Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-94/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Barišić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1275/2023-64 od 24. siječnja 2025., dana 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1275/2023-64 od 24. siječnja 2025., u točki II. izreke u cijelosti i u očito odbijajućem dijelu točke III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 227,72 eur (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke), te je naloženo tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 937,50 eur (točka III. izreke).

2. Protiv točke II. izreke i očito odbijajućeg dijela točke III. izreke citirane presude žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP- a, predlažući da se prihvati žalba i ukine prvostupanjska presuda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati koji čini umnožak radnih dana u mjesecu i 8 sati dnevno.

6.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za siječanj, travanj, lipanj, kolovoz i listopad 2014., te lipanj, kolovoz i listopad 2015., sukladno Zaključku br. 148, jer da tuženik nije obračunao i platio utužene prekovremene sate prekovremenog rada u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka, u ukupnom iznosu od 227,72 eura, pa je tužbeni zahtjev prihvatio za navedeni iznos, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio.

7.Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, pri čemu nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u svezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, a također nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a jer nema prekoračenja. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužiteljice.

8. U ovoj, žalbenoj, fazi postupka sporno je o kojem je tužbenom zahtjevu trebalo odlučivati i posljedično tome kakav je uspjeh u postupku.

9. Naime, podneskom od 17. srpnja 2024. tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev potražujući iznos od 592,85 eura. Tužbeni zahtjev postavljen je temeljen izračuna tužene. Naknadno je tužena dostavila novi izračun dugovanja u iznosu od 227,72 eura, uz napomenu da je ranije dostavljeni izračun na iznos od 592,85 eur pogrešan, te je podneskom od 6. studenog 2024. tužiteljica postavila tužbeni zahtjev potražujući iznos od 227,72 eura. Tuženik je pravilno smatrao da je riječ o djelomičnom povlačenju tužbe (sa 592,85 eura na 227,72 eura), te se istom protivio. Stoga je, zbog protivljenja tuženika djelomičnom povlačenju tužbe, pravilno prvostupanjski sud odlučivao o tužbenom zahtjevu iz podneska od 17. srpnja 2024. koji glasi na iznos od 592,85 eur, pa su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je trebalo odlučivati o tužbenom zahtjevu koji je glasio na iznos od 227,72 eur. Pri tome je irelevantno zbog kojeg je razloga tužiteljica postavila tužbeni zahtjev na iznos od 592,85 eur, a poslije na iznos od 227,72 eur (zabuna tuženika).

10. Slijedom iznesenog, pravilno je prvostupanjski sud odlučivao o tužbenom zahtjevu koji je glasio na iznos od 592,85 eur, pa kako je tužbeni zahtjev odbio za iznos od 365,13 eur, pravilno je odlučio o parničnom trošku tužiteljice nakon ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske temeljem članka 154. stavka 4. ZPP-a.

11. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a kada tužiteljici nije dosudio naknadu za sastav podnesaka od 13.01.2020., 17.01.2020., 23.01.2020. i 27.02.2020. jer ti podnesci nisu bili nužni za vođenje spora jer je u njima tužiteljica samo ponavljala svoje navode.

12. Stoga je odlučeno kao u izreci, temeljem odredbe čl. 368. stavka 1. ZPP -a.

13. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki I. izreke i u dosuđujućem dijelu točke III. izreke.

U Rijeci, 14. svibnja 2026.

Sudac

Ksenija Dimec