prekršaja te navodi da je svjestan svoje velike greške i neozbiljnosti. Dodaje da je profesionalni ribar, tj. da mu je to jedino zanimanje i zarada od ulova ribe, a zbog loših vremenskih uvjeta već duže vrijeme nije bio u mogućnosti ribariti tj. zaraditi za život njega i njegove obitelji, a i ako bude moguće otići u ribolov, vozilo kojim je upravljao je njegovo gospodarsko vozilo auto hladnjača s kojim prevozi ribu za prodaju i vozilo mu je neophodno potrebno za obavljanje posla od kojeg živi. Moli sud, budući da do sada nije kažnjavan, da mu se novčana kazna smanji ili izrekne opomena te da mu se ukine mjera zabrane upravljanja motornim vozilom uz uvjetnu kaznu kako ne bi ugrozio opstanak njegovog posla.
2.2. Okrivljenik predlaže da se njegov prigovor prihvati.
2. Prigovor je neosnovan.
3. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
4. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda prigovora u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjsko prekršajno tijelo već izreklo, posebnim zakonom minimalno propisanu novčanu kaznu, budući da je za predmetno djelo propisana novčana kazna u rasponu od 660,00 do 1.990,00 eura. Tako izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom težini, opasnosti i pogibeljnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika. Podnositelj prigovora ne ističe nikakve naročito olakotne okolnosti niti doprinosi dokaze kojima bi dokumentirao materijalne i poslovne prilike, postojanje kojih bi učinilo osnovanim preinačenje izrečene najniže mjere novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.
5. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku određenom prekršajnim nalogom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, računajući od primitka ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
6. Neosnovan je prijedlog okrivljenika da se prema njemu primijeni opomena, budući da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za primjenu te mjere upozorenja. Naime, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona, opomena se može primijeniti samo za prekršaj za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura, što u ovom predmetu nije slučaj, jer je za predmetni prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 660,00 do 1.990,00 eura.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u pogledu navoda prigovora ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, sukladno odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, s obzirom na težinu i značaj djela, opravdano i zakonito izreklo navedenu zaštitnu mjeru. Izrečena zaštitna mjera određena je unutar zakonom propisanog vremenskog okvira (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno težini djela, osobinama ličnosti počinitelja koji je kao vozač očito nedovoljno svjestan opasnosti i pogibeljnosti ovog prekršaja. Zbog svega navedenog, i ovaj Sud smatra da je izrečena zaštitna mjera opravdana i u skladu s ciljem ograničenja prava u konkretnom slučaju, kako to propisuje članak 51.a Prekršajnog zakona.
7.1. U odnosu na paušalne navode prigovora da je okrivljeniku vozačka dozvola nužno potrebna zbog njegovog posla, ističe se da takvi navodi ne dovode u pitanje pravilnost odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri niti duljinu njezina trajanja. Naime, okrivljenik svoje tvrdnje nije potkrijepio nikakvim dokazima o činjenicama na kojima temelji prigovor, sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega se takvi nepotkrijepljeni navodi ne mogu uzeti u obzir.
7.2. Nadalje, okrivljenik je prije konzumiranja alkohola, odnosno prije započinjanja vožnje, bio dužan voditi računa o svim relevantnim okolnostima, uključujući i eventualnu nužnost korištenja vozačke dozvole, te svoje ponašanje uskladiti s prometnim propisima. Kako to nije učinio, već je svjesno postupio protivno propisima, snosi posljedice vlastitog protupravnog ponašanja.
7.3. Konačno, u odnosu na navode prigovora okrivljenika, valja istaknuti da zakonom nije predviđena mogućnost uvjetnog izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, slijedom čega su navodi istaknuti u tom smislu neosnovani.
7.4. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza te prilike.
8. Paušalni iznos troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 14. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Vis, u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.
