Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1682/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Križanec, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju TM, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-597/2024-17 od 21. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-597/2024-17 od 21. kolovoza 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 3.783,09 eur sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplaćivati tužitelju umjesto iznosa 202,99 eur (1.529,40 kn) dosuđenog pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. Pn-3327/2017, od 15. srpnja 2019. trajnu rentu s naslova tuđe pomoći u iznosu 606,00 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke i nadoknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu 4.044,89 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).

3. Tuženik u žalbi tvrdi da sud prihvaća cijenu sata tuđe pomoći u iznosu od 10,10 eur iz potvrde Ministarstva rada i mirovinskog sustava iako iz dopisa nije vidljivo tko je pružatelj usluga, a tko korisnik ni da li je ta naknada u neto ili bruto iznosu. Tvrdi da bi bila prihvatljiva cijena sata rada nestručnog radnika u iznosu od 4,86 eur po satu.

4.Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.

6. Žalba je osnovana.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je presudom ovog suda posl. br. Pn-3327/2017 od 15. srpnja 2019. naloženo tuženiku isplaćivati tužitelju trajnu rentu s naslova tuđe pomoći umjesto 1.166,18 kn dosuđenog pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda posl. br. Pn - 6626/2005 od 20. prosinca 2011., 3.506,40 kn mjesečno od 1. siječnja 2019. nadalje,

- da je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-1116/2019 od 22. listopada 2020., (toč. II izreke) naloženo tuženiku plaćati tužitelju trajnu rentu s naslova tuđe pomoći u iznosu od 1.529,40 kn mjesečno od 1. siječnja 2019. nadalje,

- da tužitelju tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani,

-da je sadržajem dopisa Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike od 11. siječnja 2024. utvrđeno da cijena sata pružatelja socijalnih usluga s kojima Ministarstvo ima potpisa ugovor za zadovoljavanje svakodnevnih potreba iznosi 10,10 eur,

-da su se promijenile okolnosti od donošenja presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-1116/2019-2 od 22. listopada 2020. jer da su znatno porasle cijene proizvoda i usluga te da su ispunjene pretpostavke za izmjenu odluke, u smislu odredbe čl. 196. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/2:dalje ZOO).

- za određivanje cijene sata tuđe pomoći (i njege) da je relevantna cijena koju bi tužitelj u mjestu svojeg prebivališta platio pružatelju usluga tuđe pomoći (i njege) kojeg bi angažirao u tu svrhu i u situaciji kada tužitelju potrebnu pomoć i njegu pružaju ukućani da tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana,

-da naknada za nestručnu tuđu pomoć koja je bila potrebna tužitelju u razdoblju od 20. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. utvrđena prema podacima Ministarstva rada o cijeni jednog sata, te umanjena za dosuđeni iznos 3.783,09 eur dok mjesečna renta za razdoblje od 1. siječnja 2025. nadalje iznosi 606,00 eur odnosno umanjena za već dosuđenu rentu iznosi 403,01 eur.

8. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporna osnovanost zahtjeva ni potrebno trajanje tuđe pomoći od 60 sati mjesečno kao ni činjenica da je tužitelju pružana nestručna pomoć po članovima obitelji, sporna je cijena koju bi tužitelj platio pružatelju usluge tuđe pomoći kada bi angažirao takvu osobu , odnosno cijena sata tuđe pomoći i njege na području Grada Zagreba u razdoblju od ožujka 2024. pa nadalje.

9. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda.

10. Međutim, sud prvog stupnja za sada nije pravilno utvrdio sve bitne činjenice odlučne za donošenje zakonite presude, a sukladno tome nije ni pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu dosudom navedenih iznosa.

11. Naime, prvostupanjski je sud je visinu naknade za nestručnu tuđu pomoć i njegu koju tužitelju nesporno pružaju članovi obitelji temeljio na cijena sata koju isplaćuje Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike ustanovama s kojima ima sklopljen ugovor o pružanju navedenih usluga na području grada Zagreba, ali je propustio otkloniti prigovor tuženika i utvrditi je li iznos od 10,10 eur koji Ministarstvo isplaćuje pružateljima usluga izražen u brutu ili u netu. Ukoliko se radi o bruto iznosu tada bi taj iznos valjalo umanjiti za iznos poreze i doprinose jer tužitelj kojemu pomoć pružaju članovi domaćinstva taj trošak ne bi imao.

12. Treba kazati i da bi sud cijenu sata tuđe pomoći mogao utvrditi i po slobodnoj ocjeni u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, vođenjem računa i o važećoj sudskoj praksi, ali u konkretnoj situaciji kada tužitelj na kojemu je teret dokaza dostavlja konkretne podatke o cijeni takvih usluga na području na kojem oštećenik živi tada bi cijenu sata valjalo temeljiti na tim podacima, naravno nakon utvrđenja stvarne vrijednosti sata rada za poslove u domaćinstvu koji su u bitnome potrebni i tužitelju (otklanjanjem svih primjedbi).

13. Iz navedenih razloga valjalo je ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje kako bi taj sud zatražio dodatne podatke od Ministarstva rada i sukladno tome ponovno odlučio o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva.

14. Zbog ukidanja presude u dijelu glavne tražbine ukinuta je i odluka u dijelu troškova postupka te je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Rijeci, 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić