Poslovni broj: UsI-159/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, Hrvatskih velikana 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i vize, Službe za zakonite boravke stranca i vize, Ulica Grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, nakon javne rasprave održane i zaključene 23. travnja 2026., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, 110/21); dalje ZUS), 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i vize, Službe za zakonite boravke stranca i vize Klasa: UP/I-216-02/23-20/444 Urbroj: 511-01-204-25-10 od 30. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-216-02/23-20/444 Urbroj: 511-01-204-25-10 od 30. prosinca 2025. odbija se tužiteljev zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravišta.

2. Pravodobno podnesenom tužbom pobija se zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima tužitelj u bitnome tvrdi da se isto temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te s tim u vezi nepravilnoj primjeni prava. Tijekom postupka tužitelj je iznio razloge kojima opravdava izbivanje iz Republike Hrvatske u spornom razdoblju. Ni u jednom trenutku nije postojala tužiteljeva namjera prekinuti boravište u [adresa]. Socioekonomska situacija u Republici Kosovo nije povoljna, velika je stopa nezaposlenosti. Kao pripadniku katoličke zajednice, tužitelju je želja da njegova djeca žive i odrastaju u Republici Hrvatskoj okruženi tradicionalnim kršćanskim vrijednostima, općenito tužitelj već ima osjećaj pripadnosti zajednici. Tužiteljeva obitelj dugo boravi u [adresa], gdje njegova djeca pohađaju školu i vrtić te bi njegov povratak u Republiku Kosovo predstavljalo povredu prava na obiteljski život i članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Tuženik nije pozvao tužitelja da dostavi dokaz o svojim financijama koje je omaškom propustio priložiti uz zahtjev. Pored toga, tužiteljeva supruga će uskoro zasnovati radni odnos, te će ukupna sredstva zadovoljiti zakonom propisani iznos. Predlaže, nakon izvođenja u tužbi predloženih dokaza, osporeno rješenje poništiti, podredno vratiti tuženiku na ponovno rješavanje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome iznosi u postupku utvrđeno činjenično stanje i citira propise u primjeni kojih je osporeno rješenje doneseno. Članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda ne daje automatsko pravo stranca na dugotrajno boravište, a obiteljski život nije ograničen, jer tužitelj ima mogućnost privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, obiteljske okolnosti ne mogu opravdati neispunjenje zakonskih uvjeta za odobrenja dugotrajnog borav išta. Osporenim rješenjem ne ograničava se tužiteljev boravak u Republici Hrvatskoj. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

4. Tijekom spora održana je rasprava (ročišta 23. travnja 2026.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju dostavljenu uz spis tuženog tijela, dok je odbio prijedlog za izvođenjem dokaza (saslušanje tužitelja i svjedoka), jer isti nisu od utjecaja na donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

6. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama je sporno je li rješenjem kojim se odbija zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravka povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

9. O tužiteljevom zahtjevu odlučeno je u primjeni Zakona o strancima ("Narodne novine", br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) prema kojem:

- dugotrajni boravak može se odobriti državljaninu treće zemlje koji neposredno prije podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu (članak 150. stavak 1.);

- dugotrajni boravak odobrit će se državljaninu treće zemlje koji u razdoblju od pet godina iz stavka 1. ovoga članka nije izbivao iz Republike Hrvatske višekratno duže od deset mjeseci ukupno ili jednokratno duže od šest mjeseci (članak 150. stavak 2);

- dugotrajni boravak odobrit će se državljaninu treće zemlje koji uz uvjete iz članka 150. ovoga Zakona, između ostalog, ima i sredstva za uzdržavanje (članak 153. stavak 1. točka 2).

10. Za rješavanje konkretne upravne stvari mjerodavna je i odredba članka 6. stavak 1. Pravilnika o boravku državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, 20/22, 155/22; u daljnjem tekstu: Pravilnik) prema kojoj sredstva za uzdržavanje u postupku izdavanja odobrenja za privremeni boravak ili dugotrajni boravak moraju biti u visini koja je propisana Uredbom o načinu izračuna i visini sredstava za uzdržavanje državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 14/21) te moraju glasiti na ime državljanina treće zemlje, člana zajedničkog domaćinstva ili člana obitelji. Prema odredbi članka 2. te Uredbe minimalni neto iznos kojim državljanin treće zemlje mora mjesečno raspolagati za osobne potrebe za peteročlanu obitelj iznosi 894,79 eura.

11. Zaključak iz osporenog rješenja temelji se na utvrđenju tuženika: a) da je tužitelj u razdoblju odobrenog privremenog boravka od 13. veljače 2018. do 13. veljače 2023. izvan Republike Hrvatske boravio 371 dan odnosno više od deset mjeseci ukupno i to:

- od 30. lipnja 2019. do 24. kolovoza 2019. – 55 dana;

- od 20. prosinca 2019. do 13. siječnja 2020. – 24 dana;

- od 29. veljače 2020. do 2. lipnja 2020. – 94 dana;

- od 25. srpnja 2020. do 17. kolovoza 2020. – 22 dana;

- od 20. prosinca 2020. do 18. siječnja 2021. – 29 dana;

- od 2. travnja 2021. do 12. travnja 2021. – 10 dana;

- od 11. svibnja 2021. do 20. svibnja 2021. – 9 dana;

- od 27. srpnja 2021. do 9. kolovoza 2021. – 13 dana;

- od 28. rujna 2021. do 7. listopada 2021. – 9 dana;

- od 24. prosinca 2021. do 10. siječnja 2022. – 17 dana;

- od 11. ožujka 2022. do 28. ožujka 2022. – 17 dana;

- od 28. svibnja 2022. do 6. lipnja 2022. – 9 dana;

- od 26. srpnja 2022. do 1. rujna 2022. – 37 dana;

- od 21. prosinca 2022. do 15. siječnja 2023. – 26 dana;

b) da je prema Izvješću o primicima, obračunima i uplaćenim doprinosima za mirovinska osiguranja Regos-a na 22. studenog 2025. utvrđeno da za travanj 2025 . nema isplate, za razdoblje od 15. srpnja do 31. srpnja 2025. zabilježena je isplata od 557,39 eura, za kolovoz 2025. nema isplate, dok je za rujan 2025. zabilježena isplata 1.238,50 eura. Za tužiteljevu suprugu IK 2025. isplata nije zabilježena. c) da na adresi u [adresa], tužitelj boravi sa suprugom i troje djece (o čemu je 14. lipnja 2024. sačinjena službena bilješka).

12. Tužitelj je tijekom postupka zaključkom Klasa: UP/I-216-02/23-20/444 Urbroj: 511-01-204-24-5 od 17. lipnja 2024. pozvan izjasniti se o utvrđenom odnosno dopuniti zahtjev dokazom o sredstvima za uzdržavanje peteročlane obitelji. Te dokaze nije dostavio, dok je na okolnost izbivanja izvan Republike Hrvatske navodio sadržajno identične razloge koje ponavlja u tužbi kojima opravdava tu odsutnost.

13. U izloženom, sud pravilnim prihvaća zaključak tuženika da kod tužitelja nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje dugotrajnog boravka iz članka 150. stavak 1. u svezi sa svakom 2. i odredbom članka 153. stavak 1. točka 2. Zakona o strancima. Ovo stoga što prethodno citiranim odredbama nije predviđena mogućnost opravdavanja razloge izbivanja. Neovisno o tome, sud drži da okolnosti kojima tužitelj pojašnjava razloge izbivanja po svojoj naravi nisu takvi da bi se moglo uzeti da se radi o objektivnoj spriječenosti boravka odnosno povratka u Republiku Hrvatsku.

14. S tim u vezi pravilno je tuženik tijekom spora pojasnio kako osporenim rješenjem tužitelju nije povrijeđeno pravo na obitelj, jer se time ne dira u tužiteljevo pravo boravaka u Republici Hrvatskoj te u slučaju kad tražene uvjete ispuni, postavi novi zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravka.

15. Kod izloženog, sud ne nalazi da je donošenjem osporenog rješenja došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, zbog čega se temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

U Splitu, 14. svibnja 2026.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po opunomoćenici

- tuženiku

- u spis