Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-Us-4/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, sastavljenom od sudaca tog Odjela, Marie Majić kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽZ, zbog kaznenih djela iz članka 333. stavka 1., i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi okrivljenika ŽZ, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-Us-2/2015, od 18. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2026., u prisutnosti okrivljenikova branitelja Borisa Miloševića, odvjetnika u Splitu,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćajući žalbu okrivljenika ŽZ, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet upućuje tom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

II. Uslijed odluke pod I., žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu je proglasio krivim okrivljenika ŽZ, da bi počinio kazneno djelo udruživanja za počinjenje kaznenog djela , iz članka 333. stavka 1. KZ/97 te jedno produljeno kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavka 4., u vezi sa stavkom 2. i 1. KZ/97, a sve u vezi s člankom 61. KZ/97, uz primjenu članka 60. KZ/97, nakon čega mu je prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 333. stavka 1. KZ/97, na temelju te odredbe kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 224. stavka 4., u vezi stavka 1. i članka 61. KZ/97, kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Nakon toga, okrivljenik ŽZ je, na temelju odredbe članka 333. stavka 1. KZ/97, u vezi članka 60. KZ/11 (radi se o očitoj pogrešci jer je trebalo pisati KZ/97), osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH i 80/22, 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08), "prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika ŠZ u iznosu od 79.476,63 kune, odnosno 10.548,36 eura".

3. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućeni su u parnicu oštećenici VZ, AZ, FZ, OZ, ŽZI, LZ i IZ.

4. Na temelju članka 77. KZ/11, u vezi s člankom 4. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" br. 145/10) utvrđeno je da je novčani iznos od 315.206,63 kune, odnosno 41.835,11 eura, imovinska korist koju je okrivljenik ostvario kaznenim djelom na štetu MZ, ČZ, TZ i HZ te je slijedom toga postao imovina Republike Hrvatske. Potom je naloženo okrivljeniku ZZ u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe uplati u državni proračun Republike Hrvatske iznos od 41.835,11 eura.

5. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1., u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik ŽZ je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 3.000,00 eura što predstavlja "sudski prosjek".

6. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljeni ŽZ, po svom branitelju Borisu Miloševiću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se okrivljenika oslobodi optužbe za oba kaznena djela, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i donošenje nove odluke, a podredno da se okrivljenika oslobodi optužbe za kazneno djelo iz članka 333. stavka 1. KZ/97 i shodno tome izreče kazna u znatno kraćem trajanju, odnosno da se okrivljeniku izreče uvjetna osuda, kao i svjedocima UZ, ĐZ i Ž. U žalbi je zatraženo da se branitelj izvijesti o terminu održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća.

7. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu USKOK), zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači pobijana presuda na način da se okrivljeniku utvrdi za svako pojedino kazneno djelo kazna zatvora u duljem trajanju, a potom i jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

8. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljenik po svom branitelju odvjetniku Borisu Miloševiću s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

9. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu kojega je nakon uvida vratilo ovom sudu na daljnji nadležni postupak.

10. Na temelju članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, a branitelj okrivljenika odvjetnik Boris Milošević je na sjednici iznio najvažnije dijelove njegove žalbe i odgovora na žalbu te je u potpunosti ostao kod svih navoda i prijedloga iz žalbe i odgovora na žalbu.

11. Žalba okrivljenika ŽZ je osnovana, dok je žalba USKOK -a bespredmetna.

12. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljen i je u svojoj žalbi pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 , navodeći kako presuda ne sadrži razloge o tome zbog čega je imovinskopravni zahtjev oštećeniku ŠZ prihvaćen upravo u iznosu koji je postavljen, a isto tako da nije dao razloge zbog čega od okrivljenika oduzima imovinsku korist upravo u iznosu od 41.835,11 eura, tim više što se taj iznos i zbroj šteta iz izreke presude u odnosu na oštećenike MZ, Š, TZ i HZ, ne podudaraju.

12.1. U pravu je okrivljenik kada ističe da prvostupanjska presuda ne sadrži nikakve razloge u pogledu odluke kojim je "prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenika ŠZ u iznosu od 79.476,63 kune, odnosno 10.548,36 eura". Kod toga je prvenstveno za kazati kako je imovinskopravni zahtjev dosuđen na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, međutim ova odluka je potpuno nejasna jer je postavljeni imovinskopravni zahtjev prihvaćen, ali nije izrečeno kome je naloženo i u kojem roku taj imovinskopravni zahtjev platiti. Logika stvari je da bi to trebao biti okrivljenik ŽZ, međutim ni u izreci presude, a niti u obrazloženju se ne navodi tko je obvezan platiti oštećeniku imovinskopravni zahtjev, radi čega je ovakva izreka presude nerazumljiva i neizvršiva.

12.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge ni o tome zbog čega je odlučio dosuditi imovinskopravni zahtjev ovom oštećeniku upravo u navedenom iznosu, tim više oštećeni SZ tijekom rasprave uopće nije ni ispitan, već je sud suglasnošću stranaka pročitao zapisnik od 4. studenog 2013. o njegovom ispitivanju u svojstvu svjedoka te nije dao nikakve razloge u pogledu utvrđenja je li ovom oštećeniku možda nadoknađen bar dio iznosa kojeg je postavio kao imovinskopravni zahtjev, pogotovo u svijetlu iskaza svjedoka EZ, ĐZ i ŠZI iz kojih proizlazi kako su oni naknadili štetu dijelu oštećenika, na koji način je doista ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se ukazuje u žalbi okrivljenika.

13. Isto tako, potpuno je nejasno zbog čega je od okrivljenika ŽZ oduzet novčani iznos od 315.206,63 kune, odnosno 41.835,11 eura , kao imovinska korist ostvarena kaznenim djelom na štetu MZ, ČZ, TZ i HZ, o čemu također prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge . Ovaj iznos, kako se to ispravno ističe u žalbi okrivljenika, ne predstavlja niti zbroj iznosa iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz izreke presude za koje su navedeni oštećenici oštećeni, radi čega je prvostupanjski sud bio u obvezi dati jasne i uvjerljive razloge zbog čega od okrivljenika kao imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom oduzima baš ovaj iznos. Ovo tim više što su svjedoci EZ, ĐZ i ŠZI u svojim iskazima, kako je to već istaknuto, naveli da su dobrim dijelom ove oštećenike namirili, a nije utvrđeno koliko novca je okrivljeni ŽZ za sebe zadržao pa sukladno tome ni koliku je imovinsku korist ostvario počinjenjem ovog kaznenog djela. Naravno, prema članku 559. ZKP/08-26, sud visinu imovinske koristi može odmjeriti po slobodnoj ocjeni, ako bi njezino utvrđivanje bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka, ali u toj situaciji sud je dužan odluku u tom pravcu valjano i potpuno obrazložiti, što u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije napravio pa je i na taj način počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se okrivljenik poziva u svojoj žalbi.

14. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i to na način što prvostupanjski sud u svojoj presudi nije dao razloge o tome zbog čega je primijenio KZ/97. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenog djela, iz članka 333. stavka 1. KZ/97 te produljenog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 4., u vezi sa stavkom 2. i 1. KZ/97. Stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona 1. siječnja 2013., KZ/97 je prestao važiti, radi čega je prvostupanjski sud bio dužan utvrditi postoji li pravni kontinuitet između utuženih kaznenih djela, s nekim od kaznenih djela iz KZ/11 te, u situaciji da taj kontinuitet postoji, u smislu članka 3. KZ/11, utvrditi koji je zakon blaži za okrivljenika, potom taj zakon primijeniti i o svemu dati valjane razloge, što je prvostupanjski sud propustio učiniti.

14.1. Radi se o pitanjima koja predstavljaju odlučne činjenice u ovom postupku jer prestankom važenja KZ/97, a samim time i kaznenih djela iz članka 333. stavka 1. KZ/97 te produljenog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 4., u vezi sa stavkom 2. i 1. KZ/97, okrivljenika se za ta djela može proglasiti krivim jedino ako su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke: da se njegovo postupanje može podvesti pod zakonska obilježja nekih od kaznenih djela iz važećeg Kaznenog zakona (KZ/11), dakle kada postoji pravni kontinuitet između kaznenih djela iz starog i novog Kaznenog zakona, i da je stari Kazneni zakon blaži za počinitelja.

14.2. Kada pravni kontinuitet ne bi bio utvrđen, tada utužena kaznena djela ne bi ni postojala, što bi predstavljalo procesnu smetnju za vođenje kaznenog postupka, u kojoj situaciji bi trebalo donijeti odbijajuću presudu, u smislu članka 452. točka 6. ZKP/08-26 pa upravo stoga je sud dužan dati o tim pitanjima valjane i potpune razloge. Kako se radi o odlučnim činjenicama o kojima prvostupanjski sud u svojoj presudi nije dao nikakve razloge, to je na taj način ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-26, na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti.

15. Osim toga, na odluku o oduzimanju imovinske koristi, prvostupanjski sud je primijenio zakon koji nije mogao primijeniti jer je svoju odluku utemeljio na članku 77. KZ/11, dok je okrivljenika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela prema KZ/97, na koji način je došlo do istodobne primjene dva Kaznena zakona, što je protivno načelu alternativiteta, koje podrazumijeva obvezu sudova da primjene ili stari ili novi zakon u cijelosti, a ne djelomično.

15.1. Nadalje, prilikom oduzimanja imovinske koristi od okrivljenika, prvostupanjski sud je primijenio i odredbu članka 4. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem (pri čemu je naveo samo Narodne novine br. 145/10, u kojima je taj Zakon objavljen), ali je izgubio iz vida da je ovaj Zakon prestao važiti 26. srpnja 2017., na koji način je primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.

16. Zbog svega navedenog, bilo je nužno ukinuti prvostupanjsku presudu, kako je to ispravno primijetio okrivljenik u svojoj žalbi te uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjenim vijećem. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze koje je izveo do sada, a po potrebi i druge, ako se za to ukaže potreba, nakon čega će donijeti novu, pravilnu i zakonitu presudu, koju će potom valjano i potpuno obrazložiti, u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08. Pri tome se posebice ističe prvostupanjskom sudu da je nužno u ponovljenom postupku ispitati oštećenike ŠZ, MZ, ČZ, TZ i HZ, posebice na okolnosti jesu li ti oštećenici barem dijelom ili u potpunosti namireni te imaju li još uvijek imovinskopravni zahtjev prema okrivljeniku, s obzirom na to da imovinskopravni zahtjev ima prednost pred oduzimanjem imovinske koristi. Isto tako, potrebno je ispitati i u svojstvu svjedoka UZ, ŠZI i ĐZ, prvenstveno na okolnosti načina podjele novca, kako bi se utvrdilo koliko je novca, od dijela kojeg su uplaćivali ovi oštećenici, završilo kod okrivljenika, a isto tako i na okolnosti jesu li i u kolikom iznosu obeštetili oštećenike koji su navedeni u činjeničnom opisu kaznenih djela koji se stavljaju na teret okrivljeniku. Postupajući u smislu odredbe članka 487. stavka 4. ZKP/08 skreće se pozornost prvostupanjskom sudu da su okrivljenici ĐZ, NZ V i EZ osuđeni presudama Županijskog suda u Splitu na temelju sporazuma stranaka zbog ovih kaznenih djela, počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja zajednički sa ŽZ, radi čega se za sada ne mogu prihvatiti navodi iz njegove žalbe da se ne bi radilo o zločinačkom udruženju jer da su i navedeni svjedoci bili dovedeni u zabludu od strane ŽZ.

17. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci, u skladu s odredbama članka 483. stavka 1. i članka 484. stavka 1. ZKP/08.

Split, 14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća za OSKOK

Maria Majić